Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru 2

ponedjeljak, 08.09.2008.

ČETVRTA GODINA-Pravo industrijskog vlasništva-skraćena verzija

PRAVO INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA

NOVO HRVATSKO ZAKONODAVSTVO NA PODRUČJU INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA

Zbog značaja prava industrijskog vlasništva za gospodarstvo jedinice lokalne uprave i samouprave obvezne su poticati sporazumijevanje i dogovaranje radi usklađivanja ekonomskih i drugih odnosa i interesa u vezi sa upotrebom zaštićenih izuma , modela i uzoraka .
Pored gospodarskih subjekata , nacionalne institucije djeluju kao mjesto razmjene , usklađivanja i širenja informacija o stanju tehnologije unutar države . U RH je osnovan DZIV – državni zavod za intelektualno vlasništvo . On je dužan u suradnji sa HGK- Hrvatska gospodarska komora pridonositi razvoju dokumentacijskih poslova i osposobljavanju regionalnih centara za tehničke informacije , specijaliziranih organizacija za zaštitu izuma .
HGK – ima zadatak poticati istraživačku i inventivnu djelatnost i obrazovati kadrove.
HGK – dodjeljuje priznanja za posebna dostignuća i zasluge u razvitku gospodarstva i za doprinos na području izumiteljstva i tehničkih unapređenja .
U okviru HGK 1997 god . je osnovana « Zajednica za inventivni rad « ona ima svrhu poticati inventivno djelovanje u društvu stvaranjem povoljnog društvenog i zakonskog okruženja i jačati promiđbu tržišne primjene intenzivnog rada .
Zajednica bi trebala pratiti interes i potrebe gospodarstva i usmjeravati inventivni rad stvarnoj potražnji za novim kupcima , tehnologijama i uslugama .
Zajednica se temelji na odredbama Prvog akcijskog programa o inovacijskom djelovanju Europske unije . Ona pruža potporu Hrvatskom savezu inovatora .

U RH je u skladu s odredbama Pariške konvencije ustanovljen Državni zavod za patente sa sjedištem u Zagrebu . Djelatnost ovog zavoda je u početku obuhvaćala samo područje industrijskog vlasništva , a kasnije i autorska prava koja čine intelektualno vlasništvo .
Društveno glasilo ovog zavoda je « HRVATSKI PATENTNI GLASNIK «

DZIV je dužan poduzećima i drugim zainteresiranim osobama učiniti dostupnim svoju dokumentaciju i informacije o stanju tehnike i o pravima koje štite izumi i znakovi razlikovanja . On je dužan u suradnji sa HGK pridonositi razvoju dokumentarnih fondova . Priznato pravo izuma i znakova razlikovanja , podrijetlo proizvoda upisuje se u odgovarajući registar .

POJAM I PRAVNA PRIRODA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA

Pravo industrijskog vlasništva je grana prava koja obuhvaća pravne norme kojima se reguliraju društveni odnosi povodom intelektualnih dobara ( izumi , robni i uslužni žigovi , tehnička unapređenja , modeli i uzorci , oznaka podrijetla proizvoda , poslovna tajna , know- how ). Temeljni smisao prava industrijskog vlasništva je poticanje tehnološkog razvitka i uređenje konkurentskih odnosa gospodarskih subjekata . Industrijskim vlasništvom su obuhvaćene i pravne norme koje se odnose na istupanje i odnose gospodarskih subjekata na tržištu povodom obavljanja gospodarske djelatnosti.
Pravo industrijskog vlasništva formirano je sredinom prošlog stoljeća donošenjem nacionalnog zakona o vlasništvu i međunarodnih konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva izvan nacionalnih granica .

Teorije o pravnoj prirodi industrijskog vlasništva :

1.Monopolna teorija – nastala u Engleskoj . Dodjeljivanje privilegija je dovelo do zloupotreba tako da su u korist pojedinaca monopolizirani : sol , pivo , grožđe. Da bi se to otklonilo donesen je « Statut o monopolima » u kojem su određene i smjernice zaštite patenata . Patenti su dodjeljivani na rok od 14 godina .
2.Teorija intelektualnog vlasništva – nastala u Francuskoj . U prvi plan se stavlja pojedinac koji svojim stvaralačkim i inventivnim snagama dolazi do novih spoznaja na području prirodnih znanosti i tehnike . Pravnici dolaze do uvjerenja da postoji prirodno vlasništvo na proizvodima koji su rezultat ljudskog duha .Ovu je misao je izrazio Galileo Galilej u svom zahtjevu za dodjelu privilegije za njegov izum .
Zakonom iz 1791 određeno je da svaki izum vlasništvo izumitelja ; traje 15 god .
3.Teorija o osobnim pravima – nastala u Njemačkoj . Izumi , uzorci , modeli i žigovi su bestjelesne stvari vezane za osobu koja ih je stvorila intelektom i sposobnošću .
4.Teorija potrošača – prilikom određivanja pravne prirode prava industrijskog vlasništva treba poći od njegove ekonomske funkcije. Sva ta prava su usmjerena na stjecanje klijenta .
5.Teorija nematerijalnog prava – nastala u Njemačkoj . Polazi od toga da su predmet prava industrijskog vlasništva nematerijalna dobra koja su rezultat ljudskog stvaralaštva . Ona imaju samostalnu vrijednost , neovisna o vremenu i prostoru , mogu se realizirati a da im se ne promijeni bit . Nematerijalna dobra se mogu poistovjetiti s bestjelesnim stvarima .

ODNOS INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA I AUTORSKOG
GRAĐANSKOG I TRGOVAČKOG PRAVA

1. Autorsko pravo – njime se regulira zaštita autorskih djela tj. svih duhovnih ostvarenja iz područja znanosti , književnosti , i drugih oblika stvaralaštva bez obzira na vrstu i oblik izražavanja . Pravo industrijskog vlasništva se odnosi na tehničke izume – nova tehnička rješenja određenih problema koja su tehnički izvodljiva i koja se mogu primijeniti u industriji i drugoj djelatnosti , a štite se patentom , tehnička unapređenja , industrijska oblikovanja intelektualne trgovine .
2. Građansko pravo – prava s područja industrijskog vlasništva nastala su u okviru građanskog prava , na temelju načela građanskog prava .
U slučaju nedostatka propisa odnosno postojanja pravnih praznina u pravu ind. Vlasništva koriste se i propisi građanskog prava .
Bliska veza postoji sa obveznim pravom jer se njime regulira jedno od posebnih pitanja prava industrijskog vlasništva – ugovori o licenci.
Pravo industrijskog vlasništva osigurava pravnu zaštitu moralnih i materijalnih prava stvaratelja u odnosu na izum ( to je pitanje u okviru građanskog prava ) .
3. Trgovačko pravo – pravo industrijskog vlasništva osigurava pravnu zaštitu prava poduzeća na patent , robni žig , oznaku podrijetla i neovlašteno pristupanje drugih gospodarskih subjekata na tržištu .
Izumi i tehnička unapređenja i znaci razlikovanja se svakodnevno primjenjuju u industrijskoj proizvodnji , robnoj razmjeni , zato je razumljiva bliskost ovih dviju grana prava .
Osnovni korisnici zaštićenih izuma u Hrv. Pravnom sustavu su trgovačka društva , poduzeća .

