09.08.2009.

Originalni naslov: The Pursuit of Happyness
Redatelj: Gabriele Muccino
Uloge: Will Smith, Jaden Smith, Thandie Newton, Brian Howe, James Karen
Žanr: biografija, drama
Trajanje: 117'
Godina: 2006.
Trailer: LINK
Download: LINK





Obiteljska drama o uspjehu i privrženosti, a sve prema istinitoj priči.


San Francisco, 1980ih. Obitelj Gardner u financijskoj je stisci i jedva spaja kraj s krajem. Nemoćna da podnese stres koji nosi svakodnevna borba za opstanak, majka (Thandie Newton) se slama i nevoljko napušta svoga muža Chrisa (Will Smith) i 5ogodišnjeg sinčića Christophera (Jaden Smith) da se snalaze sami. Chrisu sada ne preostaje ništa drugo nego da pronađe bolje plaćeni posao, a za to vrijeme pristaje sudjelovati u programu uspješne brokerske tvrtke, s nadom da će mu to na posljetku donijeti siguran i dobro plaćeni posao.

No, za to vrijeme ostaje bez prihoda, a računi se gomilaju. Bez dovoljno novaca da plate stan, njih dvoje završavaju na ulici, a noći provode u skloništima za beskućnike, autobusnim kolodvorima i javnim WC-ima. No, iako je situacija teška i gotovo bezizlazna, ljubav prema sinu pomoći će Chrisu u ostvarivanju onoga za čim je težio. (filmski.net)


Ovako dobre drame ne snimaju se baš često, i zbog toga mi je užasno žao što ova predivna drama nije odnijela Oscara za kojeg je bila nominirana. Film je dirljiva priča o samohranom ocu koji se bori za preživljavanje, samo kako bi svome sinu priuštio život kakav zaslužuje. Čak i kad su ostali bez krova nad glavom, nije odustajao, borio se i gurao naprijed vjerujući u to kako sreću nitko ne može posjedovati, već se nju treba neprestano tražiti i loviti. Film možda i završava očekivano (sniman je po istinitom događaju), ali je bome obuhvatio sve situacije i trenutke patnje kroz koje je glavni lik prolazio samo kako bi preživio.

Will Smith pokazao se kao odličan glumac, a njegov sin u filmu je i sin u stvarnom životu. Svidjela mi se uloga malog - iako je još dijete, shvaćao je što se događa i koliko im je svaki svaki dolar vrijedan i uvelike potreban, i nikada nije previše ispitivao. Jedna od tužnijih scena mi je kada nemaju gdje spavati i kada se Will pravi kako je javni wc zapravo špilja koja ih čuva od dinosaura koji su trenutno oko njih. Ta scena kad mu sin zaspe u krilu u zaključanom wc-u, a Willu samo krenu suze niz lice je stvarno ona po kojoj pamtim film.


Dočarano je toliko boli i patnje, da sam i na kraju filma plakala jer sam bila toliko sretna kako je završio. Koliko se jedan čovjek trudio samo kako bi spasio svoga sina koji mu je bio motiv tijekom svake neprospavane noći i svakog neuspjelog radnog dana, jer se nadao kako će i oni jednoga dana uhvatiti sreću, i tomu je težio. Predivna scena (na koju sam također plakala) mi je bila ona kada su mu u uspješnoj brokerskoj tvrtki ponudili stalni posao. Dok se rukovao sa direktorima tvrtke sa suzama na ozbiljnom licu, u Willovu izrazu lica vidjela se tolika sreća, ali i bol jer se vjerovatno i sam u tome trenutku prisjećao kroz što je sve morao prolaziti kako bi dobio taj posao. Kraj filma je predivan, kada sa suzama na licu izlazi iz zgrade te tvtke i trči po sina u vrtić i grli ga.

Stvarno predivna drama koja govori o životu, obitelji, (ne)uspjehu i naravno - sreći, koju svi na neki način lovimo.

''Christopher Gardner: It was right then that I started thinking about Thomas Jefferson on the Declaration of Independence and the part about our right to life, liberty, and the pursuit of happiness. And I remember thinking how did he know to put the pursuit part in there? That maybe happiness is something that we can only pursue and maybe we can actually never have it. No matter what. How did he know that?''

Christopher Gardner: [voice-over] This part of my life... this part right here? This is called "happyness."


Lucy