petak, 25.05.2007.

it makes me smile!;)


Image Hosted by ImageShack.us



Sad sam se vratila s meni najljepšeg mjesta na svijetu. Plaže.
Već sam zaboravila kako more utječe na mene, koliko me čini sretnom.
Nema tog problema koji valovi ne mogu rješiti.smijeh
Obožavam se kupati u svibnju i lipnju kad još nisu došli turisti, ne volim gužve po plažama. Zato u sezoni plivam tek oko 7 navečer. Svaki dan!:o)
Onaj trenutak kad uđeš (ili u mom slučaju uletiš) u more i zaroniš za mene je jedan od najboljih osjećaja koji postoje. Živim za to cijelu godinu!:)
Danas sam napokon našla vremena ispustila se dole na plažu. Dobro, nije baš da sam našla vremena. Prije sam ukrala vrijeme predviđeno za nešto drugo. Ali vrijedilo je.
Bila sam dole puna 3 sata. Od toga skoro 2 u moru!cerek
Osjećam se ko nova osoba, nekako mi se čini kao da sad mogu sve...
Večeras idem na neki cocktail-party, sutra na jedan koncert,
a nedjelju bi trebala provesti učeči. Ali ima još do toga!
Ova dva dana ostavljam samo za sebe. Uživancija na kvadrat!nut


- 14:25 - Komentari (49) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.05.2007.

no fun allowed


Image Hosted by ImageShack.us

Ako kažem da sam umorna, nisam rekla dovoljno. Iscrpljena sam. Krepana.
Imam osjećaj da mi fali prostora i da je jednostavno premalo vremena, a previše stvari koje moram napraviti.
Mrzim taj osjećaj. Ma, mrzim ja puno toga u posljednje vrijeme. Ali sve prolazi pa će i to!:)
Maglovito se sjećam one energije u zraku s početka proljeća, čini mi se da je to bilo prije nekih stotinjak godina.
A, kako vidim, nisam sama...svi nešto pušu, uzdišu, svima je, bar se tako čini, dosta svega.
U jednu ruku sam i sama kriva...znala sam da će mi se ono izležavanje obiti o glavu prije ili kasnije! Zadnjih dana nisam imala volje za ništa pa sam to rješila spavanjem, filmovima i ležanjem na suncu. To se pokazalo pogrešnim.
Sad me zato sa stola upitno gleda veći broj knjiga i nekako mi se čini da neće nestati same od sebe. Valjda čekaju da nešto poduzmem. A meni je trenutno sve privlačnije od učenja. Doslovno.
Ali kako to nikoga ne zanima, a kraj je jako blizu, bilo bi bolje da se priberem i završim onako kako sam i započela...marljivo, ambiciozno i, što je najvažnije, uspješno. Ma mogu ja to...još samo malo i ljeto je tu, ne puštam ga do daljnjega!cerek
Problem je u tome što koncentracija slabi ako misliš na nešto drugo...a to bi trenutno bila istina kad se radi o meni. Ima toliko toga što mi se mota po glavi da nisam sigurna o čemu prije misliti. Prije nekoliko dana moja Tratinchica je pisala o jednoj temi i dok sam komentirala taj njen post, nije mi palo ni na kraj pameti da bi ja uskoro mogla biti u sličnoj situaciji. Nažalost, jako sličnoj.
Prošli tjedan mi je prijateljica rekla da je možda trudna.
Zapravo, da postoji mogućnost da je trudna.
I to u kontekstu, uklopljeno u neku glupavu običnu rečenicu. A meni se svijet okrenuo pred očima. Još se okreće. Mislim, to je nešto ogromno! Nešto veliko, važno, nešto što mijenja život zauvijek. Nešto za što ona definitivno nije spremna. Prvo sam minutu, dvije samo gledala u nju, onda zbunjeno promucala ''mmmolin, šta si rekla'' i na kraju počela nekontrolirano vikati i lapatati rukama okolo. Ne znam, stvarno ne znam kako sam se suzdržala da je ne ošamarim! Sada, nakon tjedan dana dođe mi da vratim trenutak i zviznem je po glavetini svom snagom. Blesavo, nepromišljeno stvorenje!
Uglavnom, nije me pustila da joj puno pametujem (ne bi ni ja nju), rekla je da je bilo slučajno i da nema pojma šta će napraviti ako to bude istina. Na to je od mene dobila odgovor da se tu nema šta previše misliti, da se vrijeme ne može vratiti i da će, ako je slučajno trudna, roditi i to je to. Nije se složila. Kaže da bi ona abortirala ako bude potrebno. E sad, znam da bi trebala biti uz nju i da je na meni da je podržavam uvijek i u svemu. Moj zadatak je da se složim s njenom odlukom ma kakva ona bila. Ali ja ne mogu i gotovo! Ako slučajno bude trudna i odluči da neće zadržati to dijete, nisam sigurna da imam snage podržati je. To se suprotstavlja mojim načelima, svemu onome u što vjerujem. Život je život i nitko ga nema pravo oduzimati. ni sebi, a pogotovo ne drugome. Ako si dovoljno star za stvoriti život, onda si dovoljno star i za preuzeti odgovornost koju on donosi. Znači, ostaje samo nadati se da je sve lažna uzbuna. Ne želim razmišljati o tome šta bi bilo da nije tako. Ali znam je, nema razloga da mislim suprotno. Ovo je samo strah koji je gospođica zaslužila svojom nepažnjom. Samo to. Eh da...sad mi je pala na pamet jedna situacija u kojoj sam se našla nekidan...sjedim u polupraznom autobusu i gledam kroz prozor, a pored mene se odjednom stvori neki mladi Francuz i pita može li sjesti. Ja zbunjena jer je pola busa prazno, ali svejedno, mičem stvari i puštam ga sjesti. Prvo je 10-ak minuta šutio i gledao malo u prozor, malo u mene, a onda se odvažio i počeo pričati na nekom svom jadnom engleskom. Trebalo mi je dobrih par minuta da izoliram naglasak i pohvatam šta on to govori. Tek je tada postalo čudno...trabunja on nešto o tome kako imam prekrasne oči i osmijeh, kako sam lijepa kao zora (khm, khm) i kako bi za njega vrijedilo putovati iz Francuske samo da mene vidi!rolleyes
Prvo sam se zbunila, pa zacrvenila (a to inače ne radim) i na kraju promucala neko jadno hvala. I to na francuski!:)
Ukratko, od ovog tjedna više učim, više cijenim odgovornost i, naravno, više volim Francuze!smijeh

