Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru 2

ponedjeljak, 08.09.2008.

DRUGA GODINA-Ustavno pravo(po knjizi Ustavno pravo autora Sokol Smerdel)

O pojmu politike i vlasti

Politika kao usmjeravanje djelovanja pripadnika određene društvene skupine obuhvaća sve one djelatnosti koje znače izbor cilja(ciljeva), a zatim traženje i izbor putova, tj. metoda ostvarivanja prihvaćenih ciljeva. Možemo govoriti o obiteljskoj politici, crkvenoj politici, politici nekog poduzeća, znanstvene ili kulturne institucije, sportskog društva ili drugog društva te o državnoj politici.Unutar svi posebnih politika međusobni odnosi ljudi oblikuju se i ostvaruju primarno kao odnosi vlasti: roditeljska, školska, činovnička,crkvena državna. Zajedničko im je svima da netko unutar skupine nameće nešto nekome. Unutar svakog odnosa vlasti postoje dvije skupine subjekata: oni koji nameću i oni kojima se nameće a naravno da postoji i ono što se nameće. Odnosi vlasti nastaju i održavaju se zbog ovisnosti(fizičke ili psihičke, npr. ovisnost djece o roditeljima)pripadnika skupine kojima se nameće volja o onima koji nameću. Također i zbog nužnosti podjele rada na one koji odlučuju i one koji izvršavaju odluke. No nijedna od posebnih vlasti pa ni politika ne raspolaže totalnom mogućnošću nametanja volje unutar otporu onih kojima se nameće jer u svakom odnosu postoji međuodnos s obje strane. Na duže vrijeme djelotvorna može biti samo ona vlast čije se odluke prihvaćaju pretežito dobrovoljno a ne zbog sankcija koje kao krajnje sredstvo stoje iza njih. Politika je kako borba za i oko vlasti u kojoj interes nalaze pojedinci također i djelatnost kojom se osporava oblikovanje zajedničkih interesa.

Predmet ustavnog prava

Pojam državne politike obuhvaća institucije državnog ustrojstva(izbora i imenovanja nositelja i vršitelja pojedinih državnih vlasti, njihova djelokruga, međusobnih odnosa, način donošenja odluka institucije djelovanja građana) i cjelovit sustav institucija, tj. državne skupine (i pojedinci) koje se oblikuju na osnovi zajedničkih gospodarskih interesa i napose političke stranke, interesne skupine i vodeće političke osobe. Kratko rečeno političke institucije koje čine predmet Ustavnog prava su svi državni organi i nedržavni politički subjekti i složen sustav njihovih povratnih međusobnih odnosa. Državna politika se razlikuje od svih drugih posebnih politika prema tome što jedina raspolaže monopolom legitimne fizičke prisile kao krajnjeg sredstva za ostvarivanje odluka koje donosi kroz odnose vlasti. Također i prema tome što je ona politika globalnog društva, državna politika je politika svih drugih politika.

Temeljna obilježja odnosa prava i politike

Svako pravo je izraz određene politike jer svaki pravni propis istodobno je ako se razmatra društveni aspekt njegova donošenja više ili manje politička odluka. Isto svaka politička vlast nastoji da bi bila djelotvorna ostvariti što više njezinih odluka, što više građana i drugih subjekata prihvati dragovoljno bez ikakve prisile, a da bi to postigla svaka politička vlast nastoji ostvariti što potpuniji stupanj legitimiteta-pravni sustav je jedan od osnovnih sredstava za tu svrhu a i pravni propisi žive tek svojom primjenom.

Odnos ustavnog prava i političkih znanosti

Sve ranije navedeno vrijedi i za ovaj odnos. U ustavnom pravu pravni propisi redovito sadrže politička rješenja jer se Ustavno pravno ne može odvojiti od politike.Međutim ustavno-pravni propisi nikada ne normiraju sve elemente i svu dinamiku političkih sustava konkretnog društva i države jer izvan njih djeluju i brojni razvijeni politički odnosi i institucije kao što su političke stranke, interesne skupine, javno mnijenje te ideološki i pravni sustavi vrijednosti. Sa druge strane jedno su formalni ustavni propisi a drugo je njihova primjena u praksi.(stvarnost)

Metode ustavnog prava

Metode ustavnog prava su u biti nužno kvantitativne i empirijski i mogu se podijeliti na: posredno promatranje, neposredno promatranje i sudjelovanje i eksperimentalnu metodu, a pomoćne bi mogle biti i matematičke i grafičke.
1. metoda normativističkog znanstvenog pristupa- na njoj se temeljila i razvijala klasična znanost Ustavnog prava sve do završetka drugog svjetskog rata. Ta metoda ne vodi dovoljno računa o stvarnosti, analiziraju se rješenja, razvijaju se razne teorije.
2. usporedna metoda( njome se služi još i danas) predstavlja proučavanja institucija u njihovoj ukupnosti političkog sustava i praćenja u njihovoj revoluciji.
3. povijesna metoda je vrlo važna jer najčešće suvremene političke institucije i možemo shvatiti tek ako upoznamo povijest njihova razvitka
S druge strane uz ove metode postoje i druge koje su specifične političkoj znanosti na djelovanje političkih stranaka, interesnih skupina, utjecaj i oblikovanje javnog mnijenja.

Sadržaj ustavnog kao grane prava

Ustavno pravo je jedna od grana pravnog sustava svake suvremene demokratske države. Ustavno pravo obuhvaća sve pravne norme bez obzira na to u koji se općim pravnim aktima nalaze.Norme ustavnog prava se dijele u 3 veće skupine:
1. Pravne norme kojima se uređuju slobode prava i dužnosti čovjeka i građanina.
• Donesene još u 18-19 st.(početkom)osobne slobode i prava+ političke slobode i biračkog prava slobode tiska, okupljanja udruživanja, slanja pritužbi i pretpostavki itd.
Načelo narodnog suverenitetata
Načelo diobe vlasti
Načelo vladavine prava
Načelo predstavnika u vladi
• Jamče se donošenjem Ustava Njemačke republike 1919- gospodarsko-socijalna i kulturna prava te prava na rad, zaradu, socijalno sigurnost, osiguranje, pravo na štrajk, zaštitu obitelji, sloboda znanstvenog kulturnog i umjetničkog stvaralaštva
• Treću generaciju čine prava nastala 60-tih godina: pravo na zdrav život, ekologija…
2. U ovu skupinu možemo razvrstati sve one pravne norme kojima se uređuje organizacija vlasti. Osim temeljnih načela, tj. normi kojima se one uređuju donose se norme kojima se uređuju temeljna državna tijela, postupak imenovanja i odgovornost, djelokrug, međusobni odnosi i načini rada u donošenju ostalih akata.
3. Čini je manji broj na kojima se uređuje veza odnosa između nedržavnih političkih subjekata, a napose političke stranke i tijela države.

