utorak, 24.03.2009.
Posvećenje
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. (1 Sol 5, 23-24)
A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.
(Heb 13, 20-21)
Činjenica da smo potpuno ovisni o Bogu i potreba za predanošću njegovoj volji ne umanjuju našu potrebu za aktivnim duhovnim rastom. No Bog je potpuno suveren i u našem duhovnom rastu.-posvećenju.
Istinsko kršćanstvo se ne temelji na izvršavanju skupa dužnosti i pravila! Onaj koji je spašen po milosti, također i živi po toj istoj milosti. Njegovo posvećenje je u potpunosti djelo Božjega Duha. Svijest o tome nas čuva od zapadanja u legalizam. Kršćanin treba biti preplavljen Božjom milošću, ljubavlju i razumijevanjem prema grešnicima. Ako težnja za posvećenjem nije motivirana ljubavlju prema Bogu, tada ona postaje mukotrpan i besplodan rad, te je suprotna Evanđelju.
Bog nas je izabrao i opravdao da bismo bili sveti i bez mane pred njim, da budemo jednaki slici Sina Božjega (Rim 8, 21, Ef 1, 3-4). Izabrani smo u Kristu kako bismo postali sveti u njemu! Bog je to djelo započeo te će ga On i dovršiti. Prilikom obraćenja Bog nam jasno pokazuje našu grešnost i nemoć, te nas uvjerava i potiče na traženje njegove svetosti. Tako nas Bog vodi u procesu posvećenja.
Bog je također taj koji svoj narod čini ustrajnim u vjeri sve do samoga kraja. Ustrajnost u vjeri ne znači samo puko preživljavanje sve dok nekako ne dospijemo u nebo, već produktivan kršćanski život. Apostol Pavao je Filipljanima uputio slijedeće riječi ohrabrenja: „uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“ (Fil 1, 6). Milost koja nas vodi k pokajanju i vjeri jest ista ona milost koja nas posvećuje i čini ustrajnima do samoga kraja. Duh Sveti tijekom čitavog života radi u kršćaninu na njegovu posvećenju.
Spoznaja te milosti, vodstva i Božje volje za naš život nas potiče da aktivno težimo posvećenju u svakodnevnoj praksi i karakteru. Pozvani smo činiti dobro, mada time ne zaslužujemo niti čuvamo svoje spasenje! No djela su u životu istinskog kršćanina zasigurno prisutna. U Hebrejima 12, 14 stoji: „Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!“, a u Filipljanima 2, 12-13:
„Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.“
Calvin je zapisao: „Svetost nije neka zasluga po kojoj možemo dobiti zajedništvo u Kristu, već je ona Kristov dar koji nam omogućava da prionemo uz njega i da ga slijedimo.“
Na kraju svega dodajmo da postoji veličanstvena svrha za naš život! U Efežanima 1, 11-12 apostol Pavao govori: „...predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove...“
Svrha našeg života jest da se Bog kroz nas proslavi, da pokaže svoju veličanstvenu moć, snagu, pravednost, milost, ljubav, dobrotu..
četvrtak, 12.03.2009.
Djelo spasenja
“Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." (Iv 5, 30)
“Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 6, 44)
“I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.” (Iv 6, 65-66)
“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.” (Iv 15, 16)
Jednu stvar je vrlo važno shvatiti! Božja milost znači da u kompletnom djelu spasenja sam Bog čini ono što mi sami ne možemo! Bog je taj koji je sve učinio i čini u našem opravdanju, posvećenju i svetosti. To je prava istina! Prije nego što smo mi izabrali Boga, Otac je izabrao nas u Isusu Kristu. Sami se nismo mogli riješiti svoje vlastiti krivice i Sin je umro na križu za nas. Kada kao pobunjenici nismo htjeli doći k Bogu u vjeri, Duh Sveti nas je svojom neodoljivom milošću privukao k Njemu. Istom tom milošću će nas sačuvati od pada do samoga kraja. Dakle, Bog je potpuno suveren u cjelokupnom djelu spasenja!
Kada priznamo svoju potpunu duhovnu nemoć, tek onda možemo iskusiti radost spasenja! Spasenje ne ovisi o našim djelima. Ono ne ovisi o našem čitanju Biblije, trudu i molitvi samima po sebi. U stvari, od silnog truda, srce ponekad postane još tvrđe. Radost spasenja zapravo dolazi kada odustanemo, kada shvatimo da smo bespomoćni i zavapimo Bogu u nevolji! Tada u naša srca dolazi vjera u Raspetog Spasitelja, tek tada postajemo uvjereni da nas Bog želi prihvatiti takve kakvi jesmo! U tome trenutku shvatimo da smo stalno htjeli doprinijeti našem spasenju, ili se posebno pripremiti da primimo Krista, a ono je zapravo potpuno besplatno i sada!
Jedan od načina kako kršćanin pokazuje svoju potpunu ovisnost i predanost Bogu jest molitva. „Oče naš“ (Mt 6, 9-10) jest pravi primjer molitve! Isus nas je učio kako moliti: „Neka bude volja Tvoja“! Smisao molitve jest da mi predajemo svoju volju Božjoj volji. Molitva nije sredstvo kojim bi trebali nagnati Boga da čini ono što mi želimo, već je ona sredstvo za podlaganje naše volje i života Bogu! Dobro je kada stav koji imamo pri molitvi želimo zadržati i u svakodnevnom razmišljanju, osjećajima, u svemu što činimo.
Stav potpune ovisnosti o Bogu trebamo zadržati i u evangelizaciji. Istinska evangelizacija zapravo u potpunosti ovisi o Bogu. Prosvjetljenje i obnova grešnog čovjeka u njegovu umu i srcu u potpunosti je djelo Svetoga Duha. Evangelizacija zapravo ne ovisi o našem izricanju baš pravih riječi ili pravoj tehnici. Mi smo pri evangelizaciji u stvari nemoćni i trebamo se u potpunosti predati Božjoj volji. Spoznaja da i u evangelizaciji u potpunosti ovisimo o Bogu će nas još više nagnati na molitvu, a kada budemo svjedoci nečijeg obraćenja nećemo to pripisati vlastitim sposobnostima već jedino Njemu! Nitko se nije u evangeliziranju više pokoravao Božjoj volji od apostola Pavla. Istodobno, nitko nije bio revniji u molitvi i evangeliziranju od njega. On je poručio Solunjanima: Nadalje, molite, braćo, za nas da Gospodnja riječ nastavi trčati...“ (2. Sol 3, 1) Pavao nikako nije smatrao da je molitva nepotrebna jer je Bog apsolutno suveren! Shvaćao je koliko spasenje ovisi o Božjoj milosti i stoga je molitvu smatrao prijeko potrebnom. U molitvi svoje srce predajemo Božjoj volji, zapravo puštamo da nas Božji Duh pokreće i vodi! Trebamo biti čvrsti u molitvi Bogu za ono što jedino On može učiniti, spasiti grešnika!
