Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru 2

četvrtak, 11.09.2008.

DRUGA GODINA-gospodarski sustav EU

NAJČEŠĆA PITANJA IZ GOSPODARSKIH SUSTAVA:

1. PITANJE:

A) EUROPA HLADNOG RATA I MARSHALLOV PLAN
B) EUROPSKA ZAJEDNICA ZA UGLJEN I ČELIK
C) USTROJBENI SUSTAV EU ( INSTITUCIJE)
D) VIJEĆE EUROPE I EUROPSKO VIJEĆE
E) KOMUNITARNO PRAVO I SUPRANACIONALIZAM


2. PITANJE
A) MJERE NECARINSKE ZAŠTITE ( kontigenti i kvote, dobrovoljno ograničavanje uvoza, itd.)
b) ASOCIJATIVNI SPORAZUMI ( zona slobodne trgovine, carinska unija, zajedničko tržište itd)
c) ZAJEDNIČKO TRŽIŠTE
D) VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA EU I REGIONALNI PREFERENCIJALI
E)INTERREGIONALNI SPORAZUMI
F) GATT I WTO
G) JEDINSTVENO TRŽIŠTE
H) CARINSKA UNIJA
I) INTRAKOMUNITARNA RAZMJENA U EU
J) OBJASNITE EKONOMSKE UČINKE INTEGRACIJE

3. PITANJE

1. POLJOPRIVREDNA POLITIKA
2. KONKURENCIJSKA POLITIKA
3. REGIONALNA POLITIKA
4. INDUSTRIJSKA POLITIKA
5. SUSTAV CENTRALNIH BANAKA
6. EUROPSKA MONETARNA UNIJA
7. FINANCIJSKI FONDOVI

11.09.2008. u 21:17 • 0 KomentaraPrint#

DRUGA GODINA-GRAĐANSKO PRAVO(Ugovorno-obvezni odnos





















III. UGOVORNI OBVEZNI ODNOSI





























1. UGOVOR I PRAVNI POSAO
Pitanja:
1. Objasnite odnos između pravnog posla i ugovora.

Odnos pravni posao - ugovor
Viši rodni pojam od ugovora, svaki ugovor jest pravni posao ali svaki pravni posao nije ugovor.
Ugovor je samo dvostrani pravni posao koji nastaje suglasnim očitovanjem volje najmanje dviju strana.

2. SASTOJCI UGOVORA
Pitanja:
1. Koja je razlika između bitnih i prirodnih sastojaka ugovora? Kako dijelimo uvjete i rokove i u čemu je razlika između uvjeta i rokova?

1. Bitni Bez kojih ugovor ne može biti sklopljen (npr. predmet i cijena za ugovor o prodaji).
2. Prirodni Koji se podrazumijevaju, te ih ne treba izričito unijeti u ugovor (npr. odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari).
Ako ih žele isključiti, stranke to moraju izričito ugovoriti.
3. Uzgredni Vrijede samo ako ih stranke izričito ugovore.

3. VRSTE UGOVORA

Pitanja:
1. Navedite razliku između jednostrano i dvostrano obveznih, te naplatnih i besplatnih ugovora. U čemu se realni ugovori razlikuju od konsenzualnih? Što su glavni i sporedni ugovori?
2. Kakvi su to kauzalni, a kakvi apstraktni ugovori? Što znači načelo neformalnosti obveznog prava? Šovani i neimenovani ugovori?

1. Jednostrano obvezni i Jedna strana je samo dužnik, a druga samo vjerovnik (stvara se obveza samo za jednu stranu). Npr. ugovor o darovanju, ugovor o bankovnoj garanciji i dr.
dvostrano obvezni Svaka strana je istodobno i vjerovnik i dužnik. Npr. ugovor o kupoprodaji, zajmu, zakupu itd.
2. Naplatni i Za činidbu se traži protučinidba (redovito dvostrano obvezni).
besplatni Za činidbu se ne traži protučinidba (redovito jednostrano obvezni).
3. Konsenzualni i Nastaju u trenutku sporazuma stranaka o bitnim sastojcima ugovora.
realni Osim stranačke suglasnosti potrebna je i predaja stvari (npr. kapara).
4. Glavni i Predstavljaju glavnu obvezu (npr. kupoprodaja).
sporedni Nadovezuju se na glavnu obvezu (npr. jamstvo, zalog i dr.).
5. Imenovani i Često se pojavljuju u prometu, pa su se tipizirali i dobili posebni naziv.
neimenovani Rjeđe se sklapaju, nisu se tipizirali, a često nemaju posebnog naziva.
6. Kauzalni i Kauza (gospodarska svrha ugovora) vidljiva je i naznačena kao bitan sastojak ugovora. Npr. ugovor o kupoprodaji,zakupu, najmu, itd..
apstraktni Kod kojega pravni temelj nije vidljiv niti se navodi u ugovoru. Npr. kod mjenice se ne vidi temelj obvezivanja odnosno mjenični dužnik može dugovati mjeničnu svotu po različitim temeljima (zajam, kupnja, darovanje i sl.).
7. Formalni i Za valjanost kojeg je utvrđen oblik (zakonski ili ugovorni). Npr.ugovor o darovanju nekretnine, ugovor o najmu nekretnine, ugovor o građenju, ugovor o alotmanu, ugovor o licenciji mora biti sklopljen u pisano obliku.
neformalni U obveznom pravu po pravilu za sklapanje ugovora nije propisan pisani oblik.
8.
Trenutačni i Činidba se ispunjava odjednom.
trajni Činidba se ispunjava sukcesivno (npr. prodaja na obroke, vraćanje zajma u obrocima i dr.).
4. SKLAPANJE UGOVORA

4.1. Izjava volje

Pitanja:
1. Na koje se načine može izjaviti volja za sklapanje ugovora?

Oblik izjave volje za sklapanje ugovora
1. Riječima
2. Uobičajenim znakovima Npr. kimanjem glave, rukovanjem i sl.
3. Drugim ponašanjem iz kojeg se može zaključiti o postojanju volje Npr. u određenim slučajevima šutnja, jedna strana u svoje ime i za svoj račun raspolaže robom koju je primila
4. Pomoću različitih komunikacijskih sredstava

4.2. Pregovori

Pitanja:
1. Obvezuju li pregovori i kada postoji predugovorna odgovornost za štetu?

Opće pravilo
Pregovori koje prethode sklapanju ugovora ne obvezuju. Ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja (bez prave namjere da sklopi ugovor) odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani.

Dužnost čuvanja povjerljivih obavijesti bez obzira je li naknadno ugovor sklopljen
Posljedica povrede: naknada štete + predaja oštećeniku koristi koju je štetnik tom prilikom ostvario

4.3. Ponuda i prihvat

Pitanja:
1. Što je ponuda, a što opća ponuda? Smatra li se slanje kataloga i oglasa ponudom? Do kada se ponuda može opozvati? U kojem se obliku upućuje ponuda?Do kada ponuda obvezuje ponuditelja?
2. Kada je ponuda prihvaćena? Smatra li se prihvatom ponude prihvat s prijedlogom izmjene i zakašnjenjeli prihvat? Smatra li se šutnja ponuđenika prihvatom?

Ponuda
Pojam Prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora.
Opća ponuda Prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora, vrijedi kao ponuda (npr. izlaganje robe s naznakom cijene).
Slanje kataloga i oglasa Ne smatraju se ponudom, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima
(ali će pošiljatelj takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu)
Povlačenje ponude Samo ako je ponuđenik primio izjavu o povlačenju prije primitka ponude ili istodobno s njom.
Oblik ponude Ponuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik obvezuje ponuditelja samo ako je učinjena u tom obliku (isto i prihvat).
Potvrda ponude učinjene telefonom ili brzojavom Ponuditelj mora ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrditi ponuđeniku preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana (strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za time nanesenu štetu).
Prihvat ponude
Kad je ponuda prihvaćena Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponu¬đe¬nika da prihvaća ponudu, te kad pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se može smatrati izjavom o prihvatu.
Prihvat ponude s prijedlogom da se izmijeni Smatra se da je ponuđenik ponudu odbio i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju.
Šutnja ponuđenika Ne znači prihvat ponude
2 iznimke 1. kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe
2. osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga
Zakašnjeli prihvat Smatra se novom ponudom.

4.4. Predugovor

Pitanja:
1. Što je predugovor i u kojem se roku može zahtijevati sklapanje glavnog ugovora? Kada predugovor ne obvezuje?

Pojam Ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.
Rok za sklapanje glavnog ugovora Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.
Kada predugovor ne obvezuje Ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.


4.5. Vrijeme i mjesto sklapanja ugovora

Pitanja:
1. Koji je trenutak perfekcije ugovora? Koje se mjesto smatra mjestom sklapanja ugovora?

Trenutak sklapanja ugovora (perfekcija ugovora)
Kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

Mjesto sklapanja ugovora
Smatra se mjesto u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište (prebivalište) u trenutku davanja ponude.













5. ČINIDBA – OBJEKT UGOVORNE OBVEZE

Pitanja:
1. Što je činidba? Kakva činidba mora biti? U čemu se činidba može sastojati?

Pojam činidbe Svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik u obveznom odnosu dužan ispuniti vjerovniku.
Činidba mora biti
(inače je ugovor ništetan) 1. Ljudska radnja
2. Imati imovinski karakter – imovina je jedinstvena i ima svoj identitet
3. Objektivno moguća
4. Pravno dopuštena Da nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva.
5. Određena ili odrediva
Činidba se može sastojati u 1. Davanju stvari
2. Činjenju
3. Propuštanju
4. Trpljenju

6. POBUDE ZA SKLAPANJE UGOVORA

Pitanja:
1. Utječe li pobuda iz koje je ugovor sklopljen na njegovu valjanost?


Temeljno pravilo Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.
Ništavost ugovora Ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.



























7. SPOSOBNOST ZA SKLAPANJE UGOVORA

Pitanja:
1. Koje je pravo druge osobe kada zastupnik pravne osobe može sklopiti ugovor samo uz suglasnost?
2. Koje ugovore može sklapati ograničeno poslovno sposobna osoba? Kakvi su ugovori koje sklopi ograničeno poslovno sposobna osoba bez odobrenja zakonskog zastupnika?
3. Koja su prava suugovaratelja poslovno nesposobne osobe?


Suglasnost za sklapanje ugovora pravne osobe
Kad je statutom, društvenim ugovorom ili pravilima prav¬ne osobe određeno i u registru u kojemu se pravna osoba vodi upisano da njezin zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog njezina tijela, suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar.
Druga strana ima pravo pozvati pravnu osobu da se njezino ovlašteno tijelo u primjerenom roku očituje daje li suglasnost, pa ako to ono ne učini, smatrat će se da suglasnost nije dana.
Ako suglasnost nije dana, smatrat će se da ugovor nije sklopljen.


Ugovor ograničeno poslovno nesposobne osobe
Može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati samo one ugovore čije joj je sklapanje zakonom dopušteno, odnosno sve ugovore čije sklapanje odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti nije zabranjeno.
Ostali ugovori tih osoba ako su sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika pobojni su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.


Pravo suugovaratelja poslovno nesposobne osobe
Ako nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost (ili ga je prevarila da ima odobrenje zakonskog zastupnika) može raskinuti ugovor što ga je sklopio s njom bez odobrenja njezina zakonskog zastupnika
Ovo se pravo gasi nakon isteka trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za odsutnost odobrenja zakonskog zastupnika.
Može pozvati zakonskog zastupnika da se očituje odobrava li taj ugovor.
Ako se zakonski zastupnik ne očituje u roku od trideset dana od toga poziva da ugovor odobrava, smatrat će se da je odbio dati odobrenje.













8. OBLIK UGOVORA

Pitanja:
1. U kojim se slučajevima ugovor mora sklopiti u određenom obliku? Na koji se način može zahtijevati pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora? Koja je posljedica nepoštivanja obvezatnosti oblika i može li se osnažiti ugovor kojem nedostaje potreban oblik?

Neobvezatnost oblika Ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.
Zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora (osim sporednih točaka).
Ugovori propisanog oblika mogu se raskinuti sporazumom u bilo kojem obliku, osim ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo.
Pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora Može se zahtijevati sve dok druga strana ne ispuni obvezu iz ugovora (dostavit će drugoj najmanje dva primjerka potpisanog ugovora s pozivom da joj vrati primjerak pošto ga potpiše).
Ako druga strana to ne učini u roku od 8 dana, može zahtijevati da sud utvrdi postojanje ugovora i naknadu štete pretrpljene zbog toga što nije izdana pisana potvrda.
Ugovoreni oblik
Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti njihova ugovora (ili da osiguraju dokaz svoga ugovora).
Može se raskinuti, dopuniti ili na drugi način izmijeniti sporazumom u bilo kojem obliku.
Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika Ugovor koji nije sklopljen u propisanom ili ugovorenom obliku nema pravni učinak.
Osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik Ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju.

9. UVJET, ROK I NAMET

Pitanja:
1. Što je uvjet i koje su vrste uvjeta? Kada je ugovor sklopljen pod uvjetom ništetan?
2. Što je rok i koje su vrste rokova?
3. Što je namet i koja su prava druge strane ako primatelj koristi ne ispuni namet?

Uvjet
Pojam Ako nastanak ili prestanak učinaka ugovora zavisi od buduće i neizvjesne činjenice.
Vrste
1. Odgodni
2. Raskidni
Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje spriječi strana, protivno načelu savjesnosti i poštenja.
Ništetnost ugovora Ako je sklopljen pod nedopuštenim (protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva) ili nemogućim uvjetom.

Rok
Pojam Odredba ugovora kojim se učinak ugovora vremenski ograničuje.
Vrste
1. Početni Čijim nastupanjem započinje učinak ugovora (npr. od 1. listopada)
2. Završni Čijim nastupanjem prestaje učinak ugovora (npr. do 1. listopada)

Namet
Pojam Odredba u besplatnom ugovoru, kojom se primatelju koristi nameće neka dužnost.
Učinak Ako primatelj koristi ne ispuni namet, druga strana može zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora.
10. ZASTUPANJE

Pitanja:
1. Tko je zastupnik? Na temelju čega se sve može temeljiti ovlast za zastupanje? Kakav je pravni učinak ugovora što ga sklopi zastupnik?
2. Može li zastupnik prenijeti svoja ovlaštenja na drugog? Koje su posljedice prekoračenja granica ovlaštenja zastupnika? Koje su posljedice neovlaštenog zastupanja?
3. 3. Što je punomoć za zastupanje? U kojem se obliku daje? Kakva može biti punomoć prema opsegu ovlaštenja? Kakav učinak prema trećoj osobi ima opoziv i sužavanje punomoći?


Pojam Ugovor kao i drugi pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika.
Zastupnik je osoba koja vlastitim očitovanjem volje sklapa ugovor (poduzima pravni posao) za zastupanog.
Ovlaštenje za zastupanje temelji se na 1. Zakonu
2. Statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe
3. Aktu nadležnog državnog tijela
4. Punomoći, tj. očitovanju volje zastupanog
Učinci Ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.
Prenošenje ovlaštenja Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlaštenja na drugog, osim kad mu je to dopušteno zakonom ili ugovorom (osim iznimno u interesu zastupanog, kada je spriječen osobno a posao je neodgodiv).
Prekoračenje granica ovlaštenja Kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje.
Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela (ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja).
Neovlašteno zastupanje Ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
Strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete (ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora).

Punomoć
Pojam Ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoći¬telj pravnim poslom daje opunomoćeniku.
Oblik punomoći Oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.
Opseg ovlaštenja 1. Opća punomoć Opunomoćenik može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje.
2. Posebna punomoć Za poslove koji ne ulaze u redovito poslovanje (opunomoćenik ne može bez posebnog ovlaštenja za sva¬ki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, a ni odreći se nekog prava bez naknade).
Opoziv i sužavanje punomoći Opunomoćitelj može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoć, iako se ugovorom odrekao toga prava (opuno¬mo¬ćenik ima pravo na naknadu time nastale štete).
Nema učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom ili obavila drugi pravni posao, a nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, odnosno sužena (opunomoćitelj ima pravo zahtijevati od opunomoćenika naknadu nastale štete).

11. SREDSTVA ZA POJAČANJE UGOVORA


11. 1. Ugovorna kazna (penal)


Pitanja:
1. Što je ugovorna kazna? U kojoj se visini može ugovoriti? Može li se ugovoriti za novčane obveze?
2. Koja su prava vjerovnika u slučaju neispunjenja i zakašnjenja u ispunjenju glavne obveze? Koje je pravo vjerovnika u slučaju veće pretrpljene štete od iznosa ugovorne kazne?

Pojam
ugovorom određena novčana svota ili druga imovinska korist koju plaća
ako ne ispuni svoju obvezu iz glavnog ugovora ili zakasni s njezinim ispunjenjem
Dužnik Vjerovnik


Obilježja
Oblik Mora biti ugovorena u onom obliku koji je propisan za glavni ugovor.
Akcesornost Pretpostavlja postojanje glavne obveze i dijeli njezinu sudbinu.
Perfekcija Obveza nastaje u trenutku sporazuma stranaka.
Visina Stranke slobodno odlučuju (npr. u ukupnom iznosu 10.00 kn, ili 5% od iznosa, ili 5%od vrijednosti glavne obveze za svaki dan zakašnjenja).
Nenovčane činidbe Ne može biti ugovorena za novčane obveze (jer je za njih predviđena kamata).

Prava vjerovnika
U slučaju neispunjenja Može tražiti ili ispunjenje glavne obveze ili ugovornu kaznu.
U slučaju zakašnjenja Može tražiti i ispunjenje glavne obveze i ugovornu kaznu.

Veća šteta od ugovorne kazne
Vjerovnik može tražiti ili naknadu štete ili ugovornu kaznu razliku do potpune naknade štete.






















11.2. Kapara i odustanina


Pitanja:
1. Što je kapara? Kada je ugovor u režimu kapare sklopljen?
2. Koja su prava druge strane pri neispunjenju ugovora sklopljenog u režimu kapare?
3. Što je odustanina i kada se daje? Kada se kapara smatra odustaninom i koja su prava druge strane u slučaju odustanka?


Kapara
Pojam Novčana svota ili neka druga zamjenjiva stvar koju jedna strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ugovorne obveze ispuniti (ne ovlašćuje na odustanak od ugovora).
Realni ugovor Ugovor je sklopljen kad je kapara dana, ako nije ugovoreno nešto drugo.
Sudbina kapare pri ispunjenju ugovora Mora se vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze.

Prava druge strane pri neispunjenju ugovora
Ako je odgovorna strana koja je dala kaparu Ako je odgovorna strana koja je primila kaparu
1. Zahtijevati ispunjenje ugovora (ako je to moguće) i naknadu štete zbog zakašnjenja ili 1. Zahtijevati ispunjenje ugovora (ako je to moguće) i naknadu štete zbog zakašnjenja ili
2. Tražiti naknadu štete (a kaparu uračunati ili vratiti) ili 2. Tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili
3. Zadovoljiti se primljenom kaparom 3. Tražiti vraćanje dvostruke kapare.

Odustanina
Pojam Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustanu od ugovora davanjem odustatnine.
Kada se daje Odustanina se daje istodobno s izjavom o odustajanju.

Kapara kao odustanina
Pojam Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora.
Pravo druge strane u slučaju odustanka Ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.
















11.3. Založno pravo

Pitanja:
1. Što može biti predmet zaloga i koja je njegova svrha? Na koji se način može steći založno pravo?

Pojam
obvezuje se da će predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog,
ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u knjigu,
ili će mu prenijeti neko pravo
(kako bi se prije ostalih vjerovnika mogao naplatiti iz njezine vrijednosti
ako mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti)
Zalogodavatelj Zalogoprimatelj

obvezuje se da će čuvati pokretni zalog i vratiti ga nakon prestanka potraživanja,
učiniti sve što je potrebno za brisanje zaloga iz javne knjige,
ili natrag prenijeti pravo

Založiti se može
1. Nekretnine, brodovi i zrakoplovi (hipoteka) – mora biti u pisanom obliku
2. Pokretna stvar (pingus)
3. Pravo

Založno pravo se može steći
1. Dobrovoljno ugovorom ili oporukom
2. Prisilno sudskom odlukom
3. Zakonski npr. založno pravo prijevoznika na stvarima danim na prijevoz radi naplate naknade za prijevoz

Prednost pri namirenju
Tražbina osigurana zalogom ima prednost nad svim ostalim tražbinama.


11.4. Pravo zadržanja

Pitanja:
1. Što je pravo zadržanja i koje su razlike odnosu na založno pravo?

Pojam
Ovlaštenje vjerovnika u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar zadrži je, dok mu ne bude ispunjena dospjela tražbina (ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje vjerovnik ima pravo zadržanja iako njegova tražbina nije dospjela).

Razlike u odnosu na založno pravo
1. Prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari
2. Neprenosivo je
3. Nastaje ex lege
4. Vjerovnik se ima pravo naplatiti tek nakon što je pravodobno obavijestio dužnika





11.5. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji

Pitanja:
1. Koji su razlozi zbog kojih vjerovnik može pobijati dužnikove pravne radnje? U kojem roku vjerovnik može pobijati dužnikove pravne radnje? Koji je učinak pobijanja?

Razlog zbog
kojeg vjerovnik može pobijati dužnikove pravne radnje Da bi vjerovnik namirio dospjelu tražbinu, kako dužnik ne bi poduzeo pravnu radnju na njegovu štetu:
1) ako zbog takve radnje dužnik ne bi imao dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine ili
2) ako bi dužnik propustio radnju zbog čega bi izgubio kakvo materijalno pravo ili bi za njega nastala kakva materijalna obveza.

Pretpostavke pobijanja Naplatno raspolaganje
(rok 1 god.) Ako je u dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili je moralo biti poznato.
Besplatno raspolaganje
(rok 3 god.) Smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili je moralo biti poznato.

Učinak pobijanja Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

11.6. Zatezne kamate

Pitanja:
1. Što je zatezna kamata i u čemu se razlikuje od ugovorne kazne? Koje pravo ima vjerovnik ako je nastala šteta veća od ugovorne kazne?
2. Kako se određuje stopa zatezne kamate? Mogu li se zahtijevati kamate na kamate?

Pojam
Novčana svota koju (osim glavnice) duguje
ako zakasni s ispunjenjem novčane obveze.
Dužnik Vjerovnik


Veća šteta od zatezne kamate
Vjerovnik može tražiti i razliku do potpune naknade štete.

Određivanje stope zatezne kamate
Određuje se za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB (koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu) za 8 postotnih poena (za odnose trgovaca i osobe javnog prava) odnosno 5 postotnih poena (u ostalim odnosima).
Ako je stopa ugovornih kamata viša od stope zateznih kamata, one teku i poslije dužnikovog zakašnjenja.
Stopa zateznih kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine.
HNB dužna je svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti eskontnu stopu u NN.

Kamate na kamate
Na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno.
Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

12. NEVALJANOST UGOVORA (NIŠTETNI I POBOJNI UGOVORI)

Pitanja:
1. Nabrojite razlike između ništetnih i pobojnih ugovora. Nabrojite neke od razloga ništetnosti i pobojnosti ugovora. Što je djelomična ništetnost?

Ništetni ugovori Pobojni ugovori
Ne proizvodi pravne učinke. Ne postaju valjani kad uzrok ništetnosti naknadno otpadne. Proizvode pravne učinke, ako ih se u određenom roku ne poništi.
Nastupa ex lege, a na njih sud pazi po službenoj dužnosti (ex offo), odluka suda ima deklaratorno značenje. Mora se podignuti tužba za pobijanje, odluka suda ima konstitutivno značenje.
Može se pozvati svaka zainteresirana osoba (i državni odvjetnik) Mogu se pozivati ugovorne strane, a iznimno i neke treće osobe.
Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. Subjektivni rok – poništenje se može zahtijevati u roku 1 g. od saznanju za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile.
Objektivni rok – krajnji rok 3 g. od dana sklapanja ugovora.
Imaju za posljedicu obvezu restitucije ako je ona moguća, a ako nije moguća, a ako nije moguća nastaje obveza naknade štete. Imaju za posljedicu obvezu restitucije ako je ona moguća, a ako nije moguća, a ako nije moguća nastaje obveza naknade štete.
Posljedice nastupaju ex tunc (od samog trenutka sklapanja ugovora). Posljedice nastupaju ex tunc (od samog trenutka sklapanja ugovora).

Razlozi ništetnosti Razlozi pobojnosti
Poslovna nesposobnost stranaka Ograničena poslovna sposobnost
Školski primjer i šala Prijetnja
Simulacija Zabluda (bitna i neskrivljena)
Fikcija Prijevara
Nesporazum Povreda načela jednake vrijednosti činidaba
Nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, itd. Pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika

Djelomična ništetnost
Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, ali samo u slučaju kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda.
















12.1. Konverzija i konvalidacija ugovora

Pitanja:
1. Što je konverzija? Što je konvalidacija? Mogu li ništavi i pobojni ugovori konvalidirati?

Konverzija (pretvaranje ništavog u valjani pravni posao)
Kad ništav ugovor udovoljava uvjetima za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti taj drugi ugovor (ako je to u skladu s ciljem koji su imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništavost svoga ugovora) (najčešće zbog nepoznavanja pretpostavaka valjanosti).
Npr. stranke su htjele sklopiti mjenični zajam, ali nisu u mjenicu unijele sve bitne sastojke. Moguća je konverzija mjeničnog u obični zajam, a mjenica će služiti kao priznanica.

Konvalidacija (održavanje valjanosti ugovora)
Ništavi ugovori Pobojni ugovori
U pravilu ne mogu konvalidirati. Iznimke su: U pravilu mogu konvalidirati.
1) zabranjeni pravni posao ako je zabrana manjeg značaja i ako je posao izvršen, Npr. šepavi pravni posao, prekomjerno oštećenje
2) zelenaški ugovor ako u roku od 5 g. od sklapanja ugovora oštećenik podnese zahtjev za da se njegova obveza smanji na pravičan iznos, a sud tome udovolji. Npr. u zakonskom se roku ne podnese zahtjev za poništenje ugovora.
































13. OPĆI UČINCI UGOVORA

Pitanja:
1. Prema kome sve ugovori mogu stvoriti pravni učinak? Koje su posljedice neispunjenja ili zakašnjenja s ispunjenjem obveze i kada se dužnik oslobađa od odgovornosti?
2. Može li se ugovorom unaprijed ograničiti i isključiti odgovornost dužnika? Koji je obujam naknade štete? Što znači odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja ugovora?


Stvaranje obveza za ugovaratelje
1. Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.
2. Ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, osim ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora.
3. Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist treće osobe.

Neispunjenje i zakašnjenje s ispunjenjem obveze
Posljedice neispunjenja obveze ili zakašnjenja s ispunjenjem Vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar koja je objekt činidbe slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio).
Oslobođenje dužnika od odgovornosti Ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunje¬njem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.
Ograničenje i isključenje odgovornosti Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti ni ograničiti
Obujam naknade Obična šteta i izmakla korist te pravična naknada neimovinske štete.
Odgovornost zbog propuštanja obavijesti Odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obaviještena.
Primjena odredaba o izvanugovornoj šteti Na naknadu ove štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZOO o naknadi izvanugovorne štete.

Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja
Kod naplatnog ugovora svaki ugovaratelj odgovara za materijalne (kakvoća i količina) i pravne nedostatke svog ispunjenja (dužan je štititi drugu stranu od prava i zahtjeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo). Primjenjuju se odredbe ZOO o odgovornosti prodavatelja za materijalne i pravne nedostatke.

Prigovor neispunjenja ugovora
U dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.
Kad ispunjenje obveze jedne strane postane neizvjesno strana koja se obvezala prva ispuniti svoju obvezu može zahtijevati da joj se osiguranje dade u primjerenom roku, a poslije proteka toga roka bez rezultata, može raskinuti ugovor (osim kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri teške još prije sklapanja ugovora, a njezin suugovaratelj je to znao ili je morao znati.

14. RASKID UGOVORA

14. 1. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Pitanja:
1. Na koji se način raskida ugovor kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora i kada to nije? Kada se ugovor može raskinuti prije isteka roka?

Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obvezu
Zahtijavati ispunjenje ugovora ili raskinuti ugovor jednostranom izjavom (ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu) / + pravo na naknadu štete

Ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora Ugovor se raskida po samom zakonu
Ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora Vjerovnik koji želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (osim ako iz dužnikova ponašanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku).
Raskid ugovora prije isteka roka Kad je prije isteka roka očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora.

14. 2. Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Pitanja:
1. Što znači izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti? Kada se strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti? Može li druga strana održati ugovor kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti?

Pretpostavke
Ako se promijenjene okolnosti nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,a ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.
Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.
Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene.

11.09.2008. u 21:13 • 0 KomentaraPrint#

DRUGA GODINA-Građansko pravo-skraćeno

OBVEZNO PRAVO
- je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojima je jedna strana (vjerovnik) ovlaštena da od druge strane (dužnika) traži neku činidbu, a ona je dužna tu činidbu izvršiti

PRAVNI SUBJEKT= nositelj prava i obveza
PRAVNA SPOSOBNOST= svojstvo biti nositelj prava i obveza

POSLOVNA SPOSOBNOST= svojstvo da se vlastitim aktivitetom, dakle vlastitim očitovanjima volje stječu prava i obveze.
DELIKTNA SPOSOBNOST (uračunljivost, ubrojivost) = svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja protupravna djelovanja
Pravna i poslovna sposobnost nisu ni prava ni dužnosti. TO SU SVOJSTVA. Osoba se može odreći svojih subjektivnih prava, ali svojstava ne.

PRAVNA OSNOVA
Ř činjenica iz koje nastaje subjektivno pravo
SUBJEKTIVNO GRAĐANSKO PRAVO
Ř skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog građanskog prava
FUNKCIJA SUBJEKTIVNIH GRAĐANSKIH PRAVA
Ř njima izražavamo međusobni odnos subjekata u određenom građanskopravnom odnosu.
VRSTE PRAVA U SUBJEKTIVNOM SMISLU
a)
APSOLUTNA PRAVA =



RELATIVNA PRAVA =
ona subjektivna građanska prava koja djeluju protiv svakoga ili erga omnes (pravo vlasništva i ostala stvarna prava)


ona prava koja djeluju između točno određenih strana

b)

PRENOSIVA PRAVA =



NEPRENOSIVA PRAVA =
ona subjektivna građanska prava koja se mogu neograničeno prenositi s jednog na druge subjekte

ona subjektivna građanska prava koja se ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi s jednog subjekta na drugi (npr. osobne služnosti – pravo plodouživanja, pravo uporabe, pravo stanovanja)

c)
GLAVNA PRAVA =

SPOREDNA PRAVA=
ono koje je temelj posla

kad nastanak, prijenos ili prestanak nekog subjektivnog građanskog prava zavisi od postojanja nekog drugog subjektivnog prava (npr. pravo na kamate, pravo na ugovornu kaznu, pravo na troškove)

d)
PREOBRAŽAJNA PRAVA =
(POTESTATIVNO PRAVO ILI PRAVNA MOĆ)
ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje, promijeni ili okonča građanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegovog pristanka
1) preobražajna prava nastanka – prihvat ponude, pravo prvokupa
2) preobražajna prava promjene – kod akreditivnih obveza pravo na izbor; sniženje cijene ili raskid ugovora kod materijalnih nedostataka stvari
3) preobražajna prava prestanka – otkaz ugovora, opoziv uopće

PREOBRAŽAJNA PRAVA mogu nastati na osnovi ugovora ili zakona. Jedna od karakteristika jest da su vezane za rok prekluzivnog karaktera i ne ostvare li se u tom roku, prestaju.












VI. OBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNIH ODNOSA



STVARI ČINIDBE IMOVINA

II. ČINIDBA ILI PREDMET OBVEZE


1. ČINIDBA ILI PREDMET OBVEZE = svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik temeljem nekog obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku
2. KARAKTERISTIKE ČINIDBE
Ř mora biti ljudska radnja (manifestacija čovjekovog propuštanja ili djelatnosti; pokreti automata = ra-dnje vlasnika automata)
Ř činidba mora biti moguća – objektivno moguća (ako nije objektivno moguća – obveza nije niti nastala)
Ř činidba mora biti pravno dopuštena (ako se ne protivi ustavu, prisilnim propisima i moralu)
Ř činidba mora biti određena ili bar odrediva
a) određena je ako je točno označena, invidualizirana
b) neodređene činidbe jesu:
- alternativne – kod kojih duguje dužnik dvije ili više činidba, ali čim ispuni jednu, oslobađa se ostalih
- fakultativne – duguje samo jednu činidbu, ali mu je dopušteno izvršiti neku drugu činidbu da bi se oslobodio obveze
- generičke činidbe – sadržaj odnosno objekt činidbe je određen samo po vrsti. Dužnik se oslobađa obveze davanjem određene stvari unutar vrste (npr. 100 kg kukuruza)
3) SADRŽAJ ČINIDBE
A) DAVANJE (dare) = činidba davanja stvari, dužnik je dužan vjerovniku pribaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravno na stvari. Objekt činidbe je stvar

B) ČINJENJE (facere) =
činidba rada; činidba koja se ispunjava trošenjem radne snage uz pomoć mehaničkih sredstava ili bez njih.


OBJEKT ČINIDBE FUNKCIJA RADA ( na njoj se temelji ugovor o službi)

REZULTAT RADA (na rezultatima rada temelje se ugovori o djelu)
C) PROPUŠTANJE (non facere) = neizvršavanje određenih radnji od strane obveznika koje bi on inače mogao obavljati da nije u obveznom odnosu = uvijek je to propuštanje vlastite radnje.
D) TRPLJENJE (pati) = nesprečavanje tuđe radnje koju bismo bili ovlašteni spriječiti, da se ne nalazimo u obveznom odnosu
VII. PRAVNI POSLOVI

1. PRAVNI POSAO

PRAVNI POSAO = stranačko očitovanje volje, koje samo za sebe ili u svezi s drugim potrebnim pravnim činjenicama, usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, među kojima su najvažniji postanak, prestanak ili promjena nekog građanskopravnog odnosa.

KARAKTERISTIKE OBVEZNO PRAVNIH UGOVORA:
1) njima se zasnivaju obveze i protuobveze
2) načelo stranačke dispozitivnosti i autonomije
3) nastaju prihvatom ponude

3 VRSTE POSLOVA
- obveznopravni ugovori
- POSLOVI ZA GOTOVO – izmjena činidbe i protučinidbe – REALNA KUPOPRODAJA tu se plaćanje cijene presumira. Protudokaz leži na prodavatelju. Ako dokaže da cijena nije plaćena, ne može tražiti plaćanje, već samo vraćanje stvari.
- POSLOVI RASPOLAGANJA – raspolaganje subjektivnim pravima = CESIJA

KARAKTERISTIKA PRAVNIH POSLOVA
- NASTUPAJU STRANAČKIM OČITOVANJIMA VOLJE (izuzetak ugovor u režimu kapare nije nastao sporazumom, već davanjem kapare) – čl. 79. st.1. ZOO. Svaki konsenzualan ugovor zaključen u režimu kapare postaje REALNI UGOVOR.
- proizvodi određeni pravni učinak ( postanak, prestanak ili promjenu nekog pravnog odnosa)
- pravni učinak mora biti dopušten (Delikt nije pravni posao)

2. VRSTE PRAVNIH POSLOVA


JEDNOSTRANI PRAVNI POSAO - nastaju očitovanjem volje samo jedne strane (oporuka, ponuda kad stigne prihvatitelju)
1.


DVOSTRANI PRAVNI POSLOVI - nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju stranaka koje stoje jedna nasuprot drugoj
Dvostrani pravni poslovi = ugovori

JEDNOSTRANOOBVEZNI – jedna strana vjerovnik, a druga dužnik – posudba

DVOSTRANOOBVEZNI – svaka strana istodobno i dužnik i vjerovnik (kupoprodaja)


PRAVNI POSLOVI MEĐU ŽIVIMA - učinak nastupa još za života stranaka (posudba)
2.

PRAVNI POSLOVI ZA SLUČAJ SMRTI - pravni učinak nastupa tek nakon smrti stranke koja je poduzela pravni posao (darovanje za slučaj smrti)


NAPLATNI (ONEROZNI) - za činidbu se taži protučinidba (kupoprodaja)
3.

BESPLATNI (LUKRATIVNI) - za činidbu se ne traži i ne daje protučinidba (darovanje)


KOMUTATIVNI = oni pravni poslovi kod kojih su u vrijeme njegova sklapanja bile poznate međusobne činidbe i stranačke uloge (kupoprodaja)
4.

ALEATORNI = pravni poslovi kod kojih u trenutku njihova sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze stranaka, ponekad niti njihove stranačke uloge, već se to čini zavisnim od nekog neizvjesnog događaja (OKLADA, IGRA)

RAZLIKE

ALEATORNI PRAVNI POSLOVI
sadržaj ugovora zavisi od BUDUĆIH DOGAĐAJA POSLOVI S UVJETOM
prava i obveze stranaka poznate u vrijeme sklapanja ugovora, ali NASTANAK UGOVORA ZAVISI OD NEKOG BUDU-ĆEG DOGAĐAJA


KAUZALNI PRAVNI POSLOVI = kauza (gospodarska svrha) koja se želi postići pravnim poslom, naznačena je kao BITAN element pravnog posla (POSUDBA)
5.


APSTRAKTNI PRAVNI POSAO = cilj posla se ne vidi iz samog posla (mjenični posao)


FORMALNI = oni za koje je oblik određen bilo propisom, bilo po odredbi stranaka
6.

NEFORMALNI = za njih nije određen neki obvezatan oblik


3. SADRŽAJ PRAVNIH POSLOVA

ODREĐENI PROPISOM – objektivno bitni
A) BITNI SASTOJCI PRAVNIH POSLOVA
PONEKAD IH STRANKE ODREĐUJU – subjektivno bitni
važni za određeni tip pravnog posla

B) PRIRODNI SASTOJCI
- određuju se propisom, ali ih stranke mogu IZRIJEKOM isključiti i odrediti drugačije ( ius dispozitivum)
- to su sastojci koji se u pravnom poslu podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode određenog pravnog posla

C) NUZGREDNI SASTOJCI
- vrijede samo ako ih stranke ugovore. Bez njih se može. To su uvjet, rok i nalog.

4. UVJET

UVJET = nuzgredna stranačka odredba dodana pravnom poslu, kojim stranke učinak pravnog posla čine zavisnim od neke buduće i neizvjesne okolnosti.

čl. 74. ZOO: Ugovor je sklopljen pod uvjetom, ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice.


5. VRSTE UVJETA

I. PRAVI UVJETI II. NEPRAVI UVJETI
- odgodni (suspenzivni)
- raskidni (rezolutivni)
- afirmativni
- negativni
- potestativan
- kauzalan
- mikstni (mješoviti) - nužni
- pravni
- nemogući
- nedopušteni
- nemoralni

I. PRAVI UVJETI:
1. ODGODNI (suspenzivni) = odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi. Ako se ispuni, nastaje učinak pravnog posla, ako ne, ne čl. 74. st. 1. ZOO (npr. dat ću ti knjigu ako položiš ispit)
2. RASKIDNI (rezolutivni) = raskida, uništava učinak pravnog posla u času kad nastupi ona buduća, neizvjesna okolnost koja je postavljena kao uvjet (npr. darujem ti knjigu, ali ako padneš na ispitu, trebaš mi je vratiti)
3. AFIRMATIVAN je onaj uvjet koji traži da se nešto dogodi (ako pooreš njivu, dat ću ti sladoled)
4. NEGATIVAN je onaj uvjet koji traži da se nešto ne dogodi (ako se ne oženiš …
5. POTESTATIVAN je onaj uvjet kod kojega je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisan o volji i odluci uvjetno ovlaštenog – ako sutra otputuješ
6. KAUZALNI = onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom događaju ili o volji nekog trećeg (ako bude lijepo vrijeme, ako Filip dođe)
7. MIKSTNI ili MJEŠOVITI = onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o volji uvjetno ovlaštenog i o nekom vanjskom događaju ili radnji treće osobe (ako se oženiš Maricom Hrdalom)

II. NEPRAVI UVJETI
1. NUŽNI – jest onaj kod kojega okolnost koja se treba dogoditi jest buduća, ali nije neizvjesna. Sigurno je da će okolnost nastupiti npr. Ako N.N umre
2. PRAVNI UVJET (nije uvjet) nego jedna od pretpostavaka potrebnih po propisu za postanak nekog pravnog odnosa (npr. kupit ću ti auto, pod uvjetom da ti odgovaraš za štetu koju njime počiniš)
3. NEMOGUĆI UVJET – onaj koji se ne može ostvariti niti fizički niti pravno (ako dotakneš prstom vrh oblaka – fizička mogućnost, ako kupiš Jadransko more – pravna mogućnost)
4. NEDOPUŠTEN UVJET – onaj koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja ili prisilnim propisima
5. NEMORALAN UVJET = uvjet koji je protivan moralu društva (takav uvjet je u našem pravu isto vrijeme i nedopušten)


6. DJELOVANJE UVJETA

Djelovanje uvjeta promatra se kroz 2 razdoblja:
1) VRIJEME PENDENCIJE = razdoblje koje započinje sklapanjem pravnog posla i traje sve dok se uvjet ne ispuni odn. izjalovi
• Ako je pravni posao nastao pod suspenzivnim uvjetom, tada je nastao pravni posao, ali je odgođen njegov učinak.

• Čl. 211. ZOO – “Tko izvrši isplatu, znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, izuzev, ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu
• Prema tome ono što je dano ili plaćeno za vrijeme pendencije može se tražiti natrag prije ispunjenja uvjeta. Isto tako se može tražiti natrag dano ili plaćeno i u slučaju ako se uvjet osujeti odn. izjalovi.

• Najvažnija obveza uvjetno opterećenog za vrijeme pendencije jest da se mora ostaviti svega što bi moglo dovesti do osujećenja uvjeta.
• Čl. 74. ZOO – fikcija ispunjenja “Smatra se da je uvjet ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji jest teret određen”.

• u vrijeme PENDENCIJE po ZOO, uvjetno ovlašteni ima pravo osiguranja uvjetnog prava.
Čl. 46. ZOO = “Ako je ugovor sklopljen po odgodnim uvjetom, vjerovnik, čije je pravo uvjetovano, može zahtijevati odgovarajuće osiguranje tog prava, ako je njegovo ostvarenje ugroženo.”

2) ISPUNJENJE UVJETA – uvjet je ispunjen kada se dogodila, odn. kad je nastala ona okolnost koja je bila predviđena u dispoziciji.
• Ispunjenje uvjeta = KRAJ PENDENCIJE
• Uvjet je odlučen i kad se izjalovio (tj. nije ispunjen)
• Afirmativan uvjet se ispunio kad je nastao događaj koji je bio predviđen kao uvjet
• Negativan se uvjet ispunio ako nije nastao događaj koji je bio predviđen kao uvjet, a izvjesno je da se neće dogoditi

• Ispunjenjem suspenzivnog uvjeta automatski nastaju učinci sklopljenog pravnog posla.
- Nitko ne može podići tužbu na ispunjenje suspenzivnog uvjeta
- Uvjet odgađa, ali ne sili.

• Ispunjenjem REZOLUTIVNOG UVJETA prestaju učinci pravnog posla.
Ako je netko nekome nešto dao, može tražiti povrat stvari ili tražiti REVINDIKACIJOM, jer u našem pravu ispunjenje rezolutivnog uvjeta ima stvarnopravni karakter.
Međutim ako je treći bio pošten, tada se od njega ne može tražiti povrat, radi zaštite načela poštenja i povjerenja u prometu.
• Ima pravnih poslova koji ne podnose uvjete. Dodavanje uvjeta, tim poslovima = nevaljanost ugovora, ali se u najboljem slučaju, takvi uvjeti uzimaju ex lege, kao da nisu dodani.

7. ROK (dies)

ROK je uzgredna odredba dodana pravnom poslu kojim se učinak pravnog posla ograničuje vremenom, tj. učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do doređenog vremena.

VRSTE ROKOVA:
POČETNI - učinak pravnog posla počinje od određenog vremena (npr. iznajmljujem ti stan od 1.1.2000)
1.
ZAVRŠNI - pravni posao prestaje važiti nakon isteka određenog roka (iznajmljujem ti stan do 1.1.2001.

JEDNOSTAVNI - rokovi kod kojih nema neizvjesnosti (određuju se kalendarski odn. kao dan za koji je sigurno da će se dogoditi i kad će se dogoditi – npr. 1. rujna 2000.g.

SLOŽENI- oni rokovi koji u sebi sadrže elemente neizvjesnosti . Zbog te neizvjesnosti smatraju se uvjetima.

kao dan za koji je izvjesno da će se dogoditi, ali neizvjesno kada (npr. dan nečije smrti)

kao dan za koji je neizvjesno hoće li se dogoditi, ali se zna ako se dogodi, kad će se dogoditi (npr. za tvoj 26. rođendan)

kao dan za koji je neizvjesno hoće li se dogoditi i kada će se dogoditi (npr. na dan završetka tvog studija


8. NALOG ILI NAMET (Modus)

NALOG ili NAMET = uzgredna odredba dodana BESPLATNOM pravnom poslu kojom se stjecatelju nameću neke dužnosti
• Za činidbu se ne traži protučinidba, ali je na izvjestan način smanjenje onoga što je stjecatelj odbio temeljem besplatnog pravnog posla.

• Može se dodati besplatnim pravnim poslovima među živima ili pravnim poslovima za slučaj smrti.

• Darovanje ® + modus
Darujem ti 3.000 kn, ali moraš otići na oporavak u toplice

• Ako primatelj ne ispuni modus, moguće su dvije solucije
a) da onaj kji je dao modus, tuži na ispunjenje modusa
b) da traži vraćanje onoga što je primatelju dao s modusom




11. VALJANOST I NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA

ZOO - čl. 25. st. 3. – PRETPOSTAVKE VALJANOSTI:
1) pravna i poslovna sposobnost subjekta
2) valjano i suglasno očitovanje volje
MANE VOLJE = nesklad između volje i očitovanja
3) moguća, dopuštena, određena ili odrediva činidba
4) dopuštena osnova
OSNOVA = cilj kojem stranke teže i koji je isti kod iste vrste ugovora.
5) ponekad određeni oblik pravnog posla

1. POSLJEDICE NIŠTAVOSTI = pravni učinci koje zakon nadovezuje na nevaljane pravne poslove.
TO SU: - obveza restitucije - povrat u prijašnje stanje, vraćanje stvari, a ako to nije moguće, odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

-oduzimanje primljenog u korist općine - sud može odlučiti da druga strana preda općini, na čijem teritoriju ona ima sjedište odn. prebivalište, sve ono što je primila na osnovi zabranjenog pravnog posla.
- odgovornost za štetu - snosi je strana koja je kriva za sklapanje ništavog posla.
Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu zbog ništavosti posla znala ili prema okolnostima morala znati za postojanje ništavosti.

