četvrtak, 27.06.2013.
ukratko ;)
pa da nastavim sa događanjima...
nisam vam stigla ni ispričati
da sam bila nakratko u Belžik kod dragoga.
skočila preko vikenda.
kupila kartu mjesec dana ranije pa je bila smiješno jeftina, tridesetak eura.
i pripremila ga da dolazim kako bi on očistio malo stan
(znam ga i njegove navike)
bila je sa mnom i njegova nećakinja.
pa smo malo zakomplicirale put jer je njoj lakše iz Rijeke putovati.
to 'iz Rijeke' znači sa Krka.
ne moram vam pričati da sam se naputovala prije samog odlaska iz Hr avionom :)
Os- Zg- Ri- Krk
ok.
odletjele.
simpa je kao društvo.
malo smo se zbližile.
kako je znao da će i ona doći
trebalo je osposobiti jedan krevet za nju, točnije sastaviti ga.
mi stižemo na dogovoreni datum
on dolazi po nas i vodi nas na večeru.
dolazimo doma a ono
krevet nije sastavljen jer mu nedostaje jedan vijak.
ali ga je zato obajcao, izgleda kao nov!
al što se ne može sastaviti i što se na njemu ne može spavati...
nema veze, bitno da je lijep.
super.
a i madrac koji je uzeo za krevet duži je 10 cm od okvira.
super.
a i kupaonica koja je trebala biti samo njezina postala je odjednom skladište
jer je sav drlog iz 'njezine sobe' nartpao u nju.
super.
a i usisavač se nije mjesecima koristio u tom stanu.
super.
a ni pločice u kupaonici oprane.
a niti posteljina promijenjena.
pa sam malo poludjela :)
nakon sat vremena moga divljanja,
njezina okretanja očima
jer si je sigurno mislila što joj je sve ovo trebalo
i njegova objašnjavanja 'nisam stigao, pa radio sam'
mog čišćenja i mijenjanja posteljina,
i organiziranja novog kreveta u dnevnom boravku
počeo nam je normalan vikend.
u stvari ne odmah.
imali smo predivno vrijeme.
no moj muž je morao kositi travu u kući koju prodaje
'jer znaš, kuća se neće prodati ako se trava ne pokosi'
nakon još jednog mog živčanog sloma
shvatio je da radnici koje je unajmio mogu kositi travu i bez nas
a mi možemo vrijeme kvalitetnije provesti.
ne znam zašto ali uvijek prvo moram popizdit da bi sve bilo poslije toga super.
pa nam je napokon počeo normalan vikend
sa obilascima, šetnjama, izletima, ručkovima, sunčanjem, svime i svačime,
odn. malim jednostavnim stvarima u kojima smo mogli uživati zajedno na suncu.
bilo nam je super.
povratak? prebrzo.
no morala sam se vratiti.
na aerodromu smo otkrili da je nećakinja zaboravila putovnicu i kartu u stanu.
ja otišla redovnim letom
a ona slijedećim s novom kartom.
pri slijetanju na Krk zove me dragi da mu je umrla najdraža teta.
slomilo me to, stvarno sam je voljela :(
plačući izlazim tražeći prijevoz busom do Rijeke.
nema busa, inspekcija ga zabranila.
taksisti traže pet puta veći iznos za istu relaciju.
slomljena od svega ne želim.
kažnjavajući samu sebe (zašto ne znam ali morala sam biti sama)
hodam cestom i stopam.
mislim si u glavi kakva mi budala može stati i mislim kak sam blesava.
no ipak stopam.
molim u sebi da mi stane netko normalan.
nakon svega ne treba mi još neki kreten.
staje mi jedna žena i ponudi mi vožnju do Zg.
imala sam normalno i ugodno društvo, nisam joj se mogla zahvaliti.
naravno čudom se čudila kad me vidjela uplakanu, ništa joj nije bilo jasno.
u Zg odmah sam stigla na bus za Os i navečer bila doma.
već sutradan mi je stigao dragi zbog tetina sprovoda.
dan poslije sprovod na kojemu je cijela njegova familija.
a ja opet najdraža snaja.
cijelim putem me sveki držala ispod ruke i nije se odvajala od mene.
