<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>








"Sumnjati u vlastitu smrtnost, značilo je upoznati početak straha; neupitna spoznaja vlastite smrtnosti značila je upoznati kraj straha"

"Svi dokazi neizbježno vode do tvrdnji za koje ne postoje dokazi! Sve stvari su poznate zato jer želimo vjerovati u njih."

Frank Herbert


"Život nema nikakvu obavezu pružiti nam ono što čekujemo!".
Margaret Mitchell


"Između "jest" i "nije" razlika je u odluci da nešto bude ili ne bude."



"Veliki umovi raspravljaju o idejama.
Srednji umovi raspravljaju o događajima.
Sitni umovi raspravljaju o ljudima."

Eleanor Rooselvett

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
Back
subota, 05.05.2012.
Ne mogu vjerovati da je toliko vremena prošlo kako nisam pisala blog…stvarno mi je žao zbog toga, šest mjeseci, previše. Jedan od glavnih razloga je umor, kronični umor s kojim se i dalje borim, ali za mrvicu manje. I previše posla koje nisam stizala obaviti, ni sada mi to ne ide najbolje. Hormoni su djelomično bili krivi, dosta visok progesteron, ali ni nakon tableta to se nije popravilo. Drugi razlog je što mi se razvila netolerancija na gluten…što ne ide preko noći već umara organizam dok se jasno ne manifestira.
U tom vremenu sam uspjela položiti državni ispit. sretanJedno strašno iskustvo, ekstremno stresno i iscrpljujuće. Samo po sebi i nije tako strašno, ali pošto sam se ja preselila u potpuno novu sredinu i tu nema ljudi moje struke i godina, barem ne koje ja znam, nisam imala nikoga pitati što i kako trebam raditi, pripremati se i na što obratiti pažnju i to stvaralo veliku tjeskobu i stres .nut Hvala bogu da je završilo!
Jedina lijepa stvar je što se dogodila je razvitak veze u nešto lijepo i konkretno, u zajedničku budućnost. Mogu reći da sam sretna, zaljubljena i opuštena po tom pitanju, što mi daje energije za druge stvari.
Koliko vidim na blogu je došlo do zastoja, barem onih blogova koje sam ja pratila, žao mi je zbog toga. Od sada ću se potruditi da više pišem i da ne upadnem u tako veliki jaz između postova.


| 21:28 | Komentari (2) | On/Off | Print | # |



Ti mali gadovi
ponedjeljak, 31.10.2011.
Umorna sam, jako umorna, do kosti, kronično i neizmjerno. Umorna sam već godinama, ali u zadnje 2 godine sve više i više, toliko da više ne mogu normalno funkcionirati.
Nisam umorna od ljudi, djela, načina… možda i jesam, ali to nije uzrok moga umora. Što je? Ne znam, pretpostavljam. Jedem zdravo, jako zdravo, vježbam, pijem puno vode, vitamine, spavam, nisam na nikakvoj dijeti niti gladujem, ali i dalje rijetko mogu preživjeti dan da se u sredini popodneva ne počnem osjećati kao stara krpa po kojoj tapka krdo slonova, posve ižmikana s vrtoglavicom i preskakanjem mozga ili se počinjem tresti koliko sam umorna. Moj posao zahtjeva punu mentalnu koncentraciju i da u svakom trenutku imam kontrolu nad cijelom situacijom, a na da pravim greške dok pokušavam zaustaviti prostoriju da mi ne skakuće pred očima… i to me onda opterećuje.
A imam toliko puno želja i planova što želim napraviti u danu dok još imam energije i onda gledam kako ti svi planovi jednostavno iscure kroz prste i ja odradim ono što ne mogu odgoditi i da od onih želja ostaje samo izmaglica u mojoj glavi.
Uz još neke probleme koje imam zaključila sam da su za ovo najvjerojatnije krivi hormoni, ti mali gadovi koji čine svu razliku na svijetu, naručila sam se kod liječnika i sada mi preostaje samo čekati svoj termin.


| 18:27 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |



Ošo na kvasinu!
subota, 15.10.2011.
I tako, postoji taj jedan tip koji mi se svidio, jako. Pametan, smiješan i voli slične stvari kao i ja, a ja sam geek/freak. Upoznali smo se na netu, točnije na Iskrici. Nakon mali milijun godina na toj stranici koja mi je služila za ubijanje dosade upoznala sam nekoga koga sam željela sresti uživo. Slika mi se odmah svidjela, a posebno jer je odgovarala priči koju sam furala cijelo ljeto kakvog bih tipa htjela jer su svi imali potrebu naći mi dečka. Uslijedili su razgovori, poruke za laku noć, dobro jutro… lijepe stvari. Što sam više otkrivala njegov karakter sve više mi se sviđao.
Postoji problem, ne živimo u istom gradu, počelo se potezati pitanje kako i kada ćemo se vidjeti što se rasteglo na duže vrijeme… i došao je, iznenadio me, nazvao na telefon i rekao: tu sam, došao sam. Kemija je bila tu, razgovor se nastavio normalno, sve je bilo dobro.
I dalje je išlo dobro, planovi su se kovali za budućnost i odjednom iz vedra neba ošinu me ko smrdljivom čarapom, iz bezazlene situacije iskoči da je on nacionalist i to extreman. Kako sad, što sad? Od svih stvari na svijetu biti zaluđen debilizmom koji nema veza sa zdravom pameću. Što sam ga više slušala što govori to mi se želudac više stiskao i molila sam boga da u jednom trenutku kaže da se šali, ali nije se šalio, a ja sam ostala tužna, razočarana pitajući zašto se ovo moralo dogoditi?


| 18:05 | Komentari (9) | On/Off | Print | # |