3. POSLJEDICE PONIŠTENJA

RAZLIKE NIŠTAVNI I POBOJNI PRAVNI POSLOVI

NIŠTAVNI POBOJNI
- obveza povrata u prijašnje stanje
- odgovornost za štetu
- posljedice poništenja ex tunc - kod pobojnih poslova nema mogućnosti oduzimanja danog ili primljenog u KORIST OPĆINE (jer je pobojnost ustanovljena u interesu stranaka u poslu)

- kad pravni posao bude poništen zbog ograničene poslovne sposobnosti, suugovaratelj te osobe nema pravo na potpunu restituciju, već samo može zahtijevati vraćanje onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini te osobe ili je upotrebljen u njezinu korist
- odgovornost za štetu postoji – ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti odgovara svom suugovaratelju za štetu zbog poništenja, pod uvjetom da nije znao ni morao znati za postojanje uzroka pobojnosti

- kod zablude druga strana ima pravo na naknadu, bez obzira što strana u zabludi nije kriva za nju

- ograničena poslovno sposobna osoba odgovara za štetu ako je LUKAVSTVOM uvjerila svog ugovaratelja da je poslovno sposobna.


4. TKO I U KOJEM ROKU MOŽE TRAŽITI PONIŠTENJE POBOJNOG PRAVNOG POSLA



TKO - stranke u poslu (i to one u čijem je interesu pobojnost ustanovljena)
- zbog ograničenja poslovne sposobnosti – poništenje može tražiti zakonski zastupnik, a i sama ta osoba, nakon što stekne punu poslovnu sposobnost
- zbog prijetnje, zablude, prijevare, može zahtijevati osoba koja je zbog toga zaključila posao
- kod prekomjernog oštećenja – oštećena stanka


ROK - SUBJEKTIVNI ROK = 1 godina – od saznanja za razlog pobojnosti

- OBJEKTIVNI ROK = 3 godine – od dana sklapanja pravnog posla

POSEBNI - ROK od 3 mjeseca za osobu koja nije imala sposobnost, kad stranke sposobnost od tog dana ide 3 mjeseca
ROKOVI - kod prekomjernog oštećenja 1 godina od sklapanja


C. KONVALIDACIJA

KONVALIDACIJA = naknadno osnaženje nevaljanih pravnih poslova

I: NIŠTAVI POSLOVI
- u pravilu nema konvalidacije
- čl. 107. ZOO – “Ništav ugovor ne postaje pravovaljan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane”

IZNIMKE:
1) ZABRANJENI POSLOVI KONVALIDIRAJU
a) ako je zabrana manjeg značaja
b) ako je posao izvršen


2) ZELENAŠKI POSLOVI KONVALIDIRAJU
a) kad oštećenik istakne zahtjev da se njegova obveza smanji na pravičan iznos
b) rok za taj zahtjev = 5 godina od sklapanja posla
c) da sud udovolji zahtjevu, a udovoljit će ako je to moguće

3) POSLOVI ZA ČIJU VALJANOST SE ZAHTJEVA PISANI OBLIK, a nisu u pisanoj formi – KONVALIDIRAJU:
- da su ga stranke izvršile u cjelosti ili pretežitom dijelu
II. POBOJNI POSLOVI – u pravilu mogu konvalidirati
- stranka u čijem je intersu ustanovljena pobojnost odlučuje hoće li posao konvalidirati ili ne
- ako se odrekne prava na poništaj (osim kod prekomjernog oštećenja) ili ne podigne tužbu na poništenje – KONVALIDACIJA nastupa
- isto je i zakonski zastupnik ili nadležno državno tijelo ne podigne tužbu na poništenje
- pobojan posao konvalidira i ako zastupnik osobe ograničeno poslovno sposobne, naknadno odobri posao. To može učiniti i ograničeno poslovno sposobna osoba nakon stjecanja punoljetnosti.


D. KONVERZIJA

Čl. 106. ZOO. = Kad ništav pravni posao udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog pravnog posla, među strankama će vrijediti taj drugi pravni posao, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su stranke imale na umu kad su sklopile pravni posao i ako se može uzeti da bi one sklopile taj posao da su znale za ništavost svojega posla.
KONVERZIJA = pretvaranje ništavog u valjani pravni posao.


12. NEVALJANOST UGOVORA (NIŠTETNI I POBOJNI UGOVORI)

Pitanja:
1. Nabrojite razlike između ništetnih i pobojnih ugovora. Nabrojite neke od razloga ništetnosti i pobojnosti ugovora. Što je djelomična ništetnost?

Ništetni ugovori Pobojni ugovori
Ne proizvodi pravne učinke. Ne postaju valjani kad uzrok ništetnosti naknadno otpadne. Proizvode pravne učinke, ako ih se u određenom roku ne poništi.
Nastupa ex lege, a na njih sud pazi po službenoj dužnosti (ex offo), odluka suda ima deklaratorno značenje. Mora se podignuti tužba za pobijanje, odluka suda ima konstitutivno značenje.
Može se pozvati svaka zainteresirana osoba (i državni odvjetnik) Mogu se pozivati ugovorne strane, a iznimno i neke treće osobe.
Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. Subjektivni rok – poništenje se može zahtijevati u roku 1 g. od saznanju za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile.
Objektivni rok – krajnji rok 3 g. od dana sklapanja ugovora.
Imaju za posljedicu obvezu restitucije ako je ona moguća, a ako nije moguća, a ako nije moguća nastaje obveza naknade štete. Imaju za posljedicu obvezu restitucije ako je ona moguća, a ako nije moguća, a ako nije moguća nastaje obveza naknade štete.
Posljedice nastupaju ex tunc (od samog trenutka sklapanja ugovora). Posljedice nastupaju ex tunc (od samog trenutka sklapanja ugovora).

Razlozi ništetnosti Razlozi pobojnosti
Poslovna nesposobnost stranaka Ograničena poslovna sposobnost
Školski primjer i šala Prijetnja
Simulacija Zabluda (bitna i neskrivljena)
Fikcija Prijevara
Nesporazum Povreda načela jednake vrijednosti činidaba
Nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, itd. Pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika

Djelomična ništetnost
Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, ali samo u slučaju kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda.
12.1. Konverzija i konvalidacija ugovora

Pitanja:
1. Što je konverzija? Što je konvalidacija? Mogu li ništavi i pobojni ugovori konvalidirati?

Konverzija (pretvaranje ništavog u valjani pravni posao)
Kad ništav ugovor udovoljava uvjetima za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti taj drugi ugovor (ako je to u skladu s ciljem koji su imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništavost svoga ugovora) (najčešće zbog nepoznavanja pretpostavaka valjanosti).
Npr. stranke su htjele sklopiti mjenični zajam, ali nisu u mjenicu unijele sve bitne sastojke. Moguća je konverzija mjeničnog u obični zajam, a mjenica će služiti kao priznanica.

Konvalidacija (održavanje valjanosti ugovora)
Ništavi ugovori Pobojni ugovori
U pravilu ne mogu konvalidirati. Iznimke su: U pravilu mogu konvalidirati.
1) zabranjeni pravni posao ako je zabrana manjeg značaja i ako je posao izvršen, Npr. šepavi pravni posao, prekomjerno oštećenje
2) zelenaški ugovor ako u roku od 5 g. od sklapanja ugovora oštećenik podnese zahtjev za da se njegova obveza smanji na pravičan iznos, a sud tome udovolji. Npr. u zakonskom se roku ne podnese zahtjev za poništenje ugovora.


FIZIČKA OSOBA
Ř živ čovjek, kao subjekt prava
Ř Fizička osoba postaje se rođenjem, a prestaje smrću.
Ř Pravnu sposobnost stječe rođenjem, gubi je smrću.
Ř Pravna sposobnost ne može se oduzeti fizičkoj osobi.

PUNA ILI POTPUNA POSLOVNA SPOSOBNOST
Ř sa navršenih 18. godina života
Ř kad maloljetna osoba sa 16. godina sklopi brak
Ř maloljetnik sa navršenih 16. godina ako postane roditeljem
Ř ako je mentalno zdrav

OGRANIČENA I DJELOMIČNA POSLOVNA SPOSOBNOST
Ř osobe s ograničenom sposobnošću u pravilu mogu sklapati pravne poslove, a oni vrijede ako ih odobri zakonski zastupnik
Ř ograničeno poslovno sposobne osobe = one koje su nakon punoljetnosti djelomično lišene poslovne sposobnosti
Ř maloljetnik sa 15. godina navršenih, može samostalno upravljati imovinom koju je STEKAO RADOM

POTPUNA POSLOVNA NESPOSOBNOST
Ř maloljetnik do navršene 18. godine života, te punoljetne osobe koje su iz određenih razloga lišeni poslovne sposobnosti (duševni bolesnici)

PRAVNA OSOBA
Ř je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost
Ř da bi neka društvena tvorevina postala pravnom osobom potrebno je KUMULATIVNO:
a) da društvena tvorevina ima čvrstu i stalnu organizaciju
b) mora imati zasebnu imovinu
c) mora dobiti pravnu sposobnost
Ř jedinice lokalne uprave stječu pravnu sposobnost IZRAVNO, PROPISOM
Ř obujam prava i obveza koji nosi neka pravna osoba ovisi o cilju koji ta pravna osoba treba ostvariti
Ř u statutu je izražena STATIČKA VOLJA PRAVNE OSOBE
Ř DINAMIČKU VOLJU pravna osoba izvršava preko svojih TIJELA (ORGANA)
TIJELO ILI ORGAN
Ř fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava svoju volju

13. OPĆI UČINCI UGOVORA

Pitanja:
1. Prema kome sve ugovori mogu stvoriti pravni učinak? Koje su posljedice neispunjenja ili zakašnjenja s ispunjenjem obveze i kada se dužnik oslobađa od odgovornosti?
2. Može li se ugovorom unaprijed ograničiti i isključiti odgovornost dužnika? Koji je obujam naknade štete? Što znači odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja ugovora?


Stvaranje obveza za ugovaratelje
1. Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.
2. Ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, osim ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora.
3. Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist treće osobe.

Neispunjenje i zakašnjenje s ispunjenjem obveze
Posljedice neispunjenja obveze ili zakašnjenja s ispunjenjem Vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar koja je objekt činidbe slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio).
Oslobođenje dužnika od odgovornosti Ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunje¬njem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.
Ograničenje i isključenje odgovornosti Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti ni ograničiti
Obujam naknade Obična šteta i izmakla korist te pravična naknada neimovinske štete.
Odgovornost zbog propuštanja obavijesti Odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obaviještena.
Primjena odredaba o izvanugovornoj šteti Na naknadu ove štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZOO o naknadi izvanugovorne štete.

Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja
Kod naplatnog ugovora svaki ugovaratelj odgovara za materijalne (kakvoća i količina) i pravne nedostatke svog ispunjenja (dužan je štititi drugu stranu od prava i zahtjeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo). Primjenjuju se odredbe ZOO o odgovornosti prodavatelja za materijalne i pravne nedostatke.

Prigovor neispunjenja ugovora
U dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.
Kad ispunjenje obveze jedne strane postane neizvjesno strana koja se obvezala prva ispuniti svoju obvezu može zahtijevati da joj se osiguranje dade u primjerenom roku, a poslije proteka toga roka bez rezultata, može raskinuti ugovor (osim kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri teške još prije sklapanja ugovora, a njezin suugovaratelj je to znao ili je morao znati.





14. RASKID UGOVORA

14. 1. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Pitanja:
1. Na koji se način raskida ugovor kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora i kada to nije? Kada se ugovor može raskinuti prije isteka roka?

Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obvezu
Zahtijavati ispunjenje ugovora ili raskinuti ugovor jednostranom izjavom (ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu) / + pravo na naknadu štete

Ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora Ugovor se raskida po samom zakonu
Ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora Vjerovnik koji želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (osim ako iz dužnikova ponašanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku).
Raskid ugovora prije isteka roka Kad je prije isteka roka očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora.

14. 2. Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Pitanja:
1. Što znači izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti? Kada se strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti? Može li druga strana održati ugovor kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti?

Pretpostavke
Ako se promijenjene okolnosti nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,a ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.
Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.
Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene.

11.09.2008. u 21:10 • 1 KomentaraPrint#

PRVA GODINA-Rimsko pravo-izvori

IZVORI RIMSKOG PRAVA:
Dijele se na:-materijalne(FONTES IURIS ESENDI)
-formalne(FONTES IURIS KOGNOSCENDI).
U izvore u materijalnom smislu ulaze akti kojima država stvara pravo. U Rimu to su bili:
-zakoni(LEGES) i običajno prav
-magistratski edikti(EDIKTA MAGISTRATUM)
-djelatnost pravnika(IURISPRUDANICIJA)
-mišljenje senata(SENTUS KONSULTA)
-carske konstitucije(KONSTITUCIONES PRINCIPUM).
U izvore prava u formalnom smislu ulaze pojave iz kojih se može saznati sadržaj nekog prava.
To su:
-dijela rimskih pravnika
-Gajeve institucije, Justinijanova kodifikacija
-literarna dijela
-epigrafski spomenici i slično.


RAZDOBLJE RIMSKE PRAVNE POVIJESTI:
Postoje 4 razdoblja:-od postanka rimske države i prava 3 st.republike-razdoblje civilnog prava 754-201
-posljednja dva st.republike-razdoblje honorarnog prava 201-27
-principat-razdoblje klasičnog prava 27-235
-dominat-razdoblje postklasičnog prava 235-565

RAZODLJE CIVILNOG PRAVA 754-201:
To je prvo razdoblje-razdoblje postanka države i prva tri stoljeća republike. Traje od osnutka države 754.g.pr.n.e. do završetka 1.punskog rata 201.g.pr.n.e. To je razdoblje raspada gentilnog uređenja i postanka države.
Državno uređenje: na čelu države bio je kralj(REX). Kralj je bio izborni starješina, vrhovni vojskovođa i svećenik. Uz kralja postoji senat-vijeće od 300 starješina gensova, činili su ga bivši rimski magistrati, pa su u senat ulazili i plebejci. Postao je organ nasljedne rimske aristokracije.
Narodna skupština je treći organ vlasti,a nazivane su KOMISJA KURIJATA jer su predstavljale 30 kurija na koje je bio podijeljen rimski narod. Stanovništvo se dalje dijelilo na 300 rodova i na 3 stara plemenska tribusa.

KOMISIJA TRIBUTA:
U njima su odlučivali bogati zemljoposjednici, služile su za odlučivanje nižih magistrata, a one su donosile neke zakone. U 1.st.počele su borbe plebejaca za političku ravnopravnost sa patricijima. U toj svojoj borbi uspijevaju početkom V.st.p.n.e.dobiti svoje pučke tribune. Dalji uspjeh plebejaca bio je Zakonik XII ploča. Tu su postavljene granice patricija. U ovom periodu i senat doživljava promjene: sada ga čine bivši magistrati i on je organ nasljedne aristokracije, pa čak i bogati plebejci mogli su ući u taj sastav posebnog senatorskog nasljednog staleža tzv.NOBILITAS. Stvaraju se dva nova staleža:-NOBILITAS –potomci starih patricija i bogatih plebejaca


RAZDOBLJE POSTKLASIČNOG PRAVA-DOMINAT 235-565:
Ovo razdoblje traje od smrti cara Severa 235.g.n.e.do smrti cara Justinijana 565.g.n.e. To je doba apsolutne monarhije. Dolazi do podjele carstva na istočno i zapadno. Zapadno carstvo je palo 476.g. Postojale su 4 prefekture na čelu s pretorom. Državom se upravljalo s carskog dvora preko veoma razgranatog carskog službeničkog aparata. Golemi porast troškova državnog aparata, pad prihoda od gradova i provincija zbog krize robovlasničkog sustava, pad produktivnosti i rada zbog nezainteresiranosti zemljoradnika koji kao robovi i zakupnici obradive zemlje dovodi do krize i velikog porasta cijena. Na području zemljoradnje pokazalo se rentabilnijim davati zemlju u zakup seoskom stanovništvu. Među takve zakupnike odlazila je i gradska sirotinja i plebs koji nije više mogao biti uzdržavan od dijeljenja besplatne hrane. U to vrijeme javlja se nova ustanova tzv.KOLONAT što znači davanje zemljišta u zakup. Jedan dio prihoda oni daju svom gospodaru, a jedan dio ostaje njima. Na taj način oni su više zainteresirani za rad, pa se već u doba Rimske imperije počinju razvijati feudalni odnosi. U ovom periodu dolazi do stapanja civilnog i honorarnog prava i dolazi do velike kodifikacije cara Justinijana. Ovo je razdoblje postklasičnog ili bizantskog rimskog prava.

RAZDOBLJE KLASIČNOG PRAVA-PRINCIPAT 27-235:
Ovo razdoblje traje od 27.g.p.n.e.do smrti cara Aleksandra Severa 235.g.p.n.e. Sva vlast bila je skoncentrirana u rukama princepsa, koji je prvi magistrat u državi. Vlasti i upravu obavlja princeps(car)preko veoma razgranatog činovničkog aparata. Senat privremeno dobiva nešto na važnosti, ali ubrzo postaje samo oruđe u rukama cara. Narodne skupštine su prestajale postojati krajem 1.st. Stara aristokracija postepeno nestaje i nju zamjenjuju vitezovi. Senatori čine poseban stalež koji je bio nasljedan do 3.koljena. Nastaje i nova klasa koja ima privilegije tzv.HONESTIORES. Uz nju postoji i niža klasa HUMULIORES(niži slojevi stanovništva –plebs i robovi). U ovom periodu dolazi do pojave kršćanske vjere, koju su najprije prihvatili siromašni slojevi društva. Kasnije kršćanstvo je prihvaćeno i od vladajuće klase, pa postaje službena religija Rimskog carstva. Djelovali su rimski klasični pravnici tako da se razvilo Klasično rimsko pravo I
ZVORI PRAVA U NAJSTARIJEM RAZDOBLJU
:U najstarijem razdoblju rimljani su živjeli prema starom običajnom pravu(ius civile), a i sam zakonik XII ploča bio je uglavnom samo kodifikacija dotadašnjeg običajnog prava. Zakoni su također izvor prava u najstarijem razdoblju. Zakoni su opća pravna pravila koje je propisao nadležni zakonodavni organ u državi. Na početku imamo Zakonik XII ploča, a do druge kodifikacije dolazi na kraju KORPUS IURIS CIVILIS-Justinijanova kodifikacija. Zakonik XII ploča nastao je polovinom V.st.p.n.e.u toku staleške borbe plebejaca i patricija. Plebejci traže pristup magistraturama, svećeničkoj službi, traže mogućnost sklapanja braka sa patricijima, pravo iskorištavanja osvojene zemlje i traže kodifikaciju prava. U zakoniku je sadržano:civilni postupak, obiteljsko pravo, tutorstvo i nasljedno pravo, vlasništvo, pr.poslovi, delikti itd.(najviše je odredaba iz područja privatnog prava. Zakonik je ostao na snazi do Justinijanove kodifikacije, ali su se njegove odredbe mijenjale. Zakonikom se stara gentilna organizacija definitivno zamjenjuje državnom org. Zakonik je bio urezan na 12 mjedenih ploča i javno izložen na rimskom forumu, dok nije izgorio kada su Gali zapalili Rim. Tito Livije ga je smatra izvorom javnog i privatnog prava. Međutim on nije potpuna kodifikacija jer mnoge ustanove privatnog prava nisu ni spomenute(nije bilo što je patria potestas). Najviše odredaba ima sa područja privatnog prava, četvrtina zakona bavi se sudskim postupkom.

IZVORI PRAVA U POSLJEDNJA DVA ST.REPUBLIKE:
-ZAKONODAVSTVO-zakone su donosile centurijske i tribunske narodne skupštine. Doneseno je oko 200 zakona i većina se odnosi na javno pravo. Razvoj privatnog prava bio je prepušten pretoru i pravnicima.
-EDIKTA MAGISTRATUM I IUS HONORARIUM-poslije 2.punskog rata dolazi do velikih socijalnih i gospodarskih promjena. Staro IUS CIVILE ne uspijeva pa pretori uvode nova prava IUS HONORARIUM. Pretori faktički stvaraju novo pravo koje ima prednosti u odnosu a staro civilno pravo.
-DJEALTNOST PRAVNIKA-IURISPRUDENCIJA-djelatnost pravnika označavala se sa:-RESPONDERE-davanja pravnih mišljenja i dogovora
-CAVERE-sastavljanje obrazaca za pravne poslove
-AGERE-zastupanje u parnicama.
Pravnici stvaraju pravne knjige od kojih su najvažnije:-scaenda
-libirs iuris civilis u 17 knjiga

PRAVNI IZVORI U DOBA PRINCIPATA:
(princeps postupno stvara putem svojih konstitucija)
Pored pretorskog prava i pravničke djelatnosti, običajno pravo je u ovo vrijeme bilo najznačajnije. Zakonodavna djelatnost je prešla od narodnih skupština na senat. Senat je dobio snagu zakona-SEANTUS CONSULTA. Postupno princeps stvara pravo putem svojih uredbi ili konstitucija. Postoje 4 oblika konstitucija:
--EDIKTA naredbe za građane i magistrature
-DEKRETA-usmena sudska rješenja koja car donosi u sporovima koji se rješavaju pred carskim sudom
-RESKRIPTA-pismena rješenja i odgovori na pitanja i molbe
-MANDATA-upute carskim činovnicima i namjesnicima provincija.
Pravnici grade privatno-imovinsko pravo. Dijela pravnika su različita:
-RESPONSA-mišljenje i odgovori o konkretnim slučajevima iz prakse
-KOMENTARI-pretorskom ediktu-Libri ad ediktum
-DIGESTA-opća enciklopedija djela koja obrađuju civilno i pretorsko pravo
-INSTIUCIONES-institucije i pravni udžbenic
PRAVNI IZVORI U DOBA DOMINATA:
Car je u to vrijeme jedini zakonodavac i nestalo je pravničke djelatnosti. U ovom periodu donesena je Justinijanova kodifikacija. Sastoji se od 4 dijela:
-KODEKS JUSTINIJANUS-zbirka carskih konstitucija, nije sačuvana
-DIGESTA-PANDECTEA-najvažniji dio koji se dijeli na 50 knjiga, knjige se dijele na titule, a titule na odlomke ili fragmente koji su izvedeni iz djela pojedinih pravnika. Odlomci se dijele na paragrafe.
-INSTITUCIONES(udžbenik za školu)-uzor su mu bile Gajeve institucije i od njih je preuzeo trodijelni sustav-osobe, stvari i tužbe.
-NOVELE(nove Justinijanove konstitucije)-njima je izvršena reforma nasljednog i obiteljskog prava, sačuvane su samo u privatnim zbirkama.

11.09.2008. u 21:07 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.09.2008.

ČETVRTA GODINA-Trgovačko pravo( prvi dio)-za ponavljanje pred ispit


IMOVINSKO PRAVO je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi u koje ljudi međusobno ulaze povodom stvari činidbe ili imovine.Imamo
• Subjektivno i
• Objektivno pravo.
IZVORI imovinskog prava mogu biti:
• Izravni
o Ustav
o Zakon
§ Prisilna(kogetna )
§ Dispozitivna odredba.
o Podzakonki akti
§ Akti županijskih
§ Općinskih
§ I drugih skupština
o Autonomno trgovačko pravo
§ Trgovački običaj predstavlja praksu koja je toliko raširena da subjekti trgovačkog prava očekuju da će se rema toj praksi postupiti i pri sklapanju njihovog pravnog posla.
§ Uzance su kodificirani pravni običaji čiju kodifikaciju obavljaju i objavljuju poslovna udruženja, komore, burze i sl.
• Opće uzance-opći i zajednički poslovni običaji
• Posebne uzance-uže područje gospodarske djelatnosti ili određena roba..
§ Formularno pravo je dio autonomnog prava gdje se ugovori , u cilju pojednostavljenja poslovanja prema unaprijed pripremljenim obrascima(formularima)
• Opći uvjeti poslovanja
• Tipski ugovori
• Adhezijski ugovori
o Akti pojedinih nezakonskih tijela(kojima zakonodavatelj dopušta donošenje stanovitih odluka s obvezatnom snagom)
*Termini predstavljaju sažetak nekog detaljno formuliranog teksta a izrađuju ih pojedina udruženja trgovaca, međunarodne agencije i sl. najpoznatiji su Incoterms trgovački termini.
**INCOTERMS pravila (engl. International Comercial Terms) općeprihvaćeni izrazi (termini) koje je utvrdila Međunarodna trgovinska komora u Parizu čija je svrha da pruže skup pravila koja se odnose na trošak i rizik za robu dok je ona na putu od prodavaoca do kupca.
• Neizravni
o Sudska (arbitražna) praksa
o Pravna znanost
o Statut i društveni ugovor
IMOVINSKOPRAVNI ODNOS je onaj odnos među ljudima koji je reguliran pravnim pravilima imovinskog prava.
PRAVNE ČINJENICE su one činjenice za koje pravo veže postanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a time u vezi postanak, promjenu ili prestanak nekog subjektivnog prava.
• S obzirom na njihov postanak mogu biti:
o Prirodni događaji(rođenje, protok vremena, smrt)
o Ljudske radnje(pravni poslovi)
• S obzirom na njihovu funkciju mogu biti:
o Pretpostavka
§ Nužna
§ Dostatna
o Pravna osnova je bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih imovinskih prava te za sebe veže sve ostale pretpostavke ili pravne činjenice.
o Predmjeva ili presumpcija
§ Oboriva
§ Neoboriva
o Fikcija
PRAVNI SUBJEKT je onaj subjekt koji je nositelj prava i obveza. Mogu biti:
• Fizičke osobe
*Pravna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta da može biti nositelj prava i obveza.
**Poslovna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta da svojim vlastitim očitovanjem volje stječe ta prava i obveze.
1. Potpuna poslovna sposobnost
2. Djelomična poslovna sposobnost
3. Ograničena poslovna sposobnost
4. Poslovna nesposobnost
***Deliktna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta da odgovara za svoja protupravna djela.
• Pravne osobe nastaju:
o Udruživanjem
o Registracijom
o Koncesijom
• Pravne odluke prestaju:
o Propisom
o Aktom državne vlasti
o Ostvarenjem cilja
o Smanjenjem broja njezinih članova
o Stečajem
OBJEKTI IMOVINSKOG PRAVA su stvari, činidbe i imovina.
• Prema pravnoj prometnosti stvari mogu biti:
o Stvari u prometu
o Stvari ograničene u prometu
o Stvari izvan prometa
• Prema prirodnim svojstvima stvari mogu biti:
o Pokretne i nepokretne stvari
o Zamjenjive i nezamjenjive stvari(Zamjenjive se stvari određuju po rodu, broju i mjeri i vrsti a nezamjenjive su strogo individualno određene).
o Potrošne i nepotrošne stvari.
o Djeljive i nedjeljive stvari. Podjela se može izvršiti:
§ Fizički
§ Geometrijski
§ Civilno
• Prema međusobnom odnosu stvari mogu biti:
o Jednostavne ili jedinstvene te sastavljene
o Glavne i sporedne. Sporedna stvar može biti:
§ Pripadak(petrinencija)
§ Priraštaj (acccretio) –posebno ubrajamo plodove(prirodni, industrijski, civilni(dospjeli i nedospjeli) te potrošene, nepotrošene i zanemareni)
• Činidba mora biti:
o Ljudska radnja
o Mora imati imovinski karakter
o Mora biti moguća
o Pravno dopuštena
o Određena ili bar odrediva
• Činidba se može sastojati u:
o Davanju
o Činjenu
o Propuštanju
o Trpljenju
• Imovina je skup subjektivnih imovinskih prava koja pripadaju jednom nositelju koja mora biti jedinstvena te ona mora u svim promjenama svog obujma sačuvati svoj identitet.
PRAVNI POSLOVI je očitovanje volje uz koje pravni subjekt veže određene učinke, među kojima je najvažniji postanak, promjena i prestanak pravnog odnosa. Pretpostavke su:
• Volja
• Očitovanje volje
• Pravna i poslovna sposobnost stranaka
• Moguća
• Dopuštena, određena ili odrediva činidba
• Dopuštena osnova
• Ponekad određena forma pravnog posla
VRSTE PRAVNIH POSLOVA mogu biti: imenovanim i neimenovanim.
Također mogu biti:
• Jednostrani i dvostrani pravni poslovi
• Pravni poslovi među živima
• Naplatni(onerozni) i besplatni(lukrativni) pravni poslovi
• Kauzalni i apstraktni pravni poslovi
• Formalni i neformalni pravni poslovi
• Evilatetni i aleatorni pravni poslovi
• Konsezualni i realni pravni poslovi
Sadržaj pravnih poslova sadrži sljedeće:
• Bitne sastojke
• Prirodni sastojci
• Uzgredni sastojci:
o Uvjet može biti:
§ Suspenzivni ili odgodni
§ Rezolutivni ili raskidni
§ Afirmativni
§ Negativni
o Rok može biti.
§ Početni rok
§ Završni rok
o Modus. Ako se ne ispuni modus može se:
§ tužiti na ispunjenje mobitela
§ Tražiti vraćanje onoga što je dano
NEVALJANI PRAVNI POSLOVI su oni koji nemaju ispunjene sve pretpostavke za svoju valjanost. Mogu biti:
• Ništavni. Razlozi su:
o Poslovna nesposobnost stranaka
o Nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje(mane volje)
§ Svjesni
§ nesvjesni
o nemogućnost nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe
§ objektivna nemogućnost
§ subjektivna nemogućnost
o nepostojanje ili nedopuštenost osnove. (osnova je pravni cilj kojemu stranke teže i koji je isti kod iste vrste ugovora, odnosno ona je glavni cilj ili svrha ugovora.)
Posljedice ništavnosti:
o ništavnost pravnog posla odnosno obveza restitucije ako je ona moguća ili naknade štete. Ako je razlog ništavnosti nepostojanje ili nedopuštenost pravnog posla onda se treba predati općini u kojoj ima sjedište što je primila na osnovu zabranjenog pravnog posla.
o Odgovornost za štetu koju trpi druga strana zbog ništavnosti pravnog posla.
• Pobojni.Razlozi su:
o Ograničena poslovna sposobnost
o Zabluda može biti:
§ O pravu-nije razlog pobojnosti
§ O činjenici-jeste razlog pobojnosti
§ O motivu-može biti ako je motiv odlučujući za preuzimanje obveze
§ O pobudi-ako je bila presudna za preuzimane obveze.
Zabluda mora biti bitna i neskrivljena.
o Prijevara
• Posljedice pobojnog pravnog posla:
o Restitucija
o Naknada štete
• Rok za pobijanje pravnog posla:
o Godina dana od dana saznanja odnosno prestanak prisile
o Tri godine od sklapanja pravnog posla
Rokovi su preklzivnog karaktera, tj njihovim se protekom gasi pravo pobijanja pravnog posla.
KONVERZIJA PRAVNOG POSLA je mijenjanje ništavnog pravnog posla u valjani ako je to u skladu s ciljem koje se stranke imale na umu kad su sklopile ništavni pravni posao i one bi ugovorile taj(drugi) pravni posao da su znale za ništavnost svog ugovora.
KONVALIDACIJA PRAVNOG POSLA je održavanje njegove pravovaljanosti. Ništavni pravni poslovi u pravilu ne mogu konvalidirati. Iznimka je zelenaški ugovor) dok pobojni mogu i to da oštećena stranka pusti da prođe rok za pobijanje pravnog posla ili se odrekne prava za pobijanje.
STJECANJE IMOVINSKIH PRAVA može biti:
• Originarno-ne izvodi svoje pravo iz prava prednika
• Derivatno-izvodi se svoje pravo iz prava prednika.Može biti:
o Translativno stjecanje ili nasljeđivanje odnosno sukcesija
o Konstitutivno stjecanje- na osnovu svog prava prednik osniva stjecatelju novo pravo.

GUBITAK IMOVINSKOG PRAVA može biti:
• Relativan
• apsolutan
*ZASTARA je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme.Sud pazi na zastaru na zahtjev stranke.Zastara potraživanja nastupa kad je zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Opći rok prema ZOO je 5 godina ali ima i specijalnih rokova. Postoji prekluzivi rok na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti i čijim protekom se ne gasi samo pravo na tužbu nego i samo subjektivno pravo te zastarni rok.zastoj zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih se zastara prestaje teći a nakon otklanja tih okolnosti proteklo počinje teći zastara s tim da se proteklo vrijeme prije nastupa okolnosti uračunava dok je prekid zastare nastup okolnosti kod kojih zastara nakon otklanjanja počinje iznova teći a vrijem se ne uračunava. Razlog za prestanak zastare su priznanje duga i podizanje tužbe. Kod prekluzivnog roka nema zastoja niti prekida zastare.


II.

OBVEZNO PRAVO je skup pravnih pravila kojim se uređuju obvezni odnos a to su odnosi u koje fizičke i pravne osobe međusobno stupaju povodom činidbi. Obvezno pravo je relativno i dispozitivno a to znači da ono djeluje samo među strankama i da stranke međusobno uređuju svoje odnose pod uvjetom da su u skladu sa prisilnim pravnim normama.
OBVEZA je pravni odnos između dviju osoba na temelju kojega je jedna strana ovlaštena zahtijevati od druge neku činidbu a druga je dužna tu činidbu izvršiti.
OBVEZNI ODNOS može biti:
• potpun
• nepotpun i to u slučajevima:
o naturalne obveze
o obveze s ograničenom odgovornošću
§ napuštanje stvari
§ odgovaranje samo određenim dijelom imovine
§ odgovaranje cijelom imovinom ali do određenog iznosa
OBVEZE S VIŠE SUBJEKATA su one obveze kad na jednoj ili obje strrane postoji više subjekata, bilo vjerovnika ili dužnika. One mogu biti:
• djeljive obveze
• nedjeljive obveze
• solidarne obveze
Obveze mogu biti:
• specifične-kad se duguje individualno određena činidba
• generične obveze-te su obveze određene po rodu
• alternativne obveze-obveze kod kojih dužnik duguje jednu ili više činidbi ali se oslobađa obveze kad ispuni jednu od njih.
• Fakultativne obveze-obveze kod kojih je dužnik dužan izvršiti samo jednu činidbu ali se oslobađa obveze tako da izvrši neku drugu činidbu.
• Kumulativne obveze-obveze u kojima je dužnik dužan izvršiti više činidbi a on se oslobađa obveze ako sve činidbe izvrši.
IZVORI OBVEZA su one pravne činjenice dakle prirodne događaje i ljudske radnje na temelju kojega nastaje obveznopravni odnos. Mogu biti:
• Ugovorne obveze(nastaju iz dvostranih pravnih poslova(ugovora)) .
• Izvanugovorne obveze. Nastaju iz:
o Jednostranih pravnih poslova
o Građanskopravnih delikata(prouzročene štete)
o Stjecanja bez osnova
o Poslovodstvo bez naloga
o Zakona(ex lege)
OBVEZNOPRAVNI UGOVORI su takvi ugovori čiji je cilj zasnivanje obveznopravnog odnosa.Imamo
• Jednostranobovezujuće
• Dvostranoobvezujuće ugovore.
Da bi nastao ugovor na ponudu mora doći prihvat ponude.
PREDUGOVOR je takav ugovor kojim se preuzima obveza da će se kasnije sklopiti drugi glavni ugovor. Obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka koji je predviđen za njegovo zaključenje. Ne obvezuje ako su se okolnosti toliko izmijenile od njegova sklapanja da ne bi bio zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.
POJAČANJE OBVEZNOPRAVNOG POSLA se može ostvariti putem:
• Kapare-stanovita količina novca ili drugih zamjenjivih stvari koju jedna strana daje drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor zaključen i kao sigurnost da će se ugovorna obveza izvršiti
• Zadržanja-ovlaštenje vjerovnika u čijim se rukama dužnikova stvar nalazi da je zadrži dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Vjerovnik nema pravo zadržati stvar koja je iz dužnikove imovine izašla protiv njegove volje ili mu je predana na čuvanje ili poslugu.vjerovnik se ima pravo naplatiti iz vrijednosti zadržane stvari isto kao i založni vjerovnik, ali o tome on mora pravodobno obavijestiti dužnika.
• Poručanstva-ugovor kojim se treća osoba (poruk) obvezuje vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika ako ovaj to ne učini. Poručanstvo je akcsesorna i supsidijarna obveza što znači da postoji samo dok postoji glavna obveza i vjerovnik ima pravo tražiti od poruka ispunjenje tak nakon neuspjelog namirenja od glavnog dužnika. Ako poruk ispuni obvezu dužnika sva prava vjerovnika prelaze na njega(zakonska cesija). Poručanstvo obvezuje samo ako je u pisanom obliku.
• Ugovornom kazne ili penala-ugovorno određena količina novca ili druga imovinska korist koju se dužnik obvezuje platiti ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjavanjem.
PROMJENE SUBJEKATA OBVEZE mogu biti na strani
• Vjerovnika i to :
o Cesija-ugovor kojim vjerovnik(cedent) svoje otuđivo potraživanje prenosi na drugu osobu(cesionara) dok dužnik(cesus) ostaje isti.Može biti:
§ Ugovorna
§ Zakonska
§ Nužna
Cesusua je nužno obavijestiti o izvršenoj cesiji(notifikacija) ali nije potreban njegov pristanak. Cedent odgovara cesionaru za:
§ Istinitost(veritet)
§ Naplativost(bonitet) potraživanja.
o Asignacija-izjava asignanta (uputitelja) kojim ovlašćuje asignata(upućenika) da u svoje ima a za račun asignanta izvrši stanovitu činidbu asignatoru(primatelju upute) a asignatora ovlašćuje da u svoje ima a za račun asignanta primi tu činidbu od asignata. Rok zatare je 1 godina.
• Dužnika i to:
o Preuzimanje duga- na mjesto prijašnjeg dužnika dolazi novi dužnik uz pristanak vjerovnika
o Preuzimanje ispunjenja-ugovor između dužnika i trećega kojim treći preuzima obvezu da umjesto dužnika ispuni činidbu dugovanu vjerovniku.
PROMJENA SADRŽAJA OBVEZE je kada subjekti obveze ostaju isti ali se mijenja sadržaj dugovanja odnosno potraživanja. Može biti:
• Novacija ili obnova sadržaja(mijenja se pravna osnova ili glavna činidba). Mora postojati stara obveza.
• Nagodba ili poravnanje.
OBVEZNOPRAVNI ODNOS PRESTAJE:
• Ispunjenjem-izvršenje dugovane činidbe.
• Raskidom ugovora-suglasni i na osnovni zakona(jednostrani i ex lege)
• Smrću stranke
• Otkazom
• Odustankom
• Prijebojem ili kompenzacijom
• Oprostom duga-prestanak obveze na taj način a ugovorne strane međusobno obračunaju potraživanje i protupotraživanje
• Protekom vremena
UZROKOVANJE ŠTETE: Prepostavke
• Štetna radnja štetnika(deliktna i ugovorna)
• Šteta oštećenome-umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i nanošenje fizičkoga ili psihičkoga bola. Drugome. Može biti sadašnja i buduća, materijalna i nematerijalna
• Uzročna veza-mora biti neprekinuta. Adekvatni uzrok ne mora biti i posljednji uzrok.
• Protupravnost-iznimka krajna nužda
• Krivnja(ponekad)-je subjektivni element da je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

08.09.2008. u 14:40 • 1 KomentaraPrint#

ČETVRTA GODINA-Trgovačko pravo( prvi dio)-za ponavljanje pred ispit


IMOVINSKO PRAVO je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi u koje ljudi međusobno ulaze povodom stvari činidbe ili imovine.Imamo
• Subjektivno i
• Objektivno pravo.
IZVORI imovinskog prava mogu biti:
• Izravni
o Ustav
o Zakon
§ Prisilna(kogetna )
§ Dispozitivna odredba.
o Podzakonki akti
§ Akti županijskih
§ Općinskih
§ I drugih skupština
o Autonomno trgovačko pravo
§ Trgovački običaj predstavlja praksu koja je toliko raširena da subjekti trgovačkog prava očekuju da će se rema toj praksi postupiti i pri sklapanju njihovog pravnog posla.
§ Uzance su kodificirani pravni običaji čiju kodifikaciju obavljaju i objavljuju poslovna udruženja, komore, burze i sl.
• Opće uzance-opći i zajednički poslovni običaji
• Posebne uzance-uže područje gospodarske djelatnosti ili određena roba..
§ Formularno pravo je dio autonomnog prava gdje se ugovori , u cilju pojednostavljenja poslovanja prema unaprijed pripremljenim obrascima(formularima)
• Opći uvjeti poslovanja
• Tipski ugovori
• Adhezijski ugovori
o Akti pojedinih nezakonskih tijela(kojima zakonodavatelj dopušta donošenje stanovitih odluka s obvezatnom snagom)
*Termini predstavljaju sažetak nekog detaljno formuliranog teksta a izrađuju ih pojedina udruženja trgovaca, međunarodne agencije i sl. najpoznatiji su Incoterms trgovački termini.
**INCOTERMS pravila (engl. International Comercial Terms) općeprihvaćeni izrazi (termini) koje je utvrdila Međunarodna trgovinska komora u Parizu čija je svrha da pruže skup pravila koja se odnose na trošak i rizik za robu dok je ona na putu od prodavaoca do kupca.
• Neizravni
o Sudska (arbitražna) praksa
o Pravna znanost
o Statut i društveni ugovor
IMOVINSKOPRAVNI ODNOS je onaj odnos među ljudima koji je reguliran pravnim pravilima imovinskog prava.
PRAVNE ČINJENICE su one činjenice za koje pravo veže postanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a time u vezi postanak, promjenu ili prestanak nekog subjektivnog prava.
• S obzirom na njihov postanak mogu biti:
o Prirodni događaji(rođenje, protok vremena, smrt)
o Ljudske radnje(pravni poslovi)
• S obzirom na njihovu funkciju mogu biti:
o Pretpostavka
§ Nužna
§ Dostatna
o Pravna osnova je bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih imovinskih prava te za sebe veže sve ostale pretpostavke ili pravne činjenice.
o Predmjeva ili presumpcija
§ Oboriva
§ Neoboriva
o Fikcija
PRAVNI SUBJEKT je onaj subjekt koji je nositelj prava i obveza. Mogu biti:
• Fizičke osobe
*Pravna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta da može biti nositelj prava i obveza.
**Poslovna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta da svojim vlastitim očitovanjem volje stječe ta prava i obveze.
1. Potpuna poslovna sposobnost
2. Djelomična poslovna sposobnost
3. Ograničena poslovna sposobnost
4. Poslovna nesposobnost
***Deliktna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta da odgovara za svoja protupravna djela.
• Pravne osobe nastaju:
o Udruživanjem
o Registracijom
o Koncesijom
• Pravne odluke prestaju:
o Propisom
o Aktom državne vlasti
o Ostvarenjem cilja
o Smanjenjem broja njezinih članova
o Stečajem
OBJEKTI IMOVINSKOG PRAVA su stvari, činidbe i imovina.
• Prema pravnoj prometnosti stvari mogu biti:
o Stvari u prometu
o Stvari ograničene u prometu
o Stvari izvan prometa
• Prema prirodnim svojstvima stvari mogu biti:
o Pokretne i nepokretne stvari
o Zamjenjive i nezamjenjive stvari(Zamjenjive se stvari određuju po rodu, broju i mjeri i vrsti a nezamjenjive su strogo individualno određene).
o Potrošne i nepotrošne stvari.
o Djeljive i nedjeljive stvari. Podjela se može izvršiti:
§ Fizički
§ Geometrijski
§ Civilno
• Prema međusobnom odnosu stvari mogu biti:
o Jednostavne ili jedinstvene te sastavljene
o Glavne i sporedne. Sporedna stvar može biti:
§ Pripadak(petrinencija)
§ Priraštaj (acccretio) –posebno ubrajamo plodove(prirodni, industrijski, civilni(dospjeli i nedospjeli) te potrošene, nepotrošene i zanemareni)
• Činidba mora biti:
o Ljudska radnja
o Mora imati imovinski karakter
o Mora biti moguća
o Pravno dopuštena
o Određena ili bar odrediva
• Činidba se može sastojati u:
o Davanju
o Činjenu
o Propuštanju
o Trpljenju
• Imovina je skup subjektivnih imovinskih prava koja pripadaju jednom nositelju koja mora biti jedinstvena te ona mora u svim promjenama svog obujma sačuvati svoj identitet.
PRAVNI POSLOVI je očitovanje volje uz koje pravni subjekt veže određene učinke, među kojima je najvažniji postanak, promjena i prestanak pravnog odnosa. Pretpostavke su:
• Volja
• Očitovanje volje
• Pravna i poslovna sposobnost stranaka
• Moguća
• Dopuštena, određena ili odrediva činidba
• Dopuštena osnova
• Ponekad određena forma pravnog posla
VRSTE PRAVNIH POSLOVA mogu biti: imenovanim i neimenovanim.
Također mogu biti:
• Jednostrani i dvostrani pravni poslovi
• Pravni poslovi među živima
• Naplatni(onerozni) i besplatni(lukrativni) pravni poslovi
• Kauzalni i apstraktni pravni poslovi
• Formalni i neformalni pravni poslovi
• Evilatetni i aleatorni pravni poslovi
• Konsezualni i realni pravni poslovi
Sadržaj pravnih poslova sadrži sljedeće:
• Bitne sastojke
• Prirodni sastojci
• Uzgredni sastojci:
o Uvjet može biti:
§ Suspenzivni ili odgodni
§ Rezolutivni ili raskidni
§ Afirmativni
§ Negativni
o Rok može biti.
§ Početni rok
§ Završni rok
o Modus. Ako se ne ispuni modus može se:
§ tužiti na ispunjenje mobitela
§ Tražiti vraćanje onoga što je dano
NEVALJANI PRAVNI POSLOVI su oni koji nemaju ispunjene sve pretpostavke za svoju valjanost. Mogu biti:
• Ništavni. Razlozi su:
o Poslovna nesposobnost stranaka
o Nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje(mane volje)
§ Svjesni
§ nesvjesni
o nemogućnost nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe
§ objektivna nemogućnost
§ subjektivna nemogućnost
o nepostojanje ili nedopuštenost osnove. (osnova je pravni cilj kojemu stranke teže i koji je isti kod iste vrste ugovora, odnosno ona je glavni cilj ili svrha ugovora.)
Posljedice ništavnosti:
o ništavnost pravnog posla odnosno obveza restitucije ako je ona moguća ili naknade štete. Ako je razlog ništavnosti nepostojanje ili nedopuštenost pravnog posla onda se treba predati općini u kojoj ima sjedište što je primila na osnovu zabranjenog pravnog posla.
o Odgovornost za štetu koju trpi druga strana zbog ništavnosti pravnog posla.
• Pobojni.Razlozi su:
o Ograničena poslovna sposobnost
o Zabluda može biti:
§ O pravu-nije razlog pobojnosti
§ O činjenici-jeste razlog pobojnosti
§ O motivu-može biti ako je motiv odlučujući za preuzimanje obveze
§ O pobudi-ako je bila presudna za preuzimane obveze.
Zabluda mora biti bitna i neskrivljena.
o Prijevara
• Posljedice pobojnog pravnog posla:
o Restitucija
o Naknada štete
• Rok za pobijanje pravnog posla:
o Godina dana od dana saznanja odnosno prestanak prisile
o Tri godine od sklapanja pravnog posla
Rokovi su preklzivnog karaktera, tj njihovim se protekom gasi pravo pobijanja pravnog posla.
KONVERZIJA PRAVNOG POSLA je mijenjanje ništavnog pravnog posla u valjani ako je to u skladu s ciljem koje se stranke imale na umu kad su sklopile ništavni pravni posao i one bi ugovorile taj(drugi) pravni posao da su znale za ništavnost svog ugovora.
KONVALIDACIJA PRAVNOG POSLA je održavanje njegove pravovaljanosti. Ništavni pravni poslovi u pravilu ne mogu konvalidirati. Iznimka je zelenaški ugovor) dok pobojni mogu i to da oštećena stranka pusti da prođe rok za pobijanje pravnog posla ili se odrekne prava za pobijanje.
STJECANJE IMOVINSKIH PRAVA može biti:
• Originarno-ne izvodi svoje pravo iz prava prednika
• Derivatno-izvodi se svoje pravo iz prava prednika.Može biti:
o Translativno stjecanje ili nasljeđivanje odnosno sukcesija
o Konstitutivno stjecanje- na osnovu svog prava prednik osniva stjecatelju novo pravo.