POVIJESNI RAZVITAK INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA

Začetci pravne zaštite prava iz područja industrijskog vlasništva javljaju se na području označavanja robe. Već u Antičko doba je bila rasprostranjena upotreba oznake za robu u vidu crteža i slikovnih znakova . Krajem srednjeg vijeka pojavljuju se veliki izumi i otkrića , a patentno pravo nije bilo razvijeno . Tada je postojao sustav srednjovjekovnih privilegija koje su se pojedincima davale putem kraljevskih « otvornih pisama « u cilju stvaranja monopola proizvodnje ili prodaje .
1421 god. u Firenci ; Filipu Brunelleschin dodijeljena je privilegija za izum pravila za prijevoz teških tereta .

Pravo izumitelja je prvo zakonsko priznanje našlo u Venecijanskom statutu 1474 god. Svaka osoba koja je izumila novu i izvodljivu napravu mogla je za nju zatražiti zaštitu koja je trajala 10 god. Prvi zakonski tekst o objektivizaciji izumiteljskog prava je bio Engleski zakon o monopolima .
1844 god. je donesen zakon o patentima koji poznaje sustav prijave pri stjecanju patenta . 25.08.1711. god . Lionski konzulat je donio naredbu o zaštiti uzoraka na svili. Tom naredbom zabranjeno je svakom radniku da uzima , krade , pozajmljuje i služi se uzorcima danim na povjerenje radi proizvodnje .
Odlukom kraljevskog savjeta do 14.07.1787 god. zabrana je proširena na sve proizvođače svile u Francuskoj , uvedeno je deponiranje nacrta uzoraka .
1909.god . u Francuskoj je donesen zakon kojim se štite uzorci i modeli .
Zaštita traje 50 god . Imitiranje žiga kažnjivo je i obvezna je naknada štete .
1857 .god . u Francuskoj je donesen zakon o žigovima .

Pravo industrijskog vlasništva je normirano i nizom međunarodnih ugovora , a temeljni im je zadatak osigurati pravni režim stjecanja , iskorištavanja i prenošenja prava niz područje industrijskog vlasništva .
20.03.1883 Pariškom konvencijom utemeljena je unija za zaštitu industrijskog vlasništva . Najvažnije pravo predvođeno ovom konvencijom je pravo međunarodnog prvenstva – zasniva se podnošenjem prijave koja se smatra uredbom prema nacionalnom zakonodavstvu svake zemlje .
09.09.1986.god. Bernskom konvencijom za zaštitu književnih i umjetničkih djela utemeljena je Unija za zaštitu književnih i umjetničkih djela .

IZVORI PRAVA INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA

Izvori prava su različiti oblici u kojima se javljaju pravna pravila .
Izvori u materijalnom smislu su društveni odnosi koji zahtijevaju pravno
reguliranje .
Formalni pravni izvori predstavljaju pravne propise kojima su regulirani pravni odnosi .

Formalni izvori mogu biti :
1. izravni – ustav, zakoni , međunarodni ugovori , podzakonski akti , pravni običaji
2. neizravni – sudska praksa i pravna znanost

Dijelimo ih i na : pravni izvori nacionalnog i međunarodnog podrijetla .

MEĐUNARODNI IZVORI PRAVA INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA U BiH

Države su ugovarale i prihvaćale multilateralne i bilateralne ugovore u području industrijskog vlasništva . To pravo su počele stvarati putem bilateralni ugovora , neke su odredbe formulirane kroz anekse. BiH je preuzela savezni o zaključivanju i izvršenju međunarodnih ugovora :
1. Konvenciju kojom se osniva svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo
2. Parišku konvenciju za zaštitu industrijskog vlasništva
3. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova
4. Ničanski sporazum o klasifikaciji proizvoda
5. Lovranski sporazum o klasifikaciji industrijskih uzoraka i modela


1. Svjetska organizacija za intelektualni vlasništvo – WIPO
cilj joj je da zaštiti intelektualno vlasništvo . Članica WIPO je svaka članica EU .
2. Pariška konvencija 1883 god. – to je višestrani međunarodni ugovor
Zaključen je na neodređeno vrijeme , otvoren za pristup svim državama temeljem prijave . Najvažnija prava donošena ovim konvencijom : pravo prvenstva i pravo izložbenog prvenstva .
3. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova1891.god.
Regulira stjecanje zaštite žigova u zemljama ugovornicama podnošenjem jedne prijave žiga . Potrebno je da se prijava podnese putem nacionalnih patentnih ureda koji može u roku od 1 god. odbiti međunarodnu registraciju žiga . Međutim , registracija žiga traje 20 god. , to se može produžiti na daljnjih 20 god.
4. Sporazum o suradnji na području patenata – usvojen u Vošingtonu 1970 god. s ciljem usavršavanja međunarodno pravne zaštite izuma , utvrđivanje postupka za dobivanje pravne zaštite izuma , utvrđivanje postupaka za dobivanje pravne zaštite izuma i organiziranja informativne službe .
BiH može zatražiti ili zadržati članstvo u organizacijama unutar UN – a .
BiH ima dva entiteta : Federacija i Republika Srpska . Svaki entitet može zatražiti članstvo , sklapati ugovore i sporazume sa državama .

USTAVNE ODREDBE

Ustav ima mali broj odredaba vezanih za industrijsko vlasništvo , ali one imaju prvorazredno značenje . Ustavom je zajamčena sloboda kulturnog , znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva , kao i zaštita moralnih prava .

ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI

U BiH temeljni izvor prava industrijskog vlasništva su zakonski propisi . Postoji glavni zakon i sporedni zakoni vezani za ovaj prednji .

Podzakonski propisi :
a) pravilnik o postupku za priznanje patenta : pokretanje postupaka za priznanje patenta , upis prijave patenta , upis prijave patenta u registar prijava , ispitivanje prijave patenata.
b) pravilnik o postupku za priznanje prava na žig : sastavljanje , podnošenje i bitni element prijave žiga , postupak promjene žiga i postanak prava na žig.
c) pravilnik o postupku za priznanje prava na model :sastavljanje i bitni element za podnošenje prijave modela , upis modela u registar , prestanak prava na modelu
d) pitanja u svezi postupkom za utvrđivanje oznake podrijetla proizvoda .

OBIČAJNO PRAVO

Pravna pravila čiji se formalni izvor ne nalazi u nekom propisu koji donosi zakonodavni organ nego u običajima društvene sredine koji se postupno i manje više spontano stvaraju . Tu su pravila ponašanja koja se kroz potrebno vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovu ponavljanjem utvrđenog shvaćanja , a zakonski propisi im nije dao pravni karakter .
Subordinirani su zakonski pravom – važe samo ako ih zakon prizna
Supsidijarni su – dolaze u obzir samo ako određeni odnos nije pravno uređen .

