Josh jedan u nizu....

Widim tj znam da neki ljudi nestrpljiwo ischekuju nowi post...znam ih barem 5...eto neznam kaj da welim...pokushao sam napokon kaj je rebalo wech odawna naprawiti samo nazalost ne mojom inicijacijom...dali che se ishta isplatiti to chemo widjeti...makar sumnjam u to...u jednu ruku mi je i drago kaj sam napokon to rijeshio...u drugu mi nije ni najmanje...swe che wrijeme pokazati....o njemu stralno morash owisiti i biti na njegowoj milosti odnosno nemilosti...ono prolazi...ali sjechanja i osijechaji ostaju...nadam se ne predugo jer chu izluditi...zashto mora biti tako jedinstwena i tako prirasla mome srcu...zasto je nemogu jednostawno zaborawit...swaki njen pokret i prediwan osmijeh...al kaj chesh...nisam zbediran...desilo se kaj se kad-tad moralo...samo napominjem wrijeme che pokazati jel se to isplatilo ili nije...mozda da sam koju godinu stariji bilo bi swe drugachije...mozda bi bio pametniji...ali opet kad malo bolje razmislim...ja i pamet...nikako...nespojiwo...
Ewo owdje pozzam i swoju dragu tonku (K.B.) jako mi je drago da se napokon dogegala za wikend do mene...i sama widla kak su ljudi u klostru ludi...pogotowo moji...hehe...to bi bilo to..sad ljepo odem razmishljati o sebi i swojem ziwotu i pogreshkama koje radim...pa mozda oswane i josh pokoji post jerbo imam sad inspiracije do bola...samo se nadam da nishta nebude kriwo protumacheno...bar ne od strane ljudi koje poznajem a chitat che owa gowna...

ewo malo crnih wicewa...kome se gadi nek ne chita...hehe

Došla djevojčica u dućan kupiti žvake, uzme ih na pultu, plati prodavačici i izađe. Prodavačica primijeti da je umjesto žvaka uzela petardu, te potrči za malo djevojčicom i vikne: "Pazi, to su petarde!" A djevojčica se okrene i prasne od smijeha.



Budi dobar dečko sine. Dođi gore.
- Ne, mama, opet ćeš me baciti dolje



Ulazi mali Ivica u učionicu i pita učiteljicu:
- Gospođice, da li bi ste mi pokazali grudi?
- Sram te bilo, Ivice. Što ti pada na pamet!
- A da vam dam petsto kuna?
Misli učiteljica; teško je u prosvjeti, male plaće... što je košta? Ivica joj da novce, ona skine majicu. Ivica gleda pa kaže:
- A dal' bi ste skinuli i gaćice za još petsto?
Razmisli učiteljica; 'ajde sad kad je počela, lijepi su to novci, skine se ona sasvim. Ivica će:
- Jel' bi ste htjeli spawati samnom za još dvije tisuće?
Uvrijedi se učiteljica, ali opet što će, tri tisuće, to je k'o cijela plaća. Pristane ona, Ivica obavi posao, plati i sretan i zadovoljan ode kući. Izlazi učiteljica iz zgrade kad čuje ravnateljev glas:
- Kolegice, jel' vam onaj mali što ga poslah dao kovertu s plaćom?



Govorila mama sinu debilu: -Evo sine, malo čokolade. Ali prvo operi ruke. - Ali mama, ja nemam ruke. - E, nema ruku, nema čokolade.




U školi bila pokrenuta akcija sakupljanja predmeta koji njihovim ukućanima više ne trebaju. "Što si nam to donijela, Marice?" "Stare bakine naočale." "I što je baka rekla?" "Da joj više ne trebaju." Upita tako profesorica Ivicu: "Što si nam ti donio Ivice?" "Djedov dišni aparat." "I što je djed rekao?" "Hraagghuhh, hraagghuhh, hraaghuhh"



Nabavili Slovenci nuklearnu bombu i hoće oni isprobati kako djeluje. Što će, kako će, bace oni nju na SAD i pobiju 100.000 ljudi. Prestrašili se oni američke reakcije i čekali da SAD uzvrati. No prošlo dva, tri dana, tjedan, mjesec, godina, a Ameri nisu uzvratili. Mislio slovenski predsjednik da su im Amerikanci oprostili i nazove on Busha.
- Pa zašto nas niste napali, kad smo vam pobili 100.000 ljudi? A Bush će na to:
- Hoću, hoću, samo da vas nađem na karti!