Odnos Ustavnog prava i drugih grana prava

Ustavno pravo je grana prava koja se višestruko razlikuje od svih drugih grana određenog pravnog sustava. U ustavnom pravu se pravna norma pobliže ne razrađuje, ona je unutra neke druge grane prava osnovna i početna norma iz koje se razradom izvodi i oblikuje niz posebnih normi.Znači ustavno pravo je temeljna i okvirna grana prava pravnog sustava svake suvremene demokratske države, tj. norme ustavnog prava sadržajno određuje temelje cjelovitog pravnog poretka.određene države. Pretežit broj normi ustavnog prava nalazi se u ustavu koji je u gotovo svim suvremenim državama kruti, tj. prema pravnoj snazi iznad zakona u kojima se nalaze norme drugih grana prava. Postoji međutim određeni broj (manji) normi ustavnog prava koje su samo norme Ustavnog prava a ne i neke druge grane pravnog sustava.Ponajviše ih je iz tzv. druge skupine.

Izvori ustavnog prava

Izvori ustavnog prava su pravni oblici kojima se donose norme ustavnog prava. U gotovo svim suvremenim demokratskim državama temeljni izvor ustavnog prava je pisani u kojima je najviši opći pravni akt(kruti ustav)u kojem se nalazi pretežit broj normi ustavnog prava ali se norme ustavnog prava ni u jednoj demokratskoj državi ne propisuju samo u ustavu već uvijek u određenoj mjeri i u zakonima i u podzakonskim aktima(općim) Što je ustav neke zemlje kraći, sažetiji to će se veći broj normi ustavnog prava određivati zakonima pa i podzakonskim općim aktima.No i u državama koje imaju duge i opsežne ustave, sve norme ustavnog prava ne mogu se njime odrediti. Pa se i u tim državama dio ustavne materije uređuje zakonima i podzakonskim općim aktima. Hrvatski ustav spada među kraće suvremene ustave.
Organski zakoni ( ustavnoj teoriji )je posebna vrsta zakona u kojima se razrađuju temeljne ustavne norme o pravima i slobodama čovjeka i građanina te o ustrojstvu državne vlasti,(npr. Francuskoj i Španjolskoj).Prema pravnoj snazi su iznad ustavne ali iznad ostalih zakona. Veća pravna snaga organskih zakona izvire iz strože tj. kvalificirane većine kojom se oni donose za razliku od svih ostalih zakona koji se donose nad polovičnom većinom nazočnih zastupnika u predstavničkom tijelu . odnosno njegovu domu. Prema čl. 83 Ustava o.z. su zakoni kojima se uređuju nacionalna pitanja a koje Zastupnički dom donosi dvotrećinskom većinom svih zastupnika ( onom istom većinom kojom se donosi ili mijenja sam Ustav) te zakoni kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav , ustrojstvo , djelokrug , način rada državnog tijela te lokalne samouprave i uprave , a koje zastupnički dom donosi većinom glasova svih zastupnika.
Ustavni sud je posebno državno tijelo visokog autoriteta čija je prvenstvena zadaća nadzor nad ustavnošću Zakona institucija Ustavnog suda.Prvi put uspostavljen ustavom Republike Austrije 1920 g. ustavni zakon o ustavnom sudu RH 21.03,1991, g.unutarnje ustrojstvo ustavnog suda uređuje podneskom koji je Ustavni sud donio 1994.g. Ustavni sud čini 11 sudaca.bira ih zastupnički dom sabor na prijedlog županijskog doma. Biraju se na 8 godina.Suci ustavnog suda biraju predsjednika između članova na rok od 4 godine. Ustavni sud donosi odluke i rješenja.Svatko tko smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju pravne ovlastio povrijeđena jedna od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina ima pravo podnijeti ustavnu tužbu.
Ustavni zakon budući da Ustav Republike hrvatske prihvaća kategoriju Organskih zakona, a da se prema članku 127 sva važnija pitanja vezana uz ustrojstvo, način rada i odlučivanja ustavnog suda RH koja nisu propisana samim ustavom uređuju ustavnim zakonom o ustavnom sudu RH ostali se zakoni praktički ne mogu javiti kao izvori ustavnog prava.
Poslovnici temeljnih državnih tijela su izvori ustavnog prava u svim suvremenim državama. Njima se razrađuju ustavne norme o načinu rada državnih tijela i pritom utvrđuje postupak odlučivanja unutar njih, odnosno donošenjem akata i drugih odluka koji su njihovu djelokrugu. Kao izvor ustavnog prava napose su važni poslovnici predstavničkih tijela i njihovih domova no izvor ustavnog prava su i poslovnici vlade i drugih kolegijalnih državnih tijela kao što je npr. ustavni sud. U RH izvor ustavnog prava su poslovnici Zastupničkog doma i Županijskog doma Sabora. Izvor ustavnog prava u RH je i poslovnik ustavnog suda RH, kojima se prema čl. 127 stavku 3,Ustava uređuje samo njihovo unutarnje ustrojstvo.
Podzakonski opći akti Od svih podzakonskih općih akata se kao izvor ustavnog prava mogu javiti uredbe(Uredba je opći naziv za sve opće pravne akte koje u skladu s ustavom i zakonom donose izvršna tijela, dotično vlada i državni poglavar). Od svih vrsta uredbi kao samostalni izvor ustavnog prava mogu se javiti samo uredbe iz nužde koje se donose kad je onemogućeno redovito djelovanje državne vlasti. To stanje kao ratno ili kao stanje neposredne ugroženosti, državne neovisnosti ili cjelovitosti, a može biti i drugačije određeno, propisuje većina suvremenih demokratskih ustava, ovlašćujući izvršnu vlast(uz državnog poglavara i vladu) da za vrijeme njegova trajanja svojim uredbama uređuje one odnose koje izvan stanja nužde uređuje zakonima predstavničko tijelo. Prema čl. 101. Ustava RH predsjednik Republike donosi uredbe iz nužde sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike. Ako na temelju ove ustavne odredbe predsjednik republike donese uredbu ili uredbe kojima uređuje neko od pitanja koje prema čl. 83. Ustava pripada u kategoriju organskih zakona te uredbe su izvor ustavnog prava. Predsjednik republike je zbog agresije na Hrvatsku tijekom rujna i listopada 1991. godine donio 10-tak uredbi iz nužde.
Opći pisani izvori ustavnog prava su: Ustav, organski zakoni, poslovnici i podzakonski opći akti. Stoga su nepisani izvori (običaji) gotovo zanemarivi.
Ustavni običaji Njima je sve do kraja 18.st. normirano ustavno uređenje a i danas postoje države kao što je Velika Britanija gdje je velik broj važnih državnih institucija uređen ustavnim običajima.

