nedjelja, 21.10.2012.
prekretnica?
ne znam odakle bih počela.
prije par tjedana bila sam kod mužića u B.
preko produženog vikenda.
ponedjeljak se nije radilo u Hr.
nije bilo planirano.
bila sam par dana prije toga u Zg na nekakvom seminaru.
on je trebao moj zadnji dan u metropoli doći avionom ili autom.
nešto mu se zgužvalo.
ili je to samo bio test meni.
uglavnom, sjetio se u četvrtak navečer da u petak ne može doći.
pa da ja dođem k njemu.
kako nisam bila više od godinu dana ondje
bio je red da dođem.
posebno što je svo ovo vrijeme mog bolovanja on dolazio gotovo svaki tjedan.
pa sam iako potpuno nespremna
organizirala da mi netko iz stana pošalje moju putovnicu
koju naravno nisam nosila sa sobom prilikom odlaska u Zg poslom.
organizirala kakvu takvu kartu za Koeln
te sam poslije seminara u kasno popodne sjela na avion
i sa svojih tek par ljetnih odjevnih predmeta odletjela u kišnu i hladnu Njemačku.
dočekao me na aerodromu i nastavili smo za Belgiju.
da, bio mu je rođendan taj dan (još jedan razlog zašto sam trebala ja doći)
pa smo navečer završili na večeri u lijepom ugodnom restoranu.
no ili sam ja predugo sama a i on,
ili jednostavno toliko se karakterno slabo slažemo
ali svaki naš malo dublji razgovor o stvarima bitnim za nas dvoje, vezu i brak, zajednički život,
nekako uvijek završe u svađi.
pa tako i ovaj put.
da, naravno, mogla sam šutjeti jednu večer, da, mogla sam.
ali, ili je to jače od mene pa jednostavno ne mogu,
ili nam se život svodi na takve
kao neke 'lijepe trenutke koje ne bi trebalo ničim pokvariti' jer smo kratko zajedno
pa onda šteta je sad o tome razgovarati
i onda nikada nije prilika, nije vrijeme,
pa mi već lagano dosta takvog guranja pod tepih
i sad jednostavno i one trenutke kad sam svjesna da bih trebala staviti vodu u usta i šutjeti,
biti fina, nasmiješena, slatka dobra poslušna ženica,
ja je tek toliko dugo držim da osjetim njezin okus
i brzo gutnem da mi ne bi pobjegla misao
i nastavim rafalno sukljati vatru.
naravno da sam ubila svu romantiku te večeri :(
ali ne mogu biti nasmiješena dok znam da postoje problemi
o kojima treba razgovarati jer neće nestati sami od sebe.
jer recimo,
moj mužić više nema noćni ormarić pored kreveta
jer mu ga je sin prodao na 'garage sale' (pisala sam ranije o tome),
što ja smatram prekoračivanjem svih 'ovlasti' i prije svega pristojnosti
prodavati stvari koje netko koristi, a posebno bez njegova pristanka.
ili, nema koša u kupaonici.
zašto?
pa sinu je trebalo za neku drugu kupaonicu.
???? pa nek si nabavi ako mu treba.
no to su samo male sitnice od onih koje smo sve dotakli tu večer.
i suma sumarum - mi se ne svađamo zbog nas dvoje,
svađamo se oko njegove djece koja se svakodnevno petljaju u naš život.
uništena večer, ofkors.
sutradan smo išli za Niskozemsku
i usput meni pokupovati nešto odjeće
jer sam se smrzavala u košuljicama koje sam jedine imala sa sobom.
ujutro me lagano raspiz... io mužićev sin koji naravno i dalje živi u kući na tatinoj grbači
a samo iz razloga što u kupaonici koja je 'naša', pored naše spavaće sobe
na polici koja je inače 'moja' jer sam je oprala, sredila, počistila, posložila ručnike i ostale đinđe,
sinak dragi stavio je svoje stvari za brijanje, brijaći aparat i neke druge sitnice.