GUBITAK IMOVINSKOG PRAVA može biti:
• Relativan
• apsolutan
*ZASTARA je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme.Sud pazi na zastaru na zahtjev stranke.Zastara potraživanja nastupa kad je zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Opći rok prema ZOO je 5 godina ali ima i specijalnih rokova. Postoji prekluzivi rok na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti i čijim protekom se ne gasi samo pravo na tužbu nego i samo subjektivno pravo te zastarni rok.zastoj zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih se zastara prestaje teći a nakon otklanja tih okolnosti proteklo počinje teći zastara s tim da se proteklo vrijeme prije nastupa okolnosti uračunava dok je prekid zastare nastup okolnosti kod kojih zastara nakon otklanjanja počinje iznova teći a vrijem se ne uračunava. Razlog za prestanak zastare su priznanje duga i podizanje tužbe. Kod prekluzivnog roka nema zastoja niti prekida zastare.


II.

OBVEZNO PRAVO je skup pravnih pravila kojim se uređuju obvezni odnos a to su odnosi u koje fizičke i pravne osobe međusobno stupaju povodom činidbi. Obvezno pravo je relativno i dispozitivno a to znači da ono djeluje samo među strankama i da stranke međusobno uređuju svoje odnose pod uvjetom da su u skladu sa prisilnim pravnim normama.
OBVEZA je pravni odnos između dviju osoba na temelju kojega je jedna strana ovlaštena zahtijevati od druge neku činidbu a druga je dužna tu činidbu izvršiti.
OBVEZNI ODNOS može biti:
• potpun
• nepotpun i to u slučajevima:
o naturalne obveze
o obveze s ograničenom odgovornošću
§ napuštanje stvari
§ odgovaranje samo određenim dijelom imovine
§ odgovaranje cijelom imovinom ali do određenog iznosa
OBVEZE S VIŠE SUBJEKATA su one obveze kad na jednoj ili obje strrane postoji više subjekata, bilo vjerovnika ili dužnika. One mogu biti:
• djeljive obveze
• nedjeljive obveze
• solidarne obveze
Obveze mogu biti:
• specifične-kad se duguje individualno određena činidba
• generične obveze-te su obveze određene po rodu
• alternativne obveze-obveze kod kojih dužnik duguje jednu ili više činidbi ali se oslobađa obveze kad ispuni jednu od njih.
• Fakultativne obveze-obveze kod kojih je dužnik dužan izvršiti samo jednu činidbu ali se oslobađa obveze tako da izvrši neku drugu činidbu.
• Kumulativne obveze-obveze u kojima je dužnik dužan izvršiti više činidbi a on se oslobađa obveze ako sve činidbe izvrši.
IZVORI OBVEZA su one pravne činjenice dakle prirodne događaje i ljudske radnje na temelju kojega nastaje obveznopravni odnos. Mogu biti:
• Ugovorne obveze(nastaju iz dvostranih pravnih poslova(ugovora)) .
• Izvanugovorne obveze. Nastaju iz:
o Jednostranih pravnih poslova
o Građanskopravnih delikata(prouzročene štete)
o Stjecanja bez osnova
o Poslovodstvo bez naloga
o Zakona(ex lege)
OBVEZNOPRAVNI UGOVORI su takvi ugovori čiji je cilj zasnivanje obveznopravnog odnosa.Imamo
• Jednostranobovezujuće
• Dvostranoobvezujuće ugovore.
Da bi nastao ugovor na ponudu mora doći prihvat ponude.
PREDUGOVOR je takav ugovor kojim se preuzima obveza da će se kasnije sklopiti drugi glavni ugovor. Obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka koji je predviđen za njegovo zaključenje. Ne obvezuje ako su se okolnosti toliko izmijenile od njegova sklapanja da ne bi bio zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.
POJAČANJE OBVEZNOPRAVNOG POSLA se može ostvariti putem:
• Kapare-stanovita količina novca ili drugih zamjenjivih stvari koju jedna strana daje drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor zaključen i kao sigurnost da će se ugovorna obveza izvršiti
• Zadržanja-ovlaštenje vjerovnika u čijim se rukama dužnikova stvar nalazi da je zadrži dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Vjerovnik nema pravo zadržati stvar koja je iz dužnikove imovine izašla protiv njegove volje ili mu je predana na čuvanje ili poslugu.vjerovnik se ima pravo naplatiti iz vrijednosti zadržane stvari isto kao i založni vjerovnik, ali o tome on mora pravodobno obavijestiti dužnika.
• Poručanstva-ugovor kojim se treća osoba (poruk) obvezuje vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika ako ovaj to ne učini. Poručanstvo je akcsesorna i supsidijarna obveza što znači da postoji samo dok postoji glavna obveza i vjerovnik ima pravo tražiti od poruka ispunjenje tak nakon neuspjelog namirenja od glavnog dužnika. Ako poruk ispuni obvezu dužnika sva prava vjerovnika prelaze na njega(zakonska cesija). Poručanstvo obvezuje samo ako je u pisanom obliku.
• Ugovornom kazne ili penala-ugovorno određena količina novca ili druga imovinska korist koju se dužnik obvezuje platiti ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjavanjem.
PROMJENE SUBJEKATA OBVEZE mogu biti na strani
• Vjerovnika i to :
o Cesija-ugovor kojim vjerovnik(cedent) svoje otuđivo potraživanje prenosi na drugu osobu(cesionara) dok dužnik(cesus) ostaje isti.Može biti:
§ Ugovorna
§ Zakonska
§ Nužna
Cesusua je nužno obavijestiti o izvršenoj cesiji(notifikacija) ali nije potreban njegov pristanak. Cedent odgovara cesionaru za:
§ Istinitost(veritet)
§ Naplativost(bonitet) potraživanja.
o Asignacija-izjava asignanta (uputitelja) kojim ovlašćuje asignata(upućenika) da u svoje ima a za račun asignanta izvrši stanovitu činidbu asignatoru(primatelju upute) a asignatora ovlašćuje da u svoje ima a za račun asignanta primi tu činidbu od asignata. Rok zatare je 1 godina.
• Dužnika i to:
o Preuzimanje duga- na mjesto prijašnjeg dužnika dolazi novi dužnik uz pristanak vjerovnika
o Preuzimanje ispunjenja-ugovor između dužnika i trećega kojim treći preuzima obvezu da umjesto dužnika ispuni činidbu dugovanu vjerovniku.
PROMJENA SADRŽAJA OBVEZE je kada subjekti obveze ostaju isti ali se mijenja sadržaj dugovanja odnosno potraživanja. Može biti:
• Novacija ili obnova sadržaja(mijenja se pravna osnova ili glavna činidba). Mora postojati stara obveza.
• Nagodba ili poravnanje.
OBVEZNOPRAVNI ODNOS PRESTAJE:
• Ispunjenjem-izvršenje dugovane činidbe.
• Raskidom ugovora-suglasni i na osnovni zakona(jednostrani i ex lege)
• Smrću stranke
• Otkazom
• Odustankom
• Prijebojem ili kompenzacijom
• Oprostom duga-prestanak obveze na taj način a ugovorne strane međusobno obračunaju potraživanje i protupotraživanje
• Protekom vremena
UZROKOVANJE ŠTETE: Prepostavke
• Štetna radnja štetnika(deliktna i ugovorna)
• Šteta oštećenome-umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i nanošenje fizičkoga ili psihičkoga bola. Drugome. Može biti sadašnja i buduća, materijalna i nematerijalna
• Uzročna veza-mora biti neprekinuta. Adekvatni uzrok ne mora biti i posljednji uzrok.
• Protupravnost-iznimka krajna nužda
• Krivnja(ponekad)-je subjektivni element da je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

08.09.2008. u 14:38 • 0 KomentaraPrint#

ČETVRTA GODINA-Pravo industrijskog vlasništva-skraćena verzija

PRAVO INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA

NOVO HRVATSKO ZAKONODAVSTVO NA PODRUČJU INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA

Zbog značaja prava industrijskog vlasništva za gospodarstvo jedinice lokalne uprave i samouprave obvezne su poticati sporazumijevanje i dogovaranje radi usklađivanja ekonomskih i drugih odnosa i interesa u vezi sa upotrebom zaštićenih izuma , modela i uzoraka .
Pored gospodarskih subjekata , nacionalne institucije djeluju kao mjesto razmjene , usklađivanja i širenja informacija o stanju tehnologije unutar države . U RH je osnovan DZIV – državni zavod za intelektualno vlasništvo . On je dužan u suradnji sa HGK- Hrvatska gospodarska komora pridonositi razvoju dokumentacijskih poslova i osposobljavanju regionalnih centara za tehničke informacije , specijaliziranih organizacija za zaštitu izuma .
HGK – ima zadatak poticati istraživačku i inventivnu djelatnost i obrazovati kadrove.
HGK – dodjeljuje priznanja za posebna dostignuća i zasluge u razvitku gospodarstva i za doprinos na području izumiteljstva i tehničkih unapređenja .
U okviru HGK 1997 god . je osnovana « Zajednica za inventivni rad « ona ima svrhu poticati inventivno djelovanje u društvu stvaranjem povoljnog društvenog i zakonskog okruženja i jačati promiđbu tržišne primjene intenzivnog rada .
Zajednica bi trebala pratiti interes i potrebe gospodarstva i usmjeravati inventivni rad stvarnoj potražnji za novim kupcima , tehnologijama i uslugama .
Zajednica se temelji na odredbama Prvog akcijskog programa o inovacijskom djelovanju Europske unije . Ona pruža potporu Hrvatskom savezu inovatora .

U RH je u skladu s odredbama Pariške konvencije ustanovljen Državni zavod za patente sa sjedištem u Zagrebu . Djelatnost ovog zavoda je u početku obuhvaćala samo područje industrijskog vlasništva , a kasnije i autorska prava koja čine intelektualno vlasništvo .
Društveno glasilo ovog zavoda je « HRVATSKI PATENTNI GLASNIK «

DZIV je dužan poduzećima i drugim zainteresiranim osobama učiniti dostupnim svoju dokumentaciju i informacije o stanju tehnike i o pravima koje štite izumi i znakovi razlikovanja . On je dužan u suradnji sa HGK pridonositi razvoju dokumentarnih fondova . Priznato pravo izuma i znakova razlikovanja , podrijetlo proizvoda upisuje se u odgovarajući registar .

POJAM I PRAVNA PRIRODA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA

Pravo industrijskog vlasništva je grana prava koja obuhvaća pravne norme kojima se reguliraju društveni odnosi povodom intelektualnih dobara ( izumi , robni i uslužni žigovi , tehnička unapređenja , modeli i uzorci , oznaka podrijetla proizvoda , poslovna tajna , know- how ). Temeljni smisao prava industrijskog vlasništva je poticanje tehnološkog razvitka i uređenje konkurentskih odnosa gospodarskih subjekata . Industrijskim vlasništvom su obuhvaćene i pravne norme koje se odnose na istupanje i odnose gospodarskih subjekata na tržištu povodom obavljanja gospodarske djelatnosti.
Pravo industrijskog vlasništva formirano je sredinom prošlog stoljeća donošenjem nacionalnog zakona o vlasništvu i međunarodnih konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva izvan nacionalnih granica .

Teorije o pravnoj prirodi industrijskog vlasništva :

1.Monopolna teorija – nastala u Engleskoj . Dodjeljivanje privilegija je dovelo do zloupotreba tako da su u korist pojedinaca monopolizirani : sol , pivo , grožđe. Da bi se to otklonilo donesen je « Statut o monopolima » u kojem su određene i smjernice zaštite patenata . Patenti su dodjeljivani na rok od 14 godina .
2.Teorija intelektualnog vlasništva – nastala u Francuskoj . U prvi plan se stavlja pojedinac koji svojim stvaralačkim i inventivnim snagama dolazi do novih spoznaja na području prirodnih znanosti i tehnike . Pravnici dolaze do uvjerenja da postoji prirodno vlasništvo na proizvodima koji su rezultat ljudskog duha .Ovu je misao je izrazio Galileo Galilej u svom zahtjevu za dodjelu privilegije za njegov izum .
Zakonom iz 1791 određeno je da svaki izum vlasništvo izumitelja ; traje 15 god .
3.Teorija o osobnim pravima – nastala u Njemačkoj . Izumi , uzorci , modeli i žigovi su bestjelesne stvari vezane za osobu koja ih je stvorila intelektom i sposobnošću .
4.Teorija potrošača – prilikom određivanja pravne prirode prava industrijskog vlasništva treba poći od njegove ekonomske funkcije. Sva ta prava su usmjerena na stjecanje klijenta .
5.Teorija nematerijalnog prava – nastala u Njemačkoj . Polazi od toga da su predmet prava industrijskog vlasništva nematerijalna dobra koja su rezultat ljudskog stvaralaštva . Ona imaju samostalnu vrijednost , neovisna o vremenu i prostoru , mogu se realizirati a da im se ne promijeni bit . Nematerijalna dobra se mogu poistovjetiti s bestjelesnim stvarima .

ODNOS INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA I AUTORSKOG
GRAĐANSKOG I TRGOVAČKOG PRAVA

1. Autorsko pravo – njime se regulira zaštita autorskih djela tj. svih duhovnih ostvarenja iz područja znanosti , književnosti , i drugih oblika stvaralaštva bez obzira na vrstu i oblik izražavanja . Pravo industrijskog vlasništva se odnosi na tehničke izume – nova tehnička rješenja određenih problema koja su tehnički izvodljiva i koja se mogu primijeniti u industriji i drugoj djelatnosti , a štite se patentom , tehnička unapređenja , industrijska oblikovanja intelektualne trgovine .
2. Građansko pravo – prava s područja industrijskog vlasništva nastala su u okviru građanskog prava , na temelju načela građanskog prava .
U slučaju nedostatka propisa odnosno postojanja pravnih praznina u pravu ind. Vlasništva koriste se i propisi građanskog prava .
Bliska veza postoji sa obveznim pravom jer se njime regulira jedno od posebnih pitanja prava industrijskog vlasništva – ugovori o licenci.
Pravo industrijskog vlasništva osigurava pravnu zaštitu moralnih i materijalnih prava stvaratelja u odnosu na izum ( to je pitanje u okviru građanskog prava ) .
3. Trgovačko pravo – pravo industrijskog vlasništva osigurava pravnu zaštitu prava poduzeća na patent , robni žig , oznaku podrijetla i neovlašteno pristupanje drugih gospodarskih subjekata na tržištu .
Izumi i tehnička unapređenja i znaci razlikovanja se svakodnevno primjenjuju u industrijskoj proizvodnji , robnoj razmjeni , zato je razumljiva bliskost ovih dviju grana prava .
Osnovni korisnici zaštićenih izuma u Hrv. Pravnom sustavu su trgovačka društva , poduzeća .

POVIJESNI RAZVITAK INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA

Začetci pravne zaštite prava iz područja industrijskog vlasništva javljaju se na području označavanja robe. Već u Antičko doba je bila rasprostranjena upotreba oznake za robu u vidu crteža i slikovnih znakova . Krajem srednjeg vijeka pojavljuju se veliki izumi i otkrića , a patentno pravo nije bilo razvijeno . Tada je postojao sustav srednjovjekovnih privilegija koje su se pojedincima davale putem kraljevskih « otvornih pisama « u cilju stvaranja monopola proizvodnje ili prodaje .
1421 god. u Firenci ; Filipu Brunelleschin dodijeljena je privilegija za izum pravila za prijevoz teških tereta .

Pravo izumitelja je prvo zakonsko priznanje našlo u Venecijanskom statutu 1474 god. Svaka osoba koja je izumila novu i izvodljivu napravu mogla je za nju zatražiti zaštitu koja je trajala 10 god. Prvi zakonski tekst o objektivizaciji izumiteljskog prava je bio Engleski zakon o monopolima .
1844 god. je donesen zakon o patentima koji poznaje sustav prijave pri stjecanju patenta . 25.08.1711. god . Lionski konzulat je donio naredbu o zaštiti uzoraka na svili. Tom naredbom zabranjeno je svakom radniku da uzima , krade , pozajmljuje i služi se uzorcima danim na povjerenje radi proizvodnje .
Odlukom kraljevskog savjeta do 14.07.1787 god. zabrana je proširena na sve proizvođače svile u Francuskoj , uvedeno je deponiranje nacrta uzoraka .
1909.god . u Francuskoj je donesen zakon kojim se štite uzorci i modeli .
Zaštita traje 50 god . Imitiranje žiga kažnjivo je i obvezna je naknada štete .
1857 .god . u Francuskoj je donesen zakon o žigovima .

Pravo industrijskog vlasništva je normirano i nizom međunarodnih ugovora , a temeljni im je zadatak osigurati pravni režim stjecanja , iskorištavanja i prenošenja prava niz područje industrijskog vlasništva .
20.03.1883 Pariškom konvencijom utemeljena je unija za zaštitu industrijskog vlasništva . Najvažnije pravo predvođeno ovom konvencijom je pravo međunarodnog prvenstva – zasniva se podnošenjem prijave koja se smatra uredbom prema nacionalnom zakonodavstvu svake zemlje .
09.09.1986.god. Bernskom konvencijom za zaštitu književnih i umjetničkih djela utemeljena je Unija za zaštitu književnih i umjetničkih djela .

IZVORI PRAVA INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA

Izvori prava su različiti oblici u kojima se javljaju pravna pravila .
Izvori u materijalnom smislu su društveni odnosi koji zahtijevaju pravno
reguliranje .
Formalni pravni izvori predstavljaju pravne propise kojima su regulirani pravni odnosi .

Formalni izvori mogu biti :
1. izravni – ustav, zakoni , međunarodni ugovori , podzakonski akti , pravni običaji
2. neizravni – sudska praksa i pravna znanost

Dijelimo ih i na : pravni izvori nacionalnog i međunarodnog podrijetla .

MEĐUNARODNI IZVORI PRAVA INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA U BiH

Države su ugovarale i prihvaćale multilateralne i bilateralne ugovore u području industrijskog vlasništva . To pravo su počele stvarati putem bilateralni ugovora , neke su odredbe formulirane kroz anekse. BiH je preuzela savezni o zaključivanju i izvršenju međunarodnih ugovora :
1. Konvenciju kojom se osniva svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo
2. Parišku konvenciju za zaštitu industrijskog vlasništva
3. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova
4. Ničanski sporazum o klasifikaciji proizvoda
5. Lovranski sporazum o klasifikaciji industrijskih uzoraka i modela


1. Svjetska organizacija za intelektualni vlasništvo – WIPO
cilj joj je da zaštiti intelektualno vlasništvo . Članica WIPO je svaka članica EU .
2. Pariška konvencija 1883 god. – to je višestrani međunarodni ugovor
Zaključen je na neodređeno vrijeme , otvoren za pristup svim državama temeljem prijave . Najvažnija prava donošena ovim konvencijom : pravo prvenstva i pravo izložbenog prvenstva .
3. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova1891.god.
Regulira stjecanje zaštite žigova u zemljama ugovornicama podnošenjem jedne prijave žiga . Potrebno je da se prijava podnese putem nacionalnih patentnih ureda koji može u roku od 1 god. odbiti međunarodnu registraciju žiga . Međutim , registracija žiga traje 20 god. , to se može produžiti na daljnjih 20 god.
4. Sporazum o suradnji na području patenata – usvojen u Vošingtonu 1970 god. s ciljem usavršavanja međunarodno pravne zaštite izuma , utvrđivanje postupka za dobivanje pravne zaštite izuma , utvrđivanje postupaka za dobivanje pravne zaštite izuma i organiziranja informativne službe .
BiH može zatražiti ili zadržati članstvo u organizacijama unutar UN – a .
BiH ima dva entiteta : Federacija i Republika Srpska . Svaki entitet može zatražiti članstvo , sklapati ugovore i sporazume sa državama .

USTAVNE ODREDBE

Ustav ima mali broj odredaba vezanih za industrijsko vlasništvo , ali one imaju prvorazredno značenje . Ustavom je zajamčena sloboda kulturnog , znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva , kao i zaštita moralnih prava .

ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI

U BiH temeljni izvor prava industrijskog vlasništva su zakonski propisi . Postoji glavni zakon i sporedni zakoni vezani za ovaj prednji .

Podzakonski propisi :
a) pravilnik o postupku za priznanje patenta : pokretanje postupaka za priznanje patenta , upis prijave patenta , upis prijave patenta u registar prijava , ispitivanje prijave patenata.
b) pravilnik o postupku za priznanje prava na žig : sastavljanje , podnošenje i bitni element prijave žiga , postupak promjene žiga i postanak prava na žig.
c) pravilnik o postupku za priznanje prava na model :sastavljanje i bitni element za podnošenje prijave modela , upis modela u registar , prestanak prava na modelu
d) pitanja u svezi postupkom za utvrđivanje oznake podrijetla proizvoda .

OBIČAJNO PRAVO

Pravna pravila čiji se formalni izvor ne nalazi u nekom propisu koji donosi zakonodavni organ nego u običajima društvene sredine koji se postupno i manje više spontano stvaraju . Tu su pravila ponašanja koja se kroz potrebno vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovu ponavljanjem utvrđenog shvaćanja , a zakonski propisi im nije dao pravni karakter .
Subordinirani su zakonski pravom – važe samo ako ih zakon prizna
Supsidijarni su – dolaze u obzir samo ako određeni odnos nije pravno uređen .

SUDSKA PRAKSA
Donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju tog nastaje opće obvezatna pravna norma .
Sudska praksa je neizravan izvor prava . Sudska odluka djeluje kao izvor prava za stranke za koje je u konkretnom slučaju donesena .Iako sudska praksa nije DE IURE izvor prava , ona DE FACTO može biti izvor prava .

PRAVNA ZNANOST
Ona utječe na zakondavce , sudsku praksu , neposredno ili posredno . Pravna znanost djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti , ali se sudac ne može pozvati na nju kao zakon .
UGOVOR
Izvor prava za industrijsko vlasništvo . Prijenos prava se obavlja putem ugovora . Ugovor je temeljni izvor za ugovorne stranke , njime se prenose prava .

OPĆI AKT PODUZEĆA

Velik broj izuma stvorenih na radu , tehničkih unapređenja regulira se ovim aktima .
Opći akt poduzeća su autonomni i samostalni jer ne podliježu odobrenju nikakvih tijela izvan društva , moraju biti u skladu sa zakonom .Opći akt uređuju postupak za utvrđivanje postojanja tehničkih unapređenja i mogućnosti njegove primjene , isplatu naknada za primjenu tog dostignuća .
ZNAKOVI RAZLIKOVANJA

Znakovi razlikovanja proizvoda su svaka oznaka proizvoda , to su faktične oznake proizvoda neovisno o tome jesu li zaštićene ili nisu u smislu zaštite prava industrijskog vlasništva .
Izum se štiti patentom .
Znakovi razlikovanja se štite:
1. novi oblici , tijela , slike i crteži – štite se modelom ili uzrokom
2. robni ili uslužni znakovi – robnim ili uslužnim žigom
3. geografski naziv proizvoda – oznakom podrijetla proizvoda

Najistaknutiji i najtipičniji znak razlikovanja ŽIG .
1. Svi znaci koji služe za obilježavanje i razlikovanje robe moraju biti različiti od već postojećih znakova i moraju se razlikovati po svojim vanjskim obilježjima .
2. Znakovi za obilježavanje robe moraju biti primjenjivi u gospodarskom prometu
3. Ovi znakovi predstavljaju rezultate stvaralačkog rada svojih autora .Uzorci i modeli ne služe obilježavanju i razlikovanju robe , već su oni kreacije .

PRETRAŽIVANJE PATENTNE DOKUMENTACIJE

U BiH je prihvaćen sustav
1.« odgođenog ispitivanja prijave «. Patentna se prijava objavljuje nakon isteka 18 mjeseci od dana podnošenja prijave . Objava prijave je najviše informativnog karaktera . Nakon objave slijedi
2. « potpuno ispitivanje « ispituje se postojanje svih uvjeta za priznanje patenta, ispitivanje provodi sektor za patente pri zavodu za standardizaciju mjeriteljstvo i patente BiH .
Potpuno ispitivanje se provodi samo ako prijavitelj najkasnije 6 mjeseci nakon objave prijave u « Glasniku « pismeno zatraži ispitivanje i za to plati pristojbu . Ako ne zatraži ispitivanje , onda se donosi odluka o odbacivanju zahtijeva za patentiranje . Pretraživanjem stanja dokumentacije utvrđuje se postojeće stanje tehnike .
Ovo potraživanje je važno da se ne pojave dva ista proizvoda . Posebno je značajno ispitivanje međunarodne prijave – na osnovu izvještaja o potraživanju , nakon toga se donosi oduka o priznanju . Jedan primjerak uredne prijave zadržava prijavni organ, drugi prosljeđuje međunarodnom birou , a treći međunarodnoj organizaciji za ispitivanje – on mora imati najmanje 100 ispitivača . Najkasnije u roku 18 mjeseci od podnesene prijave Međunarodni biro objavljuje međunarodnu patentnu prijavu . Postupak izdavanja europskog patenta započinje prethodnim ispitivanjem prijave . Ispituje se njezina urednost , stavlja se datum prijema , zahtjev za izdavanje europskog patenta , jesu li pristojbe uplaćene na vrijeme .Ulazna prijava ulazi u rešers , (pretraživač dokumentacije) nakon toga se dostavlja prijavitelju . Prijava se objavljuje čim je to moguće , najkasnije u roku 18 mjeseci od dana podnošenja prijave .
Ako se utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti izdat će se Europski patent .

PATENTNA PRIJAVA

Patent je tehnološka inovacija koja je pravno priznata i registrirana u određenoj zemlji . Patentom se štiti izum koji čini novo tehničko rješenje određenog problema koji je rezultat stvaralačkog rada , tehnički je izvodljiv i rezultat je stvaralačkog rada . Zaštita izuma patentom izumitelj dobiva isključivo pravo korištenja izuma , stavljanjem proizvoda dobivenog njegovom primjenom u pravni promet . Postupak za stjecanje prava pokreće se podnošenjem pismene prijave zavodu . Prijavu podnosi izumitelji ili organizacija koju on ovlasti , a mora sadržavati :
1. zahtjev za priznanje prava
2. opis izuma
3. sažetak opisa i nacrta .

Podnositelj prijave može biti svaka zainteresirana domaća ili strana fizička ili pravna osoba . Postupak za stjecanje prava za patent ima tri faze : podnošenje prijave , rješenje o priznanju ili odbijanju . Zaštita izuma patentom ograničena je prostorno na teritorij države u kojoj je izum prijavljen , a može istodobno biti zaštićen u više država . Patent registriran u drugoj državi ne uživa pravnu zaštitu na teritoriji BiH .
Ako strani pripadnik želi zaštititi svoj patent u BiH mora podnijeti patentnu prijavu zavodu preko ovlaštenih zastupnika . Ne postoji svjetski ili međunarodni patent jer tu vrijedi načelo teritorijalnosti – patent je ograničen na određeni teritorij . Europski patent se ne daje za izume čija bi objava bila protivna javnom poretku . Svaka pravna ili fizička osoba može podnijeti prijavu za stjecanje europskog patenta , naziv izuma , pravo prvenstva , opis izuma , crteža . Postupak započinje prethodnim ispitivanjem prijave .

POJAM I ZNAČENJE ŽIGA

Žig je zaštićeni znak jedne pravne ili fizičke osobe kojoj pripada isključivo pravo da proizvode koji su označeni žigom stavlja u promet ili da se žigom koristi pri obavljanju uslužne djelatnosti . Žig je identifikacijska oznaka koja se koristi u gospodarskom prometu , služi kao jamstvo kakvoće i usluga .
Funkcija žiga je označavanje imena proizvođača i oznaka robe. Žig pored identifikacijske ima i ekonomsku funkciju , on je važan instrument za komuniciranje sa potrošačima , temelji se na povjerenju i nudi garanciju za kakvoću . Žig je neobično važan element u poslovanju poduzeća , njegov značaj proizlazi iz njegove ukorijenjenosti u podsvijest potrošača i korisnika usluga . Žig ima i svoju garantnu funkciju – proizvod koji je obilježen žigom smatra se kvalitetnim . On nema nikakvu samostalnu vrijednost osim kao grafička rješenja autora .Postoje kvalitetni proizvođači koji robu stavljaju pod svojim žigom u promet , postoje varalice ili imitatori koji oponašaju žig kvalitetnog proizvođča .
Registrirani žig je onaj koji je upisan u registar žigova koji uvodi patentni ured . Oznaka ukazuje na korisnika žiga i njegovo pravo na upotrebu tog žiga ; omogućuju svima da doznaju tko je vlasnik žiga .
Izvori žigova su : zakonski i podzakonski propisi , običaji , sudska praksa , ugovori , opći akti poduzeća , međunarodni izvori ( ugovori : bilateralni i multilateralni ) .
VRSTE ŽIGOVA

Žigovi se mogu razlikovati prema :
1. formi ( žigovi u riječi , žigovi u slici , kombinacija riječi i slike , slovima i brojevima , trodimenzionalni žigovi zvučni i mirisni žigovi )
2. funkciji ( robni , uslužni , tvornički , trgovački , proizvodni , čuveni , općepoznati )
3. ovlaštenoj osobi ( individualni ili kolektivni ) .

Robni žig – znak koji se koristi u gospodarskom prometu , za razlikovanje robe .To je zaštićeni robni znak koji se može odnositi na jedan ili više proizvoda .
Uslužni žig – znak koji uslužno poduzeće upotrebljava u gospodarskom prometu za razlikovanje njegovih uslužnih djelatnosti .
Žigovi u riječi – najvažnija skupina žigova , najmnogobrojnija . Mogu biti sastavljeni iz različitih riječi , dolaze u obzir riječi nastale kombinacijom slogova i slova . Žigovi u riječi mogu biti individualizirani , oni imaju najširu zaštitu .
Žigovi slovima i brojevima – u praksi su češći žigovi koji se sastoje od slova
Žigovi u slici – svaki površinski oblik određen pomoću crta ili boja tako da predstavlja cjelinu .
Žigovi koji označavaju proizvode višeg kvaliteta brzo postaju općepoznati , a tijekom vremena postaju čuveni ( npr. Vegeta ) .
Općepoznati žigovi su » jaki žigovi «- odlikuju se distinktivnošću , toj je posljedica njegove izvornosti štećene reklamiranjem . Posebna vrsta žigova su slogan . Oni se sastoje od odgovarajućih kombinacija riječi koje čine parolu ( npr. KIKI) .
Pričuvni žigovi – registrirani podnošenjem prijave , ali se ne koriste odmah nego se drže u pričuvi .
Pojedinačni žigovi – nositelj prava na žig je jedna osoba .
Kolektivni žigovi – titular prava je pravna osoba s određenim brojem samostalnih članica koje ujedinjuju zajednički interesi .
Podnositelj prijave priznanja na kolektivni žig dužan je uz prijavu podnijeti opći akt o kolektivnom žigu . Funkcija kolektivnog žiga je informiranje javnosti o posebnim osobinama proizvoda za koje kolektivni znak rabi . Jedna vrsta kolektivnog žiga naziva se žigovi koncerna . Kolektivni žig je iznimka jer se ne može prenijeti na drugog .

PREDMET ZAŠTITE ŽIGOM , PRAVO NA ŽIG I OGRANIČENJE PRAVA NA ŽIG

Svako poduzeće slobodno bira znak koji će koristiti kao svoj žig . Znakom omogućava da se kao žig zaštiti svaki znak koji je prikladan za razlikovanje robe u gospodarskom prometu .
Kod izbora znaka dolazi do izražaja kreativnost i maštovitost njegova autora . Žig čini znak , ali proizvodi i usluge na koje se taj znak odnosi . Tvrtka i znak na njoj uživa zaštitu samo na području registracijskog suda , znak zaštićen žigom ipso facto uživa zaštitu na cijelom području države .
Pravo na žig je integralni dio industrijskog vlasništva i zaštićen je u najvećem broju zemalja .
Pravo na žig pruža titularu jamstvo za uložene investicije nužne da bi ovoj robi instrument postao poznat i da bi poslužio potrošačima kao preporuka kakvoće . Nositelj žiga ima isključivo pravo rabiti žig u gospodarskom prometu za označavanje svojih proizvoda . Ono je monopolskog karaktera jer svom nositelju daje isključivo pravo upotrebe .
Pravo na žig se stječe registriranjem i uporabom u gospodarskom prometu za označavanje svojih proizvoda . Ono je monopolnog karaktera jer svom nositelju daje isključivo pravo upotrebe . Pravo na žig se stječe registriranjem u upotrebom u gospodarskom prometu . Samim prijavljivanjem žiga stječe se pravo prvenstva . Ako nositelj prava na žig prestane upotrebljavati žig može izgubiti na nj pravo . Nakon upisa nositelju prava se izdaje odgovarajuća isprava . Pravo na žig se stječe danom podnošenja uredne prijave , pravo na žig traje 10 god.
Žigom se smatraju pečat , štambilj i punca .
Žigom se smatra zaštita znaka koji je prikladan za razlikovanje robe – usluga u gospodarskom prometu .

U HR kao žig se ne može koristiti znak :
1. koji je protivan zakonu, moralu ili javnom poretku
2. koji nije prikladan razlikovanju robe , koji je više za opću upotrebu
3. vulgaran znak – označava cijenu , namjenu , kakvoću , zemljopisno podrijetlo robe
4.koji svojim izgledom može stvoriti zabunu i dovesti potrošače u zabludu
5.koji je istovjetan sa ranije zaštićenim znakom
6.koji sadrži državni grb , amblem , karticu zemlje ili drugo
7.lik i ime osobe se može zaštiti samo pristankom te osobe .

PRESTANAK PRAVA NA ŽIG

Poduzeće ili pojedinac mogu istaknuti dekleratornu tužbu za utvrđenje kojom od nadležnog suda traže da utvrdi kako je znak koji upotrebljava za obilježavanje svoje robe ili usluga , da je taj znak bio općepriznat kao obilježje robe .Tužitelj koji uspije dokazati prvenstvo ima pravo biti proglašen nositeljem prava na žig umjesto dotadašnjeg nositelja .
Pravo upotrebe znaka kakvoće može prestati ako protekne vrijeme za koje je dato pravo upotrebe , ako organizacija koja je ustanovila taj znak iz opravdanih razloga raskine taj ugovor i ako taj znak prestane postojati kao znak kakvoće . Taj znak može biti oduzet od organizacije ako se ne pridržava pravilnika . Svaka bespravna upotreba tog znaka predstavlja povredu prava .

ZNAK KAKVOĆE I ŽIG

Znak kakvoće je posebna oznaka proizvoda kojim se potvrđuje da roba označena takvim znakom ima određena kvalitetna svojstva . On je simbol kakvoće . Poznavanjem i primjenom osnovnih pojmova o kakvoći proizvoda omogućuje se siguran nastup na tržištu i točno informiranje sudionika u bavljenju trgovinom .
Ovaj znak se razlikuje od žiga , prije svega on ne spada u materiju industrijskog vlasništva . Znak kakvoće po svojoj suštini jest robni žig koji može biti izražen u obliku riječi izraza , slike , crteža ,šifre . Iako su gotovo istovijetni ono što znak kakvoće čini posebnim jest to, što se stavlja na proizvod isključivo radi vidnog označavanja da taj proizvod ima određenu kakvoću .
Znak kakvoće ne služi kao žig razlikovanja robe od druge robe u prometu . Osoba koja utvrđuje znak kakvoće mora imati pravilnik o tome znaku kakvoće . Za ustanovljavanje znaka kakvoće potrebno je ovlaštenje organa uprave nadležno za poslove iz oblasti iz koje je proizvod za koje se ustanovljava znak kakvoće . Znak kakvoće se registrira kod nadležnog ureda za patente .
Proizvodne organizacije mogu s organizacijom koja je ustanovila taj znak zaključiti ugovor o upotrebi znaka kakvoće . Prije zaključivanja tog ugovora organizacija koja je taj znak ustanovila može provjeriti ispunjava li proizvodna organizacija uvijete za znak kakvoće . Pravo upotrebe tog znaka može prestati protekom tog vremena , oduzimanjem ili slobodnim odustankom jedne od stranaka .
KNOW – HOW
Know – how je tehničko ili specijalističko znanje koje ima određenu vrijednost u postupku proizvodnje ili prodaji proizvoda . To mogu biti različite vrste znanja od općih do visoko specijalističkih . To su operativna , tehnička znanja koja omogućavaju tvrtki efikasniju i ekonomičniju proizvodnju .
Know- how je svako tehničko znanje primjenjivo u industriji koje se od strane osobe koja ga posjeduje smatra novim i koje ta osoba želi zadržati u tajnosti , da ga sam iskoristi ili da ga na povjerljiv način prenese na drugog .
Ovaj izraz je prenesen iz Engleskog jezika , na hrvatskom znači « znati kako « .
U užem smislu know – how to može biti . Za razliku od patenata za koje je potrebna apsolutna novost , za know – how je potrebna relativna novost .
Karakteristike know – how su :
1. KORISNOST – potrebno je da predstavlja ekonomski interes za onog tko ga posjeduje , treba biti takve prirode da primjenom poboljša konkurentsku sposobnost .
2. TAJNOST – dok je u tajnosti know- how osoba ima određeni monopol . Tajnost postoji ako informacije nisu generalno poznate .
3. PRENOSIVOST – sposobnost da znanja i iskustva prenose sa jednog korisnika na drugog
Know – how se može prenositi putem ugovora , najčešće ugovora o licenci . Zaključenje ugovora o know- how je složen posao jer se radilo o kompleksnim ugovorima , nužno je poznavanje tehničkog aspekta .
Najznačajnija obveza know- how davatelja je da preda ili priopći stjecatelju znanje i iskustvo u obliku , opsegu , i na način kako je ugovorom predviđeno . Davatelj ima obvezu jamstva prema stjecatelju .
Davatelj može raskinut ugovor ako korisnik ne postigne traženu kakvoću .

SPORAZUM O SURADNJI NA PODRUČJU PATENATA

Temeljni je zadatak međunarodnih ugovora osigurati isti pravni režim glede stjecanja, iskorištavanja i prestanka prava iz područja industrijskog vlasništva zemalja koje su zaključile taj ugovor . Da bi se za jedan izum osigurala patentna zaštita u više zemlja potrebno je za svaku zemlju podnijeti posebnu prijavu patenta prema nacionalnom gospodarstvu te zemlje , sastavljene na jeziku te zemlje i uz plaćanje predviđenih nacionalnih pristojbi .
Da bi izumiteljima olakšao put do patenta i da bi se njegova dodjela poboljšala uvedena je organizacija za ispitivanje i odobravanje patenata .
Takav sustav u svjetskim okvirima je sporazum o suradnji na području patenta . Takav sustav u svjetskim okvirima je sporazum o suradnji na području patenta Patent Cooperation Treaty ( PCT ) – RH mu je pristupila 1998 god.
PCT je prihvaćen u Washingtonu 1970 god. s ciljem usavršavanja
međunarodnopravne zaštite izuma , utvrđivanja postupka za zaštitu
PCT sadrži :
1. MEĐUNARODNU PRIJAVU – prijavljuju je osobe koje imaju domicil . Podnositelj prijave vrši prijavljivanje patenata u više zemalja podnoseći jednu međunarodnu prijavu na jednom jeziku , uz jedinstvenu pristojbu .
2. MEĐUNARODNI REŠERS
3. MEĐUNARODNA OBJAVA
4. PRETHODNO MEĐUNARODNO ISPITIVANJE

Međunarodno ured može pružati informacijske usluge davanjem tehničkih usluga kojima se raspolaže objavom dokumenata , neposredno ili preko ovlaštenih tijela.
PCT ima svoj proračun koji se sastoji od prihoda ostvarenih na ime pristojbi i drugih troškova i posebnih doprinosa koje članice uplaćuju u obrtni fond . Sporovi među državama se iznose pred međunarodni sud .
Države mogu otkazati ugovor , on ima učinak istekom 6 mjeseci nakon objave .


KORISNI MODEL

Pravo industrijskog vlasništva obuhvaća i norme kojima se pruža zaštita duhovnom stvaralaštvu na gospodarskom području gdje spadaju i KORISNI MODELI .
Korisni model u obliku zaštite izuma kojim se štiti izumi novog oblikovanja industrijskog prometa u svrhu njegove bolje i racionalne upotrebe . Razlika između modela za iskorištavanje i industrijskog modela je u tome što je model iskorištavanja mnogo blaži izum za unapređenje stanja tehnike . Industrijski model je vezan za vanjski model i estetski izraz . Zajednička osobina izuma i korisnog modela su : novost i zanatska primjenjivost . Razlika je u tome što se model treba predstaviti tjelesnim modelom , a izumi ne trebaju . BH regulira samo zaštitu industrijskih modela . Korisnim modelom se štiti vanjski oblik koji je novi izum rezultat stvaralačkog rada , industrijski primjenjiv i funkcionalan . Zaštita korisnim modelom traje samo nekoliko godina .
ZAŠTITA PRAVA INDUSTRISKOG VLASNIŠTVA POSLOVNOM TAJNOM

Prava industrijskog vlasništva se mogu zaštititi poslovnom tajnom , oblikom industrijskog vlasništva ili oblikom autorskog prava . Zaštita poslovnom tajnom može ponekad potisnuti u drugi plan pravno unčikovitu zaštitu .
Patentom se štiti nešto što nitko ne smije povrijediti , a poslovna tajna štiti ono što nitko ne smije doznati . Znanje i iskustva koja se smatraju poslovnom tajnom mogu se vremenski duže zaštititi jer ta zaštita nije vremenski ograničena kao zaštita patenta. Tajna je podatak koji je zakonom ili drugim aktom određen «tajnom» .
To može biti : poslovna , državna , službena a označava se i stupanj tajnosti .
Poslovna tajna je informacija koja je tajna , a svom vlasniku daje prednost pred konkurencijom . To je svaki postupak u položaju i djelatnosti poduzeća koji je priznat određenom krugu osoba .
Tri su pretpostavke za poslovnu tajnu :
1. podatak koji je poslovna tajna mora biti određen odgovarajućim potpisom
2. podatak mora predstavljati proizvodnu tajnu ili rezulultat istraživačkog rada
3. neovlašteno priopćavanje tog podatka ima za posljedicu nastupanje štete Naknada štete se ostvaruje u sudskom postupku , a tužba zastarijeva nakon 1 godine . Poslovna tajna poduzeća su : podaci i dokumenti koji predstavljaju poslovnu tajnu s gledišta gospodarstva čije se objavljivanje temelji na zakonu , dokumenti i podaci koje poduzeće odredi da bude poslovna tajna .
Poslovna tajna ne može biti apsolutna tj. poznata samo jednoj osobi .Poslovnom tajnom mogu se proglasiti podaci : proizvodnog postupka , podaci o istupanju poduzeću na tržište , o financiranju materijalnog položaja poduzeća . Svako je dužan čuvati poslovnu tajnu bez obzira na način saznanja podataka . Ne smatra se povredom poslovne tajne izum koji nije patentiran i osoba vrši na njemu ispitivanje , podaci priopćeni na sjednicama .

DRŽAVNI ZAVOD ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO
U skladu s odredbama Pariške konvencije u RH je ustanovljen DZIV za patente sa sjedištem u Zagrebu . Djelatnost zavoda u početku je obuhvaćala samo industrijsko vlasništvo , a ne i autorska prva koja čine intelektualno vlasništvo .
Od 1996 god. djelatnost ovog zavoda je intelektualno vlasništvo . DZIV je organ državne uprave u čijoj je nadležnosti zaštita intelektualnog vlasništva . Zavod je dužan poduzećima i drugim pravnim osobama učiniti dostupnim svoje informacije i dokumentaciju .
DZIV u suradnji sa HGK pridonosi razvoju dokumentacijskih fondova i stručnom osposobljavanju regionalnih centara za tehničko – tehnološke informacije . U DZIVu se treba osnovati stručni savjet kao savjetodavno tijelo. Predsjednika i članove savjeta imenuje vlada RH . Priznato pravo kojim se štiti izumi , znakovi razlikovanja upisuje se u registar .
Vođenje registra je propisano zakonom , registri su javni , to je posebna knjiga sa točno utvrđenim rubrikama u koje sa upisuju posebni podaci. DZIV ima službene listove, u RH to je « GLASNIK « to je periodično glasilo u kojima se objavljuju imena donositelja patenata , sa kratkim opisom izuma . Temeljni zadatak « GLASNIKA « je redoviti objavljivanje patenata , dodjeljivanje i dr.

