nedjelja, 18.10.2015.

Update! :)



Dragi moji, sad već rijetki prijatelji,
jer znam da ste se odvikli, kao i ja, dolaziti ovdje :)
Jutros me jedna moja draga nova prijateljica
podsjetila na ovo mjesto.
Ovdje sam jako rado dolazila.
Praznila se, pisala o svemu.
Onome sretnom i manje sretnom.
O problemima i radostima mog života.
Danas se nisam skoro mogla podsjetiti kako ovdje ući.
A toliko sam puta i toliko neprospavanih noći ovdje bila.
I vi sa mnom. :)

Pa, evo vijesti iz nesvjesti!

I dalje smo na dvije adrese, ponekad mislim da niti nećemo živjeti zajedno.
Ponekad pomislim kako mi je dosta svega i kako pakiram kofere i stižem!
Definitivno on nije taj koji će doći k meni, koliko god ja to priželjkivala,
za njega je Lijepa Naša malo premala, možda malo manje lijepa nego meni.
A ako želim da budemo skupa, možda se ipak odlučim za taj korak,
koliko god sam s njim i sama odugovlačila.

U međuvremenu smo otvorili trgovinu u Zg i mogu vam reći da je baš lijepa :)
Koliko će u ovim gospodarskim uvjetima izdržati,
ne znam stvarno, vidjet ćemo. Za sad radi :)
U Os smo zatvorili trgovinu krajem prošle godine,
i mogu vam reći da sam sad opet normalnija :)
koliko ja to mogu uopće biti :D
Da, imam opet slobodna popodneva,
više ne trčim u trgovinu iza svog posla do 16h,
normalno ručam,
opet imam vremena za moje mice, sad ih je btw 10 :)
U naš život doselile su se jedna Riječanka i jedna Zadranka,
Coco i Pepper, obožavam ih.
Siri, moja malena ljepotica je bolesna i liječimo se već mjesec i pol,
nadam se ipak da će sve dobro završiti, držite fige!
I dalje sam vikendima na putu ali i ne svaki :)
Malo si više reda pravim u životu iako je to još jaaaako daleko od reda :)
Ipak, sve nekako sjeda na svoje mjesto.

Baka mi je umrla ove godine i to me jako pogodilo.
Moja draga mama ju je strpala u dom u trenutku kad ja nisam uspjela odreagirati,
ležala sam doma s upalom pluća.
Prije toga pronalazila joj je raznorazne domove i ja sam je odgovarala,
odvozila sam je da ih sama vidi, da vidi gdje je njezina kći želi strpati.
Moja baka je bila dama. Prava dama.
S najlonkama, u kostimiću, s frizurom, šminkom, naušnicama, zlatnim satom, lančićem oko vrata.
Štapom.
Bila je čista i uredna.
Nije zaslužila dom u kojemu kljukaju 'stanovnike' tabletama za umirenje
kako bi cijeli dan bili u pidžami i ne dizali se iz kreveta,
nije zaslužila da na svoj rođendan ostane gladna
jer se tetama koje o njima brinu nije nosila hrana njoj gore na kat,
a ona i 'susjeda' soba do njezine nisu mogle dozvati ih,
pored gumba za prvu pomoć.
Nije zaslužila da joj ja dođem u 19,30 navečer
a da mogu do nje samo vanjskim stubama po kiši i snijegu
jer su vrata unutarnjeg lifta te iste 'tete' ostavile otvorena namjerno
kako ona i 'ekipa s kata' ne bi mogli spustiti se dolje u prizemlje.
Nije zaslužila da na svoj rođendan nema što jesti
već jede komadić starog kruha koji joj je ostao u sobi
i paštetu koju joj je druga unuka dala koji dan prije.
Dva mjeseca u domu bilo je dovoljno da se baka ugasi, doslovno :(
S mamom poslije ovoga još manje komuniciram
jer je smatram direktno odgovornom za bakin kraj.
Sretnemo se ponekad, da,
i odglumimo pred drugima ljubav majčinu,
čak mi i pošalje poruku kako sam joj jako lijepa,
na koju ja ne odgovaram.
I nazove za moj rođendan i čestita mi ga,
pošalje čak i cvijeće.
a ja kao 'dobra kćer' vratit ću za njezin rođendan istom mjerom,
sličnim buketom i pozivom.
I to je to, sasvim dovoljno.
Sve više od toga me više nego iscrpljuje i vrijeđa.

