12.03.2009.

Originalni naslov: Milk
Redatelj: Gus Van Sant
Uloge: Sean Penn, Emile Hirsch, Josh Brolin, Diego Luna, James Franco
Žanr: biografski, drama, romansa
Trajanje: 128'
Godina: 2008.
Trailer: LINK
Download: LINK



"His life changed history. His courage changed lives."


1977. godine u San Franciscu Harvey Milk (Sean Penn) izabran je kao jedan od zastupnika za gradski odbor. Ne bi to bilo ništa posebno da Harvey nije tako postao prvi gay političar ikada izabran od strane američkih građana. On nikada nije skrivao svoju seksualnost i ponosio se onime što jest. Njegova pobjeda na izborima nije značila samo poboljšanje za gay zajednicu San Francisca, već je Harvey odlučio bez kakvih predrasuda pomoći svima kojima je to potrebno. Brinuo se o svima, od starijih građana pa sve do običnih radnika, i pritom je svima postavio primjer što znači biti pravi borac za ljudska prava. Njegov rad, trud i zalaganje za građane i nihova prava nije prošlo nezamjećeno – prije svoje prijevremene smrti 1978. godine postao je pravi američki heroj.

Radnja filma prati posljednjih osam godina njegova života, počevši od vremena kada navršava četrdesetu u New Yorku. Ondje živi sa svojim partnerom i ljubavnikom Scottom Smithom (James Franco) te njih dvoje nakon nekog vremena odluče da je vrijeme za promjenu i tako odsele u San Francisco. Po dolasku otvaraju malenu trgovinu pod nazivom Castro Camera, u samom srcu radničkog dijela grada. Inspiriran novom okolinom, Harvey iznenadi Scotta, ali i samoga sebe kada odluči stupiti u političke vode. Nakon početnog uhodavanja i uz pomoć svojih bližnjih polako počinje stvarati svoje političko ime, a svojim vještim i zabavnim načinom govora uspjeva privući pažnju sve više građana. Uskoro dobije i svoju prvu političku funkciju, gdje mora surađivati s Danom Whiteom (Josh Brolin), što se pokaže kao pravi izazov. (filmski.net)


Ne znam zašto sam mrvicu više očekivala od filma. Mislim da je Sean za ovu ulogu dobio Oscara zato što je glumio homoseksualca, jer vjerujem da mu nije bilo lako biti nešto što nije, pogotovo u ovakvom seksualnom pitanju. Inače kada vidim da se dečki poljube ili nešto više (haha) vidim dva slatka dečka, a u filmu su bili bradati, dlakavi i staromodni muškarci. Tako da po tom pitanju nije bilo ugodno gledati.

No vratimo se na temu filma. Općenito ovakve me stvari zgražaju (ista stvar kao i sa rasizmom); napadanje homoseksualaca, pretnje, otkazi i slično (pogotovo u ovom slučaju, u 1977 godini). Tek se sada vidi razlika u tadašnjoj toleranciji i današnjoj. Sama tema je užano pipljiva, i mislim da nije bilo nimalo lako napraviti ovakav film, pogotovo ne samom Dustin Lance Blacku (napisao scenarij) koji je i sam homoseksualac.

Sean Penn je bio više nego uvjerljiv. Grimase su mu bile prečudne, totalno su uklopio u ulogu Milka, malo i scary, ali predobro u svakom pogledu. Tako da... bilo se jako lako uživiti u priču, film.
Smetalo mi je samo što sam od početka filma znala da će biti ubijen, tako da sam od polovice filma pa do kraja bila napeta. Ubojica se mogao lako pogoditi, iako sam u dijelu kad je davao govore pretpostavljala da će biti možda netko anoniman iz publike.
Najtužniji je sam kraj filma, kad se ponavljaju scene iz samog početka filma kad je Milk navršio 40. godinu života i kako govori da mu je 40, a da nije u životu ništa postigao. Te naravno kako je ipak toliko toga učinio za homoseksualce i njihovo prihvaćanje kod ljudi.

Harvey Milk: Without hope, life's not worth living.''

Harvey Milk: ''My name is Harvey Milk and I'm here to recruit you!"


Marionette