Ustav kao temeljni izvor ustavnog prava

Ustav je temeljni pravni izvor ustavnog prava jer se u njemu u gotovo svim suvremenim državama nalazi pretežit broj normi koje sadržajno određuju ustavno pravo kao granu prava.
Ustav je najviši i temeljni zakon u državi. To je akt kojim se uspostavlja politički i pravni poredak.Najstariji pisani ustav je ustav SAD 1787. god a u Europi 1791. u Francuskoj.
Ustav u materijalnom smislu obuhvaća sve pravne izvore ustavnog prava u određenoj državi , bez obzira na to je li riječ o ustavu kao zasebnom pisanom općem pravnom aktu , organskom zakonu , zakonu , podzakonskim općem aktu ili ustavnom običaju. Svaka država, od povijesno promatrano prvih državica , ima ustav u materijalnom smislu. Tek na kraju 18. i početkom 19. st. Donošenjem prvih pisanih ustava uređenje ustavne materije odnosno ustav u materijalnom smislu , oblikuje se pretežito pisanim pravnim propisima.
Ustav u formalnom smislu je pisani opći pravni akt koji nosi naziv ustav, a koji u pravilu obuhvaća pretežit broj normi ustavnog prava određene države . Riječ je o jednom jedinstvenom pravnom aktu u kojem su skupljene sve temeljne , ali i najveći broj drugih pravnih normi koje uređuju ustavnu materiju. Ustav u formalnom smislu je samo onaj pisani opći pravni akt koji ima veću pravnu snagu od zakona i drugih općih pravnih akata u određenoj državi.Prvi pisani ustavi odnosno ustavi u formalnom smislu su bili istodobno kruti ustavi te da su kroz povijest ustavnosti od njihova donošenja pa sve do danas bili i jesu kruti.Bilo je slučajeva da su se donosili ustavi koji su prema pravnoj snazi bili izjednačeni sa zakonima Npr. U Francuskoj 1830 g i ustav SSSR iz 1918 g. Meki ustav je ustav u formalnom smislu, jer je riječ o jednom jedinstvenom općem pravnom aktu koji nosi naziv ustav.
Pisani i nepisani ustav unatoč tome što se u Velikoj Britaniji veći broj normi ustava nalazi u obliku ustavnih običaja tj. nepisanih izvora ustavnog prava i u njoj postoji niz pisanih općih pravnih akata tako da je dio njezina ustavnog uređenja ili ustava u materijalnom smislu u pisanom obliku. Nepisani je ustav u stvari sinonim za sustav ustavnih običaja što postoje u određenoj državi. Pisani ustav je temeljni oblik ustava u kojem se nalaze norme ustavnog prava.

Dioba ustava u formalnom smislu prema načinu donošenja Tijekom 19.st. dioba je bila na : ustavne povelje ili oktroirane ustave , ustavne paktove i narodne ustave. Ustavna povelja ili oktroirani ustav je jednostrani akt monarha kojim on samoograničuje svoju vlast donoseći ustav kojim dijeli vlast između sebe i predstavničkih tijela odnosno naroda. Primjer : Ustav Kraljevine Jugoslavije 1931.god . kralj Aleksandar . Ustavni pakt je formalno ustavnopravno dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovu donošenju sudjeluje preko predstavničkog tijela naroda ( Švedska; Norveška ; Danska ). Narodni ustav – jednostrani akt naroda u svim državama s republikanskim oblikom vladavine. Donosi ga i mijenja narod neposredno na ustavotvornom referendumu. Donosi se u različitim državama na više ili manje demokratski način.
Kruti i mekani ustav /podjela s obzirom na pravnu snagu. U povijesti i danas gotovo svi formalni ustavi su ujedno i kruti pa je meki ustav rijetka iznimka. Kruti ustavi su ustavi koji se mogu mijenjati samo na način koji se razlikuje od načina donošenja i mijenjanja zakona. Meki ustavi se mogu mijenjati odnosno revidirati na isti način na koji se mijenjaju i zakoni. To znači da svaki zakon može mijenjati bilo koju normu formalnog mekanog ustava. Velika Britanija ima ustavno uređenje u mekom smislu. Mek Ustav budući da su unutar njega zakoni je pravno najviši izvor ustavnog prava.

Razlozi krutosti ustava

Već pri formalni ustavi u svijetu kao što su Ustav SAD-a iz 1787. g. i Ustav Francuske iz 1791. g. bili su kruti ustavi i do danas su gotovo svi kruti. To je prije svega zato što se radi o aktu u kojima se prava i slobode građanina na jednom mjestu utvrđuju pa da bi ona svima bila unaprijed poznata i obvezatna mora biti prema pravnoj snazi iznad zakona i svih drugih propisa u državi. Tu je dakle polazište sa temeljnih shvaćanja škole prirodnog prava. Drugi razlog krutosti polazi sa stajališta da je normalno da ustav ima veću pravnu snagu od zakona jer je pravni uvjet da se zakoni iz njega izvode i budu s njime i sadržajno i prema načinu donošenja usklađeni.Još jednom valja istaknuti da krutost ustava ima vrlo važnu pravnu posljedicu: njegovu višu pravnu snagu od zakona, iz čega slijedi zahtjev ustavnosti zakona, čime se širi jača vladavina prava i pravno ograničuje državna vlast.