PLANIRANJE NA PODRUČJU INVENTIVNE DJELATNIOSTI

Planiranje na području inventivne djelatnosti zahtijeva aktivnost gospodarskih subjekata i postojanje odgovarajućih nacionalnih institucija koje bi djelovale kao mjesta razmjene , usklađivanja i širenja informacija o stanju tehnologije u državi .

Inventivna djelatnost je ključni pokretač gospodarskog rasta . U RH je posebno značajan odnos DZIV u HGK koji doprinosi razvoju dokumentacijskih fondova .
28.10.1997.god. je osnovana zajednica za inventivni rad , ona djeluje u sastavu HGK , ali to nije pravna osoba .

Zajednica potječe inventivno djelovanje u društvu zatvaranjem povoljnijeg zakonskog i društvenog okruženja i jača promiđbu tržišne primjene rezultata rada svih članica . Zajednica bi trebala pratiti interes i potrebe gospodarstva i usmjeravati inventivni rad stvarnoj potražnji . Predviđeno je povezivanje ove organizacije sa sličnim u inozemstvu .

Članom zajednice mogu postati udruge inovatora , inovatori članovi Hrvatskog saveza, pravne osobe koje se bave inventivnim radom, tehnološki centri, razvojno istraživački instituti, fakulteti i institucije.

SVJETSKA ORGANIZACIJA ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO WIPO – I POLOŽAJ HRVATSKE

Predmet intelektualnog vlasništva su proizvodi – ljudskog duha intelekta . To je značajna komponenta nacionalnog bogatstva i nacionalne kulture . Pravo intelekt. vlasništva pruža sigurnost tvorcu novog intelekt. dobra , daje mu na raspolaganje instrumente kojima može spriječiti sve ostale da koriste njegovim dobrom . Sredinom 19 st. većina nezavisnih država je donijela je nacionalne zakone o industrijskom vlasništvu i autorskom pravu .
Pariškom konvencijom utemeljena je unija za zaštitu industrijskog vlasništva . Bernskom konvencijom utemeljena je Unija za zaštitu književnih i umjetničkih djela . Na Stockholnskoj konferenciji stvoren je Međunarodni ured koji ujedinjuje obje unije .
WIPO – svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo , ima sjedište u Ženevi .To je jedna od 16 specijaliziranih agencija UN-a , nastala 17.12.1974.god.
Cilj WIPO-a je unapređenje zaštite intelektualnog vlasništva u cijelom svijetu i osiguranje administrativne suradnje između Unija. Jedan od posebnih ciljeva WIPO-a privlačenje zemalja u razvoju pod svoje okrilje kako bi se one uključile u sustav međunarodne zaštite. WIPO poduzima mjere za promicanje zaštite int. vlasništva i usklađuje nacionalna zakonodavstva na području intelektualnog vlasništva , obučava vladine službenike i predstavnike privatnih poduzeća , pruža pravne savjete i pomoć u stvaranju novog zakonodavstva, osniva urede i institucije industrijskog vlasništva .
Članica WIPO –a može biti svaka država koja je članica Pariške unije , Bernske unije i svake druge koja promiče zaštitu intelektualnog vlasništva . Članica treba biti član UN –a i da je Glavna Skupština pozove u članstvo Konvencije .
Organi WIPO – a Glavna skupština , Konferencija , Koordinacijski odbor, Ured.
WIPO ima dva odvojena proračuna : proračun zajedničkih rashoda Unija , i proračun Konfederacije . Potječu od doprinosa unija , taksa , nasljedstva , subvencija . Vlada RH je 28.07.1992 god. u WIPO –u pohranila instrument kojim iskazuju svoju želju da ju smatraju strankom .
Konvencije kojom je osnovan WIPO :Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva , Madridskog angažmana u međunarodnoj zaštiti žigova , Ničanskog aranžmana o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga , Locarnskog aranžmana o međunarodnoj klasifikaciji industrijskih uzoraka i modela. U RH će se primjenjivati međunarodni ugovori koje je sklopila bivša SFRJ, ako nisu u suprotnosti sa ustavom i pravnim poretkom RH .
Pristupanjem u članstvo WIPO – a RH se svrstala među države koje dosežu najveći stupanj štovanja i zaštite intelektualnog vlasništva . Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu državne uprave formiran je patentni ured RH .

PARIŠKA KONVENCIJA – TEMELJNA NAČELA

Pariška konvencija je usvojena na diplomatskoj konferenciji u Parizu 20.03.1883 god., a stupila na snagu 07.07.1884god.

To je najstariji izvor međunarodnog prava industrijskog vlasništva . Tekst ove konvencije je revidiran 6 puta .
Pariška konvencija je višestrani međunarodni ugovor zaključen na neodređeno vrijeme , otvoren za pristup svim državama .

Pariška konvencija je univerzalni i opći izvor međunarodnog materijalnog prava industrijskog vlasništva kojim se reguliraju temeljna načela međunarodne zaštite prava iz područja industrijskog vlasništva.

Pariška konvencija predviđa tri temeljna načela :

1. NAČELO - FORMALNE UZAJAMNOSTI – predviđa da će se pripadnici svih zemalja članica Unije za zaštitu industrijskog vlasništva uživati ista prava i obveze kao i domaći državljani .Primjena ovog načela se može uvjetovati postojanjem boravišta odnosno poslovnog sjedišta korisnika u zemlji u kojoj se zaštita traži .

2. NAČELO ASIMILACIJE- pripadnici zemalja koje nisu članice unije izjednačeni su sa pripadnicima zemalja članica Unije ako na području jedne od njih borave .

3.NAČELO MINIMALNIH PRAVA – Pariškom konvencijom su određena minimalna prava koja nacionalni zakoni o industrijskom vlasništvu moraju osigurati pripadnicima Unije ( pravo prvenstva , pravo izložbenog prvenstva ) Unija je subjekt međunarodnog prava ima svoje organe i proračun . Organi Unije su : Skupština , Izvršni odbor , Međunarodni ured , Glavni direktor .
Sklopljen je čitav niz međunarodnih ugovora koji osnivaju posebne unije na području industrijskog vlasništva . Domaći pripadnici mogu tražiti zaštitu prava ako podnesu Državnom zavodu zahtjev za priznanje tih prava .

PRAVNA ZAŠTITA PATENATA PREMA KONVENCIJI O EUROPSKOM PATENTU

Države su ugovarale i prihvatile multilateralne ugovore na području industrijskog vlasništva , ta prava su normirana nizom međunarodnih ugovora .
Temeljni zadatak tih ugovora osigurati isti pravni režim za sve države koje su zaključile ugovor. Konvencija o Europskom patentu EPC je potpisana. 05.10.1973. na diplomatskoj konferenciji u Munchenu , a stupila na snagu 1977 god.

Svrha ove konvencije je da se putem « EUROPSKG PATENTA « olakša i pojeftini ostvarivanje zaštite i iskorištavanje izuma i tehničkih dostignuća . Podnositelj patenta može pomoću jedne prijave ostvariti zaštitu u više zemalja . Europski patent je prilagodljiviji od nacionalnog , ali je složeniji i skuplji . Na Munchenskoj konferenciji je predloženo osnivanje Europskog patentnog ureda . Europski patent može biti izdan na temelju međunarodne prijave. Odredbama EPC-a je određeno da patenti traju 20 godina.

KRITERIJ PATENTIBILNOSTI – NOVOST IZUMA

Europskim patentima se štite novi izumi koji su rezultat inventivnog rada i koji se mogu industrijski primjeniti . Patentibilnost se utvrđuje prema kriterijima novosti privredne primjenjivosti i inventivnosti izuma . Izum se smatra novim ako nije sadržan u stanju tehnike . Izum je rezultat inventivnog rada , primjenjiv je u industriji. Izumi nisu : znanstvena otkrića , matematičke metode , estetsko oblikovanje . Europski patent se ne daje za izume čija je objava protivna zakonu . Pravo na Europski patent ima izumitelj i njegov pravni slijednik . U roku od 9 mjeseci se može uputiti prigovor zbog patenta .
Novost izuma – inventivni rad je jedan od temeljnih čimbenika unapređenja proizvodnje i poslovanja , izravno utječe na povećanje produktivnosti . Inovacija je primjena novih tehnoloških i organizacijskih postupaka u procesu proizvodnje i poslovanja .U širem smislu to je stvaranje , prikazivanje i primjena novih spoznaja , postupaka , novih programa . Inovacija je promjena uvedena u postojeće stanje s pozitivnim efektima . Inovator je osoba čije su ideje prihvaćene za primjenu u praksi. Novost izuma je temeljni kriterij patentibilnosti . Samo ovaj izum za koji se utvrdi da predstavlja novost može očekivati patentnu zaštitu .
Zaštitom izuma patentom izumitelj dobiva isključivo pravo korištenja izuma .
Izum je obuhvaćen stanjem tehnike :
a) ako je učinjen pristupačnim javnosti , objavom , izlaganjem ili prikazivanjem
b) ako se bitno ne razlikuje od izuma koji su ranije prijavljeni

Rešerš – pretraživanje patentne dokumentacije je osobito značajno
DZIV je dužan svim zainteresiranim osobama učiniti dostupnim informacije i dokumentaciju . Da li je prijavljeni izum nov , ispituje se samo ako je pokrenut postupak za potpuno ispitivanje uvjeta za priznanje patenta .

PRAVO PRVENSTVA

Postupak za stjecanje prava pokreće se odnošenjem uredne prijave . Kad izumitelj podnese prijavu koja sadrži zahtjev za priznanje prava utvrđuje se dan i sat njena prijema .
Pravo prvenstva je apsolutno i djeluje prema svakoj osobi koja kasnije podnese prijavu za zaštitu prava . Pravo prvenstva ima dvostruko značenje : od trenutka podnošenja prijave podnositelj zasniva prvenstvo i ispunjenje uvjeta za priznanje prava se procjenjuje po trenutku stjecanja prva prvenstva .

Tri su iznimke od pravila zasnivanja prvenstva prijemom prijave :
1. Hrvatski državljani s privremenim boravkom u inozemstvu mogu podnijeti prijavu preko veleposlanika ili diplomatskih predstavništva
2. kod « sajamskog prvenstva « pravo prvenstva teče od dana izlaganja ili prikazivanja izuma , a ne od dana podnošenja prijave
3. kod « unijskog prvenstva » pripadniku zemlje članice Pariške konvencije koji u bilo kojoj zemlji članici Unije preda prijavu , priznaje mu se pravo prvenstva . U roku od 3 mjeseca svaka osoba može uputiti prigovor protiv rješenja o prvenstvu . U roku od 3 mjeseca od dana zatvaranja izložbe / sajma, može se tražiti prvo prvenstva.
Ovaj rok je materijalno-pravni i osoba nema pravo restitucije .

POJAM MODELA I UZORKA

Pravo na uzorak je subjektivno pravo koje pripada fizičkoj ili pravnoj osobi ako su ispunjeni materijalni i formalni uvjeti predviđeni zakonom .
Uzorci su intelektualne kreacije kojim autori daju estetsko obilježje da bi se prema njemu proizveo zanatski proizvod .
Uzorkom se štiti nova slika ili crtež koji se može ponijeti na određeni industrijski ili zanatski proizvod .Slika ili crtež nisu uzorak ako nisu zakonom zaštićeni . Zakon ne postavlja uvijete glede kakvoće , ne štite se samo kreacije koje ispunjavaju kriterij umjetničke izvornosti , nego se štite i slobodne kreacije . Razlog posebne zaštite uzorka je ekonomska vrijednost i privlačnost . Presudnu ulogu često ima grafička oprema ambalaže , raspored crta ili boja .
Modelom se štiti novi , vanjski oblik određenog industrijskog ili zanatskog proizvoda . Model je tijelo koje predstavlja industrijski ili zanatski proizvod Uzorak je dvodimenzionalan , a model trodimenzionalan . Model i uzorak su isključivo estetski kreacije koje nemaju ni funkciju ni tehničke osobine . Pravo iz modela i uzorak su apsolutna prava jer djeluju prema svima , ali nisu teritorijalno ni vremenski ograničena .

UVIJETI I POSTUPAK ZAŠTITE UZORAKA

Uzorkom se štite fotografska i kartografska djela , tehnički planovi i skica , slike i crteži koji su protivni moralu i javnom poretku , slike ili crteži koji imaju grb , lik umrle osobe , lik povijesne osobe .
Prijave za uzorak podnose : autor uzorka , nasljednik , više osoba zajednički za održavanje važenja uzorka plaća se pristojba od 150 KM . Materijalno pravo autora uzorka je pravo da se pod kreacijom koristi i njime raspolaže , ima prvo na nagradu .

Da bi uzorak uživao pravnu zaštitu mora ispunjavati zakonom propisane uvijete :
1. mora se tražiti zaštita vanjskog izgleda
2. vanjski izgled mora biti nov
3. vanjski izgled mora biti industrijabilan
4. predmet na koji je primijenjen crtež mora biti zakonom propisan

Ad1. vanjski izgled je površina proizvoda koji se vidi stalno ili tijekom upotrebe . On mora biti dvodimenzionalan .
Ad2. slika ili crtež moraju biti novi . Ocjena novosti se vrši nakon ispitivanja fonda uzoraka . Kriterij ispitivanja novosti kod uzoraka je objektivan , a ne subjektivan . Novost se ispituje prema pojedinim značajkama , a ne prema ukupnom dojmu .
Ad3. industriska primjenjivost znači mogućnost proizvodnje određenih proizvoda u industriji . Dovoljno je da postoji subjektivna namjera da podnositelj namjerava rabiti uzorak .
Ad.4 slike i crteži moraju biti ostvareni i primijenjeni na proizvodnju .
POSTUPAK ZAŠTITE

1. na temelju podnošenja odgovarajuće prijave
2. nakon postupka provedenog na temelju zakona po toj prijavi .

Najprije se ispituje urednost prijave , materijalni sadržaj , novost i industrijski oblik . Za upis u registar uredna je samo ona prijava koja ima 3 primjerka zahtijeva , jedan prikaz grafičkog prikaza , tri primjerka opisa šare , potpis i pečat. Uz zahtjev se podnosi : potpisani opis slike , fotografija , uredna punomoć .
Da bi prijava bila uredna moraju biti plaćene propisane pristojbe . Ako prijava nije uredna , podnositelja se pismeno poziva da u roku od najduže 3 mjeseca otkloni sve nedostatke , ako to ne učini prijava se odbacuje . Ako se donese odluka i nema restitucije podnositelj prijave pokreće upravni spor . Tužba za pokretanje upravnog spora je u roku od 30 dana donošenja rješenja .

AUTORSKO – PRAVNA ZAŠTITA SLIKE I CRTEŽA

Ako je slika ili crtež nova duhovna kreacije iz određene grane primjenjene umjetnosti moguće je takvu kreaciju zaštititi kao autorsko djelo prema zakonu o autorskom pravu i kao uzorak prema zakonu . Autori slike i crteža koji su pravno zaštićeni uživaju određena moralna prava .
U našem pravnom sustavu je prihvaćen sustav kumulativne zaštite , uvjet je da su ispunjeni svi relevantni kriteriji predviđeni normama autorskog prava i prava industrijskog vlasništva .
Djela primijenjene umjetnosti uživaju zaštitu bez obzira je li djelo registrirano kao model / uzorak . U pravu industrijskog vlasništva mjerodavna je novost objekta zaštite koja mora biti apsolutna . Uzorak mora biti nov u objektivnom smislu i prema formalnim zakonskim pravilima .
U pravu industrijskog vlasništva se štite slike i crteži koji imaju umjetničke karakteristike , u autorskom pravu se štite izvorne umjetničke kreacije , uzorci ovdje nisu zaštićeni .
Autorsko pravna zaštita industrijskog dizajna je jednostavnija , rok zaštite je duži . U pravu industrijskog vlasništva zaštita postoji od dana podnošenja uredne prijave za priznanje prava , a u autorskom od momenta kad je djelo nastalo . Slika ili crtež je stvorena u poduzeću ako se do njih došlo u radu sredstvima tih pravnih osoba i ako je u neposrednoj vezi sa poslovima i izdacima na radu . Uzorak traje 10 god . pravo na njega prestaje ako se nositelj prava odrekne , ako se ne plate pristojbe i troškovi , ako je prestala pravna osoba .

OZNAKA PODRIJETLA PROIZVODA

Geografska oznaka podrijetla je svaki podatak na samom proizvodu ili na njegovoj vanjskoj opremi koji pokazuje iz kojeg kraja taj proizvod potječe .

Naziv podrijetla je određen nazivom zemlje , regije i mjesta i označava da taj proizvod potječe upravo iz tih područja , da ima posebnu kakvoću koja se odnosi na to područje i koja je određena ljudskim i prirodnim faktorima.

Oznaka podrijetla proizvoda , zajedno sa robnim i uslužnim žigovima , modelima uzorcima čine znakovi razlikovanja . Ovlašteni korisnici oznaka podrijetla proizvoda imaju apsolutna prava uporaba zaštićene oznake .
Oznakom podrijetla se štiti naziv koji je općepoznat kao znak za proizvode sa određenog područja .
Takva oznaka nema dubljeg značaja ni vrijednost ako u svijesti potrošača ne izaziva predođbu da obilježeni proizvod ima posebne osobine koji su u vezi sa mjestom iz kojeg proizvod potječe .
Treba razlikovati one oznake podrijetla proizvoda koji su indikator izvora roba , odnosno oznake podrijetla proizvoda prema Pariškoj konvenciji npr. proizvedeno u Hrvatskoj , te selektivne oznake ili naziva podrijetla npr., Brački kamen .

08.09.2008. u 14:38 • 0 KomentaraPrint#

ČETVRTA GODINA-Pomosrko pravo

POMORSKO PRAVO

PRAVNI POJAM BRODA, VRSTE BRODOVA I INDIVIDUALIZACIJA BRODA

Pomorsko pravo čini sustav normi koje reguliraju odnose u svezi s pomorskim djelatnostima. Samostalno je i uređuje sve odnose sustavno.
BROD je plutajući objekt na moru, a obuhvaća sve naprave koje su građene tako da se održavaju na morskoj površini.
VRSTE BRODOVA: ratni brodovi i brodovi trgovačke mornarice.
- putnički brod – svaki brod koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika
- nuklearni brod – brod opremljen nuklearnim postrojenjem
INDIVIDUALIZACIJA BRODA:
1. državna pripadnost broda – pravna sveza između broda i države čiju zastavu brod ovlašteno vije.
Materijalni uvjet za stjecanje pripadnosti je da vlasnici broda imaju sjedište u državi u kojoj je brod.
Formalni uvjet – upis u upisnik brodova / fakultativno-obvezatno
2. ime i oznaka broda – ime na prijedlog vlasnika broda određuje Ministarstvo Vlade RH. Oznaka broda – redni broj popisa broda, vrsta objekta i kratica naziva objekta.
3. luka upisa – luka na čijem je području sjedište lučke kapetanije koja vodi upisnik

POMORSKO IMOVINSKO PRAVO

STVARNA PRAVA
Stvarnim pravom se reguliraju odnosi među pravnim subjektima glede stvari. Stvarna prava su apsolutna, djeluju prema svima!
OSNOVNE IMOVINSKOPRAVNE OSOBINE BRODA
Brod je pokretna, nepotrošna i sastavljena stvar. Stvarna prava na brodu upisuju se u upisnik brodova. Potreban je pismeni oblik, jer ako nije sklopljen u pisanom obliku, nema pravni učinak. Odredbe o konstitutivnosti upisa zbog prirode stjecanja stvarnih prava ne odnose se na sljedeće slučajeve:
1. prijelaz prava vlasništva broda na osiguratelja prihvaćanjem izjave osiguranika o napuštanju broda
2. stjecanje stvarnih prava nasljeđivanjem, dosjelošću i javnom sudskom prodajom
3. stjecanje i prestanak prava na potonulim brodovima
4. proglašenje broda pomorskim plijenom, odn. ratnim plijenom na moru
Pomorski zakonik predviđa da se brod ne može brisati iz hrvatskog upisnika ako se tome protivi vjerovnik privilegiranih tražbina. Ne mora biti zabrana ako se u sud položi svota u visini potraživanja spomenutih vjerovnika ili se dade neko drugo zadovoljavajuće rješenje.
Ako u upisnik brodova nije ništa drugo upisano, pravo vlasništva na brodu u gradnji obuhvaća i stvari koje se nalaze na brodogradilištu iako nisu ugrađene u brod u gradnji, ako su prema svojoj izradi određene isključivo za ugrađivanje u određeni brod ili njegov pripadak, ili su vidljivo obilježene ili izdvojene za ugrađivanje u brod.
Naručitelj ima pravo odrediti jednog ili više inspektora gradnje. Ako inspektor gradnje utvrdi da izvođenje nekih radova nije u skladu s odredbama ugovora i pravilima struke, dužan je uputiti brodograditelju pismene primjedbe.

PRAVO VLASNIŠTVA
Vlasnik broda može:
1. prenijeti brod na drugu osobu uz naknadu ili bez naknade
2. osnovati hipoteku na brodu
3. prenijeti ili otuđiti napuštanjem broda korist na osiguratelja
4. sklapati ugovore o plovidbenim poslovima i o zakupu
Brod u gradnji može biti u suvlasništvu koje se dijeli na jednake idealne dijelove. Pravo vlasništva nad brodom u gradnji obuhvaća stvari koje su u brod u gradnji ugrađene.
Naslovi stjecanja i gubitak prava vlasništva na brodu – tu se ubraja: ugovor o gradnji broda, proglašenje broda pomorskim plijenom, prijenos prava vlasništva na osiguratelja napuštanjem broda, izjava o napuštanju broda, isplata naknade iz osiguranja.
UGOVOR O GRADNJI BRODA
Ugovor kojim se brodograditelj obvezuje prema projektnoj i tehničkoj dokumentaciji sagraditi novi brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje da će za to isplatiti određenu naknadu. Taj ugovor mora biti u pisanom obliku. Brod pripada brodograditelju u tijeku gradnje. Naručitelj ima pravo nadzora nad gradnjom broda. Ako nastupi šteta, a naručitelj to nije uočio, treba ga obavijestiti, ako brodograditelj nije projektant mada može odgovarati za proces gradnje. On može brod zadržati u luci dok mu ne bude isplaćena ugovorna tražbina-pravo retencije. Brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke ako se pojave u tijeku 1 godine.
ZALOŽNA PRAVA
Stvarno pravo na tuđoj stvari prema kojem vjerovnik ima pravo namiriti se iz založene stvari (založni vjerovnik i založni dužnik)
Hipoteka na brodu – založno pravo prema kojem je vjerovnik ovlašten namiriti se iz prodajne cijene broda, ostvarene sudskom prodajom, a može namiriti svoje potraživanje i iskorištavanjem broda. Ugovor je osnova za upis hipoteke. Hipoteka obuhvaća sve sastavne dijelove broda i njegove pripadke, obuhvaća i nuzgrednosti broda (materijalni ekvivalent umanjene vrijednosti broda zbog oštećenja broda.) Tu spadaju: a) potraživanja po osnovi naknade štete za još nepopravljena materijalna oštećenja koja je brod pretrpio. b) potraživanja po osnovi zajedničke havarije ako se odnose na nepopravljiva oštećenja. Hipoteka obuhvaća i naknadu iz osiguranja broda koja pripada vlasniku broda. Brod opterećen hipotekom može se trajno povući iz plovidbe samo uz prethodni pristanak hipotekarnih vjerovnika. Hipotekarni vjerovnici imaju prednost namirenja iz broda pred običnim vjerovnicima, ali prvi se namiruju brodograditelji i pomorske privilegije. Na hipoteci se može osnovati podhipoteka.
Zajednička hipoteka – hipoteka jedne tražbine na 2 broda. Hipoteka prestaje brisanjem, prodajom broda u ovršnom postupku i proglašenjem broda pomorskim plijenom.
Mortgage – institut angloameričkog prava kojim vjerovnik ima pravo tražiti posjed prije dospjelosti svoje tražbine. On mora položiti račun o upravi brodom. Ako ne može vratiti brod nema pravo naknade iz imovine dužnika.
PRIVILEGIJ NA BRODU
Tražbine koje imaju prvenstvo namirenja, to su zakonske založne tražbine koje prate brod u čije god ruke došao. Za njihov pravni učinak prema trećima nije potreban upis.
a) sudski troškovi u postupku osiguranja broda, nadzora i čuvanja broda
b) plaće zapovjednika i ostalih članova posade
c) nagrada za spašavanje na moru
d) naknada štete zbog sudara brodova
e) tražbina iz ugovora koje je zapovjednik broda sklopio za potrebe broda.
Tražbine osigurane privilegijom na brodu posljednjeg putovanja imaju prednost pred tražbinama prethodnog putovanja.
Privilegiji na brodu prestaju: nakon isteka određenog roka-protekom 1 godine, prestaju i prodajom broda u stečajnom postupku, proglašenjem broda pomorskim plijenom.
LIEN – prema engleskom pravu podjela povlaštenih tražbina na brodu
a) martime lien – tražbine kojima se Admiralskome sudu daje jurisdikcija zahvatom stvari, a poslije njih na redu su: plaće, zajmovi, troškovi popravka…
b) passesori lien – pravo zadržanja broda (brodopopravljač i spašavatelj)
c) statutary lien – povlastice koje priznaje zakon, ali ne djeluju same po sebi, nego kad tražbina postane utužena.
Međunarodne konvencije o pomorskim privilegijama
1993 u Ženevi – izglasana je ova konvencija koja donosi pomorske privilegije:
a) tražbine za plaće i druge iznose koji se duguju zapovjedniku, posadi i dr.
b) tražbine za smrt ili ozljede uslijed iskorištavanja broda
c) tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda
d) tražbine za lučke naknade
e) deliktne i kvazideliktne tražbine
Nabrojani privilegiji gase se u roku od 1 godine osim ako brod ne bude zaustavljen ili zaplijenjen, te to dovede do prisilne prodaje.
Svaka država ugovarateljica može u skladu sa nacionalnim pravom priznati pravo retencije na brod koji je u posjedu: 1. brodograditelja radi osiguranja tražbina za gradnju broda. 2. brodopopravljača radi osiguranja tražbina za popravak

OSOBE
BRODAR
Fizička ili pravna osoba koja je držatelj vlastitog ili tuđeg broda i nositelj plovidbenog pothvata. On posjeduje brod, upravlja njime, organizator je i poduzetnik plovidbe. Brodar imenuje i razriješava zapovjednika broda. Brodar je plovidbeni poduzetnik bez obzira na čijem brodu poduzima pothvat.
Za svojstvo brodara potrebna su 2 elementa:
1. posjed broda – mogućnost stvarnog raspolaganja brodom.
2. nositeljstvo plovidebenog pothvata- vlastito preuzimanje obveza i odgovornosti

Ograničenje odgovornosti brodara- ograničena odgovornost postoji kada dužnik:
a) odgovara za unaprijed određene svote cijelom svojom imovinom (osobna ograničena odgovornost)
b) kada odgovara vlastitom imovinom, dijelom imovine ili vrijednošću koja odgovara određenoj imovini (stvarna ograničena odgovornost)
Razlog ograničenja odgovornosti je gospodarskog karaktera, jer bi neograničena odgovornost mogla destimulativno djelovati na razvitak pomorskoga poduzetništva

Sustavi ograničenja odgovornosti brodara
a) sustav abandona – vlasnik broda odgovara neograničeno i osobno cijelom imovinom za čine i obveze zapovjednika, a ovime se može riješiti neograničene osobne odgovornosti broda i vozarine za putovanje na kojem je nastala obveza. Mogućnost abandona ne postoji za vlastita djela.
b) Sustav egzekucije – brodar odgovara za obveze brodom i vozarinom, a ta se imovina podvrgava postupku izvršenja da bi se namirili vjerovnici.
c) Sustav odgovornosti ograničena na određenu svotu-brodar odgovara svom svojom imovinom ali samo za unaprijed utvrđene svote. Brodar se ne može poslužiti ograničenjem odgovornosti ako ga tereti osobna krivnja

KONVENCIJA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI VLASNIKA POMORSKIH BRODOVA
1957 – konvencija u Bruxelessu-tražbine za koje brodar može ograničeno odgovarati:
a) tražbine zbog smrti ili tjelesnih ozljeda osobe koja se nalazi na brodu radi prijevoza
b) tražbine zbog smrti nepažnjom osoba na brodu za koje odgovara brodar
c) tražbine iz odgovornosti za podizanje broda
d) tražbine iz odgovornosti koja proizilazi iz oštećenja lučkih napora??
Pravo na ograničenje tražbine imaju: brodovlasnik i spašavatelj . Za obračunavanje tražbina prihvaćen je tzv. SDR ili Special Drawing Right-posebno pravo učenja

OPĆE OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI BRODARA U RH – tražbine ograničene odgov.:
a) tražbine zbog smrti ili tjelesne ozljede ili zbog gubitka ili oštećenja imovine
b) tražbine zbog štete koja proizilazi iz zakašnjenja u morskom prijevozu
c) tražbine zbog šteta koje proizilaze iz izvanugovornih prava
d) tražbine drugih osoba zbog mjera poduzetih radi smanjenja štete
PRIMATELJ- Osoba ovlaštena na primanje stvari od brodara. To može biti naručitelj ili treća osoba koja svoje pravo izvodi iz ugovora ili teretnice. Ako je izdana teretnica brodar je dužan predati robu, a ako nje izdana, brodar će predati robu osobi naznačenoj u ugovoru.
ZAPOVJEDNIK BRODA KAO ZASTUPNIK BRODARA – ova njegova funkcija se uvelike smanjila i svela na pomorsko tehničko rukovođenje plovidbenim pothvatom. On je danas obični izvršitelj brodarevih naloga. Po našem pravu zapovjednik ima pravo zastupanja broda-on je zakonski zastupnik brodara, u 2 slučaja:
1. ovlašten je da u ime i za račun brodara u mjestu izvan sjedišta brodara sklopiti ugovore o spašavanju i pravne poslove za izvršenje putovanja.
2. ovlašten je da u ime i za račun brodara zaključi ugovore o pomorsko plovidbenim poslovima osim brodskog ugovora na vrijeme za cijeli brod
Brodar može uvijek ograničiti ovlaštenja koja zakon daje zapovjedniku.
POMORSKI AGENT – on se obvezuje da na temelju punomoći u ime i za račun nalogodavatelja obavlja pomorske agencijske poslove, te poslove pomaganja, posredovanja, zastupanja, a nalogodavac plaća troškove i daje nagradu. Agencijski poslovi su oni koji se odnose na plovidbu, iskorištavanje, gradnju. Poslovi pomaganja su različiti poslovi u svezi boravka broda u luci, mjesto za pristajanje broda, obavljanje formalnosti s carinskim organima. Brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnji koje je brodar učinio u namjeri da prouzroči štetu ili iz krajnje nepažnje, znajući da će šteta vjerojatno nastupiti.
PODUZETNIK NUKLEARNOG BRODA – 1962 u Briselu zaključena konvencija o nuklearnom brodu. Poduzetnik je osoba koja je glavni nositelj odgovornosti, a to su osobe:
a) Brodar – odgovara za sve obveze vezane za plovidbeno iskorištavanje broda, osim za posljedice nuklearnih šteta za koje odgovara samo poduzetnik
b) Poduzetnik- odgovara vrlo strogo na osnovi objektivne odgovornosti s ograničenim mogućnostima za oslobođenje od odgovornosti.
Konvencija prihvaća ograničenje odg. Do 1,5 mlrd. franaka za nuklearni brod.
NARUČITELJ- ugovorna stranka koja od brodara naručuje prijevoz stvari, tegljenje broda, obavljanje drugog plovidbenog posla.
KRCATELJ – to je naručitelj ili osoba koju on odredi i koja na osnovi ugovora o prijevozu stvari, predaje brodaru stvari radi prijevoza. On poduzima pravne radnje za razliku od slagača koji obavlja fizičke operacije. Krcatelj nakon ukrcavanja robe ima pravo od brodara tražiti izdavanje teretnice, dužan je na vrijeme predati zapovjedniku broda carinske i druge isprave potrebne za iskrcaj robe. Teret se ne može smjestiti na palubu. Krcatelj mora potpisati prijepis teretnice.
LUČKI AGENT – može biti ovlašten da posreduje prilikom sklapanja ugovora o iskorištavanju brodova, a može ga se ovlastiti i na zaključivanje ugovora.
AGENT TERETA – zastupa vlasnika tereta u odnosima sa brodarom i trećim osobama
AGENT OSIGURATELJA – osoba koja u ime i za račun osiguratelja sklapa ugovore.,
Prema opsegu punomoći agenti mogu biti:
- generalni agent – temeljem punomoći obvezuje se da će u ime i za račun nalogodavatelja obavljati sve poslove, mora biti u pisanom obliku.
- Specijalni agent – radi na temelju posebne punomoći koja mu daje pravo da sklopi samo jedan konkretan ugovor
OTPREMNIK – ugovorom o otpremanju otpremnik ili špediter se obvezuje da radi prijevoza određene stvari sklapa u svoje ime i za račun nalogodavatelja i obavi poslove potrebne za izvršenje prijevoza, a nalogodavatelj će isplatiti naknadu.
MEĐUOTPREMNIK – osoba na koju je glavni otpremnik prenio dio svojih obveza, povjerio mu djelomično obavljanje posla otpremanja.
PODOTPREMNIK – otpremnik kojem je glavni otpremnik povjerio u cjelini otpremanje robe, on zamjenjuje glavnog otpremnika obavljajući cijeli posao.
ODGOVORNOST OTPREMNIKA - po francuskom i po njemačkom sustavu
a) Po njemačkom sustavu otpremnik odgovara samo za izbor, odgovara samo ako te osobe nije odabrao pažnjom dobrog gospodarstvenika
b) Po francuskom sustavu – odgovara i za vozarev rad, za rizik i uspjeh prijevoza.
Naše pravo se priklonilo njemačkom sustavu, odgovornosti za izbor. Otpremnik može ugovorom preuzeti odgovornost za njihov rad.
Otprema sa fiksnom naknadom – ugovaranje jedne ukupne svote za izvršenje naloga o otpremi stvari, koja obuhvaća naknadu otpreme, naknadu troškova. Naknada je ugovorena u fiksnom iznosu bez obzira na visinu stvarne vrijednosti pojedinih usluga.
Skupna otprema – otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastalih za vrijeme prijevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo skupne otpreme.
Obveze otpremnika – dužan je upozoriti nalogodavatelja na nedostatke u njegovu nalogu osobito one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti, upozoriti ga na nedostatke u pakirannu robe. Dužan je postupati s pažnjom dobrog privrednika i u interesu nalogodavatelja-mora postupati po uputama o pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza, mora položiti račun nalogodavatelja.
Prava otpremnika i obveze nalogodavatelja – nalogodavatelj mora isplatiti naknadu prema ugovoru, mora naknaditi troškove učinjene radi otpremanja stavri. Radi osiguranja naplate svojih potraživanja iz ugovora otpremnik ima pravo zaloga na stvarima koje su mu predane radi otpremanja.
Otpremnička potvrda – posebna isprava kojom otpremnik potvrđuje primanje robe.
Osnovni poslovi otpreme:
a) instradacija – određivanje prijevoznog puta
b) doziv robe – otpremnik daje uputu pošiljatelju kada i u koju luku robu otprema, zaključivanje ugovora o prijevozu robe, prihvat robe radi otpreme, otprema i doprema robe , ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe, uskladištenje robe, kontrola carine

SLAGAČI – slagački se posao razvio u drugoj polovici 19. stoljeća – tada su mornari sami ukrcavali teret, vrijeme zadržavanja broda u luci nije bilo veliko?
Ugovor o slagačkom poslu je ugovor o djelu , njime se slagač obvezuje da će naručitelju posla obaviti jednu ili više operacija , a naručitelj će isplatiti naknadu. Slagač je odgovoran samo onome s kim je sklopio ugovor. Sa slagačkim poslom može biti spojen i prijevozni posao. Slagač radi za račun naručitelja uslugu, a to mogu biti i brodar, ukrcatelj ili primatelj.

UGOVORI O ISKORIŠTAVANJU BRODOVA
SISTEMATIKA
a) Ugovori o plovidbenom poslu
1. ugovori o prijevozu stvari morem (brodarski, vozarski ugovor)
- ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem
- ugovori o tegljenju, odnosno potiskivanju morem
- ugovori koji se odnose na druge plovidbene poslove
b) Ugovori o zakupu broda

UGOVORI O PRIJEVOZU STVARI MOREM

Ugovorom o prijevozu stvari morem brodar se obvezuje da će prevesti stvari brodom, a naručitelj prijevoza da će platiti vozarinu. Ugovor je zaključen kad se stranke sporazume o bitnim elementima ugovora:
a) stvar
b) prijevozni put
Stvar se individualizira vrstom i količinom, a prijevozni put sporazumom strana. Ako luka nije odmah određena, onda je naručitelj to dužan učiniti to u određenom vremenu, a takvo određivanje luke se zove FOR ORDERS. Prijevoz mora biti naplatan. Pismeni oblik je propisan za ovaj ugovor. Postoje dvije vrste ovog ugovora:
1. Brodarski ugovor – CHARTER - brodar se obvezuje naručitelju da će prevesti stvar cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili brodskim prostorom. Brodar se obvezuje da će krcatelju na raspolaganje staviti cijeli brod valjano opremljen i sposoban za plovidbu i prijevoz robe. Brod mora biti individualiziran imenom i osobinama koje jamči brodar.
Supstitucijska klauzula – daje pravo brodaru da individualno označeni brod zamijeni drugim brodom. Ako se pojedini uglavci ugovora žele izmijeniti, onda se tiskanom obrascu dodaju novi uvjeti ili se brišu stari.
Formularni ugovor je onaj koji se sklapa po unaprijed utvrđenom obrascu.
Brodarski ugovor može biti:
a) BRODARSKI UGOVOR NA PUTOVANJU – brodar se obvezuje da će prevesti stvari tijekom jednog ili više unaprijed određenih putovanja.
b) BRODARSKI UGOVOR NA VRIJEME – naručitelj se koristi ugovorenim brodom određeno vrijeme plaćajući brodaru vozarinu po jedinici vremena.
Tijekom trajanja ovog ugovora naručitelj je ovlašten samostalno raspolagati ugovorenim brodom u komercijalnom pogledu. Naručitelj ipak neće moći odrediti putovanje koje bi izložilo brod ili posadu opasnosti koja se nije mogla predvidjeti. Zapovjednik izvršava naloge. Brodar odgovara naručitelju ako se radi o općim nalozima zapovjednika broda. Troškove pogona podmiruje naručitelj, plaća vozarinu, opskrbljuje goriva i maziva. Brodar plaća i uzdržava posadu.
Potprijevozni ugovor – SUBCHARTER- ugovor naručitelja, iz prvobitnog
brodarskog ugovora, s trećom osobom o prijevozu stvari istim brodom. Naručitelj ponekad nema dovoljno tereta za ispunjavanje cijelog brodskog prostora. Naručitelj odgovara svom
ugovorenom partneru jer mu je obećao uslugu. Brodar odgovara podnaručitelju i time se štiti njegov interes. Ako naručitelj prema podnaručitelju prihvati veće obveze nego što proizilazi iz glavnog ugovora brodar odgovara za višak obveza, samo ako se one uklapaju u uobičajene uvjete za takvu vrstu prijevoza, ako je naručitelj bio u dobroj vjeri.
POMORSKO VOZARSKI UGOVOR – brodar se obvezuje da će prevesti pojedine stvari iz jedne luke u drugu, a naručitelj da će platiti vozarinu/prevozninu. Mnoštvo tih pojedinih pošiljki čini GENERALNI TERET. Brodar može prevoziti robu bilo kojim brodom, brodski prostor nije element ugovora. Prilikom sastavljanja ugovora sastavlja se zaključnica- sadrži samo imena ugovornih stranaka, luku ukrcaja, odredišnu luku, vrstu i količinu tereta, a za ostale uvjete upućuje na teretnicu. Krcatelj predaje stvari brodaru uz bok broda ili pod vitlo ako ih i nije predao prije nego što je brod stigao u luku. Karakter plovidbe nije bitan za pojam tog ugovora.

IZVRŠENJE UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM, PRIPREME ZA UKRCAJ. PRIJEVOZ STVARI, PRISTAJANJE, ISKRCAJ, UKRCAJ TERETA

PRETHODNO OSPOSOBLJAVANJE BRODA ZA PLOVIDBU
Jedna od temeljnih obveza brodara je osposobljavanje broda za plovidbu. Pažnjom urednog brodara treba osposobiti brod za plovidbu. To je pažnja srednje sposobnog brodara, a to je onaj koji u svojim postupcima ulaže barem onoliko pažnje koliko se od njega zahtijeva u uvjetima društvenog razvitka. Brodom odgovara na osnovi pretpostavljene krivnje. Svoju pažnju je dužan ulagati do početka putovanja, nakon toga je oslobođen te dužnosti.
DUŽNOST BRODARA U PRIPREMAMA ZA UKRCAJ I PRIJEVOZ TERETA
Razboritom brzinom treba brod proslijediti do označene luke ukrcaja. U obrascima ugovora o prijevozu nalazi se brisovna klauzula – ona se ugovara u korist naručitelja, temeljem nje naručitelj nije dužan početi krcaj broda prije određenog datuma, može odustati od ugovora ako brod nije spreman. Naručitelj je dužan u roku 48 sati obavijestiti brodara o odustanku od ugovora.
SIGURNA LUKA - to je fizički sigurna luka koja je ugovorena , koja se može u točno vrijeme označiti i brod bez posljedica mora u nju uploviti. Sigurnost luke uključuje mogućnost ulaska i nesmetanog izlaska iz luke. Luka mora biti politički sigurna, a korisnik je ne smije imenovati, tad nije sigurna. Mogu se pojaviti privremene zapreke, to su one koje se mogu ukloniti u razumnom roku bez obzira na njihov intenzitet. Ako je luka nesigurna tako da se ne može u nju pristati, onda brodar određuje pristanak u najbližu sigurnu luku.
ODREĐIVANJE MJESTA UKRCAJA TERETA – u slobodnoj plovidbi to mjesto osigurava naručitelj, osim u linijskoj plovidbi, brodar. Osigurati mjesto znači prethodno se o tome dogovoriti s lučkim organom koji koristi luku. Može se pojaviti problem sigurnog veza – brodar je dužan postaviti brod na mjesto ukrcavanja koje odredi naručitelj ako to može učiniti bez opasnosti za brod i ako se ukrcavanje tereta može na tome mjestu obaviti bez pogibelji za brod. Brodar odgovara za vez, a naručitelj može zahtijevati drugi pogodan, što je moguće bliži vez. U brodarskim ugovorima postoji uglavak/klauzula FIO – obvezuje krcatelja da ukrcava i iskrcava teret o svom trošku. Klauzula FI – obvezuje krcatelja da ukrcava teret o svom trošku. FIOS – nameće korisnicima prijevoza troškove slaganja

DOLAZAK BRODA U LUKU – trenutak dolaska broda ima dvostruko značenje:
1. dolazak u smislu izvršavanja ugovorne klauzule o dolasku broda, po toj klauzuli krcanje teče od određenog datuma, a moguć je odustanak
2. dolazak radi početka ukrcavanja i iskrcavanja tereta
Prispjeli brod – to je brod koji je na vrijeme stigao u luku. Za dolazak broda u luku nužno je da je brod nakon dobivanja dozvole za vezu s kopnom doveden na određeno mjesto pristajanja. Ako je brod spreman za ukrcavanje zapovjednik broda može izdati:
PISMO SPREMNOSTI – dostavlja se krcatelju ako njegova dostava nije moguća, zapovjednik broda mora oglasiti pismo na ploči lučkog organa. Pismo spremnosti se može izdati i kad brod nije stigao na mjesto sidrenja.
PRIPREME ZA UKRCAJ I ISKRCAJ BRODOVA U LINIJSKOJ PLOVIDBI
U linijskoj plovidbi nije uobičajeno predavati pismo spremnosti. Brod plovi prema objavljenom redu plovidbe. Pri prijevozu broda redovite linije teret se ukrcava ili iskrcava čim je brod spreman za to, a kad zapovjednik broda da zapovijed, obavlja se i bez obavijesti o spremnosti broda. Ako je brodar spriječen krivnjom korisnika prijevoza, iskrcati teret u luci odredišta može ga iskrcati u drugoj obližnjoj luci.
TROŠKOVI I RIZIK UKRCAVANJA I ISKRCAVANJA
Teret je dopremljen kada je nadohvat broda tako da se može dići dizalom. Smatra se da je brodar prihvatio teret kada se od dizalice otpusti. Brodar je dužan o svom trošku i na svoj rizik izravnati teret na brodu. U brodarskim ugovorima postoji klauzula FIO – obvezuje krcatelja da ukrcava teret o svom trošku, a ona se javlja u nekoliko kombinacija:
- FI – obveza krcatelja da ukrca teret o svom trošku
- FO – obveza primatelja da iskrca teret o svom trošku
- FIOS – nameće korisnicima prijevoza i troškove slaganja
- FIOST – troškovi poravnanja tereta
Zapovjednik je dužan krcatelju dati upute o načinu slaganja tereta.
SMJEŠTAJ TERETA NA PALUBU BRODA – Postoji opće pravilo po kojem se teret ne može složiti na palubu, za to je potreban pristanak . Ako je riječ o teretu koji se slaže na palubi takav pristanak nije potreban. U engleskom pravu kršenje obveze smještaja tereta pod palubu smatra se bitnom povredom ugovora.
ZAMJENA TERETA – naručitelj mora brodaru predati ugovoreni teret kako bi brodar ispunio ugovor o prijevozu. Ako se ne mijenjaju uvjeti prijevoza mogu se umjesto ugovorenih stvari predati i druge stvari ako se zbog toga brod ne bi zadržavao , ako ne bi bila ugrožena sigurnost broda , te ako naručitelj da brodaru na njegov zahtjev osiguranje za tražbine koje bi nastale zbog zamjene stvari.
Opasni teret – teret čija su prirodna svojstva takva da ugrožava sigurnost broda . u slučaju opasnog tereta naručitelj mora obavijestiti brodara. Redoslijed krcanja tereta određuje zapovjednik broda, odnosno brodski agent. Količina tereta što se predaje na prijevoz može se odrediti brojem komada, masom ili obujmom


VRIJEME UKRCAVANJA I ISKRCAVANJA

STOJNICA- STALIJA – vrijeme kojim raspolaže korisnik prijevoza za ukrcavanje ili iskrcavanje bez obveze plaćanja naknade brodaru. Pravo na stojnice ima krcatelj. Početak stojnica stranke mogu regulirati ugovorm, a ako o tome nema odredbe, mjerodavni su lučki običaji . Naše lučke uzance predviđaju:
a) ako je pismo spremnosti predano do 12 sati stojnice teku istog dana kada je brod spreman
b) ako je pismo predano poslije 12 sati, stojnica teče sutradan nakon spremnosti broda
8
Prije spremnosti broda postoji vrijeme predaha – to je vrijeme u kojem se krcatelj sprema za ukrcavanje. Iskrcaj može početi i u vrijeme predaha, ako je izričito ugovoreno .
Trajanje stojnica – predviđa se dan, sat za ukrcavanje ili iskrcavanje, određuje se količina robe koju treba ukrcati ili iskrcati. Dva sustava izračunavanja:
1. sustav množine (po radnom grotlu dnevno) – dnevna norma ukrcaja množi se brojem raspoloživih grotala i dijeli ukupnom količinom tereta određenog za ukrcaj i iskrcaj.
2. sustav najvećeg grotla (po radivom grotlu dnevno) – osnova za računanje je grotlo koje prima najveću količinu tereta, odnosno skladište koje traži najviše vremena za ukrcaj.
3. određivanje rokom – do kada se krcanje mora obaviti
4. određivanje ugovorom – brod će krcati teret onom brzinom kojom može primati teret s obzirom na sredstva kojima raspolaže. «Klauzula tako brzo kako brod može primati»
Računanje stojnica – ako nije dugačije ugovoreno stojnice se računaju prema radnim danima i dijelovima dana – 24 h. Radno vrijeme luke određuje tijelo koje upravlja lukom. Klauzule o reguliranju stojnica:
a) tekući dani – svi dani neprekidno po kalendaru
b) tekući dani bez nedjelja – svi dani po kalendaru osim nedjelja
c) tekući dani bez nedjelja i praznika – to su radni dani
d) tekući dani ako vrijeme dopušta – svi dani osim kad je vrijeme loše
e) pogodni radni dani – osim praznika, nedjelja i lošeg vremena+
Prekid stojnica – najčešće se prekidaju zbog utjecaja više sile, zbog štrajka lučkih radnika. Prekid nastaje uvijek kad su uzroci na strani broda.
Kašnjenje, nedostajanje tereta i dr. – ne utječe na zastoj stojnica
Reverzibilne stojnice - najčešće se stojnice ugovaraju posebno za ukrcaj i posebno za iskrcavanje i neovisno se obračunavaju. Kod reverzibilnih stojnica vrijeme ukrcaja i iskrcaja je jedna cjelina pa se zajedno obračunavaju, vrijeme se kompenzira, samo ako je tako ugovoreno.
Prekostojnice – ako protekne vrijeme stojnica a brod se ne ukrca zapovjednik je dužan pričekati još neko vrijeme. To produljeno izvanredno vrijeme zove se prekostojnica. One se najčešće ugovaraju, računaju se prema tekućim danima. Brodar ima pravo na posebnu naknadu za prekostojnicu. Naknada se plaća unaprijed, a njena visina ovisi o stvarno pretrpljenoj šteti.
Protek prekostojnica – nakon proteka prekostojnica brod može odmah otputovati. Ako brodar ne dobije naknadu za prekostojnice , on može odustati od ugovora i iskrcati teret – to je u situacijama kada je njegovo pravo ugroženo.
Izvanredne prekostojnice – ako je teret postavljen uz bok broda do isteka stojnica, brodar ne može odbiti ukrcavanje takvog tereta. Svrha je takvog dogovora zaštita robe koju je krcatelj dopremio do broda jer bi ona bila izložena opasnostima oštećenja na obali. Traju do ukrcavanja robe. Brodar ima pravo naknade – 50% više nego za redovitu prekostojnicu
Naknada za uštedno vrijeme – dispeč – brodar krcatelju isplačuje određenu svotu prije isteka stojnica, za svaki ušteđeni dan i sat- dispeč. Osnovno je pravilo da se dispeč plaća samo ako je ugovoren.
Vrijeme ukrcavanja ili iskrcavanja brodova linijske plovidbe – u prijevozu ovim brodovima nema stojnica ni prekostojnica. Pri takvom prijevozu krcatelj je dužan predavati teret onom brzinom kojom ga može preuzimati brod, a primatelj primati brzinom primanja broda. Brod nije dužan čekati dalje od vremena određenog plovidbenim redom. Brodar ima pravo na naknadu za zadržavanje broda ako smetnja nije na strani broda, a krcatelj pristane na zadržavanje broda.