SUDSKA PRAKSA
Donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju tog nastaje opće obvezatna pravna norma .
Sudska praksa je neizravan izvor prava . Sudska odluka djeluje kao izvor prava za stranke za koje je u konkretnom slučaju donesena .Iako sudska praksa nije DE IURE izvor prava , ona DE FACTO može biti izvor prava .

PRAVNA ZNANOST
Ona utječe na zakondavce , sudsku praksu , neposredno ili posredno . Pravna znanost djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti , ali se sudac ne može pozvati na nju kao zakon .
UGOVOR
Izvor prava za industrijsko vlasništvo . Prijenos prava se obavlja putem ugovora . Ugovor je temeljni izvor za ugovorne stranke , njime se prenose prava .

OPĆI AKT PODUZEĆA

Velik broj izuma stvorenih na radu , tehničkih unapređenja regulira se ovim aktima .
Opći akt poduzeća su autonomni i samostalni jer ne podliježu odobrenju nikakvih tijela izvan društva , moraju biti u skladu sa zakonom .Opći akt uređuju postupak za utvrđivanje postojanja tehničkih unapređenja i mogućnosti njegove primjene , isplatu naknada za primjenu tog dostignuća .
ZNAKOVI RAZLIKOVANJA

Znakovi razlikovanja proizvoda su svaka oznaka proizvoda , to su faktične oznake proizvoda neovisno o tome jesu li zaštićene ili nisu u smislu zaštite prava industrijskog vlasništva .
Izum se štiti patentom .
Znakovi razlikovanja se štite:
1. novi oblici , tijela , slike i crteži – štite se modelom ili uzrokom
2. robni ili uslužni znakovi – robnim ili uslužnim žigom
3. geografski naziv proizvoda – oznakom podrijetla proizvoda

Najistaknutiji i najtipičniji znak razlikovanja ŽIG .
1. Svi znaci koji služe za obilježavanje i razlikovanje robe moraju biti različiti od već postojećih znakova i moraju se razlikovati po svojim vanjskim obilježjima .
2. Znakovi za obilježavanje robe moraju biti primjenjivi u gospodarskom prometu
3. Ovi znakovi predstavljaju rezultate stvaralačkog rada svojih autora .Uzorci i modeli ne služe obilježavanju i razlikovanju robe , već su oni kreacije .

PRETRAŽIVANJE PATENTNE DOKUMENTACIJE

U BiH je prihvaćen sustav
1.« odgođenog ispitivanja prijave «. Patentna se prijava objavljuje nakon isteka 18 mjeseci od dana podnošenja prijave . Objava prijave je najviše informativnog karaktera . Nakon objave slijedi
2. « potpuno ispitivanje « ispituje se postojanje svih uvjeta za priznanje patenta, ispitivanje provodi sektor za patente pri zavodu za standardizaciju mjeriteljstvo i patente BiH .
Potpuno ispitivanje se provodi samo ako prijavitelj najkasnije 6 mjeseci nakon objave prijave u « Glasniku « pismeno zatraži ispitivanje i za to plati pristojbu . Ako ne zatraži ispitivanje , onda se donosi odluka o odbacivanju zahtijeva za patentiranje . Pretraživanjem stanja dokumentacije utvrđuje se postojeće stanje tehnike .
Ovo potraživanje je važno da se ne pojave dva ista proizvoda . Posebno je značajno ispitivanje međunarodne prijave – na osnovu izvještaja o potraživanju , nakon toga se donosi oduka o priznanju . Jedan primjerak uredne prijave zadržava prijavni organ, drugi prosljeđuje međunarodnom birou , a treći međunarodnoj organizaciji za ispitivanje – on mora imati najmanje 100 ispitivača . Najkasnije u roku 18 mjeseci od podnesene prijave Međunarodni biro objavljuje međunarodnu patentnu prijavu . Postupak izdavanja europskog patenta započinje prethodnim ispitivanjem prijave . Ispituje se njezina urednost , stavlja se datum prijema , zahtjev za izdavanje europskog patenta , jesu li pristojbe uplaćene na vrijeme .Ulazna prijava ulazi u rešers , (pretraživač dokumentacije) nakon toga se dostavlja prijavitelju . Prijava se objavljuje čim je to moguće , najkasnije u roku 18 mjeseci od dana podnošenja prijave .
Ako se utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti izdat će se Europski patent .

PATENTNA PRIJAVA

Patent je tehnološka inovacija koja je pravno priznata i registrirana u određenoj zemlji . Patentom se štiti izum koji čini novo tehničko rješenje određenog problema koji je rezultat stvaralačkog rada , tehnički je izvodljiv i rezultat je stvaralačkog rada . Zaštita izuma patentom izumitelj dobiva isključivo pravo korištenja izuma , stavljanjem proizvoda dobivenog njegovom primjenom u pravni promet . Postupak za stjecanje prava pokreće se podnošenjem pismene prijave zavodu . Prijavu podnosi izumitelji ili organizacija koju on ovlasti , a mora sadržavati :
1. zahtjev za priznanje prava
2. opis izuma
3. sažetak opisa i nacrta .

Podnositelj prijave može biti svaka zainteresirana domaća ili strana fizička ili pravna osoba . Postupak za stjecanje prava za patent ima tri faze : podnošenje prijave , rješenje o priznanju ili odbijanju . Zaštita izuma patentom ograničena je prostorno na teritorij države u kojoj je izum prijavljen , a može istodobno biti zaštićen u više država . Patent registriran u drugoj državi ne uživa pravnu zaštitu na teritoriji BiH .
Ako strani pripadnik želi zaštititi svoj patent u BiH mora podnijeti patentnu prijavu zavodu preko ovlaštenih zastupnika . Ne postoji svjetski ili međunarodni patent jer tu vrijedi načelo teritorijalnosti – patent je ograničen na određeni teritorij . Europski patent se ne daje za izume čija bi objava bila protivna javnom poretku . Svaka pravna ili fizička osoba može podnijeti prijavu za stjecanje europskog patenta , naziv izuma , pravo prvenstva , opis izuma , crteža . Postupak započinje prethodnim ispitivanjem prijave .

