utorak, 22.03.2011.

ma briga te, imaš ti svoj 'prozac'... ;)

mislila sam da su ove starije generacije muškaraca
(iako ne volim generalizirati i znam da ni ne treba)
malo 'normalnije'.
i ne radi se o bilo kojem muškarcu.
radi se konkretno o mom suprugu.
i nemojte misliti da sad ja tu nešto jadikujem
oko nečega što ne mogu promijeniti
ili da sam silno nesretna u braku.
ne, samo govorim o vlastitim greškama u koracima
koje sam tijekom upoznavanja svog supruga napravila
a čije posljedice sada osjećam.
i tome da sam očekivala
da se muškarac u određenim starosnim fazama života ipak prestane mijenjati
ali ili se nikada nije niti promijenio a samo je privremeno imao neku čudnovato privlačnu masku,
ili se stvarno toliko promijenio da sad osjetim vidljve promjene.
naravno,
za sve postoji lijek pa tako iza ovo,
no trebalo mi je vremena da pogledam iz nekog drugog kuta na sve to.

uglavnom,
koliko ne podnosim mlađe muškarce zbog njihovih faza
samodokazivanja, samodopadnosti, hvalisanja i glumljenja frajerčina pred svojom 'ekipom'
a u glavi su neodrasli,
mislila sam
i do sada se osjećala zadovoljnije uz starije muškarce
koje je odavno prošla ta faza,
smirene, stabilne, svjesne samih sebe
i neopterećene glupostima.
ali.
uvijek postoji ali.
kada prođe faza šarmiranja,
pletenja paukove mreže oko 'žrtve'
i kad ste se dovoljno 'upleli'
(na ovaj ili onaj način, ljubavlju ili nečim drugim zapetljani u mreži)
kad jednoga dana taj jedan stariji muškarac shvati da ste njegovi,
počne se ponašati ne baš onako kako se ponašao do tad.
iz onog gentlemana,
koji je točno znao kako vas 'pridobiti'
počinju izlaziti i pojavljivati se na svjetlu dana
utvare ne baš zanimljivih karakteristika.
tvrdoglavi, uporni, ljubomorni muškarci koji tjeraju po svom
a vas, puno mlađu od njih,
počinju doživljavati kao nekoga čije mišljenje i nije tako bitno
jer zna se da drukčije razmišljate baš zbog razlike u godinama,
dakle, ne poklapaju vam se razmišljanja.
ali,
godi im i dalje vaša pojavnost,
mladost i ljepota,
brzina djelovanja
i jednostavnost rukovanja svim mogućim gadgetima suvremenog svijeta.
'bože, kako ti to jednostavno i brzo radiš, kao da si se s tim rodila'
i koliko vam ispočetka gode ovakvi komentari,
ni ne razmišljate kako ćete sutra već
baš zbog svoje brzine i raznoraznih poslovnih sposobnosti
biti zatrpani silnim zadacima vaše druge polovice para
jer 'tako ti to dobro ide, samo klikneš i sve je gotovo'.
i stvarno,
više vas se niti ne doživljava da vi kao radite nešto ozbiljno i teško
jer ste pokazali iz ljubavi prema dragom vam 'muškarcu u godinama'
da vi to možete i želite napraviti za njega,
a on danas smatra da je to za vas 'mačji kašalj'
i 'sitnica' koja ne oduzima previše vremena iz vašeg ionako mladog dana
neopterećenog ničim drugim nego da budete lijepi
jer za njega ste uvijek lijepi i on je navikao takvima vas vidjeti
pa ni ne razmišlja da vam i za to treba vremena
a da za sebe pored svih svojih obaveza i poslova, a sad i njegovih,
jednostavno ne stignete ni naspavati se kako treba.
super :)
baš ste si lijepo i u kratkom vremenu organizirali život
i to baš sebi u korist :)
i umjesto da uz takvoga muškarca imate više vremena za sebe
sada ga gotovo niti nemate
a uz sve to postajete iscrpljeni, razdražljivi, na rubu snage,
željni sna i odmora,
željni običnog godišnjeg odmora
a ne radnog odmora
jer i prije vam je nedostajalo vremena za sebe,
i prije vam je godišnji bio prekratak
a sada ga gotovo niti nemate.
čestitamo,
postali ste sretna dobitnica 'kratkog fitilja' koji samo što ne napravi 'ka-bum'

i onda da biste sve to izdržali
a da se pri tome ne budite u grču s bolovima u vratu i ramenima,
da opušteno zaspite i probudite se s osmjehom na licu
a kako biste izdržale slijedeći dan,
pronađete si ovisno o sklonostima svoju dozu 'prozaca'.
dakle, ne radi se o lijeku.
radi se o 'ventilu za pražnjenje' ili 'punjaču baterija', kako želite.
i tada ste sami sa sobom u glavi,
nema vanjskih 'šumova i smetnji na signalu'
i taj 'prozac' čini vas sretnom, opuštenom, smirenom,
pomogne vam da zaspite kao beba
i sanjate čarobne snove.
nekome je to trčanje, nekome fotografija,
nekome ples, aerobik,
kava s prijateljicama, shopping,
stajanje pod tušem satima,
crtanje,
šivanje,
vezenje goblena,
rekreacije raznih vrsta.
to može biti bilo što što vas čini sretnim.
a i ne mora.
može bit samo jedan običan 'prozac'
u točno definiranoj dozi i pakiranju
koji vama i to samo vama pomaže.
ali moćan.
jako.