- 12:57 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2007.

fjaka


Image Hosted by ImageShack.us

Odselili vi polako...jedan po jedan, a ja još tu.
Pijem svoju prvu kavu danas i ne dam se otjerati tako lako!;o)
Istina je da imam puno obaveza i da me čeka dosta neobavljenog posla, istina je i da mi je u desno rame kroz prozor upeklo sunce koje mi ne da vratiti se u kuću kad se pojavim vani. Istina je i da je velika većina vas nestala pa mi je malo dosadno, a i to da sam umorna, da mi je vruće i da nemam vremena zaletiti se do plaže i napokon uskočiti u more.
A ja tu gubim vrijeme s vama. Zapravo, ne s vama...vas nema, vi ste pametni i otišli ste svatko svojim putem...do jeseni. Ma nema veze, dobro je meni i samoj.
Lažem. Vraćajte se! burninmad
Naletila sam na nekom blogu na nešto slično štafeti, ovaj put s filmovima i piscima.
Nisam mislila to pisati...al ajde neka;

filmići:
* Forrest Gump
* Troy
* Kralj Arthur
* Sjećanja jedne Gejše
* Pretty woman
* Pearl Harbour
* Tristan & Isolde
* Prljavi ples
* Ponos & predrasude
* Seven years in Tibet
* How to lose a guy in 10 days
* Moulin Rouge
* Život je lijep
...i još puno, puno onih kojih se sad ne mogu sjetiti....

riječi:
* Pablo Neruda
* G.G. Marquez
* Charles Baudleaire
* F. Garcia Lorca
* Dostojevski
* Paulo Coelho
* A.G. Matoš
* G. Flaubert
* F. Petrarca
* Dante
* J.D. Salinger
....i još jako puno onih koji znaju s riječima....

I tako...ma iskreno, i mene drži neka fjaka. Samo bi ležala na suncu i uživala.
Kad se zavalim na onu ležaljku sa sladoledom ili ledenim čajem u ruci, ne dižem se iz nje satima. Ili barem dok me ne natjeraju. Nije da si mogu priuštiti toliko izležavanja, ali trenutno samo za to imam volje.
Sve drugo bi ionako bilo kontraproduktivno. A to ne želimo!:)
Ovaj vikend mi je proletio prebrzo, općenito mi se čini da vrijeme leti zadnjih godinu dana.
Još malo i 01. 06, a onda sezona, turisti, a s njima i moje sezonsko radno mjesto koje me uveseljava već 4 godinu zaredom. Muka mi je kad pomislim na tacnu i svakodnevno ustajanje u 6 ujutro, ali znam da izbor sezonskih poslova nikad nije bio prevelik. Neće ni biti. Ljeti se, tu na moru barem, možeš zapositi isključivo kao konobar, kuhar, radnik na brodu, u pekari ili trgovini, biti animator djeci ilitiga dadilja, možeš prodavati izlete po plaži, sladoled, suvenire i razglednice. To bi bilo to. Manje-više.
Mene je dopalo ovo prvo, često kažem da je to faza u životu svakog čovjeka...svi jednom uzmu tacnu u ruke. Na dan, dva ili na cijeli život. Nije važno, svi je poznaju.
Srećom, ja samo ljeti!:) Unatoč svemu tome, drago mi je da je napokon stiglo i da sam nakon one duge zime i ja došla na svoje! Ako zanemarimo turiste koji te uporno gaze dok hodaš cestom, 14-ogodišnjake u crnom koji kradu po kiosku, otopljeni sladoled iz svako druge škrinje, veeelike gužve na plažama preko vikenda i još par iritantnih sitnica, ja sam osoba koja obožava ljeto. Živim za ljeto, dišem ljeto, sanjam ljeto. I napokon je tu!cerek

- 10:06 - Komentari (30) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2007.

odlepršali...


Image Hosted by ImageShack.us

Imam novi dizajn i jako mi se sviđa!:)
Hvala još jednom teti Ruby.
Šta bi ja bez nje?
U posljednje vrijeme me neodoljivo privlači kombinacija zelene i crvene.
Pa odlučih tako opiturati i blog.
Valjda vam se sviđa. Kome nije, šta mu ja mogu?! Meni je savršeno!:)
E sad jedna kritika...skoro 10 vas je jednostavno odustalo od pisanja, otišlo s bloga ili se samo privremeno udaljilo.
Nije da ne razumijem, ali baš svi u isto vrijeme?!
Šta se to dogodilo odjednom? Možda previše obaveza, a malo vremena? Tako je i meni ali ipak...
Uglavnom, svi koji ste nestali ćete mi jako faliti i nadam se da se vraćate uskoro.
Inače osobno dolazim po vas! A vi koji ste još tu...prste na tipokvnice!:o)
I eto...to bi bilo to. Kad ste vi svi nestali imam i ja pravo na malo lijenosti.cerek

- 23:02 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

sinful & happy


Image Hosted by ImageShack.us

Trebao mi je dan odmora od svega, dan ludiranja i smijeha ,dan fast fooda,
sladoleda i ledene kave, dan plesa i tračanja prolaznika, dan duuugih pogleda sa svima koji pogled uzvraćaju, običan dan kao i svaki drugi, ali puno, puno bolji.
Dan grijeha kako ga nas dvije nazivamo.naughty
Drago mi je što sam ga imala danas. Izvukao me iz depresije!:)
Dobro, nije ono baš bila depresija ali naslućivali su se prvi znakovi. Na lice mi se trajno naselila neka tužna faca. Danas je napokon nestala.
Privremeno-sigurno, trajno-nadamo se!:)
Srećom postoje ljudi koji pogled u daljinu i tužan,
umjetni osmijeh ispravno shvaćaju kao skriveni poziv za pomoć.
I odazovu mu se bez razmišljanja. Imam i ja jednu takvu. I ona ima mene.
Danas sam ja trebala nju i bila je tu, kao uvijek!:)
Bile smo na kavi popodne, ja srela Potencijalnog i ništa se nije promijenilo.
I dalje on gleda u mene, gledam ja u njega (svi pokušaji obustave takvog ponašanja s moje strane pokazali su se bezuspješnima) i tako...gledamo se nas dvoje ko da je sutra vjenčanje, a on ima curu.
On jadnik misli da ja to ne znam i trudi se da tako i ostane.
A ja se pravim blesava i glumim da nemam pojma o ničemu. Rođeni vrag, šta se može...
Čudna situacija, ali, po prvi put, baš me briga. Za promjenu!
Zašto bi uvijek ja bila ta koja se brine za svijet i okolicu?!
La vita e bella...svima pa i meni!:o)
Odlučila sam da o tome više neću razmišljati, sve je na njemu pa šta bude.
Feels good, damn' good! dead
Kasnije smo napale trgovine, ja kupila nove cipele (provjeren lijek za sve probleme), ona kupila parfem. U nastavku...šetnja dok nam nisu otpale noge, komentiranje prolaznika (stigli turisti, napokon), smijanje svakoj uočenoj gluposti i jumbo pizza od koje me još boli stomak al vrijedilo je, ja bi sad još jednu da ima!njami
I tako...sve u svemu, jedan kvalitetno iskorišten dan!
Bole me noge, mislim da imam grčeve, potrošila sam svaku ušteđenu kovanicu i novčanicu i nisam bila doma od jutros pa sve do sada, ali sam zato opet zadovoljna onim što imam, onima koje imam i, što je najvažnije, sama sobom. Sviđa mi se kako se ponašam, kako izgledam, sviđa mi se način na koji razmišljam...u čemu je onda problem?
Na licu mi je opet osmijeh i znam da mu je tamo i mjesto.
Ovaj put se trudim zadržati ga što dulje! Dugujem to sebi i svima kojima je stalo.
A i onima kojima je svejedno...možda im više ne bude!:)

- 22:36 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2007.

okrutne namjere


Image Hosted by ImageShack.us


OKRUTAN.
To je jedina riječ koja opisuje kakav je svijet prema meni.
Po tko zna koji put. Opet i opet.
Ponekad mi se čini da mi sreća nije suđena.
Ali to se, s vremena na vrijeme, čini svima, a u sudbinu i ne vjerujem.
Na kraju najčešće sitisnem zube i hodam dalje. Sporo i teškim koracima ali hodam.
Sada sam preumorna i za to. Mislim da više ne želim hodati.
Ne dok me na cilju ništa ne čeka.
Umorna sam od tragi-komedije u koju mi se život pretvorio.
Smijeh i suze izmjenjuju se prebrzo da bi ih mogla pratiti.
Možda je vrijeme da odustanem.
Ili da jednostavno objasnim zašto se osjećam ko zadnje biće na svijetu?
Zato što me obrazi još peku od posljednjeg šamara koji mi je sreća opalila prije samo par sati. Zato što mi se sad čini da nikada neću biti sretna.
Zato što znam da to nije istina ali ne znam kako više u to vjerovati.
Zato što nema nikoga pored mene da mi kaže da će sve biti u redu i da sluša moju dernjavu. Barem večeras. Možda i sutra. I još koji dan ako zatreba.
Razlog? Pomalo tragičan, djelomično komičan i svakako ironičan.
...Nagovorih ja nekako prijateljicu na šetnju. Uz razgovor ugodni i snickers veliki,
mantuljamo mi ulicom i pričamo o svemu o čemu se uopće da pričati. Sve dok se moje drage okice nisu zaustavile na prizoru koji mi je ubio volju za bilo kakvim razgovorom. I to u tolikoj mjeri da mislim da će tako ostati idućih par dana!
Prema nama, sretan i zadovoljan, hoda neki mladi par. To bi bilo sasvim nebitno da polovicu tog para ne sačinjava moj Potencijalni. Onaj Potencijalni, ona Slamčica spasa koju sam spominjala već nekoliko puta. Ukopala sam se na mjestu i samo iznenađeno buljila u njih dvoje. Sad idu ona očajnička pitanja...Prijateljica? Sestra, možda? Nikako. Ne bi se držali za ruke. Jebemuuu!
Potencijalni mi se sviđa već jako dugo, a on se svim silama trudi pokazati mi da su simpatije obostrane. Bilo je pitanje dana kada će Potencijalni prerasti u Sadašnji. Tako se barem činilo. A onda sad ovo! Kako se usuđuje?!
Razočaranje se ne da opisati riječima pa štedim trud, ionako svi sve znaju.
Jedino, dala bi sve da zna da sam ih vidjela...to bi mu definitivno objasnilo otrovni pogled koji mu spremam za idući put!
Osjećam se užasno. Razočarano. Depresivno. Bijesno. Ljuto. Tužno. Prokleto prevareno.
Možda ne bi trebala ali nema mi pomoći, takva sam. Pomirih se s tim. Baš kao i s činjenicom da mi ne ide i gotovo.
Jesam spomenula da sam prošli tjedan srela bivšeg s curom koja će mu za koji mjesec roditi dijete. Nisam? Eto sad jesam!
A jesam pričala o tome da još jedan bivši kojeg sam teškom mukom zaboravila isto ima curu, a izgledalo je da je neće imati tako skoro? Nisam? Uglavnom, tako moj život trentno izgleda. U raspadu je. I to mi se ne sviđa.
Al ja ne znam s promjenama pa se ne usuđujem popravljati. Koje sam sreće, još ću poginuti pokušavajući!:)
Plače mi se večeras. Ne krivim se zbog toga.
Ionako znam da ću, prije ili kasnije, plakati zbog svega.
U tome se nikad ne prevarim. Da je barem i s ljudima tako.

- 22:35 - Komentari (29) - Isprintaj - #

subota, 28.04.2007.

rolling, rolling on the river...


Image Hosted by ImageShack.us

Ovaj vikend i praznik rada su mi uletjeli u pravi trenutak, nije moglo bolje!
Baš mi sada treba koji dan odmora, nema mi ništa draže nego biti ljena i znati da si to ovaj put mogu dopustiti!;) Zapravo, i nije baš da mogu, prije hoću.
Ma briga me, zaslužila sam malo ljenčarenja, uživancije i spavanja do podne!
Nije da volim onaj osjećaj da sam izgubila pola dana kad se ustanem u podne, ali jednostavno previše volim spavati da bi se toga odrekla. Pa nstavljam po istome kad god mogu!;) Danas poslje ručka obećala sam se spustiti na plažu...napokon uživati u pravom smislu riječi. Nema mi ništa, ali stvarno ništa, draže od plaže, mora i valova.
E pa dođoh i ja na svoje, bilo je i vrijeme!
Tako da me danas očekuje kupanac, ako ne padne kiša popodne.
A i to mi je zanimljivo. Već par dana, svako popodne stvore se neki oblaci, pa onda pljusak i za pola sata ko da ništa nije bilo. Samo jadni konbari trčkaraju okolo i brišu stolove, cijede tende, vuku stolice...hehe!
Nije da bi mi to trebalo biti zabavno s obzirom da i mene svako ljeto, uključujući i ovo, očekuje potpuno isti posao.
Tješi me to što su rekli da nas očekuje minimalna količina padalina, znači nema kupi stoljnjake-vraćaj stoljnjake-opet kupi stoljnjake , barem su tako obećali, a ja obično ljude držim za riječ tolikom snagom ko dijete majčinu ruku!
Pa da vidimo ko mi se usudi nešto slagati?!:o) Zašto ovaj naslov? Zato što me podsjeća na moj život upravo sada...sve mi ide, a ništa ne ide. Sve se i dalje kotrlja svojim uobičajenim tokom, ima novosti ali ništa za pohvaliti se!
Mrzim kad je tako, nekako je monotono,
ali bolje i to nego da krene u negativnom smjeru.
E to bi me sada dotuklo,
nemam baš neke snage za suočavanje s problemima u posljednje vrijeme.
Ma dobro je sve, I'll keep rollin', rollin'....možda se nakraju i dovučem do nečega!;)
Gledam sad, po tko zna koji put, spot od Wicked game i pitam se kad će se meni vratiti ta vremena, hoće li se uopće vratiti? Ali nije ovo vrijeme za misliti o tome, kvarim sebi doživljaj. Ako ništa, ostaje mi to da dolazi ljeto, i to punom parom, a ono me nikada nije razočaralo. Nikada. Pa neće ni ove godine. Bolje bi mu bilo!
Ja bi sad na neko putovanje, uzela par krpica i put pod noge pa gdje me cesta odvede ali zasad ništa od toga. Damn'!
Ne možeš uvijek dobiti sve što želiš.
Ta mi rečenicaa nikada nije bila do kraja jasna, još uvijek nije.
Meni se to ne sviđa i ja tako neću. Tko mi šta može?! Želim dobiti ono što želim i točka.
Ako ne uvijek, onda barem svaki put.
Ma odo ja na plažu, eto bar nešto što želim i znam mogu imati.
Ima ljubomornih? ;o)


- 11:57 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>