POJAM I ZNAČENJE ŽIGA

Žig je zaštićeni znak jedne pravne ili fizičke osobe kojoj pripada isključivo pravo da proizvode koji su označeni žigom stavlja u promet ili da se žigom koristi pri obavljanju uslužne djelatnosti . Žig je identifikacijska oznaka koja se koristi u gospodarskom prometu , služi kao jamstvo kakvoće i usluga .
Funkcija žiga je označavanje imena proizvođača i oznaka robe. Žig pored identifikacijske ima i ekonomsku funkciju , on je važan instrument za komuniciranje sa potrošačima , temelji se na povjerenju i nudi garanciju za kakvoću . Žig je neobično važan element u poslovanju poduzeća , njegov značaj proizlazi iz njegove ukorijenjenosti u podsvijest potrošača i korisnika usluga . Žig ima i svoju garantnu funkciju – proizvod koji je obilježen žigom smatra se kvalitetnim . On nema nikakvu samostalnu vrijednost osim kao grafička rješenja autora .Postoje kvalitetni proizvođači koji robu stavljaju pod svojim žigom u promet , postoje varalice ili imitatori koji oponašaju žig kvalitetnog proizvođča .
Registrirani žig je onaj koji je upisan u registar žigova koji uvodi patentni ured . Oznaka ukazuje na korisnika žiga i njegovo pravo na upotrebu tog žiga ; omogućuju svima da doznaju tko je vlasnik žiga .
Izvori žigova su : zakonski i podzakonski propisi , običaji , sudska praksa , ugovori , opći akti poduzeća , međunarodni izvori ( ugovori : bilateralni i multilateralni ) .
VRSTE ŽIGOVA

Žigovi se mogu razlikovati prema :
1. formi ( žigovi u riječi , žigovi u slici , kombinacija riječi i slike , slovima i brojevima , trodimenzionalni žigovi zvučni i mirisni žigovi )
2. funkciji ( robni , uslužni , tvornički , trgovački , proizvodni , čuveni , općepoznati )
3. ovlaštenoj osobi ( individualni ili kolektivni ) .

Robni žig – znak koji se koristi u gospodarskom prometu , za razlikovanje robe .To je zaštićeni robni znak koji se može odnositi na jedan ili više proizvoda .
Uslužni žig – znak koji uslužno poduzeće upotrebljava u gospodarskom prometu za razlikovanje njegovih uslužnih djelatnosti .
Žigovi u riječi – najvažnija skupina žigova , najmnogobrojnija . Mogu biti sastavljeni iz različitih riječi , dolaze u obzir riječi nastale kombinacijom slogova i slova . Žigovi u riječi mogu biti individualizirani , oni imaju najširu zaštitu .
Žigovi slovima i brojevima – u praksi su češći žigovi koji se sastoje od slova
Žigovi u slici – svaki površinski oblik određen pomoću crta ili boja tako da predstavlja cjelinu .
Žigovi koji označavaju proizvode višeg kvaliteta brzo postaju općepoznati , a tijekom vremena postaju čuveni ( npr. Vegeta ) .
Općepoznati žigovi su » jaki žigovi «- odlikuju se distinktivnošću , toj je posljedica njegove izvornosti štećene reklamiranjem . Posebna vrsta žigova su slogan . Oni se sastoje od odgovarajućih kombinacija riječi koje čine parolu ( npr. KIKI) .
Pričuvni žigovi – registrirani podnošenjem prijave , ali se ne koriste odmah nego se drže u pričuvi .
Pojedinačni žigovi – nositelj prava na žig je jedna osoba .
Kolektivni žigovi – titular prava je pravna osoba s određenim brojem samostalnih članica koje ujedinjuju zajednički interesi .
Podnositelj prijave priznanja na kolektivni žig dužan je uz prijavu podnijeti opći akt o kolektivnom žigu . Funkcija kolektivnog žiga je informiranje javnosti o posebnim osobinama proizvoda za koje kolektivni znak rabi . Jedna vrsta kolektivnog žiga naziva se žigovi koncerna . Kolektivni žig je iznimka jer se ne može prenijeti na drugog .

PREDMET ZAŠTITE ŽIGOM , PRAVO NA ŽIG I OGRANIČENJE PRAVA NA ŽIG

Svako poduzeće slobodno bira znak koji će koristiti kao svoj žig . Znakom omogućava da se kao žig zaštiti svaki znak koji je prikladan za razlikovanje robe u gospodarskom prometu .
Kod izbora znaka dolazi do izražaja kreativnost i maštovitost njegova autora . Žig čini znak , ali proizvodi i usluge na koje se taj znak odnosi . Tvrtka i znak na njoj uživa zaštitu samo na području registracijskog suda , znak zaštićen žigom ipso facto uživa zaštitu na cijelom području države .
Pravo na žig je integralni dio industrijskog vlasništva i zaštićen je u najvećem broju zemalja .
Pravo na žig pruža titularu jamstvo za uložene investicije nužne da bi ovoj robi instrument postao poznat i da bi poslužio potrošačima kao preporuka kakvoće . Nositelj žiga ima isključivo pravo rabiti žig u gospodarskom prometu za označavanje svojih proizvoda . Ono je monopolskog karaktera jer svom nositelju daje isključivo pravo upotrebe .
Pravo na žig se stječe registriranjem i uporabom u gospodarskom prometu za označavanje svojih proizvoda . Ono je monopolnog karaktera jer svom nositelju daje isključivo pravo upotrebe . Pravo na žig se stječe registriranjem u upotrebom u gospodarskom prometu . Samim prijavljivanjem žiga stječe se pravo prvenstva . Ako nositelj prava na žig prestane upotrebljavati žig može izgubiti na nj pravo . Nakon upisa nositelju prava se izdaje odgovarajuća isprava . Pravo na žig se stječe danom podnošenja uredne prijave , pravo na žig traje 10 god.
Žigom se smatraju pečat , štambilj i punca .
Žigom se smatra zaštita znaka koji je prikladan za razlikovanje robe – usluga u gospodarskom prometu .

U HR kao žig se ne može koristiti znak :
1. koji je protivan zakonu, moralu ili javnom poretku
2. koji nije prikladan razlikovanju robe , koji je više za opću upotrebu
3. vulgaran znak – označava cijenu , namjenu , kakvoću , zemljopisno podrijetlo robe
4.koji svojim izgledom može stvoriti zabunu i dovesti potrošače u zabludu
5.koji je istovjetan sa ranije zaštićenim znakom
6.koji sadrži državni grb , amblem , karticu zemlje ili drugo
7.lik i ime osobe se može zaštiti samo pristankom te osobe .

PRESTANAK PRAVA NA ŽIG

Poduzeće ili pojedinac mogu istaknuti dekleratornu tužbu za utvrđenje kojom od nadležnog suda traže da utvrdi kako je znak koji upotrebljava za obilježavanje svoje robe ili usluga , da je taj znak bio općepriznat kao obilježje robe .Tužitelj koji uspije dokazati prvenstvo ima pravo biti proglašen nositeljem prava na žig umjesto dotadašnjeg nositelja .
Pravo upotrebe znaka kakvoće može prestati ako protekne vrijeme za koje je dato pravo upotrebe , ako organizacija koja je ustanovila taj znak iz opravdanih razloga raskine taj ugovor i ako taj znak prestane postojati kao znak kakvoće . Taj znak može biti oduzet od organizacije ako se ne pridržava pravilnika . Svaka bespravna upotreba tog znaka predstavlja povredu prava .