Otpremanje broda na putovanje – brod može isploviti tek pošto se ispune određene formalnosti koje zahtijevaju lučke, carinske, sanitetske i druge vlasti.
Krcatelj je dužan na vrijeme predati zapovjedniku broda carinske i druge isprave potrebne za ukrcavanje, prijevoz i iskrcavanje. Ako isprave broda nisu predane do isteka stojnica zapovjednik može iskrcati teret i zadržati pravo na naknadu.
Vremenska tablica-sastavlja se radi evidentiranja i obračuna stojnica i prekostojnica. Služi kao dokazno sredstvo u slučaju spora stranaka glede vremena ukrcaja.

TERETNICA / BIL OF LADING

TERETNICA – je isprava kojom brodar potvrđuje da je radi prijevoza na brod primio teret, te se obvezuje da će nakon završetka putovanja teret predati ovlaštenom imatelju teretnice . Ona služi kao dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu. Teretnica je vrijednosni papir, ona predstavlja robu koja je u njoj naznačena. Ona je tradicijski papir-predaja papira nadomješta tradiciju predmeta.

Izdavanje teretnice – nakon završenog ukrcavanja brodar je dužan krcatelju na njegov zahtjev izdati teretnicu, može je izdati i zapovjednik ili agent. Brodar mora vlastoručno potpisati teretnicu jer je ona pravni akt. U prijevozu redovitim prugama prije izdavanja teretnice sastavlja se formular u 3 dijela:
1. dispozicija ukrcaja – popunjava je krcatelj, označavaju se roba i osobine robe
2. nalog za ukrcaj – brodarev agent izdaje krcatelju , to je pismeni nalog broda kojim se potvrđuje da je ugovor o prijevozu zaključen
3. potvrda o ukrcaju – nakon završenog ukrcaja, izdaje zapovjednik krcatelju potvrdu
Brodar je dužan izdati nekoliko primjeraka teretnice na zahtjev krcatelja.
Sadržaj teretnice – ona sadrži podatke o nazivu, sjedištu, imenu i prebivalištu brodara koji izdaje teretnicu, podatke o identitetu broda, naziv i sjedište krcatelja, mjesto luke, količinu tereta, mjesto i dan ukrcaja i iskrcaja i izdavanja teretnice. Ona može sadržavati i NOTIFY KLAUZULU – u kojoj se nalazi ime osobe koju brodar mora obavijestiti o dolasku broda, u slučaju kad brodaru nije poznato tko će biti u luci odredišta.

VRSTE TERETNICE

1. Teretnica za ukrcaj – potpisuje je osobno brodar ili njegov agent u luci. Temeljem nje brodar može naplatiti vozarinu i prije ukrcavanja tereta. Kad se ukrca teret, brodar izdaje teretnicu, a povlači teretnicu za ukrcaj.
2. Lučka teretnica – brodar potvrđuje da robu primio u luci ukrcaja i da će je ukrcati u brod koji je već u luci , u njoj se navodi ime broda.
3. Skupna teretnica – izdaje se krcatelju radi uštede u troškovima. Brodar izdaje krcatelju jednu teretnicu za svu robu, raznih vlasnika i primatelja.
4. Nalog za iskrcaj – ako je teret morao biti ukrcan u razne brodove, ili ako su posrijedi različite vrste robe, brodar i krcatelj imaju pravo zahtijevati da se za svaki brod, svaku vrstu robe izda posebna teretnica. Ako je izdana jedna teretnica , može se podijeliti na posebne dionice nalogom za iskrcaj.
a) brodar izdaje nalog za iskrcaj-nalog se prihvaća stavljanjem klauzule o pristanku
b) imatelj izdaje nalog za iskrcaj – bez sudjelovanja brodara
Pristanak brodara je bitan uvjet valjanosti naloga za iskrcaj
Ovlašteni imatelj teretnice – ona može glasiti na ime, po naredbi, na donositelja
1. TERETNICA NA IME – za preuzimanje tereta ovlašten je u teretnici imenovani primatelj, a prava iz teretnice se mogu prenositi samo ugovorom o ustupanju. Prema cesionaru brodar zadržava prigovore koje je imao prema imatelju
2. TERETNICA PO NAREDBI – pravo iz ove teretnice se prenosi INDOSAMENTOM naredbom:
a) puni indosament-sadrži izjavu o prijenosu i naziv osobe na koju se pravo prenosi, potpis prenositelja, ako nije označen imatelj, krcatelj odlučuje o prijenosu.
b) bjanko indosament-sadrži potpis indosanta (samo potpis)
c) indosament donositelja – sadrži potpis donositelja i na njega se odnosi
3. TERETNICA NA DONOSITELJA – prenosi se običnom predajom

Teretnica po naredbi i na donositelja su tzv. Negocijabilne ili prenosne teretnice.
Brodar je dužan predati teret imatelju teretnice, a imatelj zahtijevati ukrcanje tereta.
Primjedbe u teretnici – brodar mora unijeti u teretnicu podatke koje je dobio pismenom naredbom od krcatelja. Postoji li opravdana sumnja da podaci koje je naveo krcatelj o vrsti tereta nisu točni ili potpuni, a ako nema razumne mogućnosti provjere tih podataka pri ukrcavanju, brodar može unijeti u teretnicu primjedbu s objašnjenjem. Klauzule koje se u tom slučaju unose su: identitne i marginalne. Kad je riječ o vanjskom izgledu i stanju tereta brodar ne unosi primjedbe kojima se ograđuje u pogledu podataka koje je dao krcatelj. Kad je teretnica čista, brodar trećoj osobi koja je u dobroj vjeri ne može dokazivati da teret nije primio onako kako izlazi iz podataka. Kada brodar unese primjedbe pretpostavlja se da je teret preuzeo onako kako ga je predao primatelju. Nečista teretnica stvara poteškoće u poslovnom, robnom i kreditnom poslovanju. Brodar može koristiti i jamačno ili garantno pismo – njime se krcatelj obvezuje naknaditi štetu brodaru. Prema trećim osobama ovo pismo nema nikada i nikakav učinak. Ako je riječ o prijevoznom sporazumu stranaka i pismo nije valjano jer se ne slaže sa činjeničnim stanjem, tada brodar ima pravo regresa prema krcatelju za pretrpljenu štetu iz netočnih podataka o teretu.

Teretnica kao isprava u Konvenciji UN-a o prijevozu robe morem 1978
Konvencija potvrđuje načelo da brodar mora izdati teretnicu samo na zahtjev krcatelja. Ona dopušta da potpis može biti vlastoručan, mehanički, ili faksimil. U konvenciji je uređena dokazna snaga teretnice, uređena je problematika garantnih pisama – to je sporazum kojim se krcatelj obvezuje da će brodaru naknaditi štetu jer je brodar izdao teretnicu, a nije unio napomenu o vanjskom stanju robe. Pismo je valjano osim kad brodar izostavi napomenu o robi namjeravajući prevariti treću osobu.

Tovarni list – prijevozna isprava kojom vozar potvrđuje primitak robe. Najveću važnost ima u željezničkom prometu, ona nije vrijednosni papir, glasi samo na ime. Konvencije predviđaju osim tovarnog lista i prenosivi tovarni list – ima funkciju koju ima i teretnica. Koristan je bio pokušaj afirmacije tovarnog lista putem jednoobraznih pravila Međ. pomorskog odbora. Naše pravo nije prihvatilo temeljno pravilo-zakonska načela o prijevozu stvari morem, ne važe formalnopravno u postojanju teretnice.

PREDAJA TERETA PRIMATELJU

Brodar je dužan predati teret primatelju u određenoj luci.
Primatelj je osoba ovlaštena primiti stvari od brodara. Brodar teret predaje imatelju teretnice ako ona nije izdana, onda osobi ovlaštenoj ugovorom o prijevozu. Ako nije izdana teretnica ni određen primatelj, onda brodar predaje naručitelju. Primatelj treba iskazati samo volju da bude primatelj. Ona se izražava traženjem ili zahtjevom za predaju robe. Ako nije izdana teretnica primatelj može zahtijevati preuzimanje tereta čim stigne. Ako je izdano više izvornih primjeraka teretnice i ako je netko od imatelja iskoristio svoje pravo, kako bi se izbjegle neugodne posljedice za brodara, ostali primjerci gube važnost za brodara, ne obvezuju ga, to je tzv. Kasatorna klauzula. Ako je ovlašten od naručitelja, primatelj može tražiti teret prije dolaska u luku.
Preuzimanje tereta i pravno značenje ulaganja prigovora
Brodar je dužan predati teret koji je primio na brod, koji je naznačen u teretnici. Ako se pojavi nedostatak na robi, primatelj ima pravo na prigovor. Propisan je pisani oblik prigovora, mora se uputiti odmah po preuzimanju tereta. Za nedostatke koji su vidljivi golim okom – prigovor se upućuje odmah pri preuzimanju tereta. Za nedostatke koji nisu tako uočljivi – prigovor se upućuje u roku 3 dana. Ako je prigovor pravovaljano uložen pretpostavlja se da su navodi istiniti, a brodar može dokazivati suprotno. Ako prigovor nije bio istinit ipak ostaje obveza brodara na predaju tereta. Da bi proizveo učinak, prigovor se mora predati ovlaštenoj osobi, mora biti određen, mora označavati po kojoj teretnici postoji manjak. Odredbe o prigovoru su relativno prisilne. Zabranjeno ih je ugovorom mijenjati na štetu korisnika prijevoza.
Po Hamburškoj konvenciji iz 1978. g. – prigovor se može uputiti i sutradan sve ako su mane vidljive . Za štete nastale zbog kašnjenja potrebna je pismena obavijest tijekom 60 dana. Ako se ovaj prigovor ne uputi u roku nastupa prekluzija.
Predaja tereta na čuvanje i predaja tereta – smetnje pri predaji tereta:
1. primatelj se nije javio
2. primatelj se nije mogao naći
3. primatelj neće preuzeti teret
4. javilo se više imatelja teretnice
U ovim situacijama brodar traži upute od krcatelja ili naručitelja. Ako ne primi takvu uputu može teret iskrcati i čuvati ga. Ako se ne riješi stanje u roku 30 dana, brodar može prodati dio tereta. Prodaja se obavlja javnim nadmetanjem. Iz svote dobivene prodajom tereta brodar namiruje troškove, a ostatak polaže u sud.

ODGOVORNOST BRODARA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE

Brodar odgovara za izvršenje dviju obveza:
a) predaja tereta na odredištu u stanju, vrsti i količini kako ga je primio – odgovornost ex recepto, odgovara i iz teretnice – ex scriptura
b) predaja tereta bez zakašnjenja
Brodar odgovara za manjak tereta – djelomični gubitak pošiljke, kao i za oštećenje tereta – umanjenje vrijednosti tereta zbog negativne promjene.
Osnova odgovornosti brodara – on odgovara za svako oštećenje ili manjak stvari, ako ne dokaže da se to nije moglo ukloniti pažnjom urednog gospodara.
- Odgovornost brodara za osobe koje za nj. rade – za radnje i propuste zapovjednika broda, članova posade, brodar odgovara kao i za svoje propuste, on odgovara i za nautičke pogreške. Plovidba-tehničko upravljanje brodom, nautičko vođenje broda kojim samostalno rukovodi zapovjednik uz pomoć stručnih osoba. 12
On odgovara i za komercijalnu djelatnost – čuvanje tereta, kontrola broda. Ako je požar na brodu izazvao djelatnik, a ne brodar, onda ne odgovara.
- Trajanje odgovornosti – počinje preuzimanjem tereta, traje do predaje tereta
Posebni slučajevi isključenja odgovornosti brodara
1. viša sila – pomorska nezgoda, ratni događaji, pobune, nemiri
2. sanitarna organizacija – i druge mjere i radnje državnih organa
3. radnje ili propust krcatelja – on može dokazivati suprotno
4. obustava rada – štrajk – masovno isključenje radnika koji spriječavaju rad.
Isključenje radnika s posla – lock out – slijedi zatvaranje poduzeća povodom radnog spora. Naš zakon prihvaća – masovno isključenje radnika s posla.
5. spašavanje ljudi i imovine na moru
6. skretanje broda u slučaju spašavanja – devijacija – ako brod skrene s uobičajenog puta, ili puta koji je označen u ugovoru
Opravdano skretanje s plovidbenog puta postoji u dva slučaja:
a) spašavanjem ili pokušajem spašavanja ljudi na brodu, moru
b) razumno skretanje iz drugih razloga
7. prirodni gubitak u masi tereta – ili oštećenje koje nastaje zbog vlastite mane, skrivene mane ili posebne naravi tereta
8. nedostatno pakiranje ili nejasne trajne oznake na teretu
9. skrivene mane koje se ne mogu dužnom pažnjom otkriti
Ograničenje odgovornosti brodara brodar odgovara za teret do stvarne vrijednosti, ali ne više od propisane granice. Konvencijom iz 1968. povišena granica odgovornosti na 30 franaka po kg. Bruto mase, 10 000 fr. Po jedinici tereta. Po našem pravu brodar naknađuje prometnu, tržišnu vrijednost robe. Brodar ne odgovara za štetu za oštećenje, manjak tereta ni za zakašnjenje za iznos veći od 666,67 obračunskih jedinica, odnosno 2 jedinice po kg.br. mase. Jedinica tereta je komad, metarska tona. Za rasuti teret kao jedinica uzima se mjera na osnovi koje su stranke ugovorile plaćanje vozarine.
Slučajevi u kojima brodar odgovara i većim iznosom od propisanog ograničenja:
1. Sporazumno povišenje granice odgovornosti – tu je posrijedi sporazum naručitelja i brodara, time se štiti korisnik prijevoza. Ako je izdana teretnica, a povišenje nije u njoj naznačeno, onda nema pravni učinak prema brodaru.
2. Slučaj kvalificirane krivnje brodara – brodar odgovara neograničeno ako mu korisnik prijevoza dokaže da je štetu prouzročio osobno u namjeri da je prouzroči. Iz krajnje nepažnje, znajući da će šteta nastupiti
Naš zakon je prihvatio Visbijska pravila – brodar odgovara za punu štetu.
Mijenjanje odredbe o odgovornosti u korist brodara - iako su ove odredbe relativno prisilne, naš zakon u nekim situacijama dopušta dispozitivnost:
1. oštećenje, manjak ili gubitak tereta nastali prije početka ukrcavanja tereta
2. šteta zbog zakašnjenja – u ovom slučaju je dopuštena dispozitivnost, da toga nema brodar bi zbog zakašnjenja odgovarao za nastalu štetu
3. prijevoz živih životinja – specifična roba koja dopušta dispozitivnost
4. prijevoz tereta koji je na temelju suglasnosti krcatelja smješten na palubu
Odgovornost brodara u prijevozu opasnog tereta – zapovjednik broda može ako to nije protivno važećim propisima opasan teret u svako doba i bilo gdje iskrcati, učiniti ga bezopasnim, ali o tome mora obavijestiti brodara. Brodar ima pravo na naknadu štete. Ako se opasan teret prevozi s pristankom i znanjem brodara, brodari i naručitelji zajednički snose rizik. Ako je ugrožena sigurnost broda i okoliša, zapovjednik je ovlašten iskrcati robu, a u tom slučaju brodar ima pravo na vozarinu. U našem pravu ako je teret ukrcan bez znanja brodara, ostaje pravo iskrcaja tereta, a zapovjednik može iskrcati teret.

VOZARINA ILI PREVOZNINA

VOZARINA – cijena ili svota koju je naručitelj kao protustranka obvezan platiti brodaru za prijevoz stvari, odnosno za iskorištavanje brodskog prostora.
Visina vozarine – ovisi o ponudi i potražnji na svjetskom prostoru brodskog prometa
Linijske konkurencije – su sporazumi koji se zaključuju između brodara jedne ili više država što održavaju putničke pruge radi izbjegavanja međusobne konkurencije. Ako visina vozarine nije određena ugovorom određuje se prema prosječnom vozarinskom stavu, ne obuhvaća sve troškove tijekom putovanja.

Načini računanja vozarine:
a) vozarina po jedinici tereta – obračunava se po jedinici mase, obujma ili po broju komada. Ako roba nije označena, onda brodar odlučuje o načinu. Ako se ukrca više tereta nego što je ugovoreno, vozarina se razmjerno povećava, ako se ukrca manje tereta nego što je ugovoreno, vozarina se plaća za cijelu ugovorenu cijenu. Vozarina se može sniziti ako se ukrca dio tereta određenim brodskim ugovorom, a brodar je raspolagao neiskorištenim prostorom. Vozarina po vrijednosti – ugovara se prilikom prijevoza manjih pošiljaka velike vrijednosti, obračunava se u postotku od vrijednosti prevezenog tereta.
b) Vozarina po jedinici vremena- obračunava se i plaća po jedinici vremena, neovisno o kvaliteti, kvantiteti, masi ili obujmu. Ugovara se po vremenu iskorištavanja broda, primjenjuje se u brodarskim ugovorima na vrijeme.
c) Paušalna vozarina – ugovara se po jedinici brodskog prostora, kao cijena za iskorištavanje cijelog broda ili jednog njegovog dijela. Vozarina se plaća bez obzira jeli teret ukrcan ili nije, bez obzira na vrstu i količinu tereta

Dolazak tereta na odredište kao uvjet plaćanja vozarine
Vozarina se plaća samo za teret koji je prevezen i u odredišnoj luci stavljen primatelju na raspolaganje. Vozarina se plaća tek nakon izvršenja djela. Ako je vozarina plaćena unaprijed, a teret nije stigao, brodar treba vratiti vozarina.
Brodar ima pravo na vozarinu: kad brod otputuje s neukrcanom potpunom količinom robe, ako se teret vrati u mjesto ukrcaja jer je prijevoz takvog zabranjen.

Vozarina prema korisno prevaljenom putu – u slučaju brodoloma, zapljene, nemira, pobune, za spašeni teret brodaru pripada vozarina razmjerna korisno prevaljenom putu. Naš zakon se opredijelio za tzv. Distaničnu vozarinu – brodar ima pravo na razmjernu vozarinu ovisno o tome koliko je prevalio puta.

Obveznik na plaćanje vozarine – naručitelj je uvijek primarni dužnik vozarine, koja se plaća u odredišnoj luci i svih ostalih potraživanja brodara vezanih za prijevoz. Ta njegova obveza proizilazi iz ugovora. Njegova obveza ostaje, osim iznimno ako se primjenjuje CESSER – klauzula koja ga oslobađa isplate nakon odlaska broda. Ako se teret preuzima temeljem teretnice, primatelj je dužan platiti samo potraživanja navedena u teretnici. Ako primatelj ne plati vozarinu, brodar ima pravo zadržanja tereta.

PRIVILEGIJ NA STVARIMA UKRCANIM NA BRODU

Privilegij ili zakonska založna prava terete stvari koje su ukrcane na brodu. U trenutku nastanka privilegirane tražbine stvari moraju biti ukrcane na brod.
1. sudski troškovi - učinjeni u zajedničkom interesu radi očuvanja stvari
2. tražbina na osnovi nagrade za spašavanje i doprinosa iz zajedničkih havarija
3. tražbina iz ugovora o prijevozu uključuje troškove uskladištenja ukrcanih stvari.
Kod privilegija se ne traži retencija ili zadržanje stvari. Privilegiji na ukrcanim stvarima prestaju u ovim slučajevima:
1. kada prestane tražbina osigurana privilegijom
2. prodajom stvari u ovršnom ili stečajnom postupku
3. ako vjerovnik ne zatraži izdavanje privremene mjere kod nadležnog suda u roku od 15 dana od dana kada su stvari ukrcane
4. proglašenjem stvari pomorskim plijenom ili ratnim plijenom na moru.

PRESTANAK UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM

Ugovor o prijevozu stvari morem redovito prestaje njegovim izvršenjem, ali on može prestati i prije nego što je ispunjen, nastupom određenih okolnosti.
1. PRESTANAK UGOVORA PO SILI ZAKONA- ugovor o prijevozu stvari automatski prestaje vrijediti kada je njegovo izvršenje trajno omogućeno djelovanjem više sile.
2. PRESTANAK UGOVORA ODUSTAJANJEM JEDNE OD UGOVORNIH STRANA
Zbog djelovanja više sile izvršenje ugovora o prijevozu stvari može biti onemogućeno za kraće ili dulje vrijeme. Ako prestane ugovor po sili zakona, brodar ima pravo na naknadu troškova u svezi s iskrcavanjem.
Brodar može odustati ako:
a) prekostojnice nisu plaćene, a teret ne daje osiguranje na izvršavanje potraživanja
b) ako vozarina kod brodskog ugovora na vrijeme nije plaćena u roku dospjelosti
c) prestanak ugovora jednostranim odustankom naručitelja
Ovim načinom je zaštičen naručitelj koji je ponekad prisiljen raskinuti ugovor. Kada je ugovoren prijevoz cijelim brodom, naručitelj može odustati od ugovora do svršetka ukrcavanja. Kada je ugovoren prijevoz razmjernim dijelom broda naručitelj može odustati od ugovora prije početka ukrcavanja ako plati vozarinu. Ako je izdana teretnica, naručitelj odustankom mora vratiti sve primjere teretnice.

UGOVOR O PRIJEVOZU PUTNIKA I PRTLJAGE

Putnik je osoba koja se prevozi brodom temeljem ugovora o prijevozu, ili koja prati vozilo ili žive životinje koje se prevoze temeljem ugovora o prijevozu stvari. Putnika koji nema putnu kartu, brodar može iskrcati i platit će dvostruku prevozninu. Ugovorom o prijevozu putnika brodar se obvezuje da će prevesti jednog ili više putnika, a naručitelj da će platiti prevozninu.
Stvarni brodar- osoba različita od brodara koja stvarno obavlja prijevoz u cjelosti, a može biti i vlasnik broda
Naručitelj – osoba kojoj se brodar obvezuje prevesti putnike

Obveze brodara iz ugovora o prijevozu mogu biti glavne i sporedne
Glavne- očuvanje putnikovog tjelesnog integriteta i njegov prijevoz, to je osiguranje minimalnog prikladnog prostora, održanje reda plovidbe, pravodoban polazak
Sporedne – nisu nužne za izvršenje prijevoza, a poduzimaju se u tijeku putovanja.
Brodar je dužan putniku izdati putnu kartu na njegov zahtjev-prigovor moguć pri izdavanju.
Putnik može odustati od ugovora, zakašnjenjem početka putovanja ili ako dođe do prekida putovanja, a on traje više od 12 h., putnik ima pravo:
1. zahtijevati da ga brodar preveze do mjesta odredišta zajedno sa prtljagom
2. zahtijevati da ga brodar vrati u polaznu luku
3. odustati od ugovora i tražiti povrat prevoznine
Brodar odgovara za povredu putnikova tjelesnog integriteta, na osnovi dokazane krivnje, osim ako je to nastalo usljed sudara ili brodoloma. Na jednom putovanju brodar odgovara do zakonske granice 46.666 obračunskih jedinica SPV-a. Norme o odgovornosti brodara su prisilnog karaktera.
Slijepi putnik – to je osoba koja nije s brodarom zaključila ugovor o prijevozu, ne želi platiti prevozninu i skriva se na brodu, neovlašteno i potajno je na brodu.
Prema konvenciji 1957 – takva bi osobu zapovjednik mogao predati vlasti u prvoj luci. Putnik bez putne karte plaća dvostruku prevozninu.
Prijevoz putnika – 1961 – Atenska konvencija o prijevozu putnika u kojoj je propisana krajnja granica odgovornosti za smrt putnika – 700.000 franaka po prijevozu
1976 – diplomatska konvencija u Londonu – cilj joj je bio da zlatnu klauzulu zamijeni SPV-om.
Prijevoz prtljage – Prtljaga je svaka stvar, uključujući i vozila, osim :
- stvari i vozila koja se prevoze na temelju ugovora o zakupu, na temelju teretnice
- osim živih životinja. Ručna prtljaga je ona koju putnik ima u kabini. Za prtljagu primljenu na prijevoz brodar je dužan izdati prtljažnicu – to je potvrda da je brodar primio prtljagu na čuvanje i prijevoz, pretpostavlja se istinit.
Brodar odgovara za oštećenje, manjak i za zakašnjenje njezine predaje putniku. Prijevoz ručne prtljage obuhvaća razdoblje za koje se putnik nalazi na brodu. Za ručnu prtljagu brodar odgovara po istim načelima kao i za povredu tjelesnog integriteta. Ako je riječ o predanoj prtljazi krivnja se uvijek predmnjeva, dok se ne dokaže suprotno. Odgovornost je ograničena: za ručnu prtljagu 833 obračunate jedinice , 3333 za ostalih 18 000
Šteta zbog zakašnjenja prtljage je materijalna šteta prouzročena time što prtljaga nije uručena putniku u razumnom roku. Putnik je dužan uputiti pisani prigovor brodaru u slučaju kada je posrijedi vidljiva šteta za ručnu prtljagu. Brodar ima pravo zadržanja ili prodaje prtljage da namiri svoja potraživanja.

UGOVOR O TEGLENJU

Ugovorom o teglenju brodar tegljača se obvezuje da svojim brodom tegli drugi brod do određenog mjesta, a brodar se obvezuje na plaćanje tegljarine. Visina je ugovorna.
Teglenje može biti: lučko i izvanlučko, dobrovoljno i obvezno.
Brodar je dužan brinuti se o očuvanju tereta na tegljenom brodu. Akcija spašavanja tegljačem se može ostvariti ako je brod u pogibelji. Brodar ima pravo na nagradu. Ako takva nagrada njemu inače pripada onda se ona može ugovorom isključiti. Ako je brod tegljača kriv za neuspjeh tegljenja onda nema pravo na tegljarinu.

PRIJEVOZ U KOJEM SUDJELUJE VIŠE PRIJEVOZNIKA

U suvremenoj praksi jedan prijevoznik često ne može obaviti cijelu prijevoznu uslugu. Tada je za izvršenje prijevoza potrebno organizirati više prijevoznika. Prijevoznici mogu sudjelovati u prijevozu stvari kada nisu u pravnom odnosu. Korisnik prijevoza sa svakim od njih zaključuje ugovor samostalno. Prijevoznici se mogu obvezati da će stvari prevesti samo do određene točke. On može preuzeti obvezu prijevoza do odredišta, a u pojedinim fazama prijevoza samovoljno se služiti drugim prijevozima – to je jedinstveni prijevoz uz sudjelovanje prijevoznika.
Ovakav oblik prijevoza može biti:
1. Izravan ili uzastopan – u njemu sudjeluje više prijevoznika iste grane prometa
2. mješoviti – u njemu sudjeluju prijevoznici različitih grana prometa
Izravni prijevoz stvari – izravna teretnica - ona ima osobine redovitih teretnica
Jedan primjerak izravne teretnice mora pratiti robu, brodar je zajedno s teretom predaje daljnjem brodaru. Brodar koji je sklopio ugovor mora odgovarati jer se ugovorom obvezao na to. Svaki brodar odgovara za svoju dionicu puta. Brodar koji je sklopio ugovor o izravnom prijevozu, brodar koji je izdao teretnicu i onaj koji je predao teret primatelju odgovaraju solidarno za cijeli put. Za štetu prouzročenu zakašnjenjem odgovaraju: brodar koji je sklopio ugovor i onaj koji je predao teret primatelju. Onaj koji je podmirio tražbine ima pravo regresa od drugih.
Izravni prijevoz putnika i prtljage – Brodar koji ugovori ovakav prijevoz mora izdati izravnu putnu kartu za cijeli ugovoreni put, a ako je preuzeo prtljagu izdaje izravnu prtljažnicu. Putniku odgovara brodar koji je ugovorio izravan prijevoz i brodar na čijem je dijelu puta šteta nastala. Za štetu prouzročenu smrču ili tjelesnom ozljedom putnika, solidarna je odgovornost. Brodar na čijem je dijelu puta nastala šteta odgovara za ručnu prtljagu. Ovdje postoji pravo regresa.
Mješoviti prijevoz – prijevoz brodovima i drugim sredstvima prijevoza. Brodar je dužan pribaviti usluge ostalih brodara i zaključiti ugovor o idućem prijevozu. Treba upotrijebiti pažnju dobrog gospodarstvenika. On odgovara putniku za svoj izbor.
Međunarodni mješoviti prijevoz stvari – mora se odvijati u najmanje dvije grane prometa uz jedinstven ugovor za cijelu prijevoznu relaciju i jednu ispravu. Ovaj oblik prijevoza se može urediti izvorima autonomnoga prometnoga prava ili unifikacijskim normama – tu spadaju: kodificirana jedinstvena pravila ili autonomno formularno pravo. Za multinacionalni ili mješoviti prijevoz stvari dovoljna su dva različita načina prijevoza, odgovornost je usmjerena na jednu osobu , predviđa se jedna prometna isprava, odgovara se po načelu pretpostavljene krivnje. Odgovornost je ograničena na 8,33 SPV po kilogramu bruto mase . Povlasticom ograničeno se ne može koristiti brodar ako je namjerno prouzročio štetu.
ZAKUP BRODA
Ugovorom o zakupu broda zakupodavatelj, kao osoba koja raspolaže brodom, daje zakupoprimatelju određeni brod na uporabu, uz plaćanje zakupnine, na taj način zakupoprimac stječe svojstvo brodara, ali to se odnosi na cijeli brod ne na razmjenu
Zakupodavac je dužan predati brod u stanju tako da se iskorištava prema namjeni. Jedno od glavnih prava je davanje naloga posadi. Ovaj ugovor mora biti u pisanom obliku inače nema pravni učinak. Ugovor na određeno vrijeme može se produžiti samo sporazumom, a na neodređeno vrijeme može se otkazati pismeno, najkasnije tri mjeseca unaprijed. Zakupoprimac snosi troškove pogona broda. Za štetu zbog nedostatka koji smanjuje sposobnost broda, odgovara zakupodavatelj. Zakupnina se plaća mjesečno unaprijed. Ako zakupoprimac ne vrati brod na vrijeme, za prekoračeno vrijeme treba platiti naknadu u visini dvostruke zakupnine. Ugovor o zakupu prestaje u slučaju propasti broda, trajne nesposobnosti za iskorištavanje.
POMORSKE HAVARIJE

Havarija je šteta, kvar, u pomorskom smislu označava sva oštećenja i gubitke i izvanredne troškove koje pretrpi brod ili teret tijekom pomorskog pothvata. Mogu biti: havarije štete i havarije troškova, zajedničke havarije i posebne havarije-prema okolnostima koje su prouzročile štetu.
Zajednička havarija- imovina sudionika u pomorskom pothvatu, zajednički je izložena opasnostima. U interesu je svih sudionika da se pothvat uspješno završi. Ponekad se imovina može spasiti samo ako se namjerno počini šteta.
U havariji se utvrđuje DOPRINOS ILI KONTRIBUCIJA. Institut zajedničke havarije je bio poznat već u starome grčkom pravu. Odredbe o zajedničkim havarijama su dispozitivne naravi.
Bitni element zajedničke havarije su:
1. Izvanredna žrtva ili trošak – osnovni uvjet koji se kod zajedničke havarije zahtijeva. Podnesene žrtve, štete, troškovi moraju proizilaziti iz neredovitog tijeka plovidbe.
2. Namjernost i razumnost čina-trošak i šteta moraju biti namjerno učinjeni. Zapovjednik broda odlučuje o žrtvama i troškovima radi zajedničkog spasa broda. Zajedničku havariju čine žrtve učinjene po naredbi zapovjednika. Izvanredna šteta mora biti razumno podnesena.
3. Zajednička pogibelj – potrebno je da se brod i teret nalaze u zajedničkoj pogibelji. Stvarna pogibelj ne mora biti ista za brod i za teret.
4. Zajednički spas – čine zajedničke havarije, mora se poduzeti radi zajedničkog spasa broda i tereta, žrtve i troškovi mogu imati zajedničku korist za brod i teret. Za zajedničku havariju priznaju se samo gubici i troškovi koji su podneseni za zajednički spas broda i tereta, a ne i oni nakon postignutog spasa.
Krivnja jednog od sudionika i zajednička krivnja – nedvojbeno je da nema zajedničke havarije ako izvanredna šteta nije razborito podnesena.
Tipične štete na teretu ili brodu
a) bacanje tereta u more – zapovjednik broda u pogibelji odlučivao je koji će teret i kako izbaciti. Najprije je izbacivao teret bez teretnice, pa onaj iz skladišta. Teret ukrcan na palubu je zajednička havarija ako ga priznaju trgovački običaji. Ako je teret bačen u interesu jedne stranke, nema havarije.
b) Gašenje požara – požar je posebna havarija, nastaje višom silom ili nečijom krivnjom. Štete koje nastanu nakon požara čine zajedničku havariju.
c) Hotimično nasukavanje i odsukavanje nasukanog broda
Ako je zapovjednik namjerno nasukao brod, spas interesa čini zajedničku havariju. Štete nastale pri hotimičnom nasukavanju ne ubrajaju se, ostale jesu
d) Normalna upotreba stroja-u zajedničke havarije ubrajaju se samo one štete na strojevima koje su učinjene u namjeri da se brod u pogibelji oslobodi
e) Upotreba tereta, brodske opreme i zaliha – ako se brodska oprema i zalihe upotrijebe kao pogonski materijal, priznaje se kao zajednička havarija.
Izvanredni troškovi
a) Troškovi u luci skloništa – luka skloništa je ona luka u koju je brod zbog pretrpljene nesreće prisiljen nepredviđeno stati kako bi obavio popravke i nastavio putovanje ili se sklonio zbog sigurnosti i očuvanja broda i tereta. Ako nastanu nezgode radi zajedničkog spasa svih interesa, zapovjednik je ponekad prisiljen skloniti se u luku najpovoljniju za brod. Kao zajednička havarija neće biti priznati kvarovi koji nisu ugrozili sigurnost broda. Pomicanje tereta se priznaje kao havarija ako je potrebno radi sigurnog putovanja.
b) Troškovi spašavanja – zajednička havarija postoji ako su akcije spašavanja poduzete radi zaštite od opasnosti imovine obuhvaćene zajedničkim pomorskim pothvatom.
c) Supstituirani troškovi – oni ne spadaju u zajedničku havariju, ali se ipak priznaju kao havarija jer su podneseni umjesto drugih troškova koji predstavljaju havariju, tj. Oni su supstitucija tim troškovima.
d) Ostali troškovi – troškovi zbog gubitka vozarine i svi ostali koji nisu konkretni
Likvidacija zajedničke havarije – provodi je likvidator zajedničkih havarija
1. kronološki prikaz događaja – prikupljaju se podaci koji će kasnije poslužiti u postupku doprinosa sudionika u pomorskom pothvatu u havariji. Prikazuje se havarijska obveznica i druga jamstva, procjene vještaka.
2. pravni prikaz – analizira se teretnica koja se odnosi na zajedničku havariju
3. diobna osnova – diobna masa se sastoji od popisa vjerovničke mase i dužničke mase, njihove ukupne vrijednosti i postotak doprinosa.
Doprinosi u zajedničkoj havariji
a) Vjerovnička masa – čini je imovina oštećena činom zajedničke havarije, troškovi i troškovi likvidacije. Vrijednost broda se određuje prema vrijednostima u vrijeme i u luci gdje se završava zajednički pothvat. Troškovi popravka broda koji ulaze u vjerovničku masu nisu podložni oblicima po načelu «novo za staro», osim ako je brod stariji od 15 godina.. Odbici se određuju prema starosti broda računajući od 31.12. one godine u kojoj je gradnja broda završena pa do havarije. Ako je posrijedi potpuni gubitak broda , iznos koji ulazi u vjerovničku masu, određuje se prema procijenjenoj vrijednosti broda u neoštećenu stanju. U havariju se priznaje provizija od 2 % na izdatke, osim za osobne dohotke i izdržavanje posade, koji nisu nadoknađeni tijekom putovanja.
b) Dužnička masa – sve vrijednosti koje su se našle u pogibelji u trenutku havarije. U dužničku masu ulazi brod s neto vrijednošću na završetku plovidbenog pothvata, vozarina od koje se odbijaju troškovi, vrijednost svih šteta na brodu i tereta. Dužnička masa ne obuhvaća predmete za osobnu upotrebu i prtljagu putnika za koju nije izdana teretnica. Koeficijent doprinosa dobijemo ako vjerovničku masu podijelimo s dužničkom.
Zajednička havarija – jamstva i isprave – kao sigurnost za isplatu potraživanja vjerovnicima pripada pravo retencije tereta.
HAVARIJSKA OBVEZNICA – najstariji oblik isprave o jamstvu za doprinos u havariji
DODATNA JAMSTVA – polaganje gotovog novca ili bankovno jamstvo. Ovi se oblici koriste uz potpisivanje havarijske obveznice od ovlaštenika tereta, u obliku brzojava.
AVERAGE UNDERTAKING – isprava koja se izdaje bez prethodnog potpisa ovlaštenika
NON SEPARATION AGREEMENT- glavna mu je svrha da se otpremanjem tereta do krajnjeg odredišta drugim brodom ne mijenjaju prava i obveze stranaka. Naš pomorski zakon prihvaća da brodar ima pravo zadržati teret koji ulazi u dužničku masu dok ne dobije jamstvo da će mu dužnik isplatiti dio doprinosa što ga tereti u zajedničkoj havariji
Praktički postupa zapovjednika broda nakon zajedničke havarije
Zakonska obveza zapovjednika broda je da posljedice havarije najkasnije u roku 24 sata ubilježi u brodski dnevnik. U lučkoj kapetaniji treba u roku 24 sata nakon dolaska broda u luku podnijeti prijavu pomorske nezgode. Zapovjednikova je dužnost i utvrđivanje mogućih oštećenja broda, on se mora pobrinuti i oko nabavke jamstva za doprinos u zajedničkoj havariji. U suglasnosti s brodarom odabire se mjesto popravka broda.
Posebna havarija – to su svi izvanredni troškovi koje pretrpi brod ili teret, kao i sve štete koje zadese brod slučajem, višom silom, nemarnošću. Posebnu havariju ne izaziva namjerno zapovjednik broda radi spasa broda. Snosi je stranka na čijoj je imovini havarija nastala bez prava na doprinos. Brodar nadoknađuje štetu korisniku prijevoza ako je skrivio oštećenje.

SUDAR BRODOVA

Sudar brodova – je događaj u kojem jedan brod ili više brodova izravnim dodirom ili neizravno prouzroči štetu drugom brodu, odnosno imovini i osobama na brodu.
a) SRAZ ILI IZRAVNI SUDAR – stvarni sudar između dvaju ili više brodova , kada se dodirnu trupom ili pojedinim dijelovima svoje opreme.
b) NEIZRAVNI SUDAR – jedan brod plovi prevelikom brzinom praveći valove i tako nanese štetu drugome brodu privezanom uz obalu. Odredbe o sudaru se primjenjuju na odgovornost za štetu koju jedan brod prouzroči drugome brodu zbog obavljanja manevra iako nije bilo stvarnog sudara.
Naknada štete u slučaju sudara- primjenjuje se načelo dokazane krivnje. Ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više brodova, svaki odgovara razmjerno svojoj krivnji, taj razmjer ocjenjuje sud ili arbitraža (70+30%), a ako se omjer krivnje ne može utvrditi, dijeli se na jednake dijelove (50+50%). U slučaju štete nastale sudarom naknađuje se stvarna šteta i izmakli dobitak. Brodar odgovara prema načelima o općem ograničenju svoje odgovornosti. Kod materijalne štete nema solidarne odgovornosti. Ako je nastupila ozljeda ili smrt solidarno odgovaraju brodovi čijom je krivnjom došlo do sudara. Ako je štetu prouzročila viša sila štetu snosi oštećenik.
Praktički postupak zapovjednika u slučaju sudara – u slučaju sudara zapovjednik broda je dužan poduzeti spašavanje drugog broda s kojim se sudario, dužan je brodu s kojim se sudario priopćiti ime i luku upisa broda kojim zapovijeda, ime posljednje luke iz koje je isplovio i ime luke u koju plovi. Sve podatke bi trebao unijeti u neslužbeni pismeni podsjetnik, mora obavijestiti brodara o svemu.
Međunarodni izvori prava - 1910 je donesena međunarodna konvencija za izjednačavanje pravila o sudaru brodova 1952 – međunarodna konvencija za izjednačavanje pravila o kaznenoj nadležnosti za sudar i plovidbene nezgode. 1972 – konvencija o međ. pravilima za izbjegavanje sudara na moru. LISABONSKA PRAVILA – 1987 – skup jednoobrazno usuglašenih normi u slučaju štete kod sudara brodova.

SPAŠAVANJE

Spašavanje je svaka potrebna i korisna pomoć pružena imovini i osobama koje se nalaze u opasnosti na moru. Opasnost mora ugrožavati živote osoba i prijetiti gubitku imovine . Spašavanje je samo ona djelatnost koja ima koristan rezultat – može biti potpun i djelomičan. Spašavanje osoba – to je pravna obveza spašavanja. Zapovjednik broda koji dozna da su osobe u opasnosti dužan je krenuti im u pomoć najvećom brzinom.
Razlozi koji oslobađaju zapovjednika da krene u spašavanje osoba:
a) ako bi poduzimanje tog čina predstavljalo ozbiljnu opasnost za brod
b) ako dozna da je drugi brod krenuo u spašavanje
c) ako od zapovjednika broda u pogibelji dozna da pomoć više nije potrebna
Spašavanje imovine – to je spašavanje brodova i stvari s brodova. Spašavatelj je dužan pri spašavanju upotrijebiti dužnu pažnju dobrog privrednika. Zapovjednik je dužan surađivati sa spašavateljem.
Spašavatelj je brodar broda koji je poduzeo spašavanje i članovi posade.
Nagrada za spašavanje prema konvenciji iz 1910 za spašavanje osoba ne duguje se nagrada. Visina nagrade ne može biti viša od vrijednosti broda. Iznos nagrade stranke mogu ugovoriti, ako nisu ugovorile, odlučuje sud.