....
otvaramo uskoro trgovinu u Os.
'uskoro' je širok pojam jer ne znam vam točnije reći.
toliko je gluposti u tim nekim našim poslovno- privatnim odnosima
da više nisam sigurna jel će to biti za mjesec, dva ili uopće neće biti.
stalno kao zečevi iz šešira skaču problemi.
neki novi uvijek.
i kad misliš da si sad sve nekako posložio eto ti ga opet nešto novo.
raspisala sam oglas za djelatnika.
za pet dana prijavilo ih se preko 150.
moram sjest i sve to pročitati.
malo mi muka od svega toga jer ja ne volim izabirati djelatnike.
budem preblaga na početku ili me takvu dožive
a onda kad shvate da se moraju pridržavati
nekih pravila koja su prisutna od početka
ali sam ispočetka tolerirala greške ali kasnije više ne,
onda sam grozna i prezahtjevna 'šefica'.
grozim se od tih razgovora za posao.
papir trpi sve a današnje generacije toliko se hvale
da misliš da su ti se javili sve sami stručnjaci
koji bi mogli raditi i na najkompliciranijim poslovima.
kad ih zaposliš, shvatiš da je njihovo znanje rada na kompjuteru
surfanje po fejsu i skidanje filmova.
ponude, dopisi, pravopis... teško da netko zna korektno odraditi.
word i excell... tek osnove,
a onda poludim kad ih moram učiti svemu.
da, kratak mi je fitilj.
da nemam živaca učiti nekoga nešto što je napisao u životopisu da zna.
radije bih iskrenu osobu koja će reći da ne zna ali je spremna učiti.
...
sa bratom još nisam riješila trakavicu zvanu 'zajednički stan'.
nakon što je on odlučio da ne želi biti sa mnom suvlasnik
već želi da jedno drugoga isplatimo, on mene ili ja njega,
poslao mi je ponudu u kojoj mi nudi
da ja njega isplatim za vrijednost polovice stana.
nakon što sam pristala
stigao mi je novi dopis
u kojoj povlači svoju ponudu i traži da on mene isplati.
nisam baš sigurna da ću prihvatiti
baš zbog te njegove proračunate logike.
što se mene tiče
može sve ostati kao i do sada, pola stana njegovo a pola moje.
...
otac mi je malo bolje iako mu je vikendica u ovim poplavama potopljena.
možda je shvatio da se ne treba grčevito držati za imovinu.
možda i nije ali barem preda mnom se pravi kuul,
jer vidi da ja ne doživljavam ni svoj stan
kao nešto što 'mora' biti vječno moje.
danas si u jednom, svom,
sutra možeš biti u nečem drugom, podstanar.
i imati manje briga i obaveza.
i kredita.
takva su vremena došla.
ponekad pomislim da sam budala bila
što sam digla toliki kredit da bih imala svoja 4 zida.
mogla sam isto toliko uživati sa dvije trećine plaće
koja bi mi ostala svaki mjesec u džepu
u nekom podstanarskom stanu kojega bih uredila
ništa manje slađe niti manje udobno.
no sve je škola u životu,
pa tako i te moje prijašnje odluke uče me nečemu.
no možda se i ti švicarci sad malo smire,
jer mi je rata kredita trenutno dupla od početne.
...
bliži se godišnji
no čini mi se da će biti radni, po običaju.
prošlo ljeto nisam zbog zdravstvenih razloga i onih operacijica bila na moru,
ovo ljeto bih kidnula barem na tjedan do deset dana.
s mojim mačkama.
a to nam naravno stvara maali problemčić ;)
jer nas je dvoje i sedam mačaka (pet moih i dvije njegove).
nisam o tome razmišljala prije, priznajem
a sad moram naći gdje kao paket možemo uopće doći,
tko će nas primiti :)
no valjda ćemo pronaći neki kutak obale samo za nas ;)
- 12:54 -