i možda me ne bi to tako raspi...(jel) da u kući ne postoji sveukupno sedam kupaonica
i to na katu na kojemu se on nalazi i na kojemu spava također jedna nasuprot njegovoj sobi,
ali baš zato što sam ja u kući (a sav se uneredio od muke što neplanski dolazim)
iz inata je baš stavio stvari na tu 'moju' policu.
pa sam ja lijepo, pristojno, uzela njegove stvari i maknila s te iste police,
i da ne bih dolazila u njegovu sobu i izazivala sukobe,
lijepo sam sve te stvari stavila na krevet njegova brata.
i otišli mi za N.
vratili se navečer.
umorni, smrznuti.
ja odem do kupaonice
i gle čuda, moje stvari sa te police, kozmetika i torbica nalaze se u košu za smeće
a stvari dragog sinčića natrag na polici.
i da, možda sam ja tu trebala stati,
ali naravno da nisam.
čini mi se da mi je fitilj malo kraći u zadnje vrijeme.
toliko me to izbacilo iz takta
da sam dvojila uzeti li samo njegove stvari s te police i baciti ih u glavni veliki stolitarski koš za smeće
ili otići gore u njegovu sobu, pokupiti što više njegove odjeće i obuće
i lagano se razvozati mjestom te kroz otvoreni prozor automobila
po pola ceste duž cijelog mjesta pobacati njegove stvari.
naravno da sam se skulirala i napravila ono prvo,
no napisala mu sms u kojemu sam mu objasnila da ga čeka ono drugo
budem li još jednom vidjela svoje stvari u košu.
i naravno, ode još jedna večer u nepovrat.
tata i sinčić su se posvadili na noževe zbog mene grozne jedne žene
koja ne da malenom sinčiću od 28 godina da koristi kupaonicu njegove mame
(ona ju je koristila kad je bila u braku sa mojim mužićem)
pa sinčić misli da ima na nju također pravo.
tu istu večer donijela sam odluku da sutradan prvim letom idem nazad
jer meni ovakva sranja i ovakav 'lijepi vikend' nije potreban,
da mogu eventualno doći kad moj mužić napravi reda u svom životu
i smjesti vlastitu odraslu djecu gdje im je mjesto.
na žalost, ja takve ogromne pinkliće prljavog rublja iz prošle veze nisam donijela u taj brak
pa se osjećam pomalo u neravnopravnom odnosu.
uglavnom, vikend je bio katastrofa.
jedina pozitivna stvar bio je obilazak stana kojega smo unajmili.
stvarno je onakav kakvog sam ga i zamišljala, ne tako loš za živjeti,
prije svega kvalitetno živjeti.
naravno puno manji nego kuća (tek 140 m2) no bez nepotrebnih stresova.
a ostalo....
rekla sam sama sebi da više neću dolaziti
dok mi mužić živi s bilo kim iz te kretenske obitelji pod istim krovom.
sjela sam u automobil slijedeće jutro i dovezla se u Os.
nakon takvog nemalog incidenta
mužić je valjda shvatio da mi je svega dosta
i brzo se požurio potpisati ugovor za taj stan.
no kako u B nije sve jednostavno kao kod nas,
oni imaju eksperta kojega plaćaju i najmodavac i najmoprimac
a koji određuje stvarno stanje prije useljenja i oštećenja zatečena u stanu.
nakon tog mišljenja ista se trebaju ukloniti pa tek onda može se preseliti.
što mom mužiću dobro dođe jer sam sigurna da se ne želi preseliti
već to sve sa stanom samo radi kako bi mene umirio.
jer on čeka da se ja doselim u B.
a ja... doselit ću se ako je to uvjet za pokušaj spašavanja što se spasiti može
ali naravno tražim da on riješi neke stvari prije mog dolaska.
ako mu je to previše.. biti će mi žao
ali za sve postoje granice pa tako i za mene dokle mogu ići i preko čega.
tako da pretpostavljam slijedećih par mjeseci neke će se stvari iskristalizirati u našem odnosu.
na bolje ili na lošije, vrijeme će pokazati.
iako, kako kažu,
svako zlo za neko dobro ;)
- 20:43 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