ZNAK KAKVOĆE I ŽIG

Znak kakvoće je posebna oznaka proizvoda kojim se potvrđuje da roba označena takvim znakom ima određena kvalitetna svojstva . On je simbol kakvoće . Poznavanjem i primjenom osnovnih pojmova o kakvoći proizvoda omogućuje se siguran nastup na tržištu i točno informiranje sudionika u bavljenju trgovinom .
Ovaj znak se razlikuje od žiga , prije svega on ne spada u materiju industrijskog vlasništva . Znak kakvoće po svojoj suštini jest robni žig koji može biti izražen u obliku riječi izraza , slike , crteža ,šifre . Iako su gotovo istovijetni ono što znak kakvoće čini posebnim jest to, što se stavlja na proizvod isključivo radi vidnog označavanja da taj proizvod ima određenu kakvoću .
Znak kakvoće ne služi kao žig razlikovanja robe od druge robe u prometu . Osoba koja utvrđuje znak kakvoće mora imati pravilnik o tome znaku kakvoće . Za ustanovljavanje znaka kakvoće potrebno je ovlaštenje organa uprave nadležno za poslove iz oblasti iz koje je proizvod za koje se ustanovljava znak kakvoće . Znak kakvoće se registrira kod nadležnog ureda za patente .
Proizvodne organizacije mogu s organizacijom koja je ustanovila taj znak zaključiti ugovor o upotrebi znaka kakvoće . Prije zaključivanja tog ugovora organizacija koja je taj znak ustanovila može provjeriti ispunjava li proizvodna organizacija uvijete za znak kakvoće . Pravo upotrebe tog znaka može prestati protekom tog vremena , oduzimanjem ili slobodnim odustankom jedne od stranaka .
KNOW – HOW
Know – how je tehničko ili specijalističko znanje koje ima određenu vrijednost u postupku proizvodnje ili prodaji proizvoda . To mogu biti različite vrste znanja od općih do visoko specijalističkih . To su operativna , tehnička znanja koja omogućavaju tvrtki efikasniju i ekonomičniju proizvodnju .
Know- how je svako tehničko znanje primjenjivo u industriji koje se od strane osobe koja ga posjeduje smatra novim i koje ta osoba želi zadržati u tajnosti , da ga sam iskoristi ili da ga na povjerljiv način prenese na drugog .
Ovaj izraz je prenesen iz Engleskog jezika , na hrvatskom znači « znati kako « .
U užem smislu know – how to može biti . Za razliku od patenata za koje je potrebna apsolutna novost , za know – how je potrebna relativna novost .
Karakteristike know – how su :
1. KORISNOST – potrebno je da predstavlja ekonomski interes za onog tko ga posjeduje , treba biti takve prirode da primjenom poboljša konkurentsku sposobnost .
2. TAJNOST – dok je u tajnosti know- how osoba ima određeni monopol . Tajnost postoji ako informacije nisu generalno poznate .
3. PRENOSIVOST – sposobnost da znanja i iskustva prenose sa jednog korisnika na drugog
Know – how se može prenositi putem ugovora , najčešće ugovora o licenci . Zaključenje ugovora o know- how je složen posao jer se radilo o kompleksnim ugovorima , nužno je poznavanje tehničkog aspekta .
Najznačajnija obveza know- how davatelja je da preda ili priopći stjecatelju znanje i iskustvo u obliku , opsegu , i na način kako je ugovorom predviđeno . Davatelj ima obvezu jamstva prema stjecatelju .
Davatelj može raskinut ugovor ako korisnik ne postigne traženu kakvoću .

SPORAZUM O SURADNJI NA PODRUČJU PATENATA

Temeljni je zadatak međunarodnih ugovora osigurati isti pravni režim glede stjecanja, iskorištavanja i prestanka prava iz područja industrijskog vlasništva zemalja koje su zaključile taj ugovor . Da bi se za jedan izum osigurala patentna zaštita u više zemlja potrebno je za svaku zemlju podnijeti posebnu prijavu patenta prema nacionalnom gospodarstvu te zemlje , sastavljene na jeziku te zemlje i uz plaćanje predviđenih nacionalnih pristojbi .
Da bi izumiteljima olakšao put do patenta i da bi se njegova dodjela poboljšala uvedena je organizacija za ispitivanje i odobravanje patenata .
Takav sustav u svjetskim okvirima je sporazum o suradnji na području patenta . Takav sustav u svjetskim okvirima je sporazum o suradnji na području patenta Patent Cooperation Treaty ( PCT ) – RH mu je pristupila 1998 god.
PCT je prihvaćen u Washingtonu 1970 god. s ciljem usavršavanja
međunarodnopravne zaštite izuma , utvrđivanja postupka za zaštitu
PCT sadrži :
1. MEĐUNARODNU PRIJAVU – prijavljuju je osobe koje imaju domicil . Podnositelj prijave vrši prijavljivanje patenata u više zemalja podnoseći jednu međunarodnu prijavu na jednom jeziku , uz jedinstvenu pristojbu .
2. MEĐUNARODNI REŠERS
3. MEĐUNARODNA OBJAVA
4. PRETHODNO MEĐUNARODNO ISPITIVANJE

Međunarodno ured može pružati informacijske usluge davanjem tehničkih usluga kojima se raspolaže objavom dokumenata , neposredno ili preko ovlaštenih tijela.
PCT ima svoj proračun koji se sastoji od prihoda ostvarenih na ime pristojbi i drugih troškova i posebnih doprinosa koje članice uplaćuju u obrtni fond . Sporovi među državama se iznose pred međunarodni sud .
Države mogu otkazati ugovor , on ima učinak istekom 6 mjeseci nakon objave .


KORISNI MODEL

Pravo industrijskog vlasništva obuhvaća i norme kojima se pruža zaštita duhovnom stvaralaštvu na gospodarskom području gdje spadaju i KORISNI MODELI .
Korisni model u obliku zaštite izuma kojim se štiti izumi novog oblikovanja industrijskog prometa u svrhu njegove bolje i racionalne upotrebe . Razlika između modela za iskorištavanje i industrijskog modela je u tome što je model iskorištavanja mnogo blaži izum za unapređenje stanja tehnike . Industrijski model je vezan za vanjski model i estetski izraz . Zajednička osobina izuma i korisnog modela su : novost i zanatska primjenjivost . Razlika je u tome što se model treba predstaviti tjelesnim modelom , a izumi ne trebaju . BH regulira samo zaštitu industrijskih modela . Korisnim modelom se štiti vanjski oblik koji je novi izum rezultat stvaralačkog rada , industrijski primjenjiv i funkcionalan . Zaštita korisnim modelom traje samo nekoliko godina .
ZAŠTITA PRAVA INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA POSLOVNOM TAJNOM

Prava industrijskog vlasništva se mogu zaštititi poslovnom tajnom , oblikom industrijskog vlasništva ili oblikom autorskog prava . Zaštita poslovnom tajnom može ponekad potisnuti u drugi plan pravno unčikovitu zaštitu .
Patentom se štiti nešto što nitko ne smije povrijediti , a poslovna tajna štiti ono što nitko ne smije doznati . Znanje i iskustva koja se smatraju poslovnom tajnom mogu se vremenski duže zaštititi jer ta zaštita nije vremenski ograničena kao zaštita patenta. Tajna je podatak koji je zakonom ili drugim aktom određen «tajnom» .
To može biti : poslovna , državna , službena a označava se i stupanj tajnosti .
Poslovna tajna je informacija koja je tajna , a svom vlasniku daje prednost pred konkurencijom . To je svaki postupak u položaju i djelatnosti poduzeća koji je priznat određenom krugu osoba .
Tri su pretpostavke za poslovnu tajnu :
1. podatak koji je poslovna tajna mora biti određen odgovarajućim potpisom
2. podatak mora predstavljati proizvodnu tajnu ili rezulultat istraživačkog rada
3. neovlašteno priopćavanje tog podatka ima za posljedicu nastupanje štete Naknada štete se ostvaruje u sudskom postupku , a tužba zastarijeva nakon 1 godine . Poslovna tajna poduzeća su : podaci i dokumenti koji predstavljaju poslovnu tajnu s gledišta gospodarstva čije se objavljivanje temelji na zakonu , dokumenti i podaci koje poduzeće odredi da bude poslovna tajna .
Poslovna tajna ne može biti apsolutna tj. poznata samo jednoj osobi .Poslovnom tajnom mogu se proglasiti podaci : proizvodnog postupka , podaci o istupanju poduzeću na tržište , o financiranju materijalnog položaja poduzeća . Svako je dužan čuvati poslovnu tajnu bez obzira na način saznanja podataka . Ne smatra se povredom poslovne tajne izum koji nije patentiran i osoba vrši na njemu ispitivanje , podaci priopćeni na sjednicama .

DRŽAVNI ZAVOD ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO
U skladu s odredbama Pariške konvencije u RH je ustanovljen DZIV za patente sa sjedištem u Zagrebu . Djelatnost zavoda u početku je obuhvaćala samo industrijsko vlasništvo , a ne i autorska prva koja čine intelektualno vlasništvo .
Od 1996 god. djelatnost ovog zavoda je intelektualno vlasništvo . DZIV je organ državne uprave u čijoj je nadležnosti zaštita intelektualnog vlasništva . Zavod je dužan poduzećima i drugim pravnim osobama učiniti dostupnim svoje informacije i dokumentaciju .
DZIV u suradnji sa HGK pridonosi razvoju dokumentacijskih fondova i stručnom osposobljavanju regionalnih centara za tehničko – tehnološke informacije . U DZIVu se treba osnovati stručni savjet kao savjetodavno tijelo. Predsjednika i članove savjeta imenuje vlada RH . Priznato pravo kojim se štiti izumi , znakovi razlikovanja upisuje se u registar .
Vođenje registra je propisano zakonom , registri su javni , to je posebna knjiga sa točno utvrđenim rubrikama u koje sa upisuju posebni podaci. DZIV ima službene listove, u RH to je « GLASNIK « to je periodično glasilo u kojima se objavljuju imena donositelja patenata , sa kratkim opisom izuma . Temeljni zadatak « GLASNIKA « je redoviti objavljivanje patenata , dodjeljivanje i dr.

PLANIRANJE NA PODRUČJU INVENTIVNE DJELATNIOSTI

Planiranje na području inventivne djelatnosti zahtijeva aktivnost gospodarskih subjekata i postojanje odgovarajućih nacionalnih institucija koje bi djelovale kao mjesta razmjene , usklađivanja i širenja informacija o stanju tehnologije u državi .

Inventivna djelatnost je ključni pokretač gospodarskog rasta . U RH je posebno značajan odnos DZIV u HGK koji doprinosi razvoju dokumentacijskih fondova .
28.10.1997.god. je osnovana zajednica za inventivni rad , ona djeluje u sastavu HGK , ali to nije pravna osoba .

Zajednica potječe inventivno djelovanje u društvu zatvaranjem povoljnijeg zakonskog i društvenog okruženja i jača promiđbu tržišne primjene rezultata rada svih članica . Zajednica bi trebala pratiti interes i potrebe gospodarstva i usmjeravati inventivni rad stvarnoj potražnji . Predviđeno je povezivanje ove organizacije sa sličnim u inozemstvu .

Članom zajednice mogu postati udruge inovatora , inovatori članovi Hrvatskog saveza, pravne osobe koje se bave inventivnim radom, tehnološki centri, razvojno istraživački instituti, fakulteti i institucije.

SVJETSKA ORGANIZACIJA ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO WIPO – I POLOŽAJ HRVATSKE

Predmet intelektualnog vlasništva su proizvodi – ljudskog duha intelekta . To je značajna komponenta nacionalnog bogatstva i nacionalne kulture . Pravo intelekt. vlasništva pruža sigurnost tvorcu novog intelekt. dobra , daje mu na raspolaganje instrumente kojima može spriječiti sve ostale da koriste njegovim dobrom . Sredinom 19 st. većina nezavisnih država je donijela je nacionalne zakone o industrijskom vlasništvu i autorskom pravu .
Pariškom konvencijom utemeljena je unija za zaštitu industrijskog vlasništva . Bernskom konvencijom utemeljena je Unija za zaštitu književnih i umjetničkih djela . Na Stockholnskoj konferenciji stvoren je Međunarodni ured koji ujedinjuje obje unije .
WIPO – svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo , ima sjedište u Ženevi .To je jedna od 16 specijaliziranih agencija UN-a , nastala 17.12.1974.god.
Cilj WIPO-a je unapređenje zaštite intelektualnog vlasništva u cijelom svijetu i osiguranje administrativne suradnje između Unija. Jedan od posebnih ciljeva WIPO-a privlačenje zemalja u razvoju pod svoje okrilje kako bi se one uključile u sustav međunarodne zaštite. WIPO poduzima mjere za promicanje zaštite int. vlasništva i usklađuje nacionalna zakonodavstva na području intelektualnog vlasništva , obučava vladine službenike i predstavnike privatnih poduzeća , pruža pravne savjete i pomoć u stvaranju novog zakonodavstva, osniva urede i institucije industrijskog vlasništva .
Članica WIPO –a može biti svaka država koja je članica Pariške unije , Bernske unije i svake druge koja promiče zaštitu intelektualnog vlasništva . Članica treba biti član UN –a i da je Glavna Skupština pozove u članstvo Konvencije .
Organi WIPO – a Glavna skupština , Konferencija , Koordinacijski odbor, Ured.
WIPO ima dva odvojena proračuna : proračun zajedničkih rashoda Unija , i proračun Konfederacije . Potječu od doprinosa unija , taksa , nasljedstva , subvencija . Vlada RH je 28.07.1992 god. u WIPO –u pohranila instrument kojim iskazuju svoju želju da ju smatraju strankom .
Konvencije kojom je osnovan WIPO :Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva , Madridskog angažmana u međunarodnoj zaštiti žigova , Ničanskog aranžmana o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga , Locarnskog aranžmana o međunarodnoj klasifikaciji industrijskih uzoraka i modela. U RH će se primjenjivati međunarodni ugovori koje je sklopila bivša SFRJ, ako nisu u suprotnosti sa ustavom i pravnim poretkom RH .
Pristupanjem u članstvo WIPO – a RH se svrstala među države koje dosežu najveći stupanj štovanja i zaštite intelektualnog vlasništva . Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu državne uprave formiran je patentni ured RH .

PARIŠKA KONVENCIJA – TEMELJNA NAČELA

Pariška konvencija je usvojena na diplomatskoj konferenciji u Parizu 20.03.1883 god., a stupila na snagu 07.07.1884god.

To je najstariji izvor međunarodnog prava industrijskog vlasništva . Tekst ove konvencije je revidiran 6 puta .
Pariška konvencija je višestrani međunarodni ugovor zaključen na neodređeno vrijeme , otvoren za pristup svim državama .

Pariška konvencija je univerzalni i opći izvor međunarodnog materijalnog prava industrijskog vlasništva kojim se reguliraju temeljna načela međunarodne zaštite prava iz područja industrijskog vlasništva.

Pariška konvencija predviđa tri temeljna načela :

1. NAČELO - FORMALNE UZAJAMNOSTI – predviđa da će se pripadnici svih zemalja članica Unije za zaštitu industrijskog vlasništva uživati ista prava i obveze kao i domaći državljani .Primjena ovog načela se može uvjetovati postojanjem boravišta odnosno poslovnog sjedišta korisnika u zemlji u kojoj se zaštita traži .

2. NAČELO ASIMILACIJE- pripadnici zemalja koje nisu članice unije izjednačeni su sa pripadnicima zemalja članica Unije ako na području jedne od njih borave .

3.NAČELO MINIMALNIH PRAVA – Pariškom konvencijom su određena minimalna prava koja nacionalni zakoni o industrijskom vlasništvu moraju osigurati pripadnicima Unije ( pravo prvenstva , pravo izložbenog prvenstva ) Unija je subjekt međunarodnog prava ima svoje organe i proračun . Organi Unije su : Skupština , Izvršni odbor , Međunarodni ured , Glavni direktor .
Sklopljen je čitav niz međunarodnih ugovora koji osnivaju posebne unije na području industrijskog vlasništva . Domaći pripadnici mogu tražiti zaštitu prava ako podnesu Državnom zavodu zahtjev za priznanje tih prava .

PRAVNA ZAŠTITA PATENATA PREMA KONVENCIJI O EUROPSKOM PATENTU

Države su ugovarale i prihvatile multilateralne ugovore na području industrijskog vlasništva , ta prava su normirana nizom međunarodnih ugovora .
Temeljni zadatak tih ugovora osigurati isti pravni režim za sve države koje su zaključile ugovor. Konvencija o Europskom patentu EPC je potpisana. 05.10.1973. na diplomatskoj konferenciji u Munchenu , a stupila na snagu 1977 god.

Svrha ove konvencije je da se putem « EUROPSKG PATENTA « olakša i pojeftini ostvarivanje zaštite i iskorištavanje izuma i tehničkih dostignuća . Podnositelj patenta može pomoću jedne prijave ostvariti zaštitu u više zemalja . Europski patent je prilagodljiviji od nacionalnog , ali je složeniji i skuplji . Na Munchenskoj konferenciji je predloženo osnivanje Europskog patentnog ureda . Europski patent može biti izdan na temelju međunarodne prijave. Odredbama EPC-a je određeno da patenti traju 20 godina.

KRITERIJ PATENTIBILNOSTI – NOVOST IZUMA

Europskim patentima se štite novi izumi koji su rezultat inventivnog rada i koji se mogu industrijski primjeniti . Patentibilnost se utvrđuje prema kriterijima novosti privredne primjenjivosti i inventivnosti izuma . Izum se smatra novim ako nije sadržan u stanju tehnike . Izum je rezultat inventivnog rada , primjenjiv je u industriji. Izumi nisu : znanstvena otkrića , matematičke metode , estetsko oblikovanje . Europski patent se ne daje za izume čija je objava protivna zakonu . Pravo na Europski patent ima izumitelj i njegov pravni slijednik . U roku od 9 mjeseci se može uputiti prigovor zbog patenta .
Novost izuma – inventivni rad je jedan od temeljnih čimbenika unapređenja proizvodnje i poslovanja , izravno utječe na povećanje produktivnosti . Inovacija je primjena novih tehnoloških i organizacijskih postupaka u procesu proizvodnje i poslovanja .U širem smislu to je stvaranje , prikazivanje i primjena novih spoznaja , postupaka , novih programa . Inovacija je promjena uvedena u postojeće stanje s pozitivnim efektima . Inovator je osoba čije su ideje prihvaćene za primjenu u praksi. Novost izuma je temeljni kriterij patentibilnosti . Samo ovaj izum za koji se utvrdi da predstavlja novost može očekivati patentnu zaštitu .
Zaštitom izuma patentom izumitelj dobiva isključivo pravo korištenja izuma .
Izum je obuhvaćen stanjem tehnike :
a) ako je učinjen pristupačnim javnosti , objavom , izlaganjem ili prikazivanjem
b) ako se bitno ne razlikuje od izuma koji su ranije prijavljeni

Rešerš – pretraživanje patentne dokumentacije je osobito značajno
DZIV je dužan svim zainteresiranim osobama učiniti dostupnim informacije i dokumentaciju . Da li je prijavljeni izum nov , ispituje se samo ako je pokrenut postupak za potpuno ispitivanje uvjeta za priznanje patenta .

PRAVO PRVENSTVA

Postupak za stjecanje prava pokreće se odnošenjem uredne prijave . Kad izumitelj podnese prijavu koja sadrži zahtjev za priznanje prava utvrđuje se dan i sat njena prijema .
Pravo prvenstva je apsolutno i djeluje prema svakoj osobi koja kasnije podnese prijavu za zaštitu prava . Pravo prvenstva ima dvostruko značenje : od trenutka podnošenja prijave podnositelj zasniva prvenstvo i ispunjenje uvjeta za priznanje prava se procjenjuje po trenutku stjecanja prva prvenstva .

Tri su iznimke od pravila zasnivanja prvenstva prijemom prijave :
1. Hrvatski državljani s privremenim boravkom u inozemstvu mogu podnijeti prijavu preko veleposlanika ili diplomatskih predstavništva
2. kod « sajamskog prvenstva « pravo prvenstva teče od dana izlaganja ili prikazivanja izuma , a ne od dana podnošenja prijave
3. kod « unijskog prvenstva » pripadniku zemlje članice Pariške konvencije koji u bilo kojoj zemlji članici Unije preda prijavu , priznaje mu se pravo prvenstva . U roku od 3 mjeseca svaka osoba može uputiti prigovor protiv rješenja o prvenstvu . U roku od 3 mjeseca od dana zatvaranja izložbe / sajma, može se tražiti prvo prvenstva.
Ovaj rok je materijalno-pravni i osoba nema pravo restitucije .

POJAM MODELA I UZORKA

Pravo na uzorak je subjektivno pravo koje pripada fizičkoj ili pravnoj osobi ako su ispunjeni materijalni i formalni uvjeti predviđeni zakonom .
Uzorci su intelektualne kreacije kojim autori daju estetsko obilježje da bi se prema njemu proizveo zanatski proizvod .
Uzorkom se štiti nova slika ili crtež koji se može ponijeti na određeni industrijski ili zanatski proizvod .Slika ili crtež nisu uzorak ako nisu zakonom zaštićeni . Zakon ne postavlja uvijete glede kakvoće , ne štite se samo kreacije koje ispunjavaju kriterij umjetničke izvornosti , nego se štite i slobodne kreacije . Razlog posebne zaštite uzorka je ekonomska vrijednost i privlačnost . Presudnu ulogu često ima grafička oprema ambalaže , raspored crta ili boja .
Modelom se štiti novi , vanjski oblik određenog industrijskog ili zanatskog proizvoda . Model je tijelo koje predstavlja industrijski ili zanatski proizvod Uzorak je dvodimenzionalan , a model trodimenzionalan . Model i uzorak su isključivo estetski kreacije koje nemaju ni funkciju ni tehničke osobine . Pravo iz modela i uzorak su apsolutna prava jer djeluju prema svima , ali nisu teritorijalno ni vremenski ograničena .

UVIJETI I POSTUPAK ZAŠTITE UZORAKA

Uzorkom se štite fotografska i kartografska djela , tehnički planovi i skica , slike i crteži koji su protivni moralu i javnom poretku , slike ili crteži koji imaju grb , lik umrle osobe , lik povijesne osobe .
Prijave za uzorak podnose : autor uzorka , nasljednik , više osoba zajednički za održavanje važenja uzorka plaća se pristojba od 150 KM . Materijalno pravo autora uzorka je pravo da se pod kreacijom koristi i njime raspolaže , ima prvo na nagradu .

Da bi uzorak uživao pravnu zaštitu mora ispunjavati zakonom propisane uvijete :
1. mora se tražiti zaštita vanjskog izgleda
2. vanjski izgled mora biti nov
3. vanjski izgled mora biti industrijabilan
4. predmet na koji je primijenjen crtež mora biti zakonom propisan

Ad1. vanjski izgled je površina proizvoda koji se vidi stalno ili tijekom upotrebe . On mora biti dvodimenzionalan .
Ad2. slika ili crtež moraju biti novi . Ocjena novosti se vrši nakon ispitivanja fonda uzoraka . Kriterij ispitivanja novosti kod uzoraka je objektivan , a ne subjektivan . Novost se ispituje prema pojedinim značajkama , a ne prema ukupnom dojmu .
Ad3. industriska primjenjivost znači mogućnost proizvodnje određenih proizvoda u industriji . Dovoljno je da postoji subjektivna namjera da podnositelj namjerava rabiti uzorak .
Ad.4 slike i crteži moraju biti ostvareni i primijenjeni na proizvodnju .
POSTUPAK ZAŠTITE

1. na temelju podnošenja odgovarajuće prijave
2. nakon postupka provedenog na temelju zakona po toj prijavi .

Najprije se ispituje urednost prijave , materijalni sadržaj , novost i industrijski oblik . Za upis u registar uredna je samo ona prijava koja ima 3 primjerka zahtijeva , jedan prikaz grafičkog prikaza , tri primjerka opisa šare , potpis i pečat. Uz zahtjev se podnosi : potpisani opis slike , fotografija , uredna punomoć .
Da bi prijava bila uredna moraju biti plaćene propisane pristojbe . Ako prijava nije uredna , podnositelja se pismeno poziva da u roku od najduže 3 mjeseca otkloni sve nedostatke , ako to ne učini prijava se odbacuje . Ako se donese odluka i nema restitucije podnositelj prijave pokreće upravni spor . Tužba za pokretanje upravnog spora je u roku od 30 dana donošenja rješenja .

AUTORSKO – PRAVNA ZAŠTITA SLIKE I CRTEŽA

Ako je slika ili crtež nova duhovna kreacije iz određene grane primjenjene umjetnosti moguće je takvu kreaciju zaštititi kao autorsko djelo prema zakonu o autorskom pravu i kao uzorak prema zakonu . Autori slike i crteža koji su pravno zaštićeni uživaju određena moralna prava .
U našem pravnom sustavu je prihvaćen sustav kumulativne zaštite , uvjet je da su ispunjeni svi relevantni kriteriji predviđeni normama autorskog prava i prava industrijskog vlasništva .
Djela primijenjene umjetnosti uživaju zaštitu bez obzira je li djelo registrirano kao model / uzorak . U pravu industrijskog vlasništva mjerodavna je novost objekta zaštite koja mora biti apsolutna . Uzorak mora biti nov u objektivnom smislu i prema formalnim zakonskim pravilima .
U pravu industrijskog vlasništva se štite slike i crteži koji imaju umjetničke karakteristike , u autorskom pravu se štite izvorne umjetničke kreacije , uzorci ovdje nisu zaštićeni .
Autorsko pravna zaštita industrijskog dizajna je jednostavnija , rok zaštite je duži . U pravu industrijskog vlasništva zaštita postoji od dana podnošenja uredne prijave za priznanje prava , a u autorskom od momenta kad je djelo nastalo . Slika ili crtež je stvorena u poduzeću ako se do njih došlo u radu sredstvima tih pravnih osoba i ako je u neposrednoj vezi sa poslovima i izdacima na radu . Uzorak traje 10 god . pravo na njega prestaje ako se nositelj prava odrekne , ako se ne plate pristojbe i troškovi , ako je prestala pravna osoba .

OZNAKA PODRIJETLA PROIZVODA

Geografska oznaka podrijetla je svaki podatak na samom proizvodu ili na njegovoj vanjskoj opremi koji pokazuje iz kojeg kraja taj proizvod potječe .

Naziv podrijetla je određen nazivom zemlje , regije i mjesta i označava da taj proizvod potječe upravo iz tih područja , da ima posebnu kakvoću koja se odnosi na to područje i koja je određena ljudskim i prirodnim faktorima.

Oznaka podrijetla proizvoda , zajedno sa robnim i uslužnim žigovima , modelima uzorcima čine znakovi razlikovanja . Ovlašteni korisnici oznaka podrijetla proizvoda imaju apsolutna prava uporaba zaštićene oznake .
Oznakom podrijetla se štiti naziv koji je općepoznat kao znak za proizvode sa određenog područja .
Takva oznaka nema dubljeg značaja ni vrijednost ako u svijesti potrošača ne izaziva predođbu da obilježeni proizvod ima posebne osobine koji su u vezi sa mjestom iz kojeg proizvod potječe .
Treba razlikovati one oznake podrijetla proizvoda koji su indikator izvora roba , odnosno oznake podrijetla proizvoda prema Pariškoj konvenciji npr. proizvedeno u Hrvatskoj , te selektivne oznake ili naziva podrijetla npr., Brački kamen .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv