Neki dan mi je prijateljica rekla kako je vidjela jednog mog bivšeg dečka koji živi u drugom gradu i da "izgleda kao neki seljo", to mi je dalo na razmišljanje kako to nije prvi puta.
Već nekoliko puta mi se dogodilo da nakon 2-3 ili nešto malo više godina sretnem nekog od svojih bivših i rijetko mogu reći da sam pozitivno iznenađena, neki izgledaju isto, ali neki....
Jedna od mojih prvih ljubavi, frajer-frajer, ne samo u mojim očima, imao je hrpetinu komada u isto vrijeme se pretvorila u gomilu sala. Ostala sam u šoku kad sam ga vidjela, glava je do nosa ostala ista, a s ostatka tijela je sve visjelo i preljevalo se. Imao je neku trenerku koja je na njemu izgledala kao tajice i kao da nije imao dovoljno prostora između nogu već ih je nekako prebacivao jednu preko druge.
Gledala sam u čudu i bilo mi je žao, ali ne njega već mene, moja tinedžerska ljubav je postala brdo želatine. Nekada je vozio sportski auto i veliki motor, a sad ne može hodati 20 metara da se ne zadiše. Lijepo smo se pozdravili i malo popričali, a meni je bilo žao što mi je razbio iluziju i što ću sada svaki puta kad se sjetim pubertetskih vatarenja vidjeti njega u ovom izdanju...
Svaki od tih frajera na kvadrat je imao dobar potencijal, neki su bili zgodni, ali većinom su bili šarmeri, neki su bili izrazito zanimljivi i pametni. Dobro, za neke sam samo ja mislila da su dobri, ali nakon nekog vremena postali su nekako oronuli. Kad usporedim sebe i njih mislim kako sam super prošla, s godinama izgledam sve bolje i osjećam se tako, a oni kao da su zapeli u nekom drugom vremenu.
Ovaj što se "poseljio" je inteligentan, s britkim smislom za humor, provokativnim nastupom, zgodan, ali ga je izgleda potencijal kakav bi tek čovjek mogao postati zasjenio da to stvarno i ostvari...šteta.
Još jedna od nevjerojatnih stvari kod onih pametnih je da su završili s nekim polucajkama na koje ne bi prije ni bicikl naslonili i gledam ih kako se ponašaju potpuno suprotno od onoga što su prije predstavljali.
Iskreno žao mi je što svi ti tipovi nisu ostvarili svoj potencijal, jer neki od njih bi stvarno bili jako dobri. Nije bitno što nismo više zajedno, ali njihov uspjeh bi me veselio. Ipak nekako čisto sumnjem da njih veseli moj.
A za one s kojima i nije završilo tako dobro mogu samo reći, pogledaj me ja sam komad, ali ne tvoj.