FAN(atizam)
Jučer je bio dobar dan. Naučila sam neke važne životne stvari, bez kojih, iskreno, ne znam kako sam dosad živjela. Naprimjer, sad znam razliku između backhanda i forhenda; znam da sve velike trilogije dolaze u tri dijela; da ću dobrano nagrabusiti, ako ne vjerujem u nešto što je nametnuto zakonom mase; da biti fan ne znači bezuvjetno voljeti nešto... Prozivaše me. Kao- ti si fan, ne valja ti to. Ne mo`š racionalno rasuđivati i ne m`oš nikad bit dovoljno objektivna... Ja fan?!?! Ja? Pa ljudi tetoviraju Simpsone na intimnim dijelovima tijela; klanjaju se u čast onih što pune žute stranice; ne čuju dalje od šatora; ljube slike nekih, samo njima lijepih ljudi... Rado bih i ja tetovirala nešto. Evo, naprimjer, mačku na lijevu sis... Ma može i nogu. Al` me straj. Bojim se da će jednog dana ta mačka više sličit shar-peiju neg` nečem tako perfidnom k`o što sam i zamislila. Rado bih se i ja klanjala u čast nekih vaših `žutih`, al` gospodo draga, ionako će nas žuti preplavit, klanjali se mi njima il` ne. Rado bih i ja da slušam sve, al` da čujem samo ono što meni odgovara, no... Iako znam gestovno-znakovni, još uvijek nisam gluva. Još strahujem od sljedeće pjesme na radiju i još čujem kad me prozivaju i mame na komplimente k`o klince na bombone. E, slatkoriječivi moji, puno ja više riječi znam od vas. Rado bih i ja bila idolopoklonik i ljubila slike lijepih ljudi, al`... Nemam ukusa za lijepo.
Zbogporadi toga, ostavljam u zalog za dobre dane neka svoja vjerovanja. U nevidljivo. U NLO-e: u dobru volju; u utjecaj mladog mjeseca na moj novčanik; u prazne mozgove koji se još daju nadopunit nečim... Evo šta je fan, fanatici!