Na poslu u Firmi nema nekih novosti.
Nova je ekipa, ali nebuloze standardne.
Sjaši Kurta da uzjaši Murta.
Pa tak, sad samo se žele dokazati kako smo mi svi potrebni
a kao oni prije nisu bili,
kako smo svi stručni i pametni,
pa idemo taktikom "usta moja hvalite me jer ću vas pokidati!"
Moj dragi šefić je malo nervozan pred izbore
a ja sve manje podnosim autoritete bez pokrića.
Pa sam tako prošli tjedan morala napisati pismeno očitovanje
zašto nisam koristila dnevnu pauzu od 11,00 do 11,30
već od 11,15 do 11,45.
Jer je on stajao na prozoru i gledao kad tko stiže s pauze.
Pa ja napisala :) a znate me valjd već ;)
I nakon toga stiže okružnica koja nam daje do znanja
da pauzu možemo koristiti 'samo od 11,00 do 11,30, ni prije ni poslije'.
Poslije toga me zvala jedna od 'šefica' iz Zg (a sad ih po novome imam k'o u priči)
i jadna nazvala u krivo vrijeme, taman minutu do 11,00.
Lijepo sam je uputila da se čujemo drugom prilikom
ili da požuri reći sve što treba u minuti jer ja idem na svoju pauzu :)
Malo je ostala zatečena :)
A što ćeš, moramo se držati pravila, zar ne? ;)

Iskreno, ne znam koliko još mogu izdržati takvih nebuloza.
Da me barem financijski zadovoljava taj posao rekla bih si:
'Ok Premudra, znaš zašto moraš trpit, ipak od toga dobro živiš.'
Ali ovako, ne mogu sastavit kraj s krajem,
radim više nego što većina u mojoj Firmi radi,
moram biti kreativna jer mi nadređeni nisu,
pri tome imam limit za telefoniranje,
ne smijem izlaziti van iz Firme,
službeno do Zg mi se sve rjeđe odobrava,
i onda kad trebam otići trebala bih se truckati
vlakom ili busom 4 sata do i 4 sata nazad
što mi ne pada na pamet
pa na kraju odem svojim autom o svom trošku,
no ne dozvoljavam da me netko tretira kao budalu
koja izgubi pola dana na putu da bi u Zg bila sat ili dva na sastanku.
Sve organizacije nekakvih evenata koje koštaju nam se otkazuju
i traži se da smislimo nešto što je besplatno,
svako malo nas se naziva i pita koje aktivnosti imamo u planu i zašto tako malo,
traži se da izmislim datume onoga što dogovaram
samo zato da bi što ranije najava stajala na stranicama,
što ja naravno ne želim pa sam po običaju crna ovca u Firmi,... itd.

Spremna sam za novu stranicu.
No ne više i spremna za nova dokazivanja.
Nova trpljenja. Nemam više tih živaca.
Mislim da nema posla kojega ne mogu raditi.
Ono što ne znam naučit ću.
No ne podnosim da mi netko dahće za vratom i očekuje 'čuda'
a zauzvrat ne daje ništa.
Ni ja ne dahćem mojim zaposlenicima u mojoj privatnoj firmi,
pa ne želim ni da mene netko muči u ovoj Firmi.

Eto, ukratko, ovo su vam moji updati,
možda se neke stvari promijene na bolje
pa pronađem opet malo više vremena
za ovaj meni jako dragi 'svijet' :)

Do tada,
budite mi dobri, i čuvajte se <3

- 14:36 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2016 (1)
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (4)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

moja trenutna razmišljanja i raspoloženja, neki put kroz koje slovo a neki put kroz sličicu..







online

adopt your own virtual pet!


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se