Uzima se u obzir:
1. spašena vrijednost broda i stvari s broda
2. vještine i napori spašavatelja
3. opseg postignutog uspjeha
4. priroda i stupanj opasnosti
5. rizik odgovornosti i drugi rizici
6. brzina pruženih usluga
7. djelotvornost opreme spašavatelja
8. utrošeno vrijeme, uložene troškove i gubitke spašavatelja
Sud može smanjiti nagradu spašavateljima ako su svojom krivnjom izazvali potrebu spašavanja. Ako spašavatelj spašava protivno naredbi zapovjednika, nema pravo na nagradu.
Posebna naknada – uvedena konvencijom iz 1989. Da bi se pristupilo odmjeravanju posebne naknade , traži se ispunjenje dvaju zahtjeva :
1. spašavatelj mora obaviti operaciju spašavanja ako teret prijeti morskom okolišu
2. spašavatelj nije uspio u spašavanju, jer nije spasio imovinu
Spašavatelj ne smije biti nemaran u sprječavanju ili umanjenju štete za okoliš.
Dužnost zapovjednika broda:
Mora izbjegavati prizivanje drugog broda u pomoć, treba izvijestiti brodara o operaciji spašavanja. Kod svake komplicirane i dugotrajne akcije spašavanja zapovjedniku se preporučuje da vodi kronološke bilješke o tijeku spašavanja. Lučku kapetaniju mora obavijestiti o nezgodi. Nakon spašavanja treba utvrditi troškove i napraviti sažeti izvještaj.
Konvencija o trajanju i spašavanju i priručnik MERSAR 1979 u Hamburgu – izglasana je međ. konvencija o spašavanju na moru. Konvencija je usvojila 8 rezolucija, a jedna od njih je preporuka državama da upotrebljavaju i priručnike vezane za tu materiju koji se zove MERSAR I IMOSAR
MERSAR :
1. postupanje broda u nevolji
2. koordinacija spašavanja i traganja
3. postupanje broda koji pruža pomoć, prima pozive, djeluje u nezgodi.
Osobito je važno poglavlje o planiranju u vođenju traganja
IMOSAR – organizacija službe za traganje i spašavanje, praktične postupke sudionika

VAĐENJE POTONULIH STVARI

Potonulom se smatra stvar koja je stalno i potpuno pod vodom.. Potonulu stvar može vaditi domaća ili strana osoba koja na osnovi imovinskog prava ima pravo raspolagati tom stvari – to je ovlaštena osoba. Ako potonula stvar može prouzročiti smetnje ili opasnosti u plovidbi, ,kapetanija će ovlaštenoj osobi narediti da u primjerenom roku izvadi potonulu stvar. Ako kapetaniji nije poznata ta osoba, vađenje može poduzeti ovlašteni krivični organ. Ako su za vađenje potonule stvari potrebna osobita nautička i tel. sredstva i osobita stručnost, ovlaštena osoba može vaditi potonulu stvar, samo pomoću domaće ili strane fizičke ili pravne osobe.
Imovinskopravni odnosi u svezi sa vađenjem potonule stvari-potonula stvar na kojoj postoji pravo vlasništva , a ne izvadi se u roku 10 g.od dana kada je potonula postaje vlasništvo RH. Izvođač radova koji vadi potonulu stvar na temelju odluke nadležnog organa odgovara za štetu koju prouzroči svojim radom ako ne dokaže da se šteta nije mogla izbjeći upotrebom dužne pažnje-odgovara po načelu pretpostavljene krivnje . Ako je riječ o samovoljnom vađenju, bez odluke nadležnog organa, tada za prouzročenu štetu izvođač radova uvijek odgovara. On ima pravo naknade za vađenje. Izvođač radova ima pravo zaloga na izvođenoj potonuloj stvari.

IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST VLASNIKA BRODA I BRODARA

1. Odgovornost za smrt i tjelesne ozljede
Za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba na moru, koje prouzroči brod, odgovara vlasnik broda, brodar i osoba koja u tom trenutku upravlja brodom. Ako im je brod protupravno oduzet, tada ne odgovaraju. Temelj odgovornosti ovisi o području gdje je štetni događaj nastupio. Odgovornost postoji uvijek ako je ozljeda i smrt nastupila na području proglašenom kupalištem. Propisana je vrlo stroga objektivna odgovornost. Ako je prouzročena u luci onda se odgovara po načelu dokazane krivnje. Ako je smrt nastupila na području u kojemu se zabranjuje pojedini načini plovidbe-odgovornost je apsolutno objektivna
2. Odgovornost za oštećenje stvari i onečišćenje okoliša
Odnosi se na odgovornost broda za štetu koju nanese operativnim obalama, lukobranima, lučkim uređajima i postrojenjima, plutajućim objektima, odgovornost broda za štete od izlijevanja ili izbacivanja opasnih tvari i štetnih za okoliš – odgovornost je kauzalna.
3. Odgovornost za onečišćenje od broda izlijevanjem ulja – 1969 je donesena međunarodna konvencija o ovom obliku odgovornosti.
Za materijalne štete trećima odgovara brodovlasnik na temelju stroge kauzalne odgovornosti.
Brodovlasnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da:
a) šteta od onečišćenja nastala ratom, neprijateljstvima i prirodnom pojavom
b) da je šteta rezultat namjernog djelovanja treće osobe
c) da šteta u cijelosti potječe od drugog štetnog postupka
Odgovornost brodovlasnika je ograničena visinom – do određene visine SPV-a
Konvencija iz 1969 predviđa obvezno osiguranje odgovornosti brodovlasnika. On je dužan pribaviti potvrdu da je osigurao svoju odgovornost. Kopija potvrde se prilaže upisniku brodova. Ova konvencija daje pravo da oštećeni podnese tužbu izravno protiv osiguratelja.
Obveza osiguranja se odnosi na tankere koji prevoze više od 2000 tona nafte.
1. Protokol iz 1984 unosi promjene u definiciji broda – plovila na moru sagrađena za prijevoz nafte u rasutom stanju. Ova konvencija se primjenjuje i za vrijeme putovanja praznog tankera, ako je prazan nakon prijevoza i iskrcaja nafte.
2. Konvencija iz 1969 definira naftu – sva postojana ugljikovodikova mineralna ulja, osobito sirovu naftu, teško dizelsko ulje i mazivo ulje.
3. Intervencija protokola-opisuje štetu zbog onečišćenja i ona predstavlja:
a) svaki gubitak ili oštećenje nastalo izvan broda zbog izbacivanja nafte s broda
b) troškovi zaštitnih mjera i daljnje oštećenje nastalo poduzimanjem ovih mjera
4. Protokol 1984 – događaj – svaka činjenica ili skup činjenica istoga podrijetla koje izazivaju štetu od onečišćenja ili stvaraju veliku prijetnju nastanku štete.
5. Konvencija 1969 – primjenjuje se na štetu nastalu zbog onečišćenja prouzročenu na području države ugovarateljice, uključujući njezino teritorijalno more i u isključivom gospodarskom pojasu ako ga je država proglasila.
6. Brodovlasnik nema pravo naknade štete protiv osoba: službenika ili punomoćnika, naručitelja ugovora o prijevozu, osobe koja spašava brod s pristankom vlasnika, osobe koje poduzima zaštitne mjere svih službenika
7. Protokol 1984 – osnovni razlog njegova donošenja je bio – povišenje granice odgovornosti brodovlasnika. Vlasnik broda ima pravo ograničiti svoju odgovornost po događaju – 3 milijuna obračun. jedinica za brod preko 5 tona. Osnova za ograničenje odgovornosti je tonaža broda.

Vlasnik mora, ako se želi okoristiti ograničenjem osnovati fond u visini ukupne odgovornosti kod suda ili drugog nadležnog organa jedne od država ugovarateljica. Taj se fond osniva polaganjem svote, bankovnog jamstva koje priznaje zakonodavstvo države ugovarateljice ili sud smatra dostatnim.
8. Osnivanje «Međunarodnog fonda za naknadu štete od onečišćenja naftom» .
1976 u Londonu je donesena međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi štete u svezi s prijevozom opasnih i štetnih tvari morem, ova će konvencija stupiti na snagu:
- ako je prihvati najmanje 12 država (uključujući 4 s 2 milijuna bruto tona)
- osobe koje doprinose Fondu su u prethodnoj godini primile ukupnu količinu od 40 tona tereta koje podliježu doprinosu na opći račun.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA PRAVOVREMENI POČETAK PUTOVANJA, PREKID I ZAKAŠNJENJE U PRIJEVOZU PUTNIKA

ZOO sadrži ugovorne odredbe o prijevozu osoba. Tim ugovorima se obvezuje prijevoznik da preveze na određeno mjesto neku osobu, koja se obvezuje prijevozniku na plaćanje naknade. U zračnom prometu prijevoznik se obvezuje prevesti putnika od mjesta polaska do mjesta odredišta u vrijeme predviđeno redom letenja, a putnik plaća prevozninu. Ugovorne strane su prijevoznik i putnik, bitni element ugovora je određivanje prijevoznog puta i obveza plaćanja obavljenog prijevoza – prevoznina.
Obveze prijevoznika – mogu biti glavne i sporedne
GLAVNE OBVEZE – očuvanje putnikova tjelesnog integriteta i njegov prijevoz. On treba osigurati minimum prikladnog prostora u vozilu i davanje hrane. Tu još spada i pravodobni početak putovanja, pravodobni dolazak na odredište
SPOREDNE OBVEZE – poduzimaju se tijekom putovanja, a nisu nužne za izvršenje prijevoza. Ako putnik ne stigne na vrijeme, nastaje zakašnjenje u prijevozu. Ako je odgovoran prijevoznik, dužan je naknaditi svaku štetu za koju putnik dokaže da mu je prouzrokovana zakašnjenjem (stvarna šteta i izmakla korist)
Prijevoznik neće odgovarati za nepredvidive , izvanredne štete. Prema ZOO_u prijevoznik odgovara za štetu koju putnik pretrpi zbog zakašnjenja, osim ako ga je uzrokovao neotklonjiv uzrok. Tu je potrebno postupati sa povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka. Onda nema odgovornosti. Takvu je pažnju dužan dokazati prijevoznik, on odgovara presumiranom krivnjom. Kod zakašnjenja se dozvoljava sloboda ugovaranja, kod povrede tjelesnog integriteta primjenjuju se prisilne odredbe.

PRIJEVOZ PUTNIKA U POMORSKOJ I UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI

Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi regulira: odgovornost za zakašnjenje početka putovanja i odgovornost za prekid putovanja.
1. Putnik može odustati od ugovora ako brod ne započne putovanje koje će se obaviti u granicama Jadranskog mora, odnosno unutrašnjih voda, jedan sat poslije ugovorenog vremena i izvan tih granica u tijeku 12 sati ugovorom određenim. Ako je putnik odustao ima pravo na povratak cijele prevoznine . Ako je do zakašnjenja početka putovanja došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom brodara, on je dužan naknaditi štetu putniku. Namjeru dokazuje putnik.
2. Ako brodom nije uzrokovano zakašnjenje, poziva se na ograničenje odgovornosti. Ove odredbe nisu prisilne, stranke ih mogu slobodno ugovarati.
3. Ako je u tijeku putovanja došlo do njegova prekida , koji traje više od 12 h.u granicama Jadranskog mora ili 3 dana izvan tih granica, putnik uma pravo zahtijevati:
a) da ga brodar drugim prijevoznim sredstvom preveze do odredišta
b) zahtijevati da ga brodar u primjerenom roku s prtljagom vrati u polaznu luku
c) odustati od ugovora i tražiti da mu brodar vrati prevozninu
Ako su ti razlozi na strani putnika , ugovor prestaje bez prava na vraćanje prevoznine. Ako putnik ne podnese pismeni zahtjev, gubi pravo tražiti nastavak putovanja . Zakon je isključio odgovornost za zakašnjenje dolaska, ali se to ipak može ostvariti:
1. stranke ga mogu ugovoriti
2. primjenom načela savjesnosti i poštenja
Plovidbeni zakon pomorskom plovidbom smatra plovidbu koja se obavlja na moru, rijekama Jadranskog sliva do granica plovnosti s morske strane.

VRSTE UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM

1. BRODARSKI – brodar se obvezuje prevesti stvari cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili brodskim prostorom, sklapa se za jedno ili više putovanja.
2.VOZARSKI – prestacija brodara je prijevoz pojedinih stvari. Prestacija – svaki čin koji je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku, predmet obveze –činidba.
Ugovor mora biti u pismenom obliku. Podugovaranje-naručitelj može ugovoriti s trećom stranom (podnaručiteljem) ugovor o prijevozu stvari brodom . Naručitelj može podugovarati samo ako je to brodskim ugovorom izričito predviđeno. Plovidbeni zakon regulira prestanak ugovora – po sili zakona ili odustankom stranaka. Svaki naručitelj može odustati od ugovora prije početka ukrcavanja, ako plati cijelu vozarinu, naknadu za prekostojnice i druge troškove. Brodar je dužan obaviti putovanje u ugovorenom roku, a ako nije ugovoreno onda to treba biti u primjerenom roku.

PRIJEVOZNE ISPRAVE – nakon završenog ukrcavanja brodar je dužan krcatelju na njegov zahtjev izdati teretnicu. U unutrašnjoj plovidbi brodar ima pravo zahtijevati da se izda tovarni list, kao dokaz zaključenja ugovora. U pomorskoj plovidbi brodar je dužan krcatelju izdati više izvornih teretnica , a u unutrašnjoj plovidbi izdaje se samo jedan primjerak teretnice. Teretnica mora sadržavati oznaku da se radi o njoj radi razlikovanja s teretnim listom. Kada se utvrdi da podaci o teretu koje je krcatelj dao brodaru nisu točni ili da teret nije i dobrom stanju, brodar može unijeti u teretnicu primjedbe. Brodar unosi primjedbe ako roba nije odvagana, odbrojena ili odmjerena. Kod čiste teretnice (bez primjedbi) brodar trećoj osobi ne može dokazivati da teret nije primio onako kako proizilazi iz podataka u teretnici. Time se podržava načelo o teretnici kao vrijednosnom papiru koji ima neoborivu dokaznu snagu. Brodar odgovara za robu imatelju teretnice ako ovaj dokaže da je teret predan onako kako je u teretnici naznačeno.
TOVARNI LIST – izdaje se u jednom primjerku uz potpis brodara i krcatelja. Tovarni list je dvostrana izjava, prati robu. Izdavanjem tovarnog lista pretpostavlja se da je sklopljen ugovor o prijevozu. U tovarnom listu je obvezna oznaka tvrtke, ime i adresa primatelja. Tovarni list glasi na ime. Podatke u tovarni list unosi krcatelj. Tovarni list nije vrijednosni papir, ne sadrži primjerak brodara, nema neoborivu dokaznu snagu, tu uvijek vrijedi pravilo o pretpostavljenoj dokaznoj snazi.

ODGOVORNOST BRODARA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE

Brodar je dužan pravovaljano izvršiti ugovor o prijevozu i u roku predati robu bez oštećenja, manjka ili gubitka primatelju. Potrebno je utvrditi osnovu, opseg i visinu odgovornosti. Odredbe odgovornosti u nas su kogentne naravi. Ako se sumnja da je oštećenje nastalo na području pomorske ili unutrašnje plovidbe, pretpostavlja se, dok brodar ne dokaže suprotno, da su nastale tamo gdje se mogu primijeniti propisi najnepovoljniji za brodara.
Ako se radi o mješovitom prijevozu( dijelom u pomorskoj, dijelom u unutrašnjoj plovidbi) brodar odgovara po propisima luke gdje mora predati teret. Brodar odgovara u svakoj plovidbi, na osnovi pretpostavljene krivnje. Temeljna obveza brodara je osposobljavanje broda za plovidbu. Brodar dokazuje da je upotrijebio dužnu pažnju kod osposobljavanja broda. Brodar pomorskog broda dužan je ulagati dužnu pažnju do početka putovanja. Brodar unutrašnje plovidbe ulaže dužnu pažnju za čitavo vrijeme putovanja. Za radnje i propuste zapovjednika, članova posade odgovara brodar kao za svoje. Pomorski brodar odgovara za štetu koja je na teretu uzrokovana požarom, ako se dokaže da je požar skrivio osobnom radnjom ili propustom. ZOO propisuje objektivnu odgovornost prijevoznika za gubitak, oštećenje, zakašnjenje stvari.
Prijevoznik je oslobođen odgovornosti za izuzete slučajeve i posebne opasnosti.
Prijevoznik odgovara na temelju činjenice prouzrokovane štete osim u 3 slučaja:
1. oslobođen je odgovornosti za radnje korisnika prijevoza
2. oslobođen je ako dokaže da je šteta uzrokovana svojstvima iz same stvari
3. oslobođen je ako nastupi viša sila – vanjski nepredvidiv i neotklonjiv događaj
IZUZETI SLUČAJEVI
1. skrivene mane broda ili nesposobnost za plovidbu
2. viša sila, pomorske nezgode, ratni događaji, nemiri, pobune, međ. zločini
3. sanitarna ograničenja i druge mjere državnih organa
4. radnje i propusti krcatelja ili osoba ovlaštenih na raspolaganje teretom
5. obustava rada, štrajk, masovno isključenje radnika s posla
6. spašavanje ili pokušaj spašavanja ljudi i imovine na moru
7. skretanje broda prilikom spašavanja iz opravdanih razloga
8. prirodni gubitak ili oštećenje tereta
9. nedovoljno pakiranje ili nedovoljno trajne oznake na teretu
POSEBNE OPASNOSTI
1. smještaj tereta na palubi ako je tako ugovoreno i naznačeno u prijevoznoj ispravi
2. pomanjkanje ili slabo stanje ambalaže, tako da je teret oštećen
3. ukrcavanje tereta od strane krcatelja ili iskrcavanje od strane primatelja
4. prijevoz u plombiranom skladištu, uz uvjet da ga je plombirao krcatelj
5. narav robe koja je po svojstvima podložna oštećenje
6. prijevoz živih životinja
ZAKAŠNJENJE – granica odgovornosti za zakašnjenje zasniva se na vozarini
Brodar unutrašnje plovidbe odgovara za štetu zbog zakašnjenja u predaji tereta najviše do visine vozarine. Brodar nema pravo na ograničenje odgovornosti prema plovidbenom zakonu, ako se dokaže da je štetu prouzročio namjerno. Pomorski brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti, samo ako se radi o osobnoj kvalificiranoj krivnji, a brodar unutrašnje plovidbe odgovara i kada su krive osobe koje rade za brodara.
Razlika u položaju brodara pomorske i unutrašnje plovidbe postoji i u slučaju dispozitivnosti propisa o odgovornosti, koja se dopušta samo iznimno.

Plovidbeni zakon za pomorsku plovidbu dopušta ugovaranje u korist brodara:
1. ako je oštećenje , manjak ili gubitak tereta nastao prije ili nakon iskrcaja3
2. za štete zbog zakašnjenja
3. u prijevozu živih životinja
4. u prijevozu tereta koji je na temelju pismenog pristanka krcatelja smješten na palubu
Za unutrašnju plovidbu spominju se samo dva slučaja:
1. ako je oštećenje nastalo prije ukrcaja ili nakon iskrcaja
2. štete zbog zakašnjenja

ODGOVORNOST ZA GUBITAK ILI OŠTEĆENJA PUTNIČKE PRTLJAGE

Postoji ručna prtljaga – koju putnik sam čuva i nadzire i stvari koje prijevoznik može primiti na prijevoz – to je predana ili registrirana prtljaga. Za ručnu prtljagu temelj odgovornosti je dokazana krivnja. Ako je nastupila prometna nezgoda, odgovara prijevoznik jer putnik tada ne može čuvati prtljagu. Za predanu prtljagu odgovara se temeljem presumirane krivnje, a može biti kauzalna, ako je pooštrena odgovornost prijevoznika za stvari.
VISINA ODGOVORNOSTI
Brodar odgovara do stvarne štete, ali najviše do fiksirane granice. Visina odgovornosti ovisi o tipu prtljage.
PRAVNI UČINAK PRIGOVORA PUTNIKA O ŠTETAMA NA PRTLJAZI
U prijevozu stvari pismeni prigovor se može uputiti prilikom preuzimanja, a u prijevozu putnika prilikom iskrcavanja. U prijevozu prtljage koju putnik odmah nakon završetka putovanja nosi sa sobom, a brodar nije znao za njen sadržaj ni masu, postoji puno opravdanje da se odnos putnik-brodar razrješava u trenutku kada brodar gubi svaku kontrolu nad putnikovim stvarima. Ako putnik ne uloži prigovor pravovremeno, brodar je oslobođen odgovornosti.
PRIJEVOZ PUTNIKA U CESTOVNOM PROMETU
Putnik može odustati od ugovora i zahtijevati vraćanje prevoznine, ako prijevoz nije započeo u ugovoreno vrijeme. Ovdje nema određenih rokova koji moraju proteći nakon ugovorenog vremena da bi putnik stekao pravo na odustanak od putovanja (ti rokovi postoje u pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi) Naš zakon govori samo o dužnosti prijevoznika na vraćanje prevoznine, a ne govori ništa o nadoknadi štete. Ako se tijekom putovanja prijevoz prekine, a za taj prekid putnik nije odgovoran, on ima pravo po svom izboru:
1. zahtijevati da ga prijevoznik svojim ili drugim prikladnim sredstvom preveze do odredišta
2. zahtijevati da ga prijevoznik zajedno sa prtljagom vrati u polazno mjesto i vrati prevozninu
3. odustati od ugovora i zahtijevati da mu prijevoznik vrati prevozninu
Zakon o ugovorima o prijevozu u cestovnom prometu za prekid putovanja predviđa i odgovornost za naknadu štete. Predviđa se i ograničenje odgovornosti do dvostruke prevoznine. Prijevoznik se može pozivati na povlasticu ograničenja samo ako dokaže da šteta nije uzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom. Ovdje vrijedi načelo o odgovornosti na osnovi pretpostavljene kvalificirane krivnje. U cestovnom prijevozu, prijevoznik odgovara i za zakašnjenje u dolasku. Zahtjev za naknadu štete zbog zakašnjenja mora se postaviti najkasnije za 15 dana od dana kada se putovanje završi, ako prođu rokovi, nema odgovornosti.
SPECIFIČNA ODGOVORNOST (OBJEKTIVNA)U PRIJEVOZU ŽIVIH ŽIVOTINJA U CESTOVNOM PROMETU

Prijevoz živih životinja, odnosno stoke pripada u tzv. Posebne prijevoze, oni ne predstavljaju redovite trgovačke terete. Narav ove vrste robe nameće niz specifičnih prava i obveza . Kako se radi o živim bićima razlozi humanosti nameću poseban postupak zaštite i osiguranja. Žive životinje mogu biti ishodište zaraznih bolesti, zato se ovaj prijevoz regulira nizom veterinarskih propisa prisilne naravi.
Odgovornost stranaka iz prijevoznog posla, odnosno njihova prava i obveze ravnaju se najprije prema veterinarskim propisima, a zatim prema općim načelima transportnog prava. Prijevoznik nije odgovoran za štetu što nastane gubitkom ili oštećenjem žive životinje predane na prijevoz ako dokaže da je poduzeo sve što je prema okolnostima bio dužan poduzeti, te da je postupio prema posebnim uputama ako su mu one dane.
Slučajevi posebnih opasnosti kod prijevoza živih životinja:
1. upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila, ako je ugovorena i naznačena u tovarnom listu
2. nedostatak ili loše stanje ambalaže koja podložna rasipanju
3. rukovanje, utovar, slaganje i istovar što ih obave pošiljatelj ili imatelj
4. narav stvari koja je prema svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju
5. međustajanje ili nepotpune oznake na koletima???
Može se tvrditi da u našem pravu u cestovnom prijevozu žive životinje ne podliježu specifičnom režimu instituta posebnih opasnosti, jer se predviđaju kriteriji za izravno oslobođenje prijevoznika od odgovornosti. Prijevoznik zapravo mora dokazati uzročnu vezu između poduzimanja svih mjera prema okolnostima i postupanja prema uputama i nastale štete koja je rezultat prirodnih svojstava takve robe. Tada će se prijevoznik osloboditi od odgovornosti, pa imatelj više ne može dokazivati suprotno. Prijevoznik dakle treba dokazati da je usprkos poduzimanju odgovarajućih mjera ipak došlo do štete jer je riječ o prijevozu robe osjetljive naravi.
TEMELJ ODGOVORNOSTI PRIJEVOZNIKA
Cestovni prijevoznik za gubitak ili oštećenje stvari i za štetu zbog zakašnjenja odgovara kauzalno. Ako nastane šteta bez obzira na krivnju prijevoznika on će odgovarati ako nije postupao po uputama i pažnjom dobrog stručnjaka. Oslobađa se odgovornosti samo ako dokaže da ili nije mogao poduzeti zbog uzroka koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili ukloniti i zbog radnji korisnika prijevoza.
INSTITUT PRIGOVORA
U prijevozu stvari primatelj koji kao tužitelj zahtijeva naknadu štete dužan je dokazati neposredni interes na tim stvarima, da su stvari predane prijevozniku neoštećene, štetu i visinu štete. U prijevozu u svim granicama prometa, osim u željezničkom, postoji institut prigovora-to je jedinstvena izjava primatelja upućena prijevozniku u kojoj bi trebalo konstatirati da prijevoznik nije predao stvari kako se obvezao. Ako primatelj primi stvar bez prigovora, smatra se da mu je stvar uredno predana u stanju kako je označeno u tovarnome listu. Za oštećenja što se ne mogu opaziti u času predaje primatelj je dužan u pismenom obliku i bez odgode prigovoriti nakon otkrivanja oštećenja, najkasnije u roku 7 dana od predaje. Prijevoznik odgovara za štetu što nastane zbog zakašnjenja u predaji stvari primatelju samo ako primatelj podnese prijevozniku zahtjev za naknadu štete u roku 15 dana od dana kada dobije stvar na raspolaganje. Smatra se da je stvar izgubljena u prijevozu ako je prijevoznik ne preda primatelju u roku od 30 dana od dana kada je to bio dužan učiniti. Za oštećenja osnovni je problem o kojim i kakvim štetama se radi. Zato je važan prigovor kao dokaz o kojoj je šteti riječ. Prilikom potpunog gubitka prijevoznik u svakom slučaju mora dokazati koju je stvarnu količinu štete predao. Štetu zbog zakašnjenja uvijek dokazuje primatelj.

PRAVNI UČINAK PRIGOVORA I POSLJEDICE NJEGOVA NEULAGANJA
Rok pravovaljanog prigovora ovisi o tome radi li se o vidljivim nedostacima pri predaji, ili se nedostaci u tom trenutku nisu mogli zamijetiti. Ako su oštećenja vidljiva - prigovor treba uložiti odmah prilikom preuzimanja robe, do vremena dok prijevoznik može kontrolirati stanje, količinu robe. Nije propisana forma prigovora . Prigovor mora biti određen. Za nevidljiva oštećenja ulaže se prigovor u roku od 7 dana. Ovaj prigovor mora biti u pismenoj formi. Prigovorom je primatelj očuvao pravo zahtjeva na naknadu štete od prijevoznika. Ako prijevoznik i primatelj nisu zajednički utvrdili činjenično stanje , trebalo bi pretpostaviti da su navodi prigovora točni, dok prijevoznik ne dokaže suprotno. Ako ugovor nije uložen ili nije uložen ili nije uložen pravovremeno, nastupa prekluzija. Prijevoznik se ne bi mogao pozivati na činjenicu prekluzije ako mu primatelj dokaže da je oštećenje uzrokovano namjerno ili krajnjom nepažnjom.
Kod šteta zbog zakašnjenja-primatelj mora u roku 15 dana od dana kada mu se stvari stave na raspolaganje radi primanja, podnijeti prijevozniku zahtjev za naknadu štete, koji ne mora biti pismen. Bivša SFRJ je ratificirala CMR – Konvencija o ugovoru za međunarodni cestovni prijevoz robe. To je svaki naplatni ugovor za prijevoz robe cestom u kojega su ugovoreno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvjema različitim državama. Ako primatelj primi isporuku robe , a nije pregledao njeno stanje u nazočnosti prijevoznika niti je u pravovaljanom roku uputio prigovor pretpostavlja se da je robu primio onako kako je opisano u tovarnom listu. Ako se uputi prigovor, moguća je oboriva pretpostavka da je roba predana kako je to opisano. Posebno je reguliran slučaj kada je stanje robe uredno pregledao imatelj i prijevoznik – kontradiktorni pregled – dopušten je suprotan dokaz – neće nastupiti neoboriva pretpostavka da je točno ono što su stranke utvrdile, ali samo u slučaju da je riječ o skrivenim manama pod uvjetom da je primatelj uložio prigovor. Ako nastupi zakašnjenje u isporuci – prijevoznik neće biti dužan naknaditi štetu zbog zakašnjenja, ako mu nije podnesen pismeni prigovor o nastaloj šteti ili o šteti koja se očekuje u roku od 21 dan od dana kada ju je primatelj dobio na raspolaganje. Nastupa prekluzija – za naknadu štete zbog zakašnjenja ako se ne uloži prigovor.

PRIJEVOZ PUTNIKA U ŽELJEZNIČKOM PROMETU

U pogledu zakašnjenja početka putovanja – identično je kao u cestovnom prometu.
U pogledu prekida putovanja – ne konstatira se sama činjenica prekida kao u cestovnom prijevozu, nego se traži da putnik zbog zakašnjenja za koje nije odgovoran tijekom prijevoza bude spriječen nastaviti putovanje. Kao i u cestovnom prijevozu, za putnika postoji mogućnost izbora triju kombinacija uz izražavanje nastojanja da se putnika do odredišta preveze vlakom. Željeznički prijevoznik odgovara za naknadu štete što nastane zbog prekida putovanja. Neće odgovarati ako dokaže da prekid putovanja nije ni namjerno ni krajnjom nepažnjom uzrokovao. Postoji pretpostavka da je prijevoznik kvalificirano kriv, ako dokaže da nije ni namjerno ni krajnjom nepažnjom uzrokovao štetu , neće odgovarati.. Neće odgovarati čak ni onda kada bi bio kriv – za laku nepažnju. U usporedbi sa cestovnim prijevozom, željeznički prijevoznik odgovara blaže. U odnosu na prijevoz putnika u pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, odgovara strože. U pomorskoj plovidbi se pretpostavlja da brodar nije kvalificirano kriv, pa takvu krivnju mora dokazati putnik, a u željezničkom prijevozu sam prijevoznik mora dokazivati da nije kvalificirano kriv. Rokovi za zahtjev naknade štete isti su kao i u cestovnom prometu.

14.10.1890. u Bernu je zaključena prva međ. konvencija o prijevozu robe željeznicom. Ta konvencija je 8 puta revidirana. 1924 – međ. konvencijom o prijevozu putnika željeznicom. Prihvaćena je kauzalna odgovornost s mogućim razlozima oslobođenja. Željeznica se oslobađa odgovornosti ako je gubitak, oštećenje ili prekoračenje roka isporuke uzrokovano krivnjom imatelja prava nekim njegovim zahtjevom koji nije utemeljen na krivnji željeznice ili manom same stvari. Ovdje je zadržan institut posebnih opasnosti.
Prilikom potpunog ili djelomičnog gubitka robe prijevoznik koji odgovara plaća samo stvarnu štetu. Osnovna je promjena u ovoj konvenciji jeste ograničenje od 50 zlatnih franaka po kg. Bruto mase oštećene robe (17 obračunskih jedinica).
Uvođenje garantnih rokova isporuke – to je novost u ovoj konvenciji. Rokovi isporuke u užem smislu ovise o dužini puta koji se mora prijeći u određenom roku, a ne ovisi o redu vožnje. Novost je u tome što se mogu utvrditi posebni rokovi isporuke i na osnovi plana prijevoza koji se primjenjuje između zainteresiranih željeznica, a objavljuju se u međunarodnim tarifama. Željeznica može određivati za određene pošiljke dopunske rokove isporuke.
Nova konvencija željeznici više ne nameće dužnost plaćanja naknade za nedokazanu štetu. Željeznici se mora dokazati šteta prekoračenja roka isporuke, a ona iznosi najviše do trostrukog iznosa prevoznine. Kada je riječ o garantnim rokovima, željeznica može sniziti ili povisiti limite odgovornosti ili čak uvoditi paušalne iznose naknade. Oštećenje robe koje nastane iz prekoračenja roka isporuke uklapa se u naknadu koju će željeznica biti dužna platiti imatelju prava za prekoračenje roka isporuke.
Prema novoj konvenciji kumulacija naknade posebno za oštećenje, a posebno za zakašnjenje moguća je ako oštećenje ne proizilazi iz zakašnjenja. Prilikom namjere ili krajnje nepažnje željeznica gubi pravo na ograničenje odgovornosti, ne može koristiti propisani limit. Tada je dužna platiti punu dokaznu štetu, a kod krajnje nepažnje šteta se podvostručuje. Željeznica odgovara u slučaju svoje krivnje najviše do odštete predviđene za potpuni gubitak stvari, za neizvršenje, za neuporabu i dr.
Željeznica odgovara ako je postupila po nalozima pošiljatelja za izmjenu ugovora o prijevozu bez podnošenja duplikata tovarnog lista koji je predan primatelju i prilikom zapreke pri prijevozu kada je postupila po uputama pošiljatelja ne tražeći podnošenje duplikata. Željeznica se bez daljnjega može osloboditi odgovornosti tvrdeći da je očito da ne postoji nikakav stvarni manjak.
U željezničkom prijevozu korisnik prijevoza gubi pravo zahtjeva prema prijevozniku u trenutku prijema pošiljke, ako nije zatražio da se zapisnikom o izvidu utvrdi stanje stvari. Pravo primatelja neće prestati ako dokaže da je prijevoznik štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Ako primatelj ne može zapaziti oštećenje , tada ima pravo na dodatni rok od 7 dana. Zahtjev za zakašnjenje se ulaže u roku 15 dana.

PRIJEVOZ PUTNIKA U ZRAČNOM PROMETU
Ako putovanje u domaćem prometu ne započne u roku od 2 sata, a u međunarodnom u roku od 4 sata, putnik može birati:
1. zahtijevati da ga prijevoznik preveze svojim ili drugim prikladnim zrakoplovom do odredišta
2. odustati od putovanja i zahtijevati vraćanje prevoznine
Prijevoznik je dužan ako nije došlo do odustanka od putovanja zbog odgode, najdulje 24 sata na svoj trošak osigurati hranu za vrijeme čekanja putovanja. Zakon posebno predviđa slučaj neizvršenja putovanja. To je situacija – ako je putovanje u domaćem prometu izvršeno, a prijevoznik nije prevezao putnika koji ima kartu za taj let i koji se pravovremeno prijavio za to putovanje. Tada putnik može odustati od ugovora i zahtijevati da mu se vrati plaćena prevoznina, povećana za 25 %. Ako tijekom putovanja dođe do prekida iz razloga za koje putnik nije odgovoran, a prekid traje dulje od 3 h.u domaćem i 6.h. po međunarodnom, putnik ima pravo:
1. zahtijevati prijevoz do odredišta
2. zahtijevati da ga s prtljagom vrati na mjesto polaska
3. odustati uz pravo prevoznine
Prijevoznik neće odgovarati ni ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji su isključivo na strani oštećenog putnika. Odgovara se po kriteriju pretpostavljene krivnje. Za slučajeve odgode neizvršenja, prekida putovanje. Prijevoznik odgovara za štete koje bi putnik pretrpio do iznosa dvostruke prevoznine . Prijevoznik gubi pravo na ograničenje ako mu se dokaže, a putnik je dužan dokazati, namjera ili krajnja nepažnja. Zahtjev za naknadu štete se ulaže u roku 15 dana – rok je prekluzivan. Postoji konvencija za izjednačavanje nekih pravila o međunarodnom prijevozu zrakom – to je Varšavska konvencija 1929 i Haški protokol o izmjenama konvencije za izjednačenje nekih pravila o međunarodnom prijevozu zrakom – Hag 1955.
1966 – Montrealski sporazum – Međunarodni prijevoz je svaki prijevoz u koji su prema sporazumu stranaka mjesto polaska i mjesto odredišta na teritoriju dviju država, ako je predviđeno međuslijetanje na teritorij neke druge države, makar ta država nije ugovornica.
Zrakoplovni tovarni list- osnovna prijevozna isprava u zračnom prometu. Umjesto tovarnog lista može se upotrijebiti»svako drugo sredstvo». Pošiljatelj mora pristati na primjenu bilo kojeg drugog sredstva da bi njegova primjena bila pravovaljana. U našem zakonu prijevoznik ima pravo tražiti od pošiljatelja da sastavi i da mu preda zrakoplovni tovarni list , a pošiljatelj ima pravo tražiti od prijevoznika da primi tu ispravu- ova je odredba kogentna. Nepridržavanje odredaba o izdavanju isprave i o podacima u ispravi neće utjecati na važenje ugovora. U Varšavsko konvenciji – prijevoznik ne odgovara ako dokaže da su on i osobe s kojima se služi poduzele sve potrebne mjere da se izbjegne šteta. Usvojena je odgovornost temeljem pretpostavljene krivnje (Varšavska konvencija)
Montraelski protokol – prihvaća kauzalnu odgovornost . Zračni prijevoznik odgovara za štetu na robi na osnovi činjenice da je šteta nastala za vrijeme zračnog prijevoza . Neće odgovarati ako dokaže da je do gubitka došlo zbog:
a) mana robe
b) nedostatka u pakovanju robe
c) rata
d) postupka organa javne vlasti
Ovaj protokol fiksira granice odgovornosti u prijevozu stvari. U prijevozu stvari zrakom prijevozniku ne stoji na raspolaganju institut»posebnih opasnosti», prijevoznik odgovara i za slučajeve više sile.
KRAJ

08.09.2008. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

ČETVRTA GODINA-PITANJA ZA PRVU PARCIJALU IZ GRAĐANSKOG PROCESNOG POSTUPKA



1. GRAĐANSKI I SUDSKI POSTUPAK

Predmet pravne zaštite građanskog sudskog postupka su ugrožena i povrijeđena subjektivna građanska prava. Pravni subjekt može povrijediti tuđa građanska prava na taj način što smatra da njegovo protupravno ponašanje nije u suprotnosti s pravnim poretkom.
Građansko procesno pravo je sustav pravnih pravila kojima se regulira sudsko ostvarenje zaštite povrijeđenih ili ugroženih subjektnih građanskih prava koja proistječu iz građanskopravnih odnosa. Građansko procesno pravo spada u područje javnog prava, ima instrumentalni značaj i sadrži prisilne pravne norme. Pravnu zaštitu pružaju državni pravosudni organi. Privatno ostvarenje pravne zaštite-samopomoć, u načelu je zabranjeno.
Zaštita u građanskom sudskom postupku nije organizirana na jedinstven način, isto tako nema ni jedinstvene metode.
Zaštita se pruža post factum- nakon izvršenog događaja a ona se sastoji u naturanoj i novčanoj restituciji-postiže se kondementarnom tužbom.
Konstitutivnom tužbom –traži se od suda da stvori novi pravni odnos; da se preinači ili ukine već postojeći pravni odnos.
Deklaratornom tužbom –traži se od suda da utvrdi postojanje ili nepostojanje pravnog odnosa, njome se postiže pravna zaštita.
Redoviti način ostvarivanja pravne zaštite :
ó Redovni put-sudski postupak
ó Iznimno, samopomoć(nužna obrana, krajnja nužda)
Slučajevi samopomoći u građanskom pravu su:
1. ius retentionis-pravo zadržanja stvari radi naplate potraživanja
2. pravo neispunjenja ugovora

2. PROCESNE PRETPOSTAVKE

Procesne pretpostavke su okolnosti od čijeg postupanja ovisi dopustivost raspravljanja pred sudom. Njihova dopustivost se ispituje samo u parnici.
Kada su ispunjene procesne pretpostavke, sudac će dopustiti strankama da raspravljaju pred sudom. Kada nisu ispunjene procesne pretpostavke, sudac će ODBACITI tužbu jer nema uvjete za vođenje konkretne parnice. Ako je zahtjev tužitelja osnovan sudac će tužbu USVOJITI, a ako utvrdi odsustvo materijalnopravnih pretpostavki sudac će tužbu ODBITI. Procesne pretpostavke dijelimo na:
1. PREPOSTAVKE KOJE SE TIČU SUDA sudska nadležnost, objektivnost sudaca
2. PREPOSTAVKE KOJE SE TIČU STRANAKA- stranačka i parnična sposobnost
3. PREPOSTAVKE KOJE SE TIČU PREDMETA SPORA- sudska nagodba, litispendancija
4. POZITIVNE PREPOSTAVKE- su one čije je postojanje potrebno za donošenje meritorne odluke
5. NEGATIVNE PREPOSTAVKE- njihovo postojanje sprečava vođenje parnice
6. APSOLUTNE PREPOSTAVKE- sud o njima vodi računa po službenoj dužnosti
7. RELATIVNE PREPOSTAVKE- sud o njima vodi računa samo na zahtjev stranke.
8. OPĆE PREPOSTAVKE- su one od čijeg postojanja ovisi dopustivost parnice
9. POSEBNE PREPOSTAVKE- od njihovog postojanja ovisi konkretna parnica.


3. PARNIČNI, IZVANPARNIČNI I IZVRŠNI POSTUPAK


PARNIČNI POSTUPAK je postupak koji predstavlja temeljnu i redovitu metodu ostvarivanja i pružanja pravne zaštite koju pruža državno pravosuđe.
Ovaj je postupak uređen propisima koji su
građanski- povreda subjektivnih prava,
parnični-postojanje spora, parnice među strankama
Parnični postupak je jednoobrazan –pravila postupanja su jednaka za sve.
Vrste sporova u parnici: Ovaj se postupak nikad ne pokreće po službenoj dužnosti. Parnični postupak ima glavnu raspravu, uvijek su prisutne dvije strane, pravni lijekovi su devolutivne prirode-odluku o njima donosi viši sud. U parnici uvijek postoji spor, parnični je postupak vrlo rigorozan.
IZVANPARNIČNI POSTUPAK je izvanredni put pružanja pravne zaštite, pravila ovog postupka se primjenjuju samo onda kada je to određeno zakonom. Ovaj je postupka „nesporni“- primjenjuje se kada među strankama nema spora. Izvanparnični postupak je heterogen, elastičan, manje formalan. Ovaj se postupak može pokrenuti i po službenoj dužnosti, stranka u ovom postupku može biti samo jedna, ovdje nema glavne rasprave. Pravi lijekovi su devolutivno-remonstrativne prirode- odluku o njima donosi viši sud u kojim se rješavaju statusne stvari.
ó Postupci u kojima se rješavaju statusne stvari
ó Postupci u kojima se rješavaju imovinsko-pravne stvari
IZVRŠNI POSTUPAK je postupak pred sudom unutar kojeg se silom državne prinude ostvaruju naredbe suda iz kondementornih sudskih odluka.
Ovaj postupak slijedi samo onda kad nema dobrovoljnog ispunjenja i kad vjerovnik to traži. Sudski organ popisuje stvari koje su u vlasništvu tuženog, te stvari se obilježavaju pljenidbenim markicama i prodaju na našoj dražbi. Mjere izvršnog postupka se ponekad provode tijekom parničnog postupka.

4. PARNIČNI POSTUPAK I KAZNENI POSTUPAK

Dodirne točke ovih dvaju postupaka su:
1. isto faktično stanje može biti predmet suđenja u oba postupka
2. krivični sud je ovlašten u krivičnom postupku, na zahtjev oštećenog odlučivati o imovinskopravnom zahtjevu-adhezion postupak
3. Zajedničko im je prejudicijalno pitanje
4. Načelo ekonomičnosti-minimalni utrošak vremena i sredstava.
Osuđujuća presuda krivičnog suda uvijek veže i parnični sud, dok oslobađajuća presuda nije uvijek. Kad parnični sud ne bi bio vezan odlukom kaznenog suda bila bi ugrožena pravna sigurnost i načelo ekonomičnosti.
Parnični sud prigodom odlučivanja o imovinskopravnom zahtjevu neće biti vezan na presudu kaznenog suda ukoliko se tužbeni zahtjev temelji na objektivnoj kauzalnoj odgovornosti. Osoba koja postavlja imovinski zahtjev u kaznenom postupku je oštećeni.(naknada štete, vraćanje stvari).

5. PRETHODNO PITANJE

Prethodno pitanje je pitanje koje treba riješiti jer bez rješenja toga pitanja ne može se riješiti glavna stvar. To pitanje se odnosi na postupanje nekog prava ili pravnog odnosa. To je podloga na kojoj sud gradi odluku o glavnoj stvari. U Hrvatskom je pravu odlučivanje o prethodnom pitanju riješeno kombinacijom potpune vezanosti za odluku nadležnog organa za rješenje prethodnog pitanja i samostalnog rješavanja tog pitanja. Svaki organ je ovlašten odlučivati o svim pitanjima predjudicijanog značaja bez obzira je li i inače nadležan za njihovo rješavanje.
Sud pred kojim se pojavilo prethodno pitanje, ne mora o njemu uvijek odlučivati već može prekinuti postupak i čekati da nadležno tijelo o tom pitanju meritorno pravomoćno odluči.
Ako je nadležni organ već odlučio o prethodnom pitanju kao glavnoj stvari onda je organ pred kojim se to pitanje javlja, VEZAN za odluku tog nadležnog organa. Odluku o tome pitanju je deklarativne pravne naravi jer se tu utvrđuje samo sadržaj pravnog odnosa. Ako građanski sud nije vezan odlukom nadležnog organa, pa sam odluči o tom pitanju, njihova odluka ima učinak samo u tekućoj parnici.

6. PRAVNA POMOĆ

Pravna pomoć je opći procesnopravni fenomen, to je pomaganje jednog pravosudnog organa drugomu organu u izvođenju parničnih radnji-u parničnom postupku, izvan glavne rasprave. Svi državni organi su dužni ukazivati na pravnu pomoć u parničnom postupku sudovima, a sudovi to nisu dužni učiniti državnim tijelima. Svaki sud obavlja radnju u postupku u svom području, ali ako postoji opasnost od odgode sud poduzima radnje i na području susjednog suda.
Pravna pomoć se pruža samo na molbu parničnog suda.
Predmet pravne pomoći ne može biti provođenje glavne rasprave, tj. raspravljanje i odlučivanje-donošenje meritorne odluke.
Za pružanje pravne pomoći stvarno su nadležni općinski sudovi.
Mjesno je nadležan onaj sud na čijem području treba izvesti zatraženu radnju . ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupiti će zamolnicu nadležnom sudu, a ako mu to tijelo nije poznato vratiti će zamolnicu. Sudovi ukazuju pomoć inozemnim sudovima u slučajevima predviđenim u ugovorom, i ako postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći. Domaći sud će uskratiti pravnu pomoć inozemnom sudu ako se traži izvršenje radnje protivne javnom poretku, u tom slučaju Vrhovni sud donosi konačnu odluku. Sudovi uzimaju u obzir postupke molbi za pravnu pomoć samo ako su dostavljene: diplomatskim putem, ako su na hrvatskom jeziku ako su ovjereni.

7. NAČELO USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

Načelo ustavnosti i zakonitosti zahtijevaju da svi zakoni moraju biti suglasni s Ustavom, a svi drugi propisi suglasni s ustavom i zakonom.
ó NAČELO USTAVNOSTI zahtijeva da sve pravne norme budu u skladu temeljnim pravnim izvorom-Ustavom, te da sudovi koji primjenjuju pravne norme , rukovode ustavnim načelima. Ako sud smatra da zakon koji treba primijeniti nije suglasan Ustavu, zastati će s postupkom i zatražiti od Vrhovnog suda da podnese Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti. Ako Vrhovni sud nađe da nema osnove za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom, niži sud će primijeniti postojeći zakon.
ó NAČELO ZAKONITOSTI je jedno od temeljnih načela građanskog postupka. Parnične radnje se moraju temeljiti a zakonu ZPP-zakon o parničnom postupku je jedini zakonski izvor za postupanje suda.
Ako sud utvrdi da propis koji treba primijeniti nije u skladu s Ustavom i zakonom, neće primijeniti propis i o tome će izvijestiti Vrhovni sud.
Sud neće zastati s postupkom već će direktno primijeniti višu normu koja je u suprotnosti s nižom normom.

8. NAČELA DISPOZICIJE(MATERIJALNE) I OFICIJELNOSTI

Prema načelu dispozicije postupak pred sudom ovisi o VOLJI STRANAKA a prema načelu oficijelnosti taj postupak ovisi o VOLJI SUDA.
Hrvatski parnični postupak sagrađen je na temelju načela dispozicije, ali je ublažen prisilnim normama-oficijelnosti. Načelo dispozicije je dominatno u pokretanju parničnog postupka i određivanju teme raspravljanja u sporu, a načelo oficijelnosti, u odvijanju parnice, do donošenja konačne odluke. Iz načela dispozicije proizlazi da sud mora odlučiti samo o osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva, prije toga sud utvrđuje sadržaj činjenične (PREMISA MINOR) i pravne osnove(PREMISA MAIOR). Kad sud ne uspije formirati izvjesno uvjerenje o pravnim činjenicama, sud uzima nepostojećom tvrdnju stranke koja pruženim dokazima nije kod suca formirala uvjerenje o istinitosti tvrdnje. Dispozitivne tvrdnje odnose se na :MATERIJALNE I PROCESNE.
ó MATERIJALNE –dispozicije kod kojih stranka raspolaže predmetom spora . Tu spadaju:odricanje od tužbenog zahtjeva, sudska nagodba.
ó PROCESNE - dispozicije koje se odnose izravno na suštinu spora. Njihovi se učinci ne prelivaju izvan parnice, ako su izvan parnice nemaju pravni učinak. One ne mogu utjecati na sudbinu parnice kao materijalne.

9. NAČELO PRAVNOG INTERESA

Pravni interes je procesna pretpostavka koja označava buduću korist koja pravni subjekt očekuje samo u vlastitim pravnim odnosima. Pravni interes za podnošenje pravnih lijekova ima samo ona stranka koja može u instancijskom postupku poboljšati svoj položaj. Pravni interes mora biti PRAVNI I KONKRETAN.
Država štiti samo one zahtjeve koje sadrže pravnu korist, a sve druge odbacuje. Ako stranke samo tvrde da njihova prava povrijeđena sudac će na početku suđenja izvesti HIPOTETSKI sud tako što će pretpostaviti da ukoliko je tužiteljeva tvrdnja istinita, onda će o tom zahtjevu meritorno odlučivati. Pravni interes je preventivni faktor koji zaustavlja pred vratima sudnice sve one koji se ne mogu nadati koristi od suđenja. Kod traženja kondemnatorne i konsitutivne zaštite pravni se interes PRESUMIRA, kod deklaratorne zaštite tužitelj može učiniti VJEROJATNIM postojanje interesa za tužbu.

10. NAČELO EKONOMIČNOSTI

To je pomoćno načelo parničnog postupka i primjenjivo je za svaku ljudsku djelatnost. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Trebalo bi da se parnica provede tako da njeni troškovi ne nadmaše vrijednost pravnog interesa koji se štiti.
Temeljni činitelj u ostvarivanju načela ekonomičnosti je SUD. Preduvjet za to je stručno i radno iskustvo suca, kao i temeljita priprema glavne rasprave. ZPP čitavim nizom odredaba nalaže sudu da postupa na najsvrsihodniji način:npr. prisutnim strankama sud na ročištu priopćava vrijeme i mjesto sljedećeg ročišta, ako nije potrebno pripremno ročište predsjednik vijeća odmah zakazuje glavnu raspravu. Sud može spojiti ročišta radi zajedničkog raspravljanja i donošenja presude.
Načelo ekonomičnosti je u koliziji s načelom traženja istine. Svaki parnični postupak mora uvažiti dvije suprotne potrebe:potrebu da se potpuno i istinito utvrde sve važne činjenice i potrebu da se postupak što brže provede.




11. NAČELO SASLUŠANJA STRANAKA

Načelo saslušanja stranaka traži da se svakoj stranci omogući obrana vlastitih interesa radi postizanja procesne ravnoteže. Sud mora omogućiti svakoj stranci da poduzme sve parnične radnje koje može poduzeti i druga stranka. Sud će moći utvrđivati i one činjenice koje stranke nisu iznijele, i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, ali su značajni za odlučivanje.
Načelo dispozicije nalaže sudu da omogući svakoj stranci da se izjasni o novostima svoga postupka. Sud ne može stranku prisiliti da se služi svojim ovlaštenjima. Tuženik može biti pasivan u parnici, parna znanost je iza toga izvela 3 teorije:TEORIJE LITISKONTESTACIJE( načini suprotstavljanja protivniku):
ó POZITIVNA LITISKONTESTACIJA-ova teorija počiva na pravnoj teoriji da pasivna stranka pristaje na tvrdnje svog parničnog protivnika.
ó NEGATIVNA LITISKONTESTACIJA- ovdje postoji pravna filicija da pasivna stranka niječe sve tvrdnje svog parničnog protivnika). Ova teorija pretpostavlja postojanje dvije suprotne tvrdnje, sud utvrđuje koja je točna.
ó NEUTRALNA LITISKONTESTACIJA- ovo je stajalište hrvatskog procesnog prava. Tvrdnje aktivne stranke en mogu se smatrati ni istinitim ni neistinitim samo zbog toga što se protivnik nije o njima izjasnio. Povreda načela saslušanja stranaka je razlog APSOLUTNE NIŠTAVOSTI o kojoj sud vodi računa po službenoj dužnosti u stadiju pravnih lijekova.

12. NAČELO TRAŽNJA ISTINE

Stjecanje istinite spoznaje o objektivnoj stvarnosti je bitan preduvjet za zakonitost i pravilnost sudske odluke. Od suda se traži da potpuno i istinito utvrdi sporne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Nepotpuno ili pogrešno utvrđeno činjenično stanje je jedan od razloga za žalbu. U pravnoj teoriji postoje dvije metode utvrđivanja istine:
ó LEGALNA ILI ZAKONSKA-to je metoda traženja tzv. formalne istine jer su zakonom unaprijed propisane metode, sredstva i ocjene činjenica.
ó SLOBODNA OCJENA DOKAZA je sustav traženja materijalne istine. Sud o izboru sredstava dokazivanja , metodama odlučuje slobodno.
Moguće je kontrolirati rezultat sučevog istraživanja, napadati ga žalbom. Suvremeni hrvatski procesni sustavi određuje da je sud dužan istinito utvrditi sporne činjenice u parnici, prema svome uvjerenju temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno. Sud u stvarnosti stječe samo relativni ali ne i apsolutnu istinu. Sustav građanskog procesnog prava počiva na 4 elementa sudske zaštite: zakonitost, istinitost, ekonomičnost i sigurnost. Da bi spoznaja bila potpuno istinita trebalo bi uložiti neograničeno vremena i sredstava-to je u suprotnosti s načelom ekonomičnosti.
U parnici postoji niz zakonskih propisa koji su zapreke utvrđivanju istine:
-neke činjenice se dokazuju samo određenim dokazima
-zapreku predstavlja i postojanje „presumptio juris et de iure“
-sud izvodi neke dokaze ako predlagatelj predujmi određeni iznos.neki svjedoci mogu odbiti svjedočenje u parnici.

13. RAVNOPRAVNO I ISTRAŽNO NAČELO

Ono predstavlja uputu o predmetu ispitivanja procesnog materijala radi utvrđivanja relevantnih činjenica u parnici. Neposredno izvođenje dokaza predstavlja radnu metodu po kojoj su jednom subjektu povjerene funkcija ispitivanja dokaznih sredstava i funkcija ocjene dokazne vrijednosti i ispitanih sredstava. Ako su ove funkcije povjerene raznim subjektima vlada posredno načelo. Raspravna metoda je dominantna u odnosu na prikupljanje činjenica, a istražna metoda dominira u prikupljanju dokaza. Sud se u parnici može služiti samo činjenicama koje su stranke istaknule, ali sud uzima u obzir općepoznate činjenice, indicije, kao i sve druge od kojih zavisi postojanje procesnih pretpostavki, pa čak i onda kad ih stranke nisu iznijele.
-Dokazi su informacije pomoću kojih sud formira uvjerenje o postojanju pravno relevantnih činjenica. Građanski proces ovlašćuje suca da izvede i one dokaze koje stranke koje stranke nisu predložile, pa čak i one činjenice čijem se izvođenju stranke protive, ako su oni značajni za odlučivanje.
-Pravila iskustva –to su apstraktni sudovi činjenične naravi, koji su zasnovani na dugotrajnom promatranju životnih pojava, za koje se osnovano može pretpostaviti da će vrijediti za buduće slučajeve.
-Pravna pravila -to su apsolutni imperativi o tome kako treba regulirati pravne odnose, sud ih mora poznavati-„jura novit curia“-sud poznaje pravo.

14. NAČELO NEPOSREDNOSTI

Ono predstavlja uputu u metodi ispitivanja procesnog materijala radi utvrđivanja relevantnih činjenica u parnici. Neposredno izvođenje dokaza predstavlja radnu metodu po kojoj su jednom subjektu povjerene funkcija ispitivanja dokaznih sredstava i funkcija ocjene dokazne vrijednosti ispitanih sredstava . Ako su ove funkcije povjerene raznim subjektima, vlada posredno načelo.
ó NAČELO NEPOSREDNOSTI U UŽEM SMISLU- ono rješava odnos sud-dokazno sredstvo a teorijski počiva na tri temeljna zahtjeva:
1. sud mora VLASTITIM ČULIMA zapažati prirodu i sadržaj dokaznih sredstava
2. sud mora ODLUČITI o dokaznoj vrijednosti materijala u parnici
3. isti sud mora ODMAH nakon glavne rasprave donijeti odluku o sporu.
ó NAČELO NEPOSREDNOSTI U ŠIREM SMISLU-rješava odnos dokazno sredstvo-relevantna činjenica. Primjena načela neposrednosti u hrvatskom pravu traži:
-da se svi dokazi izvedu na usmenoj raspravi pred cijelim vijećem
-da se sporna rasprava okonča na prvom ročištu(ako je to moguće)
-da se presuda donese odmah nakon glavne rasprave.

15. NAČELO USMENOSTI I PISMENOSTI

Načelo usmenosti bi značilo da pred sudom uvažavamo samo usmeni izričaj, dok pismeni nema nikakvog značaja. Pismeni dokumenti bili bi samo najava onog što će se usmeno poduzeti na tržištu.
Načelo pismenosti znači da usmena saopćenja nemaju efekta ako nisu napisana:“ što nije u spisima ne postoji na svijetu.“
Prednosti načela usmenosti: pristupačnija je većem broj građana, demokratičnija je, ima veći stupanj ekonomičnosti, jednostavnije je zauzimanje stava prema drugoj strani, omogućava realizaciju načela javnosti.
Nedostaci načela usmenosti- improvizacija, nepreciznost, stalno ponavljanje već rečenog.
Prednosti načela pismenosti: preciznost, konciznost, izlaganje bez ponavljanja, promišljenost, ostavlja tragove.
Nedostaci načela pismenosti: nedemokratičnost, tj. nedostupnost nepismenim ljudima, odsustvo spontanosti i iskrenosti.
Na ročištu vlada načelo USMENOSTI, a izvan njega PISMENOSTI, ako nije predviđen oblik parnične radnje.

16. NAČELO KONCENTRACIJE POSTUPKA I JEDINSTVA GLAVNE RASPRAVE

Koncentracija postupka znači da stranke već na prvom ročištu moraju iznijeti sve činjenice, ponuditi sva dokazna sredstva i izjasniti se o navodima protivne stranke. Razlikujemo dvije metode koncentracije:
ó METODA STROGOG ZAKONSKOG RADA- postupak je podijeljen na stroge stadije:
° Stadij iznošenja tvrdnji tužitelja
° Stadij iznošenja tvrdnji tuženog
° Stadij podnošenja dokaznih prijedloga
° Stadij izvođenja dokaza.
Ako stranke nisu vršile radnje koje su predviđene za određeni stadij, izgubile su pravo ta te radnje vrše u kasnijim stadijima. Da bi se to izbjeglo, stranke su sve procesne radnje vršile u prvom stadiju, jer nisu znale da će poduzeta radnja dati rezultat ili ne. Ovo je dovodilo do dekoncentracije postupka, do gomilanja parničnih radnji, time se postupak odugovlačio.
ó METODA ARBITRARNOGA RADA-kod ove metode također postoje stadiji ali među njima nije tako oštra granica tako da stranke mogu vršiti parnične radnje u bilo kojem stadiju. Veliki nedostatak ove metode je beneficium novorum, što može biti sredstvo za odugovlačenje postupaka. Ako sud utvrdi da stranke namjerno odugovlače postupak, ne može odustati od utvrđenja činjenica zbog toga. Jedina sankcija za stranu koja na ovaj način zloupotrebljava svoje pravo jest plaćanje parničnih troškova (ZPP).
-Jedinstvo glavne rasprave-ona se sastoji od više ročišta, ali ona ipak predstavljaju jednu procesnu cjelinu. Pravne radnje koje se izvode su pravno relevantne i mogu se izvoditi u svim stadijima. Procesni materijal se koristi u tijeku cijelog postupka, bez obzira ako dođe do promijene vijeća. Izraženija granica postoji samo između prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka. Moguća je i prekluzija-prigovor mjesne nenadležnosti, ulaže se samo do glavne rasprave.

17. NAČELO JAVNOSTI

Zadatak načela javnosti je da građanima omogući kontrolu rada sudstva, a sudu da preventivno utječe na građane s metodama postupka.
ZPP izričito propisuje da je glavna rasprava JAVNA.
-OPĆA JAVNOST u glavnoj raspravi mogu sudjelovati samo punoljetne osobe koje ne smiju nositi oružje. Teoretski. Sudjelovati može neograničen broj osoba, a praktično sudjeluje ih onoliko koliko ih sudnica može primiti.
-STRANAČKA JAVNOST-odnosi se na stranke , zastupnike, opunomoćenike. Kada se govori o javnosti postupka misli se na opću javnost. Opća javnost može biti isključena za cijelu glavnu raspravu ili dio, ako to zahtijevaju interesi javnog reda ili razlozi morala-javnost se isključuje ovdje odlukom suda. O isključenju javnosti odlučuje vijeće RJEŠENJEM-obrazloženo, javno objavljeno. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. Ako je javnost bila isključena na glavnoj raspravi, izreka presude se čita javno. Osobe koje su sudjelovale na glavnoj raspravi moraju čuvati kao tajnu sve što su saznale na raspravi.
Povreda načela javnosti ima za posljedicu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, samo onda ako je isključena javnost protivno zakonu, u svim drugim slučajevima povrede mogu biti samo relativno bitne.
Neopravdano isključenje javnosti razlog je apsolutne ništavosti presude.


18. NAČELO PRUŽANJA POMOĆI NEUKIM STRANKAMA

Iako je u našem pravu proklamirana jednakost, ipak vlada faktična nejednakost. Tu se posebno misli na različite intelektualne, ekonomske i obrazovne mogućnosti pojedinca. Sud nije obvezan obavještavati stranke o njihovim materijalnopravnim ovlaštenjima. Sudu je veoma teško davati procesnopravna ovlaštenja, a da izbjegne informacije o materijalnopravnim ovlaštenjima. Zato je sud dužan da u takvim situacijama njegova obavještenja o materijalnopravnim posljedicama budu opće prirode, bez ulaženja u detalje jer u protivnom ugrožava vlastitu objektivnost i privilegira jednu od stranaka.
Sud je dužan upozoriti stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj po procesnom(pravu)zakonu pripadaju koje parnične radnje može poduzeti.

19. NAČELA SAVJESNOG KORIŠTENJA PROCESNIH OVLAŠTENJA

Suvremeno pravo je ograničeno vršenje STVARNOPRAVNIH ovlaštenja. Odredio je da se vlasnik dužan suzdržavati od radnji kojima se otežava korištenje prava drugih osoba. Sudionici OBVEZNOPRAVNIH odnosa dužni su pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dužni su suzdržavati se postupaka kojima mogu uzrokovati štetu drugima. Nesavjesno korištenje svojim pravima može biti rezultat namjere ili nemara, a zlouporaba je namjerno poduzimanje takvih radnji. Sud ne smije onemogućiti stranci vršenje njenih garantnih procesnih prav, ali joj mora onemogućiti njihovo protupravno djelovanje. Prema našem pravnom sustavu, sud neće uvažiti ona raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

20. IZUZEĆE SUDACA

Temeljni preduvjet za objektivno suđenje i pravilno donošenje odluke jest nepristranost sudaca. Izuzeće sudaca. Izuzeće sudaca je jamstvo kojim se osigurava da u konkretnom sporu ne sudi sudac pojedinac čija se objektivnost dovodi i pitanje.
-apsolutni razlozi za izuzeće sudaca dovode do izuzimanja suca, IUDEX INHABILIS, relativni razlozi dovode do isključenja suca po sili zakona, IUDEX SUSPECTA,
APSOLUTNI RAZLOZI-sudac ili sudac porotnik ne može obnašati sudačku dužnost.
ó Ako je stranka u sporu, zastupnik ili punomoćnik, ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak..
ó Ako radi kod pravne osobe koja je stranka u sporu
ó Ako mu je stranka krvni ili zakonski srodnik
ó Ako je staratelj usvojitelj ili usvojenik stranke, njezinog zakonskog zastupnika ili opunomoćenika.
ó Ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluka nižeg suda.
Na apsolutne razloge za isključenje suca, sud pazi po službenoj dužnosti. Kada sudac sazna za neki apsolutni razlog, sudac je dužan prekinuti rad na tome predmetu i o tome izvijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu.
RELATIVNI RAZLOZI-oni nisu taksativno navedeni u zakonu kao što su apsolutni, u obliku generalne klauzule je određeno postojanje razloga za izuzeće uvijek kada postoji okolnost koja dovodi u sumnju nepristranost suca. Izuzeće suda mogu tražiti i stranke podnošenjem zahtjeva za izuzeće, najkasnije do završetka glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom.
O zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda, odlučuje se RJEŠENJEM. Protiv rješenja kojim se prihvaća zahtjev za izuzeće, nije dopuštena posebna žalba. Ako je odlučivao sudac koji je trebao biti izuzet zbog apsolutnih razloga, postoji bitna povreda određenih parničnih postupaka; ako postoji relativan razlog, postoji relativna povreda i zbog nje se ne može kao kod apsolutne tražiti ponavljanje postupka.
Kao razlog za isključenje može se smatrati bilo koja okolnost koja je takve naravi da dovodi u (pitanje)sumnju objektivnost određenog suca u određenoj stvari.

21. NADLEŽNOST-OPĆENITO, VRSTE

Nadležnost je pravo i dužnost parničnog suda da riješi jednu građanskopravni spor ili da poduzme određenu radnju u postupku. U OBJEKTIVNOM smislu nadležnost je djelokrug poslova koje vrši sud u obnašanju svoje funkcije.
SUBJEKTIVNO-to je zakonom utvrđeno pravo suda da vrši određenu djelatnost.nadležnost je pravo stranaka da se obrate određenom sudu poradi na rješavanju nastalog građanskopravnog spora i dužnost stranke da se podvrgne suđenju određenog suda. Pravila o nadležnosti su IUS COGNES.-prisilna ili kogentna.
1. APSOLUTNA NADLEŽNOST-pokazuje da je suđenje u konkretnom sporu nadležan sud, a ne neki drugi organ, ona vrši razgraničenje nadležnosti.
2. RELATIVNA NADLEŽNOST ILI KOMPENTENCIJA-omogućuje razgraničenje djelokruga poslova domaćih sudova u okviru sudskog sustava.
u okviru relativne nadležnosti razlikujemo :STVARNU I MJESNU NADLEŽNOST. Nadležnost sudova-pravila o nadležnosti određena su NEPOSREDNO ZAKONOM. Samo u nekim slučajevima sud ili stranke su ovlašteni odrediti nadležnost.

22. STVARNA NADLEŽNOST-VRIJEDNOST PREDMETA SPORA

ó OBJEKTIVNI KRITERIJ –stvarna nadležnost je određena prema predmetu spora, npr. trgovački sudovi stvarno su nadležni za rješavanje plovidbi sporova, redoviti sudovi odlučuju u sporovima iz osobnih ili obiteljskih odnosa.
ó VRIJEDNOSNI KRITERIJ-nadležnost je određena po vrijednosnom sporu. To je vrijednost subjektivnog prava koje se štiti u postupku, izražena u novcu. Vrijednost predmeta spora označava tužitelj u tužbi; uzima se u obzir samo vrijednost GLAVNOG ZAHTIJEVA. Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva iste pravne osnove, nadležnost se određuje po zbroju vrijednosti tih zahtjeva. Ako se tužbom zahtjeva samo davanje osiguranja za određena potraživanja koje treba osigurati. Ako je tužitelj vrijednost predmeta označio suviše visoko ili nisko sud će na pripremnom ročištu ili prije glavne rasprave provjeriti točnost naznačene vrijednosti.
ó OSOBNI KRITERIJ –prema osobi procesnih subjekata, tu spadaju sudovi opće nadležnosti-lex generalis, posebne nadležnosti-lex specialis.
ó ATRAKCIJSKI KRITERIJ –stvarna nadležnost se zasniva na činjenici da se kod nekog suda već vodi postupak
FUNKCIONALNA NADLEŽNOST –podvrsta stvarne nadležnosti, određuje se koji sud će biti nadležan za rješavanje o pravnim lijekovima. Određena je prema sudu koji je u konkretnom slučaju odlučivao u prvostupanjskom postupku.

23. MJESNA NADLEŽNOST, VRSTE

Pravilima o mjesnoj nadležnosti određuje se koji će od stvarno nadležnih sudova postupati u konkretnom sporu, razgraničuje se teritorijalna nadležnost između stvarno nadležnih sudova. Mjesna nadležnost jednog suda određuje se prema vrsti koja postoji između sudskog područja, s jedne strane i parničnih stranaka i predmeta parnice s druge strane.
ó OPĆA MJESNA NADLEŽNOST-za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, to je sud kod kojega se mogu pokretati sve parnice protiv tuženika. Nadležan je sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako on nema prebivalište u našoj državi, nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba, nadležan je sud njihova sjedišta.
ó POSEBNA MJESNA NADLEŽNOST
° IZABERIVA ILI ELEKTIVNA NADLEŽNOST-FORUM ELECTIUM-za neke vrste sporova tužitelju je prepušten izbor između suda određenog zakonom u cilju olakšanja pokretanja i vođenja spora. Ako je jednom tužbom tuženo više osoba, a nemaju mjesnu nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika.
1. za sporove zakonskog uzdržavanja-sud tužiteljeva prebivališta je nadležan.
2. izvanugovorna odgovornost za štetu-nadležan sud-gdje je šteta nastala
3. bračni spor-razvod braka-nadležan sud posljednjeg prebivališta supružnika
4. suđenje u sporovima protiv pravne osobe koji ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta, nadležan je i sud mjesta gdje se nalazi ta poslovnica.
° ISKLJUČIVA MJESNA NADLEŽNOST-FORUM EXCLUSIVE-Pravilima o isključivoj mjesnoj nadležnosti isključuje se svaka (druga) nadležnost osim one propisane zakonom. Ona može postojati:
1. za suđenje u sporovima o pravu korištenja i raspolaganju nekretninama u društvenom vlasništvu, sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini ili iz ugovora o korištenju stana i poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na čijem području nalazi nekretnina.
2. založno pravo na zrakoplovu, brodu, zakup zrakoplova, broda, isključivo je nadležan sud na čijem se području vodi upisnik zrakoplova, broda.
3. sporovi u tijeku sudskog izvršnog postupka-nadležan je sud na čijem se području provodi sudsko izvršenje.
° POMOĆNA ILI SUSPIDIJARNA NADLEŽNOST-FORUM SUBSIDALE-Pomoćna nadležnost se primjenjuje u slučajevima kada se ne mogu primijeniti pravila o općoj, posebnoj nadležnosti jer ne postoji element povezivanja sa područjem nadležnog suda, ili oni isu poznati. Ova pravila se primjenjuju:
1. kod materijalnog suparništva nadležan je sud jednog od glavnih dužnika.
2. ako se u stranoj državi sudi domaćoj osobi pred sudom koji nije nadležan, u domaćoj državi se može suditi stranom državljaninu pred nenadležnim sudom
3. bračni spor-nadležan je sud tužiteljeva prebivališta/boravišta.

24. ATRAKCIJA NADLEŽNOSTI

Po pravilima o atrakciji nadležnosti suda se zasniva na činjenici što se pred određenim sudom vodi ili pokreće postupak koji je u izvjesnoj vezi s parnicom koja se tek pokreće. Utvrđivanjem nadležnosti ostvaruje se ekonomičnost i efikasnost postupka kao i načelo jedinstvene primjene zakona.
ó NEPOTPUNA ATRAKCIJA-privlačna snaga započetog postupka utječe samo na promjenu odredaba o mjesnoj nadležnosti. U sporovima za koje je nadležan izvršni sud, nadležnost se određuje prema vrijednosti spora, i atrakcija je nepotpuna.
ó POTPUNA ATRAKCIJA-privlačna snaga započetog postupka takva je da utječe promjenu odredaba o mjesnoj i stvarnoj nadležnosti.
° JAČA ATRAKCIJA-niži sudovi privlače k sebi predmete iz nadležnosti višeg suda.
° SLABIJA ATRAKCIJA-viši sudovi privlače k sebi predmete nižih, obrnuto ne vrijedi.
Za rješavanje sporova protiv materijalnopravnih suparničara za koje ne postoji nadležnost istog suda, nadležan je sud jednog od tuženika-slabija atrakcija.

25. DELEGACIJA I ORDINACIJA DRUŠTAVA

Do delegacije dolazi kad sud koji je po zakonu mjesno nadležan ne može postupati u konkretnom predmetu-NUŽNA DELEGACIJA ili kad nije svrsishodno da postupa u tom predmetu-SVRSIHODNA DELEGACIJA. Delegacija je dopuštena samo između sudova iste vrste i iste stvarne nadležnosti.
ó NUŽNA DELEGACIJA –ona postoji ako nadležni sud zbog izuzeća sudaca ne može postupati u konkretnoj stvari. Nadležni sud će o tome obavijestiti NEPOSREDNO VIŠI SUD, koji će odrediti drugi sud s tog područja.
ó SVRSISHODNA DELEGACIJA-najviši domaći sud određene vrste može na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud ako je očito da će lakše provesti postupak.
ó GENERALNA DELEGACIJA –može se odrediti samo temeljem zakona. Zakonom se rješavanje nekih sporova daje u nadležnost sudovima određenog ranga i vrste.
ORDINACIJA NADLEŽNOSTI-ona postoji ako se na temelju zakonskih odredbi ne može utvrditi koji je domaći sud mjesno nadležan, a nepobitno je da postoji jurisdikcija domaćeg suda. Kada postoji ordinacija, tužitelj mora Vrhovnom sudu prijedlog istaknuti PRIJE pokretanja parnice.

26. PROROGACIJA NADLEŽNOSTI

Prorogacija –određivanje mjesne nadležnosti sporazumom stranaka.
UGOVOR O PROROGACIJI- stranke određuju koji će sud biti mjesno nadležan za rješavanje spora umjesto suda koji je za taj spor po zakonu mjesno nadležan.
Ugovor o prorogacija valjan je:
ó Ako je zaključen pismeno prije podnošenja tužbe
ó Ako je isprva o ugovoru priložena uz tužbu
ó Ako je ugovorom sud stvarno nadležan
ó Ako se ugovor odnosi na mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda
ó Ako sud čija se nadležnost derogira nije isključivo nadležan za suđenje.
Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti inozemnog suda, time one derogiraju nadležnost domaćeg suda za rješavanje svog spora. Ugovor je valjan:
ó Ako je bar jedna stranka strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu.
ó Ako nije riječ o sporu za koji postoji isključiva nadležnost domaćeg suda.
PREUŠUTNA PROROGACIJA (prorogatio tacita)–postoji kada stranke izričito ne ugovore prorogaciju mjesne nadležnosti. Sud ne mora po službenoj dužnosti paziti na mjesnu nadležnost tijekom cijelog postupka.Nakon zakazivanja glavne rasprave sud se može oglasiti mjesno nenadležnim samo po prigovoru tuženika, ali najkasnije na pripremnom ročištu. U pravnim sustavima u kojima u prvom stupnju mogu biti nadležni sudovi različitog ranga, moguća je prešutna prorogacija STVARNE nadležnosti. Do toga može doći ako sud višega ranga na pripremnom ročištu ne proglasi svoju stvarnu nadležnost za rješavanje predmeta za koju bi bio nadležan sud iste vrste, ali nižega ranga(obrnuto nije moguće).



27. USTALJIVANJE NADLEŽNOSTI-PERPETUATIO FORI

Nadležnost je procesna pretpostavka koja se tiče suda i o kojoj sud vodi računa po službenoj dužnosti. Sud ocjenjuje odmah poslije primitka tužbe je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan. Sud to čini s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu.
Pravilo o ustaljivanju nadležnosti ne važi:
ó Ako nastupe okolnosti koje uvjetuju prestanak nadležnosti domaćeg suda.
ó Ako tužitelj preinači svoj tužbeni zahtjev na način da bi suđenje bio nadležan sud druge vrste.
Perpetuatio fori-pravilo o ustaljivanju nadležnosti propisano je da bi se spriječila eventualna zlouporaba procesnih ovlaštenja i osiguralo provođenje načela ekonomičnosti. Kada vi u takvoj situaciji postojala dužnost ustupanja predmeta nenadležnom sudu, stranke bi, nenamjernim promjenama okolnosti tijekom postupka, mogle prouzročiti odugovlačenje parnice.

28. NENADLEŽNOST

Kad sud tijekom postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neko drugo tijelo, oglasiti će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Kad sud tijekom postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, proglasiti će se nenadležnim, ukinuti će provedene radnje i odbaciti tužbu(osim u slučajevima određenim zakonom, u kojima nadležnost domaćeg suda ovisi i o pristanku tuženika).
Ako sud utvrdi svoju APSOLUTNU ili RELATIVNU nenadležnost, odluka koja je donio je konačna, protiv rješenja je dopuštena žalba koja ima suspenzivni učinak. Povreda pravila apsolutne nadležnosti razlog je ništavnosti, relativna nenadležnost dovodi do blažih posljedica. Svaki sud tijekom postupka pazi po službenoj dužnosti svoju STVARNU nadležnost. Ako je održano pripremno ročište ili je počela glavna rasprava viši sud prvog stupnja se ne može oglasiti stvarno nenadležnim za predmet iz nenadležnosti nižeg suda prvog stupnja iste vrste. Zbog stvarne nenadležnosti mogu se ulagati i izvanredni pravni lijekovi osim ponavljanja postupka.
Kad sudsko vijeće utvrdi da je riječ o sporu koji treba suditi sudac pojedinac istog suda, postupak će se nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti pred sucem pojedincem. Kad sudac pojedinac nađe da je za suđenje nadležno vijeće istog suda, postupak će se nastaviti pred vijećem.
O MJESNOJ nenadležnosti sud vodi računa ex offo ili na prigovor tuženika podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili do upuštanja tuženika u raspravio u glavnoj stvari. Povreda odredaba o mjesnoj nadležnosti razlog je apsolutne ništavnosti na koju žalbeni sud pazi samo u povodu izjavljene žalbe.
Sud ne pazi na ovu povredu po službenoj dužnosti, ovdje se ne mogu izjaviti izvanredni pravni lijekovi. Sud kome je predmet bio ustupljen kao nadležnom nastaviti će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.

29. SUKOB NADLEŽNOSTI

Sukob nadležnosti postoji kada dođe do sukoba pravnih pravila koja se odnose na nadležnost ili neslaganja u shvaćanjima između dva ili više tijela o tome koji je od njih nadležan u konkretnoj stvari:
ó POZITIVAN SUKOB NADLEŽNOSTI-nastaje kada između dva ili više sudova prisvajaju nadležnost u sporu, koji je kod njih istovremeno pokrenut.
ó NEGATIVAN SUKOB NADLEŽNOSTI- nastaje kada dva ili više sudova odbijaju svoju nadležnost u istom sporu, tvrdeći da nijedan sud od njih nije nadležan. Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom, smatra da je nadležan sud koji mu je ustupio predmet, dostaviti će predmet sudu koji treba riješiti taj sukob. Sukob nadležnosti između sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud,a sukob između sudova različite vrste rješava Vrhovni sud.
Ustavni sud rješava sukob o jurisdikciji-to je sukob nadležnosti između sudova i državnih i društvenih tijela. Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen treba poduzeti radnje za koje postoji opasnost od odgode.

08.09.2008. u 14:29 • 0 KomentaraPrint#

ČETVRTA GODINA-Politički sustav

POLITIČKI SUSTAVI

TEORIJSKO – POJMOVNE OSNOVE POLITIČKIH SUSTAVA

PREDMET I METODE ZNANOSTI O POLITIČKIM SUSTAVIMA

Politički sustavi su nastali kao posebna disciplina postepenim odvajanjem iz političkih i ustavnopravnih znanosti . Predmet znanstvene discipline o političkim sustavima odnosi se na politički sustav kao posebnu pojavu , ali i na množinu političkih sustava. Budući da nije jednostavno odrediti predmet izučavanja političkih sustava, znanstvenici su izbjegavali određivanje tog predmeta .
Politički sustavi su živa , dinamična i nezaobilazna disciplina .Predmet političkih sustava kao znanstvene discipline je ustroj , organizacija i funkcioniranje javne vlasti u određenom društvu u usporedbi sa drugim društvom .

1. POREDBENA ILI KOMPARATIVNA METODA

Poredbena metoda je primjenjiva samo na pojave iste vrste . Osnovna pretpostavka uspoređivanja je usporedivost promatranih pojava (parlament s parl., vlada s vladom, predsjednik s predsjednikom druge države).
Poredbena metoda koristi se i u pravnom znanostima , ali se ona tu ograničava na normativnu i institucionalnu analizu ;u političkoj znanosti više se koriste sociološka metoda i druga znanstvena istraživanja .
Temeljno je pravilo poredba istih pojava , politički sustav je nezamisliv bez ove metode .

2. ANALIZA SADRŽAJA USTAVA

Politički sustav je uvijek pravno uokviren i normiran ustavom i zakonom . Vršeći analizu sadržaja ustava doći će se do relevantnih spoznaja o kvalitativnim i kvantitativnim svojstvima političkog sustava .
Normativno – pravna analiza ima ograničen domet zbog postojanja raskoraka između normativnog i stvarnog . Ono nam omogućuje da saznamo kakvo je stanje trebalo biti ,a ne kakvo ono jest . Normativna rasćlandba pruža samo mogućnost prosudbe o prirodi sustava , ona nam samo određuje polaznu poziciju i omogućuje pristupanje spoznaji ; znatno je lakše istraživati statički dio strukture, a teže dinamički .

3. OPIT ILI EKSPERIMENT

To je pomoćna znanstvena metoda u društvene znanosti prenesena iz prirodnih . Eksperimentiranje je plansko opažanje pojava koje se odvija u manje – više kontroliranim uvjetima , koje se može ponavljati i ispitivati .
Ako je opit nemoguće primijeniti na cjelinu političkog sustava , to ne isključuje njegovu upotrebu na istraživanje pojedinih dijelova .

Za političko eksperimentiranje pored dobrog poznavanja statistike potrebno je :

1. poznavanje ponašanja koje želimo stvoriti ili reproducirati
2. iskustvo u strogoj primjeni tehnike
3. bogata mašta

Snyder ukazuje na 4 pretpostavke koje treba imati u vidu kod primjene opita .

1. politička stvarnost se ne može obuhvatiti ni u kakvom laboratoriju ,
2. promatranje malog broja ljudi u umjetnim situacijama ne govori nam ništa o ponašanju velikih skupina ,
3. nikakve tvrdnje o stvarnom svijetu ne mogu se izravno testirati u laboratoriju ,
4. stimulansi koji postoje u stvarnom svijetu ne mogu se simulirati .

Opit se može primijeniti i na manje masovne pojave i tamo gdje se primjenjuje izvanredno je plodan , povećava sigurnost .
4. INTERVJU , ANKETA , PRIRODA SLUČAJA

POJAM , SADRŽAJ I BIT POREDBENOG STUDIJA POLITIČKIH SUSTAVA

Politički sustav je splet institucija kojima je utvrđen i reguliran odnos javne vlasti i društva .
Dvostrano definiranje je nastalo zbog složenosti predmeta političkih sustava. Druga šira definicija:
Politički sustav je organizirana funkcionalna cjelina političkih institucija, organizacija, djelatnosti i političke kulture u cilju ostvarivanja vlasti i uspostave poželjnog odnosa javne vlasti i društava .
Politički sustav čine :političke institucije, organizacije, djelatnosti i politička kultura. Za skladno funkcioniranje političkog sustava važan je međuodnos političkih institucija. Preko političkih institucija nositelj političke vlasti osigurava provedbu vlastite volje, a onemogućuje ostvarivanje divergentnih volja i grupa pojedinca. Međusobni odnos političkih institucija regulirani su ustavom, tako da se točno zna djelokrug, ovlasti, odgovornost članova. Valjanost nekog političkog sustava, a osobito onog nj. dijela koji sačinjavaju država i nj. institucije ovisna je od kvalitetno provedene političke institucionalizacije .
Faktori koje treba utvrditi da bi se pronašla bit političkog sustava :
1. ekonomska i socijalna infrastruktura
2. ustrojstvo političkih institucija
3. organizacija državne administracije i njen odnos prema političkim tijelima
4. društvena klima ,tradicija, ideologija , kultura ..
«SUSTAV» - ukupnost načela , stvari ili dijelova koji su međusobno povezani i usklađeni tako da čine jedinstvenu cjelinu.
« POLITIČKI » - « POLITIKA » - vještina upravljanja društvenim procesima i sposobnost razrješenja konfliktnih društvenih stanja .
Politički sustav označava sustav vlasti , moći i političkog odlučivanja , u okviru države kao najvažnije političke organizacije , ali ne samo u okviru društva .

STRUKTURA I ELEMENTI POLITIČKOG SUSUTAVA

Svaki pol. Sustav sastavljen je iz brojnih elemenata. Svi oni, u svojoj ukupnosti i pojedinačno, čine strukturu p.s. Struktura p.s. značajna je za nj. funkcionalnost, demokratičnost i učinkovitost.

Bitni elementi političkog sustava svrstavaju se u grupe :

1. SAMOSTALNI PREDSTAVNICI I NOSITLJI POLITIČKE VLASTI
To su najviši organi i tijela koji svoj mandat temelje na neposrednim izborima , odnosno ustavnim i zakonskim ovlastima , a tu spadaju :
a) parlament – najviše državno političko i predstavničko i zakonodavno tijelo .Više ili manje njemu su podređeni svi drugi organi. Karakterističan je za sve države republikanskog uređenja , u kojima je narod nositelj suvereniteta. Na neposrednim izborima narod bira svoje predstavnike u parlament , a on u ime naroda upravlja državom . Parlament može biti jedno , dvo ili trodomni ; pošto ima veći broj članova biraju se razna pomoćna tijela : odbori , komisije .
b) šef države – samostalno organ političkog odlučivanja ; u monarhiji – car ; u republikama – predsjednik republike ili vlade . On predstavlja državu u inozemstvu i vrhovni je državni poglavar , objavljuje rat , zaključuje mir , izdaje i ukida punomoć, postavlja i razrješava diplomatske predstavnike. Njegove funkcije i ovlasti su utvrđene Ustavom . Funkciju šefa države može obavljati pojedinac , a može i kolektivno tijelo .
c) vlada – to je samostalno kolektivno tijelo političkog odlučivanja sastavljeno od ministara , ono nema zakonodavnu funkciju , već ima ovlasti donositi uredbe i podzakonske akte , priprema , predlaže i izvršava zakonske propise .Vlada je podređena šefu države , on je nositelj izvršne vlasti , vlada je njegov pomagač .
d) vrhovni , izvršni i sudbeni organi – u demokratskim državama oni imaju potpuni stupanj samostalnosti odlučivanja. U nedemokratskim sustavima nisu samostalni , tako da država gubi obilježje pravne države, ugrožene su prava i slobode građana . Oni imaju potpunu neovisnost od utjecaja drugih državnih organa . Samostalnost ovih organa podraz. njihovo neprikosnoveno pravo odlučivanja o stvarima koje se tiču funkcije sudovanja.
e) regionalni i lokalni organi vlasti – oni su segment političkih sustava ako im ustav i zakon daju pravo samostalnog donošenja političkih odluka . Za politički sustav je važan međusobni odnos svih navedenih organa .

2. POLITIČKE STRANKE , POLITIČKE INSTITUCIJE I ORGANIZACIJE
a) političke institucije – označavaju organiziranje i uspostavu raznih oblika , načela i odnosa u izvršavanju funkcija vlasti . One su sredstvo organizacije vlasti. To su demokratske i ustavne organizacije .
b) političke stranke – bore se za osvajanje vlasti , participaciju u vlasti , nezamjenjiv su dio suvremenog demokratskog društva . One se najčešće javljaju kao pokretači i inicijatori političkih aktivnosti .Stranke su u demokratskom društvu njegova unutarnja snaga koja inicira , usmjerava političke procese . Oni su aktivni činitelji koji nastoje uočiti sve nedostatke političkog sustava , sve kočnice i zapreke sustava koje utječu na njegovu neučinkovitost . Politički sustavi i stranke se međusobno isprepliću , sustav utječe na stanje demokracije , a stranke na odnos demokratskih pojava i procesa u državi .

3. POLITIČKE DJELATNOSTI , PROCESI I ODNOSI

To su sva službena i neslužbena ponašanja i aktivnosti koje poduzimaju političke stranke ,društvene grupe i pojedinci s ciljem realizacije vlastitih političkih ciljeva .
a) politički procesi – to je način donošenja odluke kojima se rješavaju sukobi interesa u društvenim institucijama i grupama. Procesi su demokratičniji utoliko što pružaju veću šansu građanima da utječu na politiku i na zbivanja .
Način na koji građani sudjeluju u političkim procesima :
1. samo prate politička zbivanja radi vlastite informiranosti
2. u njima sudjeluju povremeno – tijekom izbora
3. aktivno se uključuju u politički život kao članovi političkih stranaka
4. profesionalno se opredjeljuju za politiku kao za svoj životni poziv .
Najvažniji procesi : proces političkog odlučivanja i izborni proces .
b) političke djelatnosti – su aktivnosti koje se odnose na sudjelovanje u političkom životu, zajedničko donošenje političkih odluka i funkcioniranje vlasti . Vrlo su intenzivne , složene , posebno u vrijeme izbora , ratova i kriznih stanja .
c) politički odnosi – to su svi društveni odnosi koji se uspostavljaju između građana , stranaka , grupa i drugih političkih subjekata u pogledu uspostave vlasti u društvu .
- kooperativni odnosi – odnos suradnje
- konfliktni odnosi- odnos borbe i sukoba
Ako borbe prelaze okvire političkog sustava uspostavlja se novi sustav .

4. POLITIČKA KULTURA

Politička kultura je osnovni etičko – politički supstrat političke zajednice , ona je političkoj zajednici ono što je savjest pojedincu . Najbitniji supstrat političke kulture je tablica političkih vrijednosti . Kultura na dvojak način povratno utječe na politički sustav :
- politička tradicija – statički dio koji stabilizira i konzervira politički sustav njegujući u njemu sva pozitivna dostignuća iz povijesnog razvitka .
- političko stvaralaštvo – dinamički dio , dio kulture koji potiče , pospješuje, i usmjerava modernizaciju i usavršavanje političkog sustava .

ODNOS POLITIČKOG I DRUGIH SUSTAVA

1.ODNOS IZBORNOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Izbori i izborni sustav neposredno ili posredno snažno utječu na politički sustav i ukupan politički život jednog suvremenog društva.
Izborni sustav je jedan od važnih segmenata suvremenog društva . Izborima se rješava pitanje mandata na vršenje vlasti za određeno vrijeme i povjeravanje mandata onoj političkoj grupaciji koja pobjedi u izbornoj utrci ; tada do neposrednog izražaja dolazi politička volja naroda .
Svi građani jedne države zajedno , neposredno i tajno sudjeluju u izborima . Izbori su jedan od najvažnijih političkih procesa u državi . Svi organi i sva tijela zakonodavne , izvršne i sudbene vlasti vuku svoju legitimnost iz demokratskih provedenih izbora . Izborni sustav je složen skup pravila i tehničkih postupaka koji su temelj sudjelovanje građana u izborima i njihove participacije u političkom životu.
DIETER NOHLEN – jedan od vrsnih poznavatelja izbornih sustava i njihova značenja za politički život, ističe da njihovu ulogu ne treba precjenjivati, ali ni podcjenjivati. Neki su znanstvenici pripisivali izborima svemoćno značenje . Prema NOHLENU , politički razvoj je posljedica brojnih činitelja .
MAURICE DIVERGER – temeljna mu je postavka da izborni sustav odlučno oblikuje stranački sustav, a on presudno određuje politički život neke zemlje .
Ovdje je riječ o svojevrsnom kauzalnom determinizmu .
IZBORNI MODELI

a) većinski – izbori su većinski kad je izabran kandidat koji postigne apsolutnu ili relativnu većinu .Većinski izbori imaju za posljedicu dvostranački sustav , jednostranačku većinu u parlamentu , jednostranačku vladu i njenu prevlast nad parlamentom i većinsku demokraciju .
b) razmjerni – izbori su razmjerni kad političko predstavništvo , što je moguće egzaktnije održava raspodjelu glasova na stranke. Razmjerni sustavi imaju za posljedicu višestranački sustav vlasti , pravednije političko predstavništvo , koalicijsku vladu , te uspostavu približne ravnoteže između vlade i parlamenta, a omogućuju konsenzulnu demokraciju .
Izbori mogu još biti : kompetitivni , nekompetitivni , semikompetitivni .
1. KOMPETITIVNI IZBORI – legitimiraju politički sustav i vladu . Imaju višefunkcionalni karakter jer omogućuju prijenos povjerenja na osobe i na stranke , mobiliziraju birače , podižu svijest birača , otklanjaju konflikte, izazivaju konkurentsku borbu za političku vlast .
2. NEKOMPETITIVNI IZBORI – to su jednostranački i nedemokratski izbori ne osiguravaju legitimaciju političkom sustavu i vladi . Nemaju veliko značenje unutar političkog procesa , prakticiraju se u totalitarnim sustavima gdje služe mobiliziranju narodnih masa .
3. SEMIKOMPETITIVNI IZBORI – predstavljaju pomirbu prethodna dva tipa .
Oni pokušavaju legitimirati postojeći politički sustav vlasti i stabilizirati autoritarni politički režim .Nastoje utjecati na unutarnje političko smirivanje i stjecanje ugleda prema vani.

2. ODNOS STRANAČKOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Političke stranke su oblici političkog organiziranja ljudi iste političke ideologije , utvrđene njihovim programima u cilju osvajanja i vršenja državne vlasti . Male stranke koje nemaju dovoljno pristaša koaliraju sa drugim strankama . Na putu realiziranja političkih ciljeva vode se političke borbe .Dok su te borbe u okviru institucija političkog sustava on funkcionira normalno , kada te borbe pređu pređu granice institucija to izaziva krizu društva. Snaga stranke ovisi o broju pristaša , osvojenih glasova na izborima od javnog mijenja , društvenih organizacija i udruženja.
Koliko će stranka imati mjesta u parlamentu ovisi o postotku na izborima . Na taj su način stranke inkorporirane u politički sustav. Problemi se zaoštravaju kada politička stranka osvoji apsolutnu većinu što joj omogućuje apsolutni monopol u donošenju odluka, tada se javlja problem ugroženosti demokracije.
Demokracija je ugrožena kad su oporbene stranke slabije i imaju manju moć utjecaja i kontrole nad vladajućom koalicijom . Kritičnost oporbenih stranaka daleko je veća od vladajućih . Političke stranke se međusobno razlikuju prema odnosu prema političkom sustavu i političkoj svijesti . Stranke koje su inkorporirane u politički sustav i koje imaju veću političku tradiciju obično karakterizira i određena politička kultura . Stranke stvaraju stranačku mladež , društveni ugled i politička kultura političara često je presudna za pobjedu .

MEĐUSOBNI ODNOS STRANAČKOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Stranački sustav označava generalnu fizionomiju političkog života zemlje . Kao što je stranački sustav određen izbornim tako je politički određen stranačkim sustavom. Izborni sustav utječe na stranački tako što određuje broj , strukturu i ovisnost političkih stranaka . Takav stranački sustav određuje oblik političkog . Politički sustav sa svim svojim elementima stvara uvjete političkog djelovanja i odlučivanja .

3. ODNOS PRAVNOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Moderna država mora biti pravna država – država ograničena pravom . Država ne može izlaziti izvan okvira koju joj je omeđio pravni sustav . Da bi se državna vlast održala unutar postojećih zakona bilo je nužno uspostaviti negativnu kontrolirajući vlast – blokiranje vlasti pravom veta . Pravni sustav prožima sva bitna područja političkog sustava , podsustave ,..Svaka politička odluka lakše postiže legitimnost ako je legalna, što znači na zakonu utemeljena.
Kada izborni postupak kao važan politički čin ne bi bio reguliran pravom ne bi bio valjan ni priznat .

4. ODNOS POLITIČKOG I INFORMATIVNOG SUSTAVA
Informativni sustav je veoma značajan za funkcioniranje političkog sustava . Kvalitetno , sveobuhvatno istinito informiranje jedan je od bitnih zahtjeva suvremenog demokratskog društva . O funkcioniranju javne vlasti javnost mora biti informirana . Nepotpuno , neistinito i neblagovremeno informiranje može dovesti do zloupotrebe vlasti .Vladajuće stranke nastoje imati monopol nad cijelim sustavom informiranja . Samostalnost informativnog sustava jedan je od pokazatelja demokratičnosti političkog sustava .U totalitarnim sustavim informativni sustav je cenzuriran , podređen .
JAVNO MJENJE – oblik kolektivnog rasuđivanja političke javnosti o društvenim situacijama posebno važnim za društvenu zajednicu .
Ono je izraz kolektivne svijesti političke javnosti jednog demokratskog društva o nekom izuzetno važnom političkom ili drugom pitanju. Formira se na više načina: spontano , institucionalno i namjerno izazvano . Najčešće spontano nastaje . Javno mjenje ima više funkcija .One se ogledaju u očitovanju stavova političke javnosti , usmjeravanju političke prakse , pritisku na vlast radi donošenja određenih pol. odluka .Odnos aktualne političke vlasti spram formiranja javnog mijenja je takav je da ona uvijek nastoji nad njim ostvariti punu kontrolu .
Načela po kojima se organiziraju politički izbori :
1. opća pristupačnost ulozi birača za čitavo stanovništvo
2. jednakost težine glasa
3. tajno glasovanje
Istraživanje javnog mnijenja - delikatan, složen i odgovoran posao. Cilj mu je predvidjeti ponašanje masa i budući razvitak neke društvene pojave koju istražujemo uz relativnu sigurnost predviđanja..
GRUPE ZA PRITISAK – interesne grupe koje nastaju spontano , ali organizirano .One metodom pritiska i iznuđivanja nastoje utjecati na vladu radi donošenja odluka koje im odgovaraju .Sve grupe za pritisak su interesne , ali sve interesne grupe nisu grupe za pritisak . Mogu biti: formalne , neformalne , kratkoročne , dugoročne .
Karakteristične su jer se koriste sredstvima masovnog komuniciranja , animiraju javno mnijenje za iznuđivanje vlastitih ciljeva, nisu imune od korištenja nedozvoljenih sredstava i metoda pol. borbe. Javljaju se inicijativom za veće ili manje promjene političkog sustava .

5. POLITIČKI SUSTAV I SUSTAV LOKALNE SAMOUPRAVE
Svaki pol.sustav nužno mora ostaviti dovoljno prostora za uspostavu i funkcioniranje sustava lok.samouprave, koja nadomješćuje brojne nedostatke globalnoga pol. sustava
Načela Europske povelje o lokalnoj samoupravi :
- da u svim zemljama članicama važi demokratsko načelo prava građana da sudjeluju u vođenju javnih poslova .
- da je ovo pravo najneposrednije moguće ostvariti na mjesnoj razini
- da samo mjesne vlasti osiguravaju efikasnu upravu prema građanima
- da je jačanje samouprave značajan doprinos Europi .
Sustav lokalne samouprave nije suprotstavljen političkom sustavu , naprotiv on pomaže lakšem i učinkovitijem funkcioniranju .
U sustavu lokalne samouprave postoji specifičan način odlučivanja – REFERENDUM.
REFERENDUM – je oblik izravnog odlučivanja građana sa pravom glasa o bitnim političkim pitanjima .
Sličan je izborima , samo što se ovdje ne bira već odlučuje . Predmet odlučivanja može biti neko ustavno pitanje , promjena političkog sustava .Primjenom referenduma omogućuje svakom punoljetnom građaninu sudjelovanje u donošenju političkih odluka .Raspisivanje referenduma može biti obvezno i fakultativno . Referendum je sredstvo demokratskog odlučivanja , ali sve ovisi od toga tko ga raspisuje , u kakvim uvjetima, što mu je cilj i kako se provodi .

ODNOS ZNANOSTI I SUVREMENOG POLITIČKOG SUSTAVA I DRUGIH ZNANOSTI

ODNOS POLITIČKOG SUSTAVA I USTAVNOG PRAVA

Između njih nije jednostavno povući crtu iz tog razloga što politički sustav pravno reguliran ustavom kao temeljnim pravnim i političkim aktom .
NAČELO ZAKONITOSTI – zakonitost je izraz i mjera koliko su zakonski propisi učinkovito sredstvo reguliranja društvenih odnosa .
Pitanje zakonitosti je neposredno vezano za održavanje društvenog poretka . Predmet ustavnog prava je širi od ustavnosti i zakonitosti , ono se bavi i drugim odnosima i normama . Ustavno pravo se ne bavi samo proučavanjem političkih institucija dok se politički sustavi bave samo s tim .Ustavno pravo se koristi normativističkom metodom , a politički sustav poredbenom .

POLITIČKI SUSTAVI I TEORIJA DRŽAVE I PRAVA
Politički sustav je samo institucionalni okvir funkcioniranja jednog dijela državne vlasti . Sustave ne interesiraju dijelovi države koji ne spadaju u javnu vlast . Sličnost između njih postoji samo u onoj mjeri u kojoj je politički sustav dio strukture države , razlike su u svoj ostaloj nepodudarnosti predmeta i metoda .

Diferenciranje političkog sustava od ostalih političkih znanosti -
još je značajnije , ali i teže jer ni sam pojam politike nije jednako definiran.
Po nekima je Politika vještina i praksa upravljanja ljudskim društvima .
Politiku je teško odrediti kao znanost iz najmanje tri razloga :
1. zbog pristranosti da pod svaku cijenu brani sustav vlasti
2. zbog silnih primjena politikantstva
3. zbog svoje promjenjivosti

Znanost ima konstantne spoznajne vrijednosti i ne mijenja se preko noći . Zbog teškoće definiranja politike , teško ju je odvojiti od političkog sustava .
Politički sustavi su nastali procesom diferencijacije političkih znanosti iz potrebe da se jedan značajan segment politike u društvu prouči i objavi . Potreba za specijalizacijom unutar opće cjeline znanja nastane onda kada to znanje dosegne opseg i razinu i kada se više ne može razvijati unutar tradicionalne klasifikacije znanstvenih disciplina .

MEĐUNARODNA POLITIKA – bliska je suvremenim političkim sustavima , osobito u onom dijelu gdje se bavi otkrivanjem političkih procesa i zakonitosti koji utječu na funkcioniranje političkih sustava različitih država .
FILOZOFIJA POLITIKE – bavi se apstraktnim promišljanjem politike , političkog procesa i političke sfere društvenog života .
SOCIOLOGIJA POLITIKE – bavi se proučavanjem , utjecajem društva na politiku i obrnuto .

TEORIJE O POLITIČKIM SUSTAVIMA

1. na teorijska shvaćanja biti predmeta političkog sustava i njihovog mjesta u sustavu društvenih znanosti velik utjecaj imaju tradicionalne teorije .
2. društvene znanosti su pod utjecajem vladajuće politike , koja im nastoji odrediti okvire tako da se mogu razvijati slobodno , dotle dok svojim učenjem ne ugroze interese vladajućih grupacija .
3. vladajuća ideologija nastoji političke zakonitosti ideologizirati i staviti u službu vlastitih interesa .
4. političke zakonitosti su pod značajnim utjecajem subjektivnih stavova tzv. državnih službenika .

1.TEORIJA DETERMINIZMA
Polazi od stajališta da je politički sustav uvijek determiniran određenim prirodnom , ekonomskim i drugim činiteljima .Bit ove teorije je da polazi od jednog ili više ključnih činitelja koji zajednički determiniraju kakvo će biti društveno uređenje .
Ova je teorija postojala još u vrijeme Grčkih filozofa ( Platona , Aristotela )

2.TEORIJA INDETERMINIZMA
Nastala u novije vrijeme kao suprotnost prethodnoj teoriji koja je relativno netočna , zastarjela i prevladana . Ova teorija negira determinizam polazeći od toga da nema nikakvih bitnih faktora koji utječu na to kakav će biti politički sustav . Istina je ipak negdje na sredini jer ne može reći da je čovjeku i društvu sve unaprijed određeno , niti vlada potpuni indeterminizam .
Kakav će politički sustav biti ovisi o praktičnoj primjeni znanstvenih spoznaja , kreativnih sposobnosti političkih snaga i drugih činitelja .

3.TEORIJA FUNKCIONALIZMA
Posebno je istaknuta u radu Augusta Contea i Herberta Spencera .
Razvio ju je Emil Durkem , a usavršio Talcot Parsons .

Bit političkog sustava su funkcije pojedinih institucija: funkcija održanja društva , komunikacije, upravljanja, rukovođenja , promidžbe . Funkcionalizam promatra društvo kao jedan sustav, tj. Kao niz međusobno povezanih dijelova koji zajedno tvore cjelinu.
Primjena ove teorije podrazumijeva da je politički sustav samo jedan od podsustava društva u cjelini i da je njegova funkcija održanje društva .Nepravilno funkcioniranje pojedinih dijelova ugrožava sustav u cjelini .Ako se pripadnici društva zalažu za iste vrijednosti , nastaje jedinstvo sustava .Politički sustav nije sam sebi cilj , on je sredstvo skladnog funkcioniranja društva .

Parsons – promatra društvo kao sustav i dokazuje kako svaki društveni sustav posjeduje 4 temeljna funkcionalna preduvjeta : prilagodbu , postizanje cilja , integraciju i održanje obrasca . Oni se mogu shvatiti kao problemi koje društvo mora riješiti .

Bit funkcionalističke teorije - za ostvarivanje postavljenih ciljeva utemeljenih na konsenzusu o sastavu društvenih vrijednosti moraju postojati institucije kao dijelovi sustava koji vrše određene funkcije i pojedinci koji u njima imaju određene precizno definirane uloge. Kada svaka institucija pravilno i pravodobno obavlja svoju funkciju, odnosno svaki pojedinac svoju ulogu, stvoreni su bitni temeljni preduvjeti da politički sustav omogući skladno odvijanje svih bitnih pol. procesa u društvu.

Prigovori teorije funkcionalizma :

1 institucije nemaju uvijek blagotvoran učinak na održanje sustava
2. ni u jednom društvu nema potpunog konsenzusa o sustavu društvenih vrijednosti
3.funkcionalizam izdiže sustav iznad čovjeka tako da izgleda da sustav ima aktivnu , a čovjek pasivnu ulogu .
4.funkcionalizam obraća pozornost samo na faktore koji stabiliziraju sustav
5.funkcionalizam nije uspio adekvatno riješiti društvene promjene

4.TEORIJA DRŽAVE I VLASTI

Država je najvažnija institucija vlasti i najorganiziranija politička institucija društva . Između države i političkog sustava jednog te istog društva nema bitnih razlika. Politički sustavi za predmet svog proučavanja ne mogu imati samo državu i državnu vlast tim prije što oni poredbenom metodom istražuju sličnosti i razlike brojnih pol. Sustava različitih država. Zato se ova teorija čini neprihvatljivom.

5.TEORIJA O POLITIČKOM PROCESU

Proces je dinamična kategorija , to je pojava u nastajanju . Svako društvo ima političke procese , neki traju duže , a neki kraće npr. završetkom izbora prestaje i izborni proces .
U političkom sustavu politički proces je važan jer je to način donošenja odluka kojima se rješavaju sukobi interesa u društvenim grupama i institucijama, posebno kao način donošenja odluka od značaja za ravnotežu, funkcioniranje i razvitak društva, pa se pol. sustav određuje kao skup ovakvih pol. procesa.









DRUGO POGLAVLJE

POLITIČKI SUSTAV I POLITIČKO – PRAVNA STRUKTURA DRUŠTVA

ODNOS POLITIKE I POLITIČKOG SUSTAVA

Politika svojim stavovima i odlukama utječe na politički sustav i njegovo funkcioniranje , a politički sustav ima značajan povratni utjecaj na politiku . Vladajuća politika se odlučuje za politički sustav koji će najbolje izraziti njene interese . Kada je već uspostavljen jedan politički sustav onda on dobiva relativnu autonomiju u odnosu na politiku koja ga ne može po vlastitoj volji mijenjati kada hoće . Radikalne promjene sustava poduzimaju se izuzetno – u prijelomnom vremenu – ratu .
Na postupne promjene sustava vladajuća politika se odlučuje iz tri razloga :
1. neracionalno je mijenjati cijeli sustav ako on dobro funkcionira
2. svaka , pa i najmanja promjena za sobom povlači drugu promjenu
3. jednom ustanovljen sustav najbolje izražava interese vladajućih grupacija .
Prevladani politički sustavi mogu se radikalno mijenjati, a ne postupno. npr. Jugoslavenski sustav – političari su se sastajali da donesu rješenja , odnosno postupne promjene , rezultat tog rada bila je dijagnoza kojom su se predložile mjere « ozdravljenja « tog « bolesnog» sustava . Temeljni uzrok krize je bilo nejedinstvo , nerazmjer , s jedne strane su bila htijenja nositelja centralizacije ,a s druge strane potrebe naroda i narodnosti za očitovanjem vlastitih posebnosti kroz decentralizirani sustav . Političke odluke koje donosi vladajuća politika moraju biti prilagođene političkom sustavu .
Marksistička vladajuća politika zagovarala je ukidanje politike . Predstavnici građanske teorije smatraju politiku neophodnom . Politički profesionalizam bi bio društveno štetan jer bi najvažnije funkcije bile rezervirane isključivo za pripadnike političke stranke, klase, obitelji, struke ili koje društvene elite.
Upravljanje složenom političkom strukturom ne može biti bez profesionalizma , ali on mora biti sveden na optimalnu mjeru .

POLITIČKI SUSTAV I POLITIČKA MOĆ

Politički sustav se ne pojavljuje kao nositelj moći , nju imaju pojedini organi sustava .
Moć se može iskusiti kao oduševljenost , može biti kao oslobođenje kreativne energije , podsticaj vitalnosti , a može uništiti motivaciju , stvoriti depresiju .
Dva oblika moći:
VLAST – onaj oblik moći koji je prihvaćen kao legitiman , ispravan i pravedan .
SILA – oblik moći koji njoj podložni ne smatraju legitimnom .
Kada se moć realizira kao vlast , znači da je ona odobrena objektivnom voljom iskazanom u ustavu , zakonu i drugim aktima , sve drugo je zloupotreba vlasti . Sila kao moć je nelegitimna i mora biti eliminirana . Kada je moć utemeljena na objektivnoj volji zakonodavca , to znači da je ona u funkciji ostvarivanja općih ciljeva i vrijednosti .
U izgradnji političkog sustava neke zemlje osobito je važno izvršiti optimalnu distribuciju političke moči tako da postoji sklad između ovlasti i odgovornosti . Društvena moć se distribuira ovisno o vrijednosti sustava , ciljeva , interesa veličine društvenih grupa i stupnja organiziranosti tih grupa . Distrib. Se vrši tako da nitko nije svemoćan i da ne dolazi do miješanja ovlasti.
Koncentracija moći u središnjim organima vlasti najveća je u totalitarnim političkim sustavima . U pluralističkom modelu vlast je raspršena u cijelom društvu , tu je moguće nadmetanje i konkurencija ideja , stavova . Postojanje mnogih središta moći jedva nam jamči da će vlast :
- htjeti poslušati sve njih jednako
- učiniti bilo što drugo osim komunikacije sa vođama središta
- biti na pozicijama moći
- učiniti bilo što u pitanjima o kojima se raspravlja

Međusobni odnos političkih sustava i moći ovisan je od oblika moći .
VLAST – politički sustav je sustav legalno izabrane vlasti koja svoj mandat i ovlasti vuče iz demokratskih tijela i provedbe zakona
SILA – karakteristična za totalitarne sustave , koji su sutermeljeni na sredstvu prisile. Moć je često povezana sa nasiljem , valja razlikovati legitimno od nelegitimnog nasilja, legitimno provode organi i institucije vlasti , a nelegitimno pojedinci .

POLITIČKI SUSTAV I DRŽAVA

SLIČNOSTI
Država je organizacija za zaštitu onog načina proizvodnje koji je u interesu vladajućih klasa . Pol. sustav je samo jedan mehanizam preko kojeg država širi temeljni oblik vlasništva . Država je složena društvena pojava koja se ne može objasniti samo sa jednom funkcijom . Mnoge državne institucije su institucije političkog sustava , a to dovodi do prividnog shvaćanja o istovjetnosti tih pojava .

RAZLIKE
1. sve institucije države ipak nisu institucije političkog sustava . Samo najvažnije državne institucije čine strukturu političkog sustava .
2. interakcija države i političkog sustava ne odvija se u oba smjera istim intenzitetom . Država ima znatno aktivniju ulogu , dok je uloga političkog sustava znatno pasivnija .
3. postojanost države i političkog sustava nije ista, država je znatno postojanija , a politički sustav je daleko podložniji promjenama
4. ako se država shvati preširoko pa se identificira sa cijelim društvom , onda je politički sustav uža kategorija, a ako se država shvati preusko onda se tretira kao uža kategorija političkog sustava
5. politički sustav omogućuje skladno funkcioniranje vitalnih dijelova državne organizacije. Sam po sebi on nije politički subjekt već oblik povezanosti organa vlasti . Mnogi državu smatraju čuvarom postojećih političkih sustava vlasti , pod njenom stalnom pozornošću su sve oblasti društvenog života .
6. država pokazuje tendenciju sve većeg miješanja u društveni život , to je « etatizacija « društva . Tamo gdje je etatizam razvijen politički sustav se svodi na javnu vlast , a u njoj odlučujuću ulogu imaju vlada i izvršni organi .

POLITIČKI SUSTAV I PRAVO

Pravo nastoji normirati cjelokupnu društvenu zbilju i ponašanja svih političkih subjekata , Između normativnog i stvarnog uvijek postoje razlike i odstupanja . Pravo i pravni sustav su u zakon pretvorena volja vladajućih društvenih snaga .; zato je svako pravo iskristalizirana politika pretvorena u sustav pravnih normi radi postizanja ciljeva onih koji su na vlasti . Pravo nikada ne može normirati sve društvene odnose niti unaprijed predvidjeti i otkloniti sve zastoje i kočnice ostvarivanja pravnih normi radi postizanja ciljeva onih koji su na vlasti .
Pravo nikada ne može normirati sve društvene odnose niti unaprijed predvidjeti i otkloniti sve zastoje i kočnice ostvarivanja pravnih normi u društvenoj zbilji npr. politički sustav bivše SFRJ nije mogao otkloniti proturječnost između onog što ljudi hoće i onog što ljudi čine , između vidljivog i nevidljivog sustava i ustava .Po disproporciji između normativnog i stvarnog dolazi od tuda što je svaki pravni sustav opterećen nedostacima – on nije savršena cjelina . Najveći raskorak se javlja na području ljudskih prava i sloboda .
Npr. strani radnik može biti zaposlen tek ako se domaći nije javio na natječaj . Vladajuće političke grupacije voljne su dosljedno poštivati ustavom zajamčena prava i slobode samo do mjere koje nisu ugroženi njihovi interesi .
Za odnos normativnog i stvarnog političkog sustava važna su dva procesa :
1. POZITIVACIJA PRAVA – prvo često djeluje kao dogmatski sustav normi , time koči donošenje odluka i brze promjene stanja koje nameće težnja za demokratizacijom politike .
2. DEMOKRATIZACIJA POLITIKE – sputava je birokratizacija .Ona je posebno izražena u vrhu hijerarhije političkog odlučivanja .
Problem kod hijerarhije i birokratizma kako njihove negativne efekte svesti na najmanju moguću mjeru i povećati aktivno sudjelovanje naroda .

POLITIČKI SUSTAV I SUSTAV VRIJEDNOSTI

POLITIČKI SUSTAV I DEMOKRACIJA

Pojam , bit i karakter demokracije

DEMOKRACIJA – vladavina naroda ( demos – narod; cratein – vladati )
Demokracije nema tamo gdje su građani potpuno potisnuti u donošenju odluka .
Suvremeno poimanje ne može bit demokracije svesti samo na odnos vlasti i naroda već se bavi i sudbinom demokracije pred izazovom međuovisnosti .Uvjeti koje mora sustav ispunjavati da bi se mogao nazvati demokratskim :
1. mora imati demokratski donesene zakone koji se primjenjuju i obvezuje građane
2. mora postojati separacija između sudske , zakonodavne i izvršne vlasti
3. mora imati političku vlast izabranu na demokratskim izborima
4. mora imati osigurane kanale kontrole i utjecaj građana na proces odlučivanja
5. Demokracija je kao biljka koja se mora strpljivo zalijevati i odgajati da ne bi uginula .

UVJETI DEMOKRATIČNOSTI :
1. prvi uvjet demokratičnosti političkog sustava su demokratski doneseni zakoni koji se primjenjuju i obvezuju sve građane .To su zakoni koje je donijela demokratski izabrana legitimna i parlamentarna vlast .
2. razdvojenost zakonodavne , izvršne i sudbene vlasti
Ako ista tijela donose i provode zakone , a sudska vlast nije samostalna već podređena , onda se građani nemaju kome žaliti na postupke državne uprave .
3.demokratski provedeni izbori su ogledalo demokracije
4.kontrola vlasti nad vršiteljima vlasti i institucijama političkog sustava .

a) kontrola opozicije – označava dinamički aspekt demokracije
Ako ne postoji opozicija nema ni demokracije , to bi dovelo do uzurpacije vlasti .
b) javno mijenje – reagira na sve oblike uzurpacije vlasti od strane vladajućih
c) međusobna kontrola institucija i političkih sustava - šefa države , vlade , parlamenta
d) obveza potpunog , pravovaljanog i istinitog informiranja javnosti
e) sudjelovanje punoljetnih građana u političkom životu zemlje

BIT DEMOKRACIJE :
Demokracija je vladavina naroda koju on ostvaruje kroz različite oblike neposrednog odlučivanja kao i preko svoji neposredno izabranih predstavnika u institucijama i organima političkog sustava u cilju realizacije općenarodnih interesa .

ZNAČAJ DEMOKRACIJE :
Za čovjeka , društvo i državu izuzetno je veliki značaj .Posebno je značajna za male narode i države koje su tek nastale . Njihovo integriranje u svjetsku zajednicu bitno ovisi od stanja demokracije .Tek u demokraciji pojedinac i zajednica ostvaruju obostranu sreću i blagostanje . Onaj sustav koji ostvaruje stvarnu participaciju naroda u odlučivanju je priznat .
Prepreke ostvarivanja demokracije : neobrazovanost narodnih masa , zato narod traži posrednika u ostvarivanju vlasti – putem stranaka , ali u posredovnoj demokraciji stranke nisu uvijek iskrene pa manipuliraju sa narodom .
Jedan od najvažnijih kriterija za ocjenu stanja demokracije je stanje individualnih i grupnih prava i sloboda . Društvo koje dominira nad pojedincem tako da on nema mogućnost očitovati vlastite ciljeve nije demokratski . Može se na pojedinca utjecati pa makar i protiv njegove volje , uputiti ga da uzmogne bolje rasuđivati . Dominacija društva nad pojedincem prvi je simptom odsutnosti demokracije u političkom sustavu

MODELI DEMOKRACIJE I DEMOKRACIJA KAO DVOSTRANI PROCES

HELD – ističe dvije skupine različitih modela dominacije

I .ČETIRI KLASIČNA MODELA
1.STAROGRĆKA DEMOKRACIJA
2.LIBERALNA DEMOKRACIJA , PROTEKTIVNA DEMOKRACIJA
3.RAZVOJNA DEMOKRACIIJA
4.MARKSISTIČKA PARTICIPATIVNA DEMOKRACIJA

II. ČETIRI SUVREMENA MODELA
1.KOMPETITIVNA ELITISTIČA DEMOKRACIJA
2.PLURALIZAM
3.PRAVNA DEMOKRACIJA
4.PARTICIPATIVNA DEMOKRACIJA

KLASIČNI MODELI DEMOKRACIJE

1. STAROGRČKA DEMOKRACIJA

a) atensku demokraciju je obilježavala odanost republikanskom gradu i državi , podređenost privatnog života javnim poslovima i zajedničkom dobru .
b) u toj demokraciji građani su mogli razvijati i ostvarivati svoje sposobnosti i znanja , razlike u sposobnosti i zasluzi su bile priznate

Karakteristike ovog tipa demokracije : izravno sudjelovanje građana u zakonodavstvu , sudstvu ,suverenost skupštinske vlasti , višestruki načini izbora građana za javne službe , nepostojanje povlastica javnih službenika u odnosu na ostale građane, ograničeni mandat .
OPĆI UVJETI : u kojima može funkcionirati ovaj model demokracije su : mali grad država , robovsko gospodarstvo koje stvara slobodno vrijeme za građane , kućanski rad žena koji oslobađa muškarce za bavljenje javnim poslovima i ograničenost građanstva na relativno mali broj osoba.

2. PROTEKTIVNA DEMOKRACIJA

Je jedna varijanta liberalne demokracije .Zastupljena je u djelima Makijavelija .,Loka . Hobsa …
Značajke : suverenitet naroda , redoviti izbori , tajno glasovanje , stranačko
natjecanje , vladavina većine i podjela vlasti na zakonodavnu , izvršnu , sudbenu
Opći uvjeti : razvitak politički autonomnog civilnog društva , privatno vlasništvo , tržišno gospodarstvo , patrijarhalna obitelj, i prošireni teritorijalni opseg nacije .

3. RAZVOJNA DEMOKRACIJA – RADIKALNI MODEL

Je druga varijanta liberalne demokracije .Zastupljena je u djelima Žan Žak Rusoa, Milla i dr..
Značajke : odvojenost zakonodavne i izvršne funkcije vlasti , jednodušnost u odlučivanju o javnim pitanjima ,a ako toga nema, onda propisno glasovanje s pravom većine, nadzor nad obavljanjem izvršnih funkcija vlasti i postavljanje izvršnih organa vlasti neposrednim izborima ili ždrijebom .
Opći uvjeti u kojima je moguć ovaj oblik vlasti: mala industrijska zajednica , difuzija vlasništva i ovisnost građana o posjedovanju , te slobodno vrijeme za muškarca u cilju bavljenja politikom i sudjelovanja u vlasti .

RAZVOJNA DEMOKRACIJA – je drugi oblik ovog istog modela demokracije

Značajke : narodni suverenitet s općim pravom glasa , demokratski izabrana predstavnička vlast , ustavna ograničenja državne moći , promicanje prava pojedinaca , razgraničenje parlamentarne i administrativne vlasti sudjelovanje građana u lokalnoj samoupravi i porotnoj službi .

4. NEPOSREDNA / MARKSISTIČKA DEMOKRACIJA

Zastupljena u djelima klasika marksizma : Karla Marxa i Friderika Engelsa
SOCIJALIZAM : javnim poslovima upravljaju komune ili kolektivni savjeti, činovništvo je podloženo izborima , ima ograničen mandat i smjenjivo je . Službenici rade za plaću .
OPĆI UVJETI : poraz buržoazije , jedinstvo radničke klase i ukidanje klasnih povlastica . Razvitak proizvodnih snaga omogućuje slobodno vrijeme za bavljenje neproizvodnim djelatnostima, a teži se sve većoj integraciji države i društva.

KOMUNIZAM : dolazi do odumiranja vlasti i politike uspostavom raznih oblika neposrednog samoupravljanja , svi javni poslovi su kolektivizirani , a konsenzus je bitno načelo odlučivanja u svim javnim pitanjima.
OPĆI UVJETI : definitivno ukidanje svih klasa , ukidanje privatnog vlasništva , podjela rada na umni i fizički je ukinuta , ukidanje tržišta i razmjena novca, a važan je visoki stupanj razvitka proizvodnih snaga koji omogućuje obilje dobara i nestanak oskudice.

SUVREMENI MODELI DEMOKRACIJE
Sadrža četiri varijante koje HELD naziva: kompetititvna elitistička demokracija, pluralizam, pravna i participativna demokracija.

1. KOMPETITIVNA ELISTIČKA DEMOKRACIJA – Marx Weber i Šumpeter
OPĆI UVIJETI : industrijsko društvo , politička kultura , pojava stručnih slojeva, tehnički obrazovanih eksperata i rukovoditelja , te konkurencija među državama za moć i prednost u međunarodnom sustavu.

2. PLURALIZAM
Suvremeni model demokracije u kojem je društvena moć raspoređena nehijerarhijski .
Zastupaju ga : Truman , Dala , Almonda , Verba .

3. PARTICIPATIVNA DEMOKRACIJA – Macpherson , Pateman
OPĆI UVJETI : izravno povećanje oskudne materijalne osnove brojnih društvenih grupa ,koje se postiže preraspodjelom materijalnog bogatstva , smanjenje ili potpuno uklanjanje neodgovorne birokratske moći u javnom i privatnom životu , otvoreni informacijski sustav koji zajamčuje upućeno odlučivanje, te društveno preuzimanje skrbi o djeci, čime se žene izjednačuju s muškarcima glede sudjelovanja u vlasti.
4. PRAVNA ILI LEGALNA DEMOKRACIJA – sadržana u djelima Hajeta .
U središtu se nalazi sloboda čime se postavlja granica prisilnoj moći države
ZNAČAJKE : ustavna država utemeljena na načelu podjele vlasti , vladavina zakona , minimalna državna intervencija u civilno društvo i privatni život , najveći mogući prostor za djelovanje slobodnog tržišta .

OPĆI UVJETI : djelotvorno političko vodstvo koje slijedi liberalna načela , smanjenje uloge birokratske regulacije života , smanjenje uloge interesnih grupa.
Nema univerzalnog tipa demokracije koji bi bio preporučljiv , niti recepta kojeg bi se vodeće političke snage mogle pridržavati .
Held opravdava načelo « načelo demokratske autonomije « ,koje je sadržano u stavu da pojedinci u društvu trebaju biti slobodni i ravnopravni u određivanju uvjeta vlastitog života , trebaju uživati jednaka prava i obveze .
Značajke demokratske autonomije se očituje u odnosu države i civilnog društva .
DRŽAVA – treba načelo autonomije ugraditi u ustav i zakone .
Vrhovna zakonodavna vlast treba biti dvodomna .Političko organiziranje provodi se kroz sustav konkurentskih stranaka .
CIVILNO DRUŠTVO – podrazumijeva raznolikost tipova domaćinstva i izvora informacija , kulturnih ustanova., komunalne službe , zdravstvene skrbi , obrazovanja .
OPĆI UVJETI – otvoren pristup informacijama , obaviještenost građana o odlučivanju u javnim poslovima , opće investicijske prioritete postavlja vlada .
Bit ovako shvaćene demokracije je dvostrani proces preobrazbe države i društva .

DRUŠTVENA KRIZA , RAT , DEMOKRACIJA

Društvena kriza i ratno stanje nisu uvjeti koji pogoduju razvoju demokracije . U uvjetima kriznog društvenog i ratnog stanja nije moguća puna demokracija , ali su mogući i barem neki demokratski procesi na određenim segmentima društvene organizacije i funkcioniranje političkog sustava .
Svaki napor je hvale vrijedan koji se ulaže da se demokracija i demokratska tradicija društva očuvaju i razvijaju tamo gdje je to moguće . Stvarnu demokratsku opredijeljenost pojedinca ili stranke ne treba cijeniti samo po deklarativnom opredjeljenju već po stvarnom ponašanju u konkretnim uvjetima .
Demokraciju ne treba cijeniti samo po tome što ona donosi i afirmira već i po tome što ona sprečava . Predstavnici ciklične teorije kretanja društva iznose tezu po kojoj prekomjerna demokracija može izraditi u anarhiji .
Demokracija uvijek podrazumijeva vladavinu naroda , ali i vladavinu zakona . Čak ni anarhija nije stanje bezvlašća , oni su se zalagali za ukidanje države , ali ne i funkcija koji ona obavlja .
Demokracija u jednom društvu nikada ne može biti previše , ona ne može voditi u društvenu krizu .
U vrijeme krize najbrže propadaju totalitaristički sustavi , a karakterizira ih sve ono što je suprotno demokraciji : jedna vladajuća ideologija nametnuta svim drugim oblicima svijesti , neprestani teror i nasilje bez poštivanja ljudskih prava i sloboda , centralizirana ekonomija.

IZRAVNA , POSREDNA , FORMALNA I STVARNA DEMOKRACIJA

Postoji još i građanska , socijalna , elitna , masovna , liberalna i konzervativna demokracija .

IZRAVNA ILI NEPOSREDNA DEMOKRACIJA

Oblik demokracije u kojem narod izravno sudjeluje u donošenju političkih odluka
Ova demokracija postoji i praktički se ostvaruje na 2 načina :
1. oblik izravnog sudjelovanja od strane svih građana npr. referendum
2. razni oblici lokalne samouprave kroz skupštine lokalnih zajednica
Idealno zamišljena demokracija nigdje danas u svijetu ne postoji .
Bila bi teško ostvariva , zato je nalazimo u teoriji samo kod socijalista .

POSREDNA DEMOKRACIJA

Oblik posrednog odlučivanja neposredno izabranih narodnih predstavnika koji odlučuju u parlamentu u ime naroda . Izbori su izravni i demokratski .
Ovdje je izražena stvarna demokracija ako predstavnička tijela donose odluke polazeći od pretpostavljenih interesa naroda .

FORMALNA I STVARNA DEMOKRACIJA

Raspravlja o kapitalističkom i socijalističkom sustavu . Zapadni teoretičari su isticali prednosti građanskog društva i višestranačkog političkog sustava jer je utemeljeno na konkurenciji stranaka , misli , ideja , roba , kapitala . Teoretičari marksizma brane socijalistički sustav i ističu da je građanska demokracija formalna . Ovdje je odlučivanje posredovano , a vlast otuđena od naroda . Stvarna demokracija je ona gdje su kroz institucije političkog sustava i u postupku donošenja važnih odluka stvoreni mehanizmi koji osiguravaju da barem većina naroda sudjeluje u odlučivanju .

FORMALNA DEMOKRACIJA

Je ona gdje postoje smo određeni oblici narodnog izjašnjavanja , ali to je samo radi farse i zadovoljavanja forme .
Stvarna demokracija je samo ona gdje su izbori slobodni i demokratski i gdje je dopušteno višestranačko političko organiziranje i izborno natjecanje gdje je za sve nacije osiguran jednak položaj .


DEMOKRACIJA I DIKTATURA


Diktatura je negativni antipod demokracije i nitko je ne želi i oni koji je uvode nisu za to , ali to im je jedini način za opstanak na vlasti .
DIKTATURA – vladavina jedne ili više osoba koji prisvajaju i monopoliziraju vlast u državi i izvršavaju je bez ograničenja .
Ono što određuje diktaturu nije samo broj ljudi već i naćin vrenja vlasti .Ona dovodi do stagnacije i dekadencije . Za diktaturu se odlučuju one snage koje žele vlast po svaku cijenu . Socijalne funkcije diktature su koncentrirane oko vršenja vlasti . Diktatura može trajati samo određeno vrijeme . Ma kakav način uvođenje diktature bio važanje da se njeno trajanje odredi na što kraći rok . Ako je ustav neke države demokratski , onda je diktatura svako ukidanje demokratskih načela . Svaka državna vlast može prerasti u diktaturu , a to će se dogoditi kada se onemogući ostvarivanje zajedničkih prava i sloboda .


IZRAZITI PRIMJERI DIKTATORSKOG REŽIMA

1. FAŠIZAM – reakcionarni socijalno – politički pokret nastao između dva sv . rata , utemeljen na reakcionarnoj ideologiji koja je izraziti konzervativna .
Fašizam je oličen u stavu : « SVE ZA DRŽAVU , NIŠTA PROTIV DRŽAVE , NIŠTA MIMO DRŽAVE « , karakterizira ga monopolizirani položaj vladajuće stranke , zabrana formiranja drugih , karakterizira ga ekstremni nacionalizam i šovinizam utemeljen na veličanju vlastitog naroda i isticanje mržnje prema drugima
2. STALJINIZAM – sličan je fašizmu , po sveopćem totalitarizmu države , kultu neprikosnovenog vođe , dekadenciji i grubom kršenju ljudskih prava , zabrani političkih stranaka , masovnom stradanju pojedinaca i naroda . Razlike proizlaze iz društvenopovijesnih uvjeta u kojima je nastao staljinizam .


POLITIČKI SUSTAV , LJUDSKA PRAVA I SLOBODE


OPĆE ZNAĆENJE I VRSTE LJUDSKIH SLOBODA I PRAVA

Svako suvremeno društvo nastoji izgraditi politički sustav uz maksimalno uvažavanje ljudskih prava i sloboda . Ustav RH utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka : sloboda , jednakost , nacionalna ravnopravnost , mirotvorstvo . Ljudska prava i slobode čine bit demokracije , ona ne može postojati ako su ugrožena temeljna prava i slobode . Brojna ljudska prava i slobode afirmirana su u zemljama slobodnog svijeta , gdje su postale nezamjenjive dijelom strukture društvenih vrijednosti .

PRIRODNA I DRUŠTVENA ( STEČENA ) PRAVA I SLOBODE
na temelju kriterija njihova porijekla

PRIRODNA – to su ona prava koja pripadaju čovjeku kao biološkom biću .
To su : pravo na život , na zdravlje , tjelesni integritet , na zdravu okolinu .
Iz ovih postavki izašla je poznata teorija prirodnog prava – jedan od utemeljitelja je Žan Žak Russo koji smatra da priroda čini ljude jednakima , a da ih društvo kvari posredstvom privatnog vlasništva . Čovjek se rađa kao slobodni biće , a posvuda u društvu živi u okovima koji su mu nametnuti .
DRUŠTVENA – prava koja čovjek stječe živeći u zajednici s drugim ljudima .
Ona mu ne pripadaju rođenjem već ih stječe radom i razvitkom .
HOBS – « priroda stvara ljude nejednakima , u njoj vlada borba čovjeka , čovjek je vuk . Da bi to sredstvo prevladalo bitna je država koja će uspostaviti red . Intervenciju države u smislu privremenog ograničavanja prava i sloboda kada su ugroženi viši , opći interesi , predviđaju ustavi svih svjetskih zemalja .
Sociolozi objašnjavaju slobodu kao pitanje odnosa pojedinca i zajednice . Pojedinac ima onoliko slobode koliko mu osigura kolektivitet . U suvremenom ljudskom društvu sloboda se se ne očituje kao pravo čovjeka da radi sve što hoće. U modernom društvu sloboda je ograničena dvostruko :
1.ustavima i zakonima države tako da pojedinac može koristiti samo ona prava u mjeri koja su određena i zajamčena ustavom i zakonom.
2.Pojedinac se može koristiti svojim pravima dok ne ugrozi slobodu drugog .

OSOBNA I KOLEKTIVNA PRAVA I SLOBODE

Podijeljena su s obzirom na to tko ih uživa : pojedinac ili kolektivitet.

1.OSOBNA PRAVA I SLOBODE
To su prava koja propadaju čovjeku kao pojedincu i koja štite njegovu osobnost .
Suvremeni društvo nastoji zaštititi niz osobnih svojstava čovjeka : čast , ugled , dostojanstvo , privatnost , intimu . Svaki je čovjek svijet za sebe , ima svoju povijest , životopis , ego , nijedan čovjek , nije identičan s drugim .

a) pravo na tajnost osobnih podataka – ima za cilj osigurati integritet osoba i zaštitu osobnosti čovjeka . Svakom se jamči sigurnost i tajnost tih podataka .
b) pravo na nepovredivost doma i pisma – zajamčena su u svakom demokratskom društvu , uređeno je i provodi se po pravnim normama .
c) sloboda kretanja i nastanjivanja – ograničavanje slobode kretnje pojedincu mogu izreći samo ovlašteni sudbeni organi , u ratu i drugi organi .
d) pravo na slobodu mišljenja – jedno od temeljni prava pojedinca u suvremenom svijetu .To je i sloboda govora .
e) sloboda vjeroispovijesti - sloboda zajamčena ustavom , pravo pojedinca da na slobodne dane u vrijeme blagdana , sloboda religijskih uvjerenja
f) pravo azila – pravo utočišta zajamčeno strancu u našoj državi i drugim .


3. KOLEKTIVNA PRAVA I SLOBODE

To su prava osigurana kolektivima i ono ta prava uživaju , to su nacionalne slobode i prava bez koji su nezamislivi suvremeni politički sustavi .
Osobito su važna ova prava u složenim državama gdje se javljaju nacionalne borbe , a politički sustavi moraju uvažavati njihova kolektivna prava .

POLITIČKA I SOCIJALNA PRAVA

POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

1. SLOBODA I PRAVO UDRUŽIVANJA – jedno od temeljnih političkih prava . To je prije sveg sloboda organiziranja , registriranja i djelovanja političkih stranaka . Sva suvremena društva dozvoljavaju politički pluralizam . Pitanje slobode političkog organiziranja jedan je od odlučujućih pokazatelja je demokratičnosti .

2. SLOBODA GOVORA I JAVNOG OKUPLJANJA - političko udruživanje zahtijeva slobodu javnog okupljanja političkih istomišljenika i javