subota, 08.01.2011.

kupila sam vagu

mislim, otišla sam u grad oraspoložiti se.
nakon napornog dana.
i to sa dragom prijateljicom, mojom svemirskom mamom.
i sve je bilo u redu
dok nisam vidjela na rasprodaji
vagu.

mislim, imala sam ja vagu i prije.
uz sve ostalo.
kao sve što se pretpostavlja da treba imati
jedna mlada pametna sposobna žena kao što sam ja :)
i onda sam prekidom sa mojim bivšim prije par godina
ostala bez svega.
svojom voljom, da ne mislite kako me razbaštinio.
to je bila cijena moje slobode.
otići i sve ostaviti iza sebe.
nije on to od mene tražio.
nije ništa niti rekao.
ja sam smatrala da je to ispravno.
ako već nekoga ostavljaš, ostavi mu sve osim sebe.
pa sam otišla.
i ostavila i vagu.
zašto to pišem.
jer s vremena na vrijeme pojavi se nešto što više nemam
a što bi mi baš bilo dobro kupiti opet.
i onda sa sjetom kažem:
imala sam ja to. i bilo je jaaako dobro. sad više nemam.
i onda kupim.

i tako sam ponovo kupila vagu.
mislim, kao da mi je baš bila potrebna.
zaboravila sam sebe iz vremena kad mi je ta prijašnja vaga bila prijateljica.
ili neprijateljica.
ne znam sad.
uglavnom,
vagala sam se ujutro čim sam se probudila.
prije wc-a.
poslije wc-a.
poslije tuša.
kad se odjenem (tek toliko da vidim koliko mi je teška odjeća).
kad se vratim s posla (s odjećom).
pa prije tuša (bez odjeće).
poslije tuša.
mala nužda.
velika nužda.
mislim, prije i poslije :)
prije večere.
poslije večere.
prije spavanja.
mislim, malo sam bila opterećena :))
i tako svaki dan.
sve dok nisam dostigla željenu kilažu.
onda sam je spremila na sigurno mjesto.
zbog mira u kući.

i sada opet.
ispočetka.
ne znam što mi bilo da sam odlučila sama sebi pokvariti raspoloženje.
u stvari znam.
negdje prije sam si zamislila što ću odjenuti na posao.
i kako ujutro volim spavati, iz kreveta sam slagala kombinaciju.
u glavi.
i nakon tuša izvukla iz ormara posložene odjevne predmete.
i redom se počela odijevati.
sve do suknje koju nisam mogla zakopčati.
patent ne ide.
do pola i stao.
a ja vidim da ako ostanem uporna
ili će popucati šavovi na mojoj dragoj tamnoplavoj plišanoj suknji
i zakasnit ću na posao,
ili ću promijeniti dobitnu kombinaciju i stići na vrijeme.
pa sam se, budući mi je status u Firmi ne baš bajan
(a što dulje dumam o tome shvaćam da me nisu od prvoga dana šefovi baš voljeli)
odlučila za ovu drugu varijantu kako ih ne bi dodatno iritirala :)
i eto.
razočarana
i sa upitincima iznad glave cijeli dan
kako ne mogu odjenuti svoju suknju,
nakon nekog vremena sjetim se
da je ta suknja ipak stara puno više od desetljeća
bez obzira što se na njoj to ne vidi,
i da je normalno da više u nju ne stanem.
ali, taj nezatvoreni ciferšlus
natjerao me na razmišljanje o mojim kilogramima.
je li to dobro ili ne, ne znam.
ali.

kupila sam vagu.
i čim sam stigla doma raspakirala je
i naravno izvagala se.
katastrofa.
ka-ta-stro-fa.
ok, jasno mi je bilo da ću se udebljati za blagdane.
jasno mi je bilo da imam koji kilogram viška
ali da ih imam petnaest?!?!?
kad nam se te kile počnu tako neprimjetno slagati da niti ne primjetimo
kako svakodnevno nosimo naslage
od pet, deset, petnaest, dvadeset i više kilograma?
nije se meni tih petnaest složilo između Božića i Nove godine, a neee.
samo to nisam stigla primijetiti.

i znam da ću opet ući u ono ludilo.
i već sam ondje.
i već se važem bezbroj puta dnevno
i negodujem svaki put kad vaga pokaže koju deku više nego zadnji put
a baš sam pazila što jedem.

i najgore je što me uvjeravaju da pored male količine hrane koju unosim
a stvarno nije velika (u to se uvjeravaju i svi oni koji su pored mene)
da organizam u stanju stresa
iz onog minimuma izvlači najviše moguće
i stvara rezerve.
a ja sam zadnjih dvije godine u gadnom stresu.
pored svega lijepoga
i pored svih pozitivnih ali i negativnih promjena u mom životu,
moj život je kaos.
nije svaki kaos loš,
nemojte me shvatiti kao nekoga tko se sada žali.
samo je malo kaotičan :))
i nije čudo (barem ja se ne bih trebala čuditi)
što slabo pišem, malo jedem, još manje spavam
a težim petnaest !!! kila više.
ali ne brinite .
neću ni ja.
sve će se to uravnotežiti.
samo treba malo vremena.
a biti će, nadam se i toga uskoro :)

do tad,
pozdravlja vas buca debeljuca, hahaha :)
sa veeeelikom vagom.
sa veeeelike vage :)
koja još uvijek pokazuje isto :))

- 22:52 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2016 (1)
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (4)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

moja trenutna razmišljanja i raspoloženja, neki put kroz koje slovo a neki put kroz sličicu..







online

adopt your own virtual pet!


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se