ponedjeljak, 04.05.2009.
dobro da nemam dijete...
ovaj vikend opet sam bila malo na putu.
nakratko :)
koliko je bilo potrebno maksimalno iskoristiti slobodne dane produženog vikenda.
ne moram posebno pričati gdje :)
avionom je bilo brže i kraće
nego autom prijeći 3000 km
(i koliko sam na putu - toliko provesti ondje).
pa sam u četvrtak navečer doletjela i sinoć se vratila doma.
bilo je prelijepo :)
lijepo vrijeme,
dragi uz mene,
prvi dan odmarali doma,
u gradu laganini,
a drugi smo otputovali do Liegea,
lijepog grada uz rijeku Meuse
i ondje imali predivan sunčani dan
šetali gradom,
obilazili bezbrojne trgove
uživali na sunčanim terasama
otišli do muzeja Curtius,
čak skoro kupili i jedno malo štene
(naravno ja sam ih htjela pet pa na kraju nismo niti jedno)
i imali jedan ne tako uobičajen 1.maj
(svibanj, iako će meni 1.svibnja uvijek biti 1.maj i gotovo)
pri povratku smo napravili roštilj i pozvali ekipu na jelo i kolače
sutradan dugo ljenčarili i već sam morala nazad.
no bilo je jako lijepo,
i sretna sam u svakom takvom trenutku koji mi se pruži
pa dok god postoje dat ću sve od sebe da oboje u njima uživamo, budemo sretni.
i kako ovaj kratki put nije unaprijed planiran
nisam stigla riješiti putovnicu za Micka.
pa je ostao doma.
kad god idem na put uvijek me pojede razmišljanje
jel njemu bolje da ga vodim sa sobom ili ostavim doma.
i onda krenu drame.
u mojoj glavi, naravno :)
je li mu bolje kad ostane doma u dobro poznatom okruženju pa makar i sam
(dobro, nije sam tri dana,
dođe ga netko posjetiti dva puta dnevno,
očistiti mu wc, pogledati ima li hrane, ima li svježe vode, očistiti mu oči,
dat mu nagradne bombončiće i štapiće, njegove omiljene,
pomaziti ga i početkati)
ili ga vući sa sobom
(i jer sam na izletu ili nedje van kuće cijeli dan) i ostaviti u kući
u kojoj je već par puta bio pa mu je relativno poznata ali ne kao njegov dom
(ali opet samoga) sve dok se navečer ne vratim?
i sve bi to bilo oke
što se sama lomim oko pravog odgovora na gornje pitanje
da me još mama
koja kad idem negdje na put
i koja povremeno posjeti Micka
(ako je ona u Osijeku kad sam ja na putu)
pa mu učini sve ono gore
iako sam već nekoga drugoga isto zamolila
i s njim sve to dogovorila tako da ona ne mora
(i taj to bez problema i odradi),
ne zalije kao hladnim tušem neki dan sa svojom rečenicom:
'znaš, bilo bi bolje da si ostavila Micka svom Bivšem,
on bi se bolje brinuo o njemu nego ti.'
'pa baš ti hvala mama, kako možeš takvo što reći?'
'pa znaš da su se oni dobro slagali'
'pa znam, i što sad time želiš reći?!?'
'pa ništa, nemam ja pravo ništa reći...
ali ti si stalno na putu, on sigurno ne bi toliko putovao'
'prvo - nije istina da sam stalno na putu,
sad sam možda zadnjih par mjeseci na putu
ali prije toga nisam toliko često putovala
drugo - dovoljna mi je moja grižnja savjesti koju imam, ne moraš mi je ti dodatno nabijati
treće - mi nismo zajedno već godinama i sad zbog ovih posljednjih par mjeseci
misliš da sam trebala zadnjih par godina biti bez Micka
jer ti na to tako gledaš da bu mu bilo bolje uz njega nego uz mene?
četvrto - on je na poslijediplomskom i gotovo svaki vikend van Osijeka,
tko bi ga onda čuvao da je kod njega?
peto - Micku ništa ne fali, osim mene,
kao što i on meni fali (i samo ja znam koliko),
ali i da sam ostala u Osijeku preko vikenda
isto bih malo bila doma ovih dana,
vidio bi me samo na spavanju, a možda čak ni tad.
šesto - ovo neće trajat vječno, pretpostavljam još vrlo kratko.
prema tome, molim te, nemoj mi držat predavanje jer dajem sve od sebe.'
'pa dobro, bude mi ga žao'
'dobro da nemam dijete,
još bi me ti kao moja mama
prijavila centru za socijalni rad zbog zanemarivanja djeteta...'
- 14:53 -
