28.12.2008.

Originalni naslov: The House Bunny
Uloge: Anna Faris, Colin Hanks, Emma Stone, Kat Dennings, Katharine McPhee, Rumer Willis
Žanr: komedija
Trajanje: 97'
Godina: 2008.
Trailer: LINK
Download: LINK




Pamet. Ljepota. Hrabrost. Ove cure to imaju. Samo to još ne znaju.


Kada Shelly (Anna Faris), Playboyevu zečicu izbace iz Playboyeve vile, nema mjesta gdje bi mogla otići, sve dok ne naiđe na sestrinstvo Zeta Alpha Zeta. Članice sestrinstva - koje čine sedam cura koje ne mogu biti manje informirane o društvenom životu - gube svoju kuću. I treba im netko poput Shelly, da im pomogne kako ju ne bi izgubile.

No, iako im Shelly na neki način pomogne, polako shvaćaju da se ne trebaju pretvarati da su ono što ljudi od njih žele da budu, već da zavole sebe i počnu biti svoji.


Svjesna sam već dugo činjenice da je očito veliki izazov snimiti komediju u 21. stoljeću; koja će biti zapravo smiješna i hit - gotovo nemoguće. Tu i tamo snimi se neka dobra komedija s Jim Carreyem ili Adam Sandlerom u glavnoj ulozi koja bude odlična i smiješna, ali ovo ostalo je ništa. Beskorisno trošenje novca na glup film. I iako sam svjesna svega toga, i dalje dajem šansu nekoj glupoj komediji nadajući da će me nasmijat. Ali zašto sam dala priliku filmu u kojemu glavnu ulogu igra Anna Faris (čija je faca oličenje glupoće) i ostatak neke nepoznate škvadre; kojoj se čak ubacila i pobjednica Američkog idola - Katharine McPhee. Tek tako da vidi kako joj ide gluma. Radnja filma je super glupa, kao što su i super glupi likovi u cijeloj toj 'priči'. Jedina stvar zbog koje mi je ''drago'' što sam ga pogledala su Hefnerove Playboyeve zečice koje se pojavljuju u par navrata. Jer čak i glupava Bridget koja izgovori čak 2 rečenice u filmu, bolje glumi od hrpetine 'x-unknown' glavnih glumica. Ne preporučam film nikome, radije preporučam 'Zube'. Ako ništa drugo nasmijat ćete se ironiji filma (pročitaj više u tom postu), jer se uz 'The House Bunny' vjerujem - nije nasmijao ni sam Hefner.

''Natalie: We could tie our shoes together, our tennis shoes, and we could throw them over telephone wires. Because I see that everywhere and it seems like people would have fun doing that. Like, how hard can you throw? You know what I mean? Like how - what are you - [stops herself]
Natalie: [awkward pause]
Shelley: Or we could go to a club.''