i ja sam također uspjela pronaći
svoju dnevnu dozu i slatko pakiranje.
i kad mi je dan grozan,
kad jedva čekam da završi i da odem doma,
kad sam napokon u glavi sama,
bez šumova i buke,
tada uzimam svoj čudesni 'prozac'
i sanjam najljepše snove.

a kad se veselim kraju dana i dolasku noći, snu,
netko meni drag vidjevši u kutu usana sakriven početak osmijeha
samo ispusti tiho:
'ma briga tebe, ti imaš svoj 'prozac' ;)
i potpuno je u pravu :)

samo ne želim postati jednog dana imuna :)

- 21:02 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 09.03.2011.

promjene na ljudima

ne pišem već dugo.
i svaki put kad mi se nešto dogodi
a to je često
pomislim kako bih trebala tu temu malo obraditi na blogu.
i kao hoću.
onda shvatim da nemam kad.
i ono malo vremena što imam
potrošim na gluposti.
prazan hod.
opuštanje.
ali ipak nedovoljno vremena za sjesti
i nekom temom se pozabaviti ozbiljnije.
pa eto, želim vam sorry :(
i sebi prije svega.
jer to je bio i ostat će moj online dnevnik.
a stranice mu u zadnje vrijeme zjape prazne.
i u vremenu dok je Levant pisala svakodnevno
od nje sam kupila inspiraciju za češća pisanja.
divila sam se njezinoj energiji.
jer ja je nemam baš toliko.
uglavnom, morat ćete se zadovoljiti mojim tek povremenim piskaranjem.
i ukradenim vremenom od mene same.
danas da nisam ostala doma zbog temperature koja me već duže vrijeme dere
ali se pravim da mi nije ništa.
pa kao posljedica toga danas sam, točnjie jučer popodne zalegla.
i evo me, sa vremenm za tipkanje.
u svakom zlu neko dobro.

bila sam klinka
kad sam izgradila sliku u svojoj glavi
kako izgledaju ljudi koji piju.
pod tim mislim na one
koji svakodnevno konzumiraju ne baš male količine alkohola.
i ne znam zašto, tipični pijanac
ako ga tako mogu nazvati
dakle ne onaj koji leluja ulicama i ne zna za sebe
te zaspi negdje naslonjen na zid
ili padne i tako ga zateknu kako spava
nego onaj koji se u principu ne trijezni
nego samo nadolijeva
i održava na istoj razini količinu alkohola u krvi
a kako bi se osjećao dobro,
je izgledao kao i svaki normalan čovjek
jedino mu je lice bilo crveno, onako više ljubičasto,
nos malo natečen
sa ispucalim crvenim kapilarama
a oči se uvijek malo cakle.
možda je ta slika potpuno kriva u mojoj glavi
ali eto, takvu sam je stvorila
i ostala je do današnjeg dana u meni prisutna.
u mojoj obitelji se nije pilo.
u kući se vadio alkohol samo kad su dolazili gosti.
o alkoholu se nije čak niti govorilo.
kasnije sam saznala i zašto.
moj djed jedne je večeri bio vani sa društvom
i u alkoholiziranom stanju doživio je prometnu nezgodu.
kao posljedica te prometne,
od plućne embolije je umro.
od onda moja mama nije željela vidjeti alkohol u blizini bilo koga od nas ukućana
a jedino su ga gosti mogli piti.
moj otac znao je s vremena na vrijeme popiti u društvu,
no to je bilo više zbog društva
pa nismo to uzimali za ozbiljno.
ja sam uz moja društva rasla
i nisam baš podnosila dobro alkohol
pa nisam niti previše pila
jer ne volim sama sebe dovoditi u situaciju koju ne mogu kontrolirati
a alkohol priznat ćete smanjuje hrpu sposobnosti.
osim one da napraviš od sebe budalu.
pa je bilo par takvih budalastih ispada s moje strane,
no na svu sreću samo za tek par jaaako bliskih osoba.
i drago mi je da je na tome ostalo.
ne sjećam se kad sam zadnji put popila
više od čaše crnog ili bijelog vina
uz neki obrok, obično ribu (moj omiljeni meni).
i kako sam sve više u strci i sve manje izlazim, ne stignem i da hoću piti.
zašto sve ovo pišem?

srela sam jučer kolegu s faksa
s kojim sam studirala nekoliko godina.
bio je jedan od inteligentnijih studenata, bio ponosan na odlične ocjene koje je dobivao.
perspektivan.
i vremenom se to i pokazalo.
otvorio je privatnu tvrtku, puno radio, dobro zarađivao,
oženio se, ima slatku djevojčicu, sve u svemu idila.
i sretnem ga jučer pri povratku s posla.
doselio se u moj kvart, kupio kuću, sve po p.s.-u.
ali njegovo lice govori drukčije.
sav je natečen, prvo je što sam primijetila.
onda sam se nakon pozdrava i rukovanja zagledala detaljnije u boju kože.
tamno crvena, bordo.
pa sam pomislila kako je sigurno promrzao i stoga to crvenilo lica.
no jučer je baš bio topal dan od podneva pa do kasnog popodneva
i nije mu moglo biti od toga tako crveno.
onda sam pomislila kako je sigurno bio na skijanju i od sunca mu je tako malo tamnije lice.
pa sam tražila rub od sunčika, nema.
ali ni boja od sunca nije takva.
pa sam pomislila tko zna, možda njemu je.
e onda sam pogledala nos izbliza.
pun je ispucalih kapilara, onakvih crvenih.
i pomislim, Bože, zašto je jedan mladi perspektivan mladić,
u najboljim godinama i sa svime što mu je potrebno da bude sretan,
počeo tako piti da mu to toliko utječe na zdravlje i da se to već i vidi.
i sve to vrijeme mog proučavanja razgovarala sam s njim,
pitajte me o čemu smo pričali, nemam pojma.
samo znam da sam bila u šoku.
i onda krene razmišljanje.
pa da, on je uvijek bio osjećajan tip.
možda je neshvaćen.
pa kad pogledam fotografije koje puca svoje žene i kćeri,
toliko su lijepe da kao da sam ih ja fotkala :)
ali stvarno :)
i pomislim, vidiš, tko zna što je u njegovoj glavi
i koliko je on uopće shvaćen u vremenu i prostoru u kojemu živi.
možda je silno nesretan i sa tim se ne može nositi.
možda mu nešto nedostaje bez obzira na to kako to sve izgleda 'na van'.
no opet, to nije razlog za ubijati se u alkoholu.
to nije razlog ne moći se nositi sa životom kojega živiš.
to nije razlog ne biti snažan za svoje dijete,
jer svaki tata mora biti najbolji, najpametniji, najmudriji, naj...
kao i suprug svojoj ženi.
barem ja to tako doživljavam.
i tužna sam kad pomislim da ta malena djevojčica
kad zagrli svog tatu
mora osjetiti pored svih parfema i after shaveova
i miris alkohola.
i kako joj to mora biti odbojno.
i ta žena kad dođe kući s posla i želi poljubiti svog mužića
mora osjetiti da je danas kao i svaki drugi dan
sigurno popio nešto
ili kad legne u postelju s njim ako želi ikakvu prisnost
mora pretrpjeti smrad alkohola iz usta.
dva dana me to već drži i nikako da prestanem o tome razmišljati.

i drago mi je što moj mužić ne podnosi alkohol
i što popije samo kad u društvu nešto proslavljamo
pa mora nazdraviti sa svima
a tad mu se cijelo lice zarumeni
i postane mu vruće već od prvog gutljaja pića,
te prepusti meni tu čašu uz ispriku da ne pije. :)
i nitko ne može vjerovati da on stvarno ne podnosi alkohol
jer je danas postalo normalno da svi mogu piti i to dosta.
dovoljno mi je samo sa mojim frendicama izići van povremeno na cugu.
i iznenadim se da one mogu uredno nekoliko piva popiti
a ja jedva jedno.
i najbolje je što meni bude neugodno jer ih ne mogu pratiti
nego stanem na tom jednom (inače baš ne volim pivo)
i gledam kako su one i nakon tri ili četiri i dalje pribrane kao i poslije prve boce pive.
a ja bih bila odavno pod stolom :))
i pitam se je to sve stvar 'vježbe', kapaciteta, ili 'podloge' na koju se pije.
no ne mogu zamisliti da sam svaki dan 'nadozirana'.
ali opet, tko sam ja da bilo kome sudim?
iako to nemojte tako niti shvaćati.
samo sam zbunjena nekim spoznajama iz svoje okoline.
ništa više.





- 20:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2016 (1)
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (4)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

moja trenutna razmišljanja i raspoloženja, neki put kroz koje slovo a neki put kroz sličicu..







online

adopt your own virtual pet!


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se