Stupnjevanje krutosti ustava

1. Najviši stupanj krutosti je ostao samo u sferi teorije jer je nemoguće donijeti takav ustav koji bi sadržavao zabranu da ga se ikad mijenja.(iako je tome težila škola prirodnog prava).Nadalje sve je manja krutost.
2. Nije ostao samo u teoriji već i u zbilji(prvi francuski ustav iz 1791. g.). Zabranjeno je njegovo mijenjanje ali samo na određeno vrijeme.Prvi francuski ustav iz 1791. je zabranjivao svoje mijenjanje za vrijeme od 4 godine od dana donošenja što nije spriječilo da za nepune dvije godine bude u cijelosti srušen.
3. Treći stupanj krutosti dolazi do izražaja kada ustav trajno zabranjuje mijenjanje ali samo nekih točno određenih svojih normi, najčešće normi koje uređuju oblik vladavine.
4. Najmanji stupanj krutosti ustava postoji kada ustav načelno dopušta svoje mijenjanje i u cijelosti i u dijelovima bez ograničenja i to na točno utvrđen i različit (više ili manje) načini od mijenjanja zakona.

Načini mijenjanja(revizijski sustavi) krutog ustava

Dijele se u 2. skupine.Prvu čine oni prema kojima se za promjenu bilo cjelovitu ili djelomičnu traži neposredno sudjelovanje biračkog tijela naroda. Drugu veliku skupinu čine svi oni načini mijenjanja odnosno revizijski sustavi prema kojima o cjelovitoj ili djelomičnoj promjeni ustava odlučuje neko predstavničko tijelo naroda. Ustavotvorni referendum može biti apsolutno obvezan ako se za svaku promjenu ustava referendum mora raspisati(Švicarska 1874. i Danska 1953). Ustavotvorni referendum može biti relativno obvezan ako se raspisuje za mijenjanje samo nekih unaprijed u ustavu određenih normi.(neke dr. SAD-a). Suvremeni ustavi najčešće propisuju fakultativni ustavotvorni referendum kod kojeg se referendum može raspisati sa svaku izmjenu ustava, ali isto tako ne mora niti za jednu (kako se odluči).Najveći broj suvremenih ustava propisuje da u njihovu mijenjanju odlučuje redovito zakonodavno predstavničko tijelo odnosno isto tijelo koje donosi zakon. U svakom slučaju moguće je primijeniti dvije osnovne tehnike mijenjanja ustava:
1. tehnika ustavnog zakona-ustav se mijenja tako da se ukida onaj članak, odjeljak ili dio u koji se želi promijeniti i zamjenjuje novim normativnim tekstom
2. tehnika ustavnog amandmana-prikladnije ju je primijeniti jer se ustav samo dopunjuje za davanjem novih odredbi.






GLAVA II.


Ustav i ustavna vladavina

Ustav i ustavna vladavina uzajamno su povezani. Ustav je u suvremenom značenju najviši temeljni zakon u državi. To je akt kojim se uspostavlja politički i pravni poredak pa s njime moraju biti usuglašeni svi akti i postupanja javne vlasti i građana.
Ustavna vladavina označuje oblik uređenja političke zajednice u kojoj je vlast pa i najviša, ograničena ustavom i pravom.
Konstitucionalizam je izraz koji obuhvaća skup političkih teorija kojima je zajedničko što, polazeći od načela narodnog suvereniteta zahtijevaju da javna vlast u obnašanju svojih funkcija mora poštivati ograničenja i pravne postupke što ih uređuje ustav i zakon. Američki autor Carl Loewenstein uveo je podjelu ustava glede njihova ozbiljenja i odnosa prema ustavnoj vladavini. Tako on razlikuje:
1. normativni ustav je onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine i doista je ozbiljen te usmjerava demokratski politički proces u zemlji.
2. nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve sa stajališta načela ustavne vladavine, želi ga se provesti, ali iz određenih razloga nije u cijelosti ozbiljen u životu.
3. semantički ustav ili ustav po značenju riječi, bez obzira na svoje normativne značajke nije uopće primijenjen u životu glede bitnih pitanja ustavne vladavine te služi isključivo prikrivanju zbiljskih odnosa i procesa u političkoj vlasti.

Prvi pisani ustavi

U europi prvim se pisanim ustavom smatra francuski iz 1791.g te iste godine u Poljskoj. Ustavi kao pisani dokumenti rezultat su građanskih revolucija 18. st. u Europi ( U americi borbe za nezavisnost.)Bit ustava je u ograničavanju vlasti, ali ono mora biti takve prirode da omogući nužno potreban stupanj djelotvornosti vlasti, ali istodobno spriječiti njezina prestizanja u zaštićeno područje građanskih sloboda i prava.

Prirodno pravo i uspostavljanje ustavnog poretka

Ideja o prirodnom pravu kao skupini prava koja ljudsko biće stječe rođenjem postavlja pitanje kako osigurati poštivanje tih prava od strane samih vladara. Teorija o prirodnom pravu se uvijek iznova oživljavala da bi obrazložila opravdanost revolucionarnih promjena i rušenje poredaka koji su došli u sukob s idejama svojih građana o tome što je prirodno pravo.
Teorija društvenog ugovora nastoji odgovoriti na pitanje kako i zbog čega je nastala država kao javna vlast i koja je njezina priroda. Razborita strana ljudske prirode kaže da ljudi da bi mogli živjeti u miru uspostavljaju državu i prenose na nju svoja prava(prirodna).

Kako je moguće ograničiti vlast

Previše ograničenja može vlast učiniti nedjelotvornom i onemogućiti joj obavljanje zadaća zbog kojih je uspostavljena. Jedini način za uspostavljan je zajedničke vlasti i sigurnosti je da svu svoju moć i snagu prenesu na jednog čovjeka ili skupinu ljudi koji će djelovati u njihovo ime i da svatko uzima i priznaje kao svoje djelo sve što čini i određuje taj tko ih predstavlja, ta se osoba naziva suvremenom, i kaže se da ima suvremenu vlast i svatko drugi njegov je podanik. Temeljni problem leži u tome što se vladi mora omogućiti da kontrolira one kojima upravlja a potom je obvezati da kontrolira samu sebe.

Ustavnost u tri zapadne demokracije-način uspostave ustavnog poretka

Postoje tri mogućnosti uspostave ustavnog poretka: slučajnost, nasilje i ustani izbor.
Slučajnost znači posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavni razvitak neke zemlje.
Nasilje znači unutarnje revolucionarne događaje ili pak vanjski napadaj kojim je napadnut određeni ustav. Ustavni izbor mora značiti svjesno stvaranje i uređenje sustava institucija koji će usmjeravati politički razvitak u smjeru ustavne vladavine npr. SAD, Francuska itd

Ustav SAD-a

13 američkih kolonija na stočnoj obali Sjeverne Amerike izborilo je svoju nezavisnost od britanske krune revolucionarnim ratom za nezavisnost1775-1783g. Nezadovoljne svojim gospodarskim položajem i nastojanjem kralja Georga III da kolonije zadrži u podređenom položaju, kolonije su sazvale 2. Kontinentalni Kongres koji je 4. srpnja 1776. usvojio Deklaraciju nezavisnosti.Temelji se Lockeovu shvaćanju prirodnog prava čovjeka. Nakon donošenja deklaracije države su počele donositi svoje ustave te republikanski oblik vladavine.
Prijelazno razdoblje - konfederacija
Kongres je odmah zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije čiji su članci stupili na snagu 1771. g kao međudržavni ugovor o prijateljskom savezu suverenih država. Zajedničko tijelo saveza je Kongres u koji svaka država šalje svoju delegaciju, svaka ima po jedan glas bez obzira na veličinu i broj stanovnika. O najvažnijim pitanjima kongres je odlučivao dvotrećinskom većinom glasova svih država. Odluke obvezuju države ali ne i njihove građane. I savez i svaka država imaju pravo istupati u međunarodne odnose. Članci su usvojeni i mogu se mijenjati samo jednoglasnom odlukom svih država članica. Države imaju i pravo istupiti iz konfederaciji.
Ustavna konvencija u Philadelphiji
U poslijeratnoj krizi u svibnju 1776.g. u Philadelphiji se ustavna konvencija koja je zasjedala 4 mjeseca te je u rujnu usvojila ustavni tekst za čije stupanje na snagu se zahtijevala potvrda 2/3 država članica.Ustav je stupio na snagu 1789.g. Dva su pitanja dominirala konvencijom:pitanje nadzora političke vlasti te pitanja uređenja odnosa među državama. Konvenciju je činilo 545 zastupnika većinom posjednika.
Nepovjerenje prema nositeljima vlasti: dioba vlasti
Dioba vlasti između zakonodavne koji obnašaju Kongres, izvršne koju ima predsjednik te sudbene koju obnašaju sudovi u kojima sudjeluju različita tijela i tako nadziru i „koče“ jedni druge.
Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam Sukobljavaju se federali i antifederalisti a na prijedlog države Connecticut nađen je kompromis čiji je rezultat dvodomna struktura zakonodavnog tijela:
• Zastupnički dom u koji građani biraju zastupnike (veće države-više zastupnika)
• Senat u koji svaka država šalje po dva člana - senatora..Nastao je klasični ustavni model ustrojstva federalne države. Time su izvorno pomireni interesi velikih i malih država.
Trajnost ustava - najtrajniji ustav na svijetu veoma je kratak, ima 7 dužih članaka te do danas 27 ustavnih amandmana. Razlog njegove trajnosti je u permanentnosti jer omogućuje prilagodbe promijenjenim društvenim prilikama.
Demokratičnost različito o njoj govore razni teoretičari. Neki smatraju da je za razliku od revolucije u Francuskoj ovdje prevladava umjerena orijentacija. Drugi smatraju da je Američki ustav( po svojim odredbama) mogao biti temelj i za demokratski smjer razvitka. Treći kaže da je bio djelo poslovnih ljudi i trgovaca, robovlasnika koji su ga učinili da bi zaštitili svoje interese. Opet neki kažu da je Američki ustav jedan od najvećih izuma na području pravne i političke teorije u povijesti.
Utjecaj ustava na demokratski razvitak Amerikanci se i danas pitaju imaju li oni demokratski ustav zato što su slobodan narod ili obratno. Za takvu zaslužan je predsjednik Wilson( U doba 1. svjetskog Rata) Novim smjerovima koji danas dominiraju humanističkim znanostima je zajedničko što institucije u njihovu sklopu i ustavna pravila smatraju temeljem održanja i napretka modernog društava. Ti smjerovi su:škola nove institucionalne analize , škola ustavnog izboram škola ustavne političke ekonomije te širi znanstveni smjer izbora.

Britanski ustav

Nastanak nepisanog ustava
Iako Britanija nema ustav kao jedinstven svečano donesen dokument nadzakonske pravne snage povijesno joj nedvojbeno pripada prednost u razvitku ustavnosti ustavne vladavine . U Engleskoj se još u 12.st. smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje u to vrijeme istina sam donosio. Ta je vladareva obveza potvrđena Velikom poveljom sloboda( Magna carta libertatum 1215.god.) . Temelja institucija borbe protiv kraljevskog apsolutizma stoljećima je bio Parlament koji se razvio iz Velikog vijeća. Samo u razdoblju dramatičnih revolucionarnih sukoba između kralja i Parlamenta polovicom 17.st. učinjen je pod Oliverom Cromwellom nije proveden. Od tog doba Britanci nikad nisu ponovo pokušali revolucionarnim putem uvesti u cijelosti novi ustavni sustav. Umjesto toga oni su se odlučili za polagano i postupno razvijanje svojih ustavnih institucija uz štovanje svoje tradicije i izbjegavanje bilo kakvog oponašanja tuđih uzora. Tijekom 18.st. uspostavlja se ravnoteža između monarhijske vlasti i Parlamenta. Pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih pomoćnika – ministara te prvi i incijalni oblici preuzimanja političke odgovornosti Kabineta i Prvog ministra pred Parlamentom za odluke koje donosi u ime vladara . Postupno i jača nezavisnost sudbene vlasti . Tijekom 19.st. postupno uspostavljen je sustav predstavničke vlade a izvršna vlast formalno i danas u rukama vladara prelazi na izabrani i odgovorni Kabinet.
Izvori britanskog ustavnog prava su zakoni Parlamenta (statute law, običajna pravila tj. sudske odluke , parlamentarni običaji i pravila (common law ) i ustavni običaji,(konvencije) i tumačenja znanstvenika autoriteta na području ustavnog prava .
1. zakonsko pravo ( statute law) obuhvaća velik broj akata parlamenta koji u cijelosti ili djelomice uređuju područje ustavnog prava. Od onih koji utvrđuju sustav državnih tijela i njihove međusobne odnose najvažniji su: Bill of Rights, The Act of Settlement, zakon o uniji sa škotskom, zakon o parlamentu, zakon o privremenom uređenju Sjeverne Irske, te zakon o Europskoj zajednici.Svi su ovi akti po svojoj pravnoj snazi izjednačeni sa običnim zakonima. Tako je što je zaista izniman primjer 1995. g. Parlament donio amandman na Bill of Rights iz 1689. g. Važni zakoni koji uređuju odnose državnih tijela i građana su: Bill of Rights iz 1689. g., The Habeas Corpus Act 1679. g i zakon o javnom redu iz 1936. g te zakon o pravosuđu iz 1960.g. Velika Britanija nema niti zakon koji bi u cijelosti sadržavao popis ustavnih jamstava sloboda i prava građana.
2. Običajno pravo (Common law) uređuje kvantitativno sve manji dio ustavne materije jer se zamjenjuje zakonskim odredbama. I danas su neka najvažnija načela britanskog ustava uređena isključivo pravnim običajima, primjerice:suverenitet parlamenta, prerogative monarha, politička odgovornost ministara. No uporaba tih pravila uvelike je izmijenjena tim konvencijama.
3. Ustavne konvencije su osobitost britanskog ustavnog prava. Obično se uređuju kao pravila ponašanja ustavnih čindbenika utvrđena dugotrajnim postupanjem koja se smatraju obvezatnim ali ne uživaju sudsku zaštitu,niti zaštitu dužnosnika u domovima Parlamenta. Sankcije za kršenje konvencije koja dolazi u obzir jest političke prirode.

Ustavnost u Francuskoj

Francuski ustavi Drugačiji je tijek imao ustavni razvitak Francuske. Revolucionarni događaji započeti 1789. periodički su se ponavljali izmjenama različitih oblika režima sve do 70-tih godina 19. st., i svi su oni nastojali cjelovitim ustavnim dokumentima stabilizirati prilike u državi. Nakon Revolucije donese je ustav ograničene monarhije 1791. g., nadalje slijede naizmjenično ustavi carstva i republike da bi tek ustavni zakon iz 1875. g. bio uspostavljen relativno stabilan, parlamentarni režim Treće Republike. De Gaulleovim ustavom uspješno je stabilizirano djelovanje političkih institucija nakon trajanja 4. Republike iz 1958.g.
Traženje stabilnosti
Prvo je razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799.g. u kojem se ubrzano nastoje pronaći i uspostaviti nove institucije koje bi trebale značiti potpun prekid s tradicijom pravnog sustava i s pravnim režimom.
Drugo je razdoblje traženja kompromisa koje obuhvaća više od stoljeća i pol, 1799-1758.g. u kojem se gradi novi stabilizirani ustavnopravni sustav. Konačni kompromis je donese 1958. –Ustavom 5. Republike.

Ustavnost u socijalističkim zemljama

U razvitku svih socijalističkih zemalja ustav i ustavnost predstavljali su na prvom mjestu sredstva kojima se prikrivala zbilja jednostranačke ili pak osobne diktature komunističkih partija i vođa. Ustavi su se donosili radi stvaranja novog oblika narodne demokracije. Nametnuta marksistička ideologija po drugi put državnim i političkim aparatom prisile onemogućavala je rješavanje razvojnih problema društva. Primjer staljinskog ustava koji je služio kao pokriće strahovite diktature s osloncem na represivni državni aparat to najbolje ilustrira. Možemo ga zvati i tkz. Semantički ustav. Također i ustavnost SFRJ iz 1984.je predstavljao ideološku tvorevinu koja je prikrivala koncentraciju vlasti u političko vrhu saveza komunista, ali u jednom svom aspektu omogućio je RH-oj da se konstituira kao država.

Baršunaste revolucije u istočnoj i Srednjoj Europi

Među režimima komunističkih država je bilo znatnih razlika.Međutim svima je više ili manje bio zajednički jedan oblik kolektivnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju , zabrana političke opozicije te nepostojanje djelotvorne sudbene zaštite ustavom zajamčenih sloboda i prava. Već od početka 80-tih godina 20.st. neuspjeh tih režima da osiguraju gospodarski prosperitet i stabilan razvitak postao je očit u potpunosti. U zemljama Istočne i Srednje Europe socijalistički poredak nametnut je vanjskom oružanom silom i moguće ga je održati samo dok ta sila djeluje. Pojava demokratskih društvenih pokreta otpora i građanske neposlušnosti pokazala je kako otpor represije traje i nakon najstrožih mjera prisile. To je očito i u SSSR –u nakon što je Brežnjeva (poslije smrti) zamijenio Gorbačov(Rusija).Gorbačovljeva glavna zasluga jest u tome što je priznao kako je Sovjetski Savez izgubio u trci u naoružavanju tijekom hladnog rata i nalazi se na rubu propasti koju bi mogle spriječiti jedino hitne i radikalne reforme. U reformiranju sustava prednjačile su Poljska i Mađarska ali su procesi djelovali i u onim zemljama gdje su se najviše prikrivali kao što su bile Istočna Njemačka i Rumunjska. Tijekom jeseni i zime 1989.god. događaji su se dramatično ubrzali i komunistički režimi su padali redom U Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Rumunjskoj , uz Mađarsku i Poljsku, te Bugarsku i Albaniju. U svim tim zemljama , uz iznimku slabog iako spektakularnog oružanog sukoba u Bukureštu , snažni represivni režimi su se urušili. Na čehoslovačkom primjeru tako je skovana sintagma „ baršunasta revolucija „ . U Sovjetskom Savezu Gorbačov se uspio održati sve do kolovoza 1991.god. kad je donesena odluka o raspuštanju Saveza i napuštanju komunističkog sustava uz zabranu djelovanja komunističke partije.

Ustavnost u novim demokracijama

Tri su složena zadatka pred tvorcima ustava novih demokracija a to su:
1. prijelaz iz kontrolirane planske u tržišnu ekonomiju
2. prijelaz iz jednopartijske vladavine u višestranačku demokraciju
3. prijelaz iz sustava arbitrarne i neograničene vlasti prema ustavnoj vladavini i pravnoj državi
Time se sve navedene države suočavaju s problemima uspostave novog društvenog i ustavnog poretka. Propast višenacionalnih federacija u Sovjetskom Savezu , Čehoslovačkoj i Jugoslaviji dovela je do nastanka propasti i priznanja neovisnosti velikog broja novih država na temelju međunarodnog priznatog prava naroda na samoopredjeljenje ali je otvorila pitanje zaštite prava nacionalnih manjina. Bivše komunističke zemlje suočavaju se s problemom pretvorbe cjelokupne društvene , gospodarske i pravne strukture i umjesto očekivanih 5 godina najčešće je za to potrebno i do 25 godina. Tijekom razdoblja 1991-1997 najveći broj novih europskih demokracija donio je svoje nove ustave: Bugarska , Rumunjska , Makedonija, Estonija , Slovačka , Poljska , Latvija , Slovenija , Rusija ( Mađarska u tijeku ).



GLAVA III.

SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA

Prvi naraštaj: Deklaracije prava čovjeka i građanina iz 18. st.

Kao i sama pojava ustavnosti, jamstva prava i sloboda imaju svoje korijene u povijesti britanske države u dokumentima kao što su npr. Magna Carta Libertatum iz 1215., Pettion of Rights iz 1628.g. te Habeas Corpus Act iz 1689. g. Virginijska deklaracija donesena je 1776. i smatra se da je utjecala na tvorca francuske deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. g.
Američka deklaracija nezavisnosti: Svi su ljudi stvoreni jednakima i obdareni od svojeg Stvoritelja određenim neotuđivim pravima, među kojima su pravo na život, slobodu i traganje za srećom.

Drugi naraštaj: socijalna i gospodarska prava

Drugi naraštaj: socijalna i gospodarska prava javljaju se u ustavima kao „drugi naraštaj“ prava čovjeka i građanina tek na početku 20. st. U Ustave se osim klasičnih, tzv. klasičnih negativnih prava koja su usmjerena na zaštitu privatne sfere pojedinca od djelovanja državnih vlasti, unose ih pozitivna prava koja znače dužnost države da pojedincima osigura određenu sigurnost ili ostvarivanje određenih interesa. Socijalne države nastoje osigurati svojim građanima određen stupanj socijalne sigurnosti. Pozitivna prava se ne mogu štititi sudbenim putem. Njemački ustav iz 1919. g. (Weimarski Ustav) uključio u popis sloboda i prava niz takvih prava, od kojih su najvažnija pravo na rad i sloboda rada. Ustav SSSR-a uključuje u svoje odredbe: pravo na rad, pravo na odmor, itd.

Međunarodni standardi prava čovjeka

Međunarodni dokumenti
Američki predsjednik Roosevelt naznačio je kao ciljeve naprednog čovječanstva ozbiljenje 4 temeljne slobode. One uključuju dva negativna i dva pozitivna prava. Sloboda govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice. Shvaćanje kako poštivanje i zaštita ljudskih prava nije i ne može biti isključivo unutarnja stvar svake od država izražaj je u Povelji Organizaciji ujedinjenih naroda koja u članku 1. kao jedan od ciljeva organizacije UN određuje „promicanje i poticanje“ poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve bez obzira na rasu, spol, jezik, ili vjeru. Opća skupština OUN usvojila je 10.12.1949. g. opću deklaraciju o ljudskim pravima, i taj se nadnevak slavi kao Međunarodni dan prava čovjeka. Na temelju načela Deklaracije usvojena su 1966. g. dva važna dokumenta: Međunarodni pakt o građanskim i politički pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda usvojena je 1950. a stupila na snagu 1953.g. Europska socijalna povelja usvojena je 1961. Sustav je nadopunjen Europskom konvencijom o sprječavanju mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Ti međunarodno-pravni dokumenti danas obvezuju sve države članice Vijeća Europe. Hrvatska je u listopadu 1997. g. ratificirala i Europsku okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina, kao i Europsku povelju o lokalnoj samoupravi.

Osobne slobode i prava u Hrvatskom Ustavu

Temeljne odredbe
Pravo na život slobodu i integritet osobnosti
Ustav RH jamči svakom ljudskom biću pravo na život te kao logičnu posljedicu određuje: U RH nema smrtne kazne. Što se tiče prava na život nameću se tri bitna pitanja:
• Što je sa smrtnom kaznom u vrijeme rata
• Može li se ljudsko biće odreći prava na život i zahtijevati primjenu eutanazije, usmrćenja iz milosrđa
• Je li embrij ljudsko biće i čini li pobačaj kazneno djelo ubojstva
•
Prava uhićenih i osuđenih osoba

Presumpcija nedužnosti
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja . Prema tome niti otvaranje istrage , vođenje sudbenog postupka , priznanje pa i sama prvostupanjska sudska presuda još ne konstituira krivnju okrivljenika. Tek nakon pravomoćnosti sudske presude određena se osoba može smatrati krivcem za određeno djelo. Iz presumpcije nedužnosti okrivljenika, slijedi niz ustavnih odredbi koje trebaju zaštititi okrivljenu osobu i omogućiti joj obranu od optužbe.
Uhićenje postupak uhićenja koje provodi policija posebice je važan i osjetljiv problem s motrišta zaštite prava čovjeka. Ustav u članku 24. propisuje : Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pismenoga, sudbenog, ili na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode. Prema stavku 2. čl. 24 Ustava Redarstvo može bez sudbenog naloga uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom ali uz obvezu da takvu osobu odmah preda sudu. Pritom uhićena osoba mora odmah biti obaviještena o razlozima uhićenja kao i o svojim zakonom utvrđenim pravima. Uhićena osoba se ima pravo žaliti nadležnom sudu koji je bez odgode dužan odlučiti o zakonitosti lišenja slobode. Sa svakim se uhićenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo. Svatko tko je pritvoren ili optužen zbog kaznenog dijela, ima pravo u najkraćem roku određenom zakonom biti izveden pred sud te u zakonskom roku biti oslobođen ili osuđen. Ta je odredba važna da bi se spriječilo dugotrajno držanje osoba u policijskom pritvoru u kojem im se mogu skratiti temeljna prava na obranu što ih jamči sudbeni postupak. Bit te norme odredio je još 1679. britanski Habeas Corpus Act. Pritvorenik se uz zatvorsko jamstvo može pustiti da se brani sa slobode. Jamstvo u pravilu znači polaganje sudski utvrđenog novčanog iz osa kojeg osumnjičeni gubi ako se ne odazove pozivu suda.
Prava osumnjičenog ili okrivljenog
Ustavom (čl. 29) joj se jamče sljedeća prava:
1. na pravično suđenje pred nadležni sudom ustanovljenim zakonom
2. biti u najkraćem roku izvještena o razlozima optužbe i dokazima koji je terete.
3. uzeti branitelja i nesmetano s njim općiti kao i biti upozoren na svoja prava.
4. da mu se sudi u njegovoj nazočnosti , ako je dostupan sudu te braniti se sam ili uz pomoć branitelja koji je sam izabrao.
5. ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe ili da prizna krivnju. Dokazi koji su pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudbenom postupku.
Pravne posljedice osude (čl. 30)
Osoba koja je osuđena ili izdržala svoju kaznu čelno se smatra jednakom svim drugima. Jedino kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može u skladu sa zakonom imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.
Načelo zakonitosti u kaznenim stvarima (čl. 31)
Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje je prije nego što je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odrediti će se takva kazana. Utvrđuje se i načelo ne bis in idem koje znači da nitko ne može biti suđen za djelo za koje je već bio osuđen na temelju pravomoćne sudske odluke.Ne može se ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je oslobođena pravomoćnom presudom.

Osobna prava

Jamstvo osobnog života, ugleda i časti- jamče se svakomu građaninu
Sloboda kretanja
Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište. Svaki građanin RH ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvo i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo utočišta-azil(čl. 33)
Strani državljani i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u RH osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava. Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju RH ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi osim kada se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodni ugovorom i zakonom.
Nepovredivost doma
Dom je nepovrediv. Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži. Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočna pri pretrazi doma ili drugog prostora. Redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ući u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka ako je to neophodno.
Tajnost dopisivanja
Ograničenja se mogu propisati jedino ako je to nužno za zaštitu sigurnosti Republike ili provedbu kaznenog postupka.
Osobni podaci
Svakome se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez pristanka osobe na koju se odnose osobni podaci se mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.
Sloboda mišljenja obuhvaća : slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, zatim slobodu govora i javnog nastupa, slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjena je cenzura. Novinari imaju slobodu izvještavanja i pristupa informacijama.
Sloboda vjeroispovijedi
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Vjerske zajednice slobodne su u skladu sa zakonom javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Politička prava i slobode

Sloboda udruživanja
Građanima je zajamčeno pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih interesa il zauzimanja za svoja uvjerenja i ciljeve. Građani mogu slobodno osnivati političke stranke i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati.
Političke stranke slobodno se osnivaju ali to mora biti po teritorijalnom načelu. Nije joj dozvoljeno nasilno ugrožavanje demokratskog ustavnog poretka., npr. ustavni sud RH je 1994. g. donio odluku o zabrani srpske demokratske stranke koja je 19991. g. pokrenula i vodila pobunu protiv Republike.
Jednaka dostupnost javnih službi
Svaki građanin ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Zabranjena je primjena bilo kojeg kriterija „političke podobnosti“ , kojim bi se prednost davala građanima opredijeljenim za određenu političku stranku i slično.
Pravo na javno okupljanje
Svim se građanima priznaje pravo na mirno okupljanje i javno okupljanje. Opravdanost zabrane mora istodobno biti jasna i izravna. Policiji se svako masovno okupljanje može učiniti prijetnjom javnom redu i miru.
Biračko pravo
Opće i jednako, pasivno i aktivno pravo imaju svi državljani RH s navršenih 18. godina. Biračko pravo se ostvaruje na neposrednim izborima tajni glasovima. U izborima za zastupnički dom, sabor i predsjednika Republike ostvarivalo je biračko pravo. RH osigurava i svojim državljani koji se u doba izbora zateknu izvan njenih granica tako da mogu glasovati u državama u kojima se nalaze ili na neki drugi način određen zakonom.
Pravo peticije koji podnosi pojedinac ili skupina građana sastoji se u pravu obraćanja državnim tijelima. Svaki građanin ima pravo slati pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Dužnost obrane Republike je dužnost svih za to sposobnih građana. No građani koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nadzora nisu voljni uzeti oružje u ruke imaju pravo pozvati se na to.

Gospodarska prava

Prava vlasništva
Ukinuta su ograničenja vlasništva uvedena u komunističkom režimu. Nositelj vlasničkog prava njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. Kod privatizacija postoji problem jer stvari često nemaju vlasnika.(titulara) već su „društvene“ pa to otežava primjenu određenih modela pretvorbe. Drugi problem je vraćanje imovine oduzete u prijašnjem režimu(prijašnjim vlasnicima) što zahtijeva golema sredstva.
Poduzetništvo i tržište su temelj gospodarskog ustrojstva RH. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjeni su monopoli. Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva. Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.
Izvlaštenja (eksproprijacija)
Određeni zahvati koji se sastoje u ograničavanju ili čak oduzimanju vlasništva mogu ipak biti nužni u javnom interesu, primjerice pri gradnji velikih objekata, cesta i slično. Vlasniku se za oduzeto plaća po tržišnoj cijeni.
Porezni sustav
Svatko je dužan u podmirenju javnih troškova, ali u skladu sa svoji gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.
Dobra od interesa za Republiku
Pod njenom osobitom zaštitom se nalaze: more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog gospodarskog i ekološkog značenja.

Socijalna prava

Pravo na rad i sloboda rada ima svatko i svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je od jednakim, uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Pravedna naknada za rad i uvjeti rada
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji dostojan život. Najduže radno vrijeme određuje se zakonom. Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.
Socijalna sigurnost
Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom. Prava u s vezi porođajem, materinstvom i njegom djece uređuju se zakonom. Čl. 57. određuje: slabijim, nemoćnim,i drugim zbog nezaposlenosti za rad nezbrinutim građanima država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba.
Sindikalno organiziranje i pravo na štrajk
Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa , svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati. Sindikati mogu osnivati saveze i udruživati se u međusobne sindikalne organizacije. Pravo na štrajk se jamči kao neograničeno pravo zaposlenih osim u oružanim snagama , redarstvu državnoj upravi i određenim javnim službama gdje se ono može zakonom ograničiti.
Ustavno pravna zaštita obitelji
Obitelj je pod osobitom zaštitom države.Zakonom se uređuju brak i pravni odnosi u braku , izvanbračnoj zajednici i obitelji. Država štiti materinstvo , djecu i mladež te stvara socijalne , kulturne , odgojne , i dr. uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Djeca su dužna brinuti se za svoje stare i nemoćne roditelje.

Kulturna prava
Pravo na školovanje
Osnovno školovanje je besplatno i obvezno. Svakome je dostupno pod jednakim uvjetima srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
Autonomija sveučilišta
Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa zakonom . Međutim problem državnih utjecaja na sveučilište ostaje i dalje prisutan već zbog te činjenice da te ustanove samo malim dijelom mogu sebe same financirati. Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

Ekološka prava

Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava pravo građana na zdrav okoliš. Građani , državna , javna i gospodarska tijela i udruge dužni su u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi , prirode i ljudskog okoliša.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv