U što starimo?

15.10.2012., ponedjeljak

"Lijepa naša Budimpešta"

Prvo- kome se ne da čitati neka odmah ode na fotke!!!

Nakon dugo vremena evo mene natrag. Stari dobri blog, otvoren davno prije facebooka, twittera, nepravedno zanemaren. No, evo, nakon nekog vremena čovjek se poželi vratiti, s razlogom naravno. Naime, kratki izlet u Budimpeštu me potaknuo da ipak napišem koju rečenicu jer se nekih stvari želim sjetiti i za nekoliko godina a za to mi je ipak najbolje rješenje blog. Ovih dana nakon sezone sam napokon došla doma i prvo što sam isplanirala s frendicom je bio odlazak u Budimpeštu. Cijena je bila koliko toliko povoljna, 2 noćenja u hostelu = 500 kn zajedno s prijevozom. Polazak je bio planiran 06.10. u 5h ujutro iz Zagreba, a povratak u popodnevnim satima 08.10. Kako frendica i ja putujemo iz Gospića odlučile smo ići petkom popodne vlakom, a navečer završiti u hostelu Lika kako i priliči osobama koje putuju iz Like, valjda.

Međutim, večer u Zagrebu smo započeli sa sladoledom u Vinceku, prošlo bilo 11 h u noći, sjeli kod Mimare razmišljajući hoćemo li do Save?, na spavanje? Ili nešto treće...
Odluka je dugo trajala no na kraju smo u samim minutama prije ponoći odlučili potražiti hostel Lika koji je u blizini zagrebačkog autobusnog kolodvora.Međutim, nakon što smo pronašle hostel na vratima je pisalo ručno napisanim slovima da rade do 23h. Zakasnile smo, mada mislim da smo i same krive kad smo u najavi preko maila rekle doći do 23h i tad nam nitko nije odgovorio dokad rade, il su računali da ćemo sigurno stići ili su nas elegantno prekrižili ne želeći nas ni čekati poslije 23h, ne ljutimo se, same smo si krive...

Službeno smo ostale bez smještaja, valjalo je negdje boraviti do 5h ujutro. Nismo nikoga ni željele pitati da nas primi kad već nismo unaprijed spremile "plan b" tako da smo odlučile boraviti na kolodvoru. Bilo je i to nadasve uzbudljivo, prvo gledaš što drugi rade, sjediš, zaboli te tur od toga, zatim te počme hvatati drijem, ne možeš zaspati sjedečki, onda se opustiš, nekako i ispružiš na neudobne stolice kakve više rijetko gdje možeš i vidjeti. Gadiš se sam sebi gdje moraš ležati, ali ležiš i na kraju gle čuda malo i zaspiš. Zatim te neko opet probudi, legne nasuprot tebe pa se ti premjestiš jednom, dvaput, još koji put zatvoriš oči i tamo negdje iza 3h odlučiš popiti i prvu jutarnju kavu, ah ta prva nakon „dugog“ sna...

Sve u svemu nisu ti kolodvori ni najgore što ti se može desiti, ali ne dao bog da tako moraš svaku večer. U 5h smo trebali biti kod Mimare, a tamo negdje oko 4:40 na tramvajskoj smo shvatili da nam tramvaj na toj stanici još ne vozi...
Valjalo je požuriti pjehe, nekako smo uspjele hodajući doći preko Lisinskog do glavnog kolodvora i sreća se osmjehnula kad je u tom trenutku naišao tramvaj koji ide u našem smjeru. Stigle smo na knap, nismo jedine kasnile pa su nas čekali s busem kojih 5minuta no onda je slijedilo još jedno neugodno iznenađenje. Ušle smo u bus i bilo je samo jedno slobodno mjesto do jedne cure, a tu su se nalazila i još 4 pomoćna sjedala odnosno prostor za dječja kolica sa onim sjedalima što se preklope, bez normalna naslonjača. Nismo se u tom trenutku bunile jer onako zadihane bilo je samo važno da se krene. Završile smo na pomocnim sjedalima, a nikad nisam bila osoba koja kasni, eto mi kazne...
No ubrzo smo shvatile da 5 sati na tome mjestu i neće biti baš udobno za putovanje, no iskreno nisam se toliko opterečivala s tim no nije bilo pošteno da svi imaju normalna sjedala osim nas dvije, osjećala sam se kao u magarecoj klupi... No na kraju smo još završile i na podu jer nakon neprospavane noći i neudobnih sjedala i pod se činio boljim rješenjem pa smo tamo sklopile malo oči pa eto doživjesmo i to da sjedimo na podu u busu iako smo casno i pošteno platili kao i ostali, ali valjda već svi znamo da život nije fer pa nek bude, ima i gorih stvari...
Još jedna stvar nam se desila kad smo stigle u hostel da smo morale čekati na check in, odnosno neki su se već i smjestili ali naša soba nije bila spremna, no ni to nas nije izbacilo iz takta. Dobile smo 8 krevetnu sobu dok su neki i 6 krevetnu, ali nismo se žalile, bit će da se netko urotio protiv nas, hehe...

Nego, raspisala se o ovome a o Budimpešti ni rijeci, prođe me već volja za pisanjem budući nisam planirala krenuti u ovome smjeru ali je tako ispalo...
Grad kao grad je zbilja predivan. Puno toga smo obišle u tri dana, vjerujem da nekim normalnim tempom bi nam za to sve trebalo tjedan dana, ali smo željele vidjeti što više toga tako da nismo gubile vrijeme ni na velike ručkove, sjedenje, spavanje nego smo željele što više toga vidjeti...
Bile smo smještene gotovo u samom centru tako da smo pješice mogle obići velik dio znamenitosti ali svejedno smo uzele dnevne karte koje važe za bus, metro, tramvaj i koristile smo prijevoz kad više ne možemo hodati pa skratimo put do neke točke ili se pak samo vozimo pa gdje izađemo. Prvi dan smo već obišle kraljevsku palaču i ribarsku tvrđavu s koje se pruža predivan pogled na grad, pogotovo na neizostavni pogled na parlament. Na tvrđavi smo dočekale predvečer tako da sam iskoristila svaki trenutak i za poneku fotku jer na kraju krajeva uz fotke neke stvari neće pasti u zaborav...

Razveselilo nas je što Budimpešta zaista nije preskupa tako da nismo morale šparati, trgovine su bile jako povoljne. Što se tiče hrane nikad nisam volila eksperimentirati pa sam pucala na sigurno no na kraju je ispalo da sam u Budimpšeti pojela najgoru pizzu u životu. Mađari kao Mađari, cijelo ljeto sam se mučila s njima u kampu tj. općepoznato mi je bilo da se s njima najgore sporazumijevam odnosno malo tko bi od njih znao ikakav strani jezik osim svoga i za Mađarsku sam se odlučila zapravo iz razloga da vidim hoću li moći doći kod njih i pričati na hrvatskom, željela sam samo vidjeti njihovu reakciju na to. Naravno da je to bila nemoguća misija osuđena na propast ali sam bila izrevoltirana činjenicom da mi je puno Mađara dolazilo tijekom ljeta i pričalo na mađarskom kao da su doma, a da ne kažem da im jezik ne sliči ni engleskom ni talijanskom a bome ni njemačkom iako su mnogi od njih znali reći da pričaju njemački pa bi se na kraju ispostavilo da nemaju pojma... No dobro, ni ovaj put se nismo najbolje razumjeli ali ovaj put ja nisam gubila živce, držali smo se svog pravca i dobro nam je išlo...
Drugi dan smo posjetile narodno kazalište, brdo Gellert, prekrasnu crkvu u stijeni što me zbilja fasciniralo, Margitin otok i Japanski vrt i navečer nas je stigla kiša kod parlamenta i nije bilo baš ugodno ali preživjele i te čari prirode.

Treći dan smo iskoristile za posjet trgu narodnih heroja i dvorcu Vajdahunyad i taj dan su me konačno "napustile" noge. Već oko 2 sata popodne sam jedva čekala da se dovučem do hostela, da negdje sjednem, pa na kraju krajeva neka to bude bus. Plan je bio da u busu sjednemo na normalna sjedala ali i ovaj put smo ispale budale kad su nam rekli da se vratimo na svoja mjesta. Iskreno nije mi se dalo prepirati, predobro mi je bilo da bih se opterecivala stvarima koje ocigledno nisu poštene ali ponekada radi svoga mira bolje šutjeti, uostalom imale smo o čemu pričati cijelim putem pa na kraju nismo ni osjetile da nam je toliko neudobno. Najgore iznenađenje nas je dočekalo ponovo u vlaku kad smo iz Zagreba do Gospića putovale 4:30 sata koliko nam je trebalo i iz Budimpešte do Zagreba. E zažalile smo što smo uopće išle vlakom i zaista mi nije jasno kako željeznice opstaju s obzirom na takav (ne) profesionalizam. Bilo nam je jasno kad smo stajale u Vrhovinama da čekamo drugi vlak da se mimoiđemo, ali nikakve obavijesti radi polusatnog stajanja nije bilo. Još jednom se pokazala nekultura ljudi kad su spavali u kabinama dok smo mi opet gle čuda završile na nekom prostoru gdje su stajali bicikli i nismo imale normalna sjedala a drugi bi si cijelu kabinu zauzeli i bezobzirno spavali dok smo mi bili pristojni i nismo ih budili (jednom sam prošla pa im pokuckala na vrata, nisam izdržala da to ne napravim, ljubomora nema šta...)
Sve u svemu dalo bi se naslutiti da se puno toga urotilo na nas vezano za sami put tamo i natrag, ali što se tiče Budapest zaista oduševljene gradom i svime oko njega...
Pa na kraju ispada da sam pisala o svemu samo ne previše o Budimpešti, ali o tome će i tako najviše reći fotke, a to je ono najdraže što imam, naravno uz uspomene...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



- 23:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off





Više od toga

Remi:
Mi smo mala zemlja s velikim talentima
Za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima
Hrvatski Idol, ne Američki, šancamo zvijezde na traci
Na prvenstvu trasha, mi smo prvaci.
Ima nas 4 milijuna od Iloka do Brijuna
Imamo prirodno bogatstvo, al nemamo kuna.
Svaki do 4 milijuna voli stati pred mikrofon
Kolko teško mora biti pogoditi ton?
Ma dajte, pa to je laka lova bez dozvole radne
Kad nam neće dobro ići, mi ćemo svirati svadbe
Svi bi se slikali, lickali, oblačili i skidali
Pokazivali kolko su nezamjenjivi
Stari rokeri su mirni i rade u banci
Izdaju «Best of» izdanja i briju da su junaci.
Evo i šlager pjevača kad se lovica potroši
Obrađuju Indexe jer to se sada nosi.
Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše
Ako pjesma nema smisla, plati tamburaše.
Kad presuše ideje i usmrde se refreni
Zaustavi se vjetre, a ti pjesmo kreni!

Uapapapaaa…

Shot:
Mi smo,
Mala zemlja na velikom ego-tripu, za
Dom bi dali život al iz džepa niti lipu, imamo
Velike zvijezde i male tiraže
Sviramo festivale i skupe playback gaže, imamo
Taj neki Jet-Set, o njima sve se sazna, al
Čim se bave ti ljudi – to nitko ne zna, kod
Nas ima svega, pjesmica na tri tona, a svi
Šute da je to maznuta talijanska kancona
Prodaja pušiona, al šta s tim ljude davit
Pokaži dekolte i Story će to objavit
Bitni su mediji, ko te pita jesi talentiran
Samo budi prisutan i uspjeh je garantiran, imaš
Nogometnu, Božičnu, pjesme za svaku prigodu
Mase plješću autoru a autor svome prihodu
Albumi po formuli za svakoga po nešto, par
Brzih, jedna spora, sve obrađeno vješto
Estrada ne voli da ju se zove tim imenom,
Dj-i su u svađi, a rokeri bore s vremenom
Reperi briju sad na pare i drolje
Lagano curimo prema dolje...

Refren:
Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Uapapa parara raa…

Remi:
Kad ne razumiješ glazbu, samo reci «to je jazz»,
Karijera ti blijedi? Odi Glumičiću na rez
Pronađi svoga kuma, to očigledno pali
Ili pjevaj o domovini i što smo sve za nju dali
Ako ništa drugo, svirat ćeš bar u dijaspori
Udaraj na nostalgiju, to najjače zaboli
Pokušaj bar jednom upasti na Doru
Ili na neki festival što se održava na moru
Za nastup si obavezno moraš uzeti plesače,
Znaš da je bolja pjesma, ak' se uz nju više skače.
Ak' nemaš izdavače, financiraj album
Zašto da javnost uskratiš za svoj talent i um
Obavezno moraš snimit bar 2 spota
Da svi vide kako divan glas prati i ljepota
Ne zaboravi stilistu, to je važno jako
Uz estradu našu i kamen bi proplako!

Refren:
Uapapapaaa…

Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.


Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!



Prsti jedne ruke

REMI:
Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.

Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.

Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša

Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:

SHOT i MERI:
REFREN:
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.

SHOT:
Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao




(What's So Funny 'Bout) Peace Love And Understanding

As I walk through
This wicked world
Searchin' for light in the darkness of insanity.
I ask myself
Is all hope lost?
Is there only pain and hatred, and misery?

And each time I feel like this inside,
There's one thing I wanna know:
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

And as I walked on
Through troubled times
My spirit gets so downhearted sometimes
So where are the strong
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

So where are the strong?
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?


SAMA

REMI:
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.

Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja

I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.

REFREN:
Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.

Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.

REMI:
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.

Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.

Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu

Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.

Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.

SHOT:
pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!

IZ DANA U DAN

SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad

Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno

SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se