prepreke

četvrtak, 30.10.2008.

Opet u međuvremenu

Međuvremena ima uvijek puno. Ima jedan natječaj za priče na temu prijevare. Sto najboljih priča biti će objavljeno u knjizi. Zato evo priče:

Samanta


Kao gotovo svako poslijepodne, šetala sam s mojom malom kćeri po zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici. Bila je divna, topla i šarena jesen pa smo nakon duge šetnje ipak sjele u kafić. Odabrala sam stol s kojeg sam mogla pratiti kako se mala igra na obližnjim ljuljačkama. Pripremila sam bočicu, medu, mokre maramice i sto drugih stvari na stol, kako bih u miru mogla popiti kavu.
Pažnju mi je privukla grupa Cigana koji su se smjestili na klupu preko puta kafića. Bili su zbilja atraktivni. Morala sam ih gledati. To su bila djeca do najviše petnaest godina. Svatko od njih radio je nešto drugo. Jedan se pravio da prodaje novine, pa je vikao: ''Veeečernji list, prodajem!!''. Drugi se penjao na naslon klupe i skakao sad na jednu sad na drugu stranu. Djevojčice su valjda negdje našle vreću odjeće pa su isprobavale šarene suknje. Bilo ih je divno gledati kako ipak žele biti lijepe. Jedna drugoj govorile su što im bolje stoji, kako da namjeste majicu, poprave čarape...
Da sve zaokruži, jedan je dječak od osam godina cijelo vrijeme trčao oko njih.
Uživala sam kao na predstavi. U jednom trenu primijetila sam malu Cigančicu od svojih šest godina kako me gleda. Imala je divne bademaste oči, malo tužne. Kad smo se pogledale, rodila se ljubav. Nasmiješila sam joj se. I ona meni, stidljivo. Bilo ju je sram, vidjela sam, što je prljava i neuredna. Vidjela je moje čisto i njegovano dijete. Vidjela sam i da je malo porumenjela. Odjurila je do one vreće sa stvarima, neko vrijeme kopala i izvukla neki krezubi češalj. Vratila se na svoje mjesto i počela češljati svoju čupavu kosu. Češljala ju je grubo, bjesomučno. Kao da ju mrzi što je tako neuredna, a ona želi biti lijepa. Za mene. Znala sam to. Kad je bila gotova s kosom, odjurila je do obližnje česme i počela prati ručice, nožice i lice. I to je trljala bjesomučno. Svaki put kad je mislila da se dovoljno oprala, pogledala je u mene i shvatila da nije dovoljno čista. Pa je nastavila. Hvala bogu da sam imala sunčane naočale u torbi. Brzo sam ih stavila da mi se ne vide suze. Sve je radila samo da bude lijepa za mene, kako bih je voljela. Tada sam shvatila da je usvojiti dijete vrlo jednostavno. Zavoliš ga i gotovo. Pozvala sam je prstom. Došla je bojažljivo, gledajući u pod.

- Kako se zoveš? - pitala sam.

- Samanta. - kaže ona.


Dala sam joj sve što sam u tom trenu mogla. Kekse, medu moje kćeri, sok, mokre maramice, htjela je i moj ruž i ogledalce. Dala sam joj i svoju maramu.

- Hoćeš novaca? – nudila sam.

Nije htjela. Bila bih je taj tren odvela doma. Imala bih dvije kćeri. Bijelu i crnu. Ipak sam je nagovorila da uzme nekih sto kuna što sam imala u novčaniku. Rekla sam joj da to da mami, ili da si kupi što hoće. Odgovorila mi je da će to čuvati jer sam ja najbolja teta koju je srela. Otrčala je do svoje grupe i iz one vreće izvukla crvenu plastičnu ružu. Stavila ju je na stol.

- To je za tebe, teta.

Isuse, zašto sve nije jednostavno? Mogla bih joj biti mama, sve bi mi sredile. Moja kćer bi ju voljela, i ona nju....
Uskoro je njena grupa morala ići. Zvali su ju i ubrzo su svi otišli. Sad je bilo jako tiho. I tužno. Došlo je vrijeme da i mi idemo, pa smo polako hodajući došle doma. Moja kćer je stavila ružu u vodu, ali nisam malom djetetu htjela reći da to nije potrebno jer jer ruža plastična.
Tjedan dana padala je kiša tako da nismo mogle ponoviti šetnju u Tkalčićevu. Ali ipak, sunce mi se napokon smilovalo i osvanuo je isti onakav dan. Moje kćeri nije bilo jer ju baka vodila u Maksimir, ali ja sam jedva dočekala da odem do tog istog kafića.
Već izdaleka sam vidjela da se predstava ponavlja. Grupa je bila tamo, sve isto kao i pred tjedan dana. Pogledom sam tražila Samantu. Ona je sjedila na podu, prstom šarala po prašini i čeznutljivo gledala jednu ženu plave kose koja je već držala plastičnu ružu u ruci i smješila joj se.
Pomislila sam da me ne vidi pa sam otišla do nje. Čučnula sam i pitala je sjeća li me se. Ništa nije rekla, samo se ljutito pomakla u stranu kao da joj smetam i nastavila isto onako gledati svoju novu ljubav.

- 09:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 29.10.2008.

Lijepo

Lijepo nam je bilo potpisivati ugovor.
Odgovara li vam ovo, odgovara li vam ono....
Ma sve nam odgovara.
1000 komada za početak. Za početak!
Urednica je došla s nama kod tajnice i rekla da nas stavi u kompjuter.
Yess! Sad smo u kompjuteru!
A objavljivanje možda čak i pred ljeto, a ako ne, u jesen.
Doma me dočekala torta -čokoladni truffel iz dejli freša, nju najviše volim, pa smo muž i ja pili neki pjenušac i pojeli skoro cijelu tortu.
Da malo proslavimo, kaj ne?

- 12:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 21.10.2008.

Eto

Sad smo ozdravili, posjetili frankfurtski sajam knjiga i...
idemo u Beograd na sajam knjiga.
I da, sljedeci tjedan potpisujemo ugovor s nekom pretalentiranom spisateljicom.
Jedva čekam taj utorak 28.10.! Jedva!


eek rolleyes wink yes

Izgleda da mi je netko upao u post i napisao svoje neke rečenice. Valjda je to taj urednik. No dobro, i ja se veselim..

- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.10.2008.

Da ne bi sve bilo...

Da ne bi sve bilo kao iz bajke, u ponedjeljak je odgođeno potpisivanje ugovora jer je glavni urednik BOLESTAN.
Tjedan iza ovog, urednica ide u Frankfurt, pa se sve odgađa za dva tjedna. Tako da ključni trenutak nastupa oko 20.10.
Idem si na živce s tim optimizmom. U zadnje vrijeme si čak ponavljam sljedeće:
to što sam ja slikovnicu radila od 2006, nema veze s njima. Oni su ju dobili u šestom mjesecu, ako uzmemo u obzir godišnje, i nisam tako dugo čekala. I to na pozitivan odgovor.
Jel?

- 09:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se