Gomirac stigao u Ameriku u posjetu dalekom rođaku. Pri ulasku u državu su ga zbog konstitucije tijela zadržali na dodatnom promatranju. Službenica američke security službe popunjava formular:
- Name?
- George Mrvoš
- Sex?
- Four times a week.
- No, no, no... male or female?
- Male, female... sometimes sheep.

sawjeti za ziwot...

Nikad mi nije bilo iskreno stalo do onih malih stvari i to mi smeta. Smeta me što sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam "jednog dana" htio kontaktirati.
Smeta mi što ne pišem pisma, koja sam mislio pisati "jednog od ovih dana". Smeta mi i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj braći i ljudima oko sebe, češće, koliko ih volim.
Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što može obogatiti naš život sa smijehom ili radošću.
I svaki dan kažem samom sebi, da je danas jedan specijalan dan... Svaki dan, svaki sat, svaka minuta... je specijalna.
Pružaj ljudima više nego što očekuju, i radi to s voljom. Nauči napamet stihove koje voliš.
Ne vjeruj u sve što čuješ. Kad kažeš nekome: "Ja te volim" reci to zato što tako osjećaš… Kad kažeš: "Žao mi je", "oprosti mi", gledaj osobu u oči.
Vjeruj u ljubav na prvi pogled. Ne sprdaj se s tuđim snovima. Voli duboko i strastveno. Možeš biti povrijeđen, ali to je jedini način da živimo puni život.
Ako se ne slažeš, budi ipak lojalan. Ne vrijeđaj. Ne osuđuj nikoga,jer nisi dostojan Govori polako, ali misli brzo.
Ako te netko pita o nečemu na što ti ne želiš
odgovoriti,upitaj s osmjehom: "Zašto te to zanima?".
Ne zaboravi da najveće ljubavi i najveći uspjesi, obuhvaćaju i rizike.

Ne zaboravi tri stvari:
Poštuj samog sebe.
Poštuj druge.
Odgovoran si za sve što radiš.

Ne dozvoli da jedan mali nesporazum pokvari veliko prijateljstvo. Kad primijetiš da si pogriješio, ispravi to brzo. Odgovaraj na telefon s osmjehom, da onaj koji zove čuje da se ti osmjehuješ.
Zasnuj brak sa ženom/čovjekom, koji voli razgovarati.
U starosti će vam konverzacija biti važnija od bilo čega. Ne budi puno sam.
Otvori svoje naručje za razmjenu/promjenu, ali ne zanemari svoja vrednovanja. Šutnja je ponekad najbolji odgovor.
Živi dobar i dostojan život. Kasnije u starosti možeš uživati u sjećanjima. Vjeruj u Boga.
Važno je da je atmosfera u kući ispunjena s ljubavlju.
Učini uvijek tako da stvoriš mir i harmoniju svojoj okolini. Ako si u nesporazumu sa svojim ljubljenim/om, promotri situaciju kakva je SADA, a ne kakva je bila nekada.
Čitaj između redova.
Podijeli s drugima ono što znaš.
Tako se stvara besmrtnost.
Moli se, postoji jedna neopisiva snaga u molitvi.
Ne prekidaj nikada nekoga tko ti upravo pokušava dokazati svoju odanost. Ne zabadaj nos u sve.
Ne budi previše radoznao.
Ne vjeruj nikada muškarcu/ženi, koji ne žmire kad ga/je ljubiš. Jedanput godišnje otputuj negdje gdje nikada nisi bio. Zarađuješ li puno novaca, plasiraj ih negdje gdje ćeš moći pomoći drugima. To je najveće zadovoljstvo što ti bogatstvo može dati.
Ne zaboravi da, ne uspiješ li u svemu što želiš, ponekad je to sretan pogodak.

Ne zaboravi da ljubav između dvije osobe treba biti više nego potreba jednog za
drugim.
Sagledaj čega se moraš odreći na svom putu.

post reda radi....

Ewo da napishem nekaj pametnog...widim da mi nekak nejde s komentarima na prethodnom postu...hehe... ma shalim se zaboli mene za komentare...nego sam htio owako nesht napisat jer mi je trenutno weoma powoljna situacija...isplatilo se maknut odawde na tih 2 tjedna...puno se nowog dogodilo...sad se chak osjecham sretnim iako bi swe dao da se wratim nazad na Marsh skupa sa onih prediwnih 150 ljudi...neznam kako se desilo da mi je poslije toga ziwot postao podnoshljiw...chak sam ga pocheo i woljeti...mozda samo zato jer nisam widio nju...ali mozda sam sam sebi uspio utuwiti u glawu da je newolim...da nije jedina...nadam se da je uspijelo moje ispiranje mozga ( neznam kojeg) ali nadam se da je...
Chuo sam da je neke ljude powrijedio predzadnji post...ali kaj bi im ja..nemam se namjeru isprichawati...ako im se ne swidja neka ne chitaju...owo je ipak moj kutak u kojem mogu rech swe kaj ochu i kaj osijecham...bez ikakwe griznje sawjesti..nikoga owdje ne proziwam...a ako se netko osijecha prozwanim u nekim postowima onda je to njegow problem i to je ubiti znak da je on ili ona takaw....
Inache nemam nawiku na blogu pisati kaj sam radio i kak sam nesto radio...iskreno mi se takwi postowi gade...ali moram napomenuti da sam preksinoch imao jedan jako ljepi razgowor sa nekoliko osoba...one che se prepoznati ako prochitaju...da im napomenem da se iskreno nadam da che nashe rijechi proch u dijela...i to takwa djela koja che promjeniti sadashnju situaciju i swima nam uljepshati ono shto bi samo po sebi trebalo biti sawrsheno...ali ochito smo mi uwijek posebni...

nek se rodi srecha.....bilo bi i wrijeme...

Nemam kaj da kazem....sretan sam...samo neznam koliko che ta srecha potrajati...sigurno neche biti dugog wijeka kao nijedna do sada...nemoze se stalno ziwjeti na sjechanjima...i ona blijede koliko god lijepa bila...wratio sam se u normalu nakon owog nazowimo ga tako „odmora“ koji je bio swe samo ne to...ali ipak je bio bjeg od owoga jadnog mjesta i wremena u kojem ziwim...u kojem swi ziwimo...koliko se god trudim zawoljeti ljude i stwari oko sebe ne uspijewa...jer uwijek kada si blizu tome nadje se pokoja kretenchina koja swe wrati na pochetak...owih zadnjih 15 dana je bilo naprosto sawrsheno...sawrsheni ljudi,sawrshen program zajedno sa sawrshenim bijegom od realnosti i kako bi reko prawo ziwljenje zajednishtwa...sad kad sam owdje u shugawom klostru wech mi je prwi dan pocheo s tugom umjesto s osmijehom....kad se probudish sam u sobi bez ikoga oko sebe kao predhodnih dana (a tih prethodnih dana se oko tebe budilo jos 150 ljudi koje wolish) postane ti malo jadno...widjeti chemo kako che se stwari dalje odwijati...kako che techi moja realnost..kako che ichi moja prokleta ljubaw...sad mi se chini swe flegma kad sam se wratio...ali to je zato jer je josh nisam widio...ali znam da kad je widim da che srce zatitrati opet onom istom srechom a istowremeno i onom istom tugom kao shto je sjalo swaki put kad je widim....do next chitanja swima wam lijep pozdraw...tj. onima koji me wole..hehe...oni koji me ne wole nek nit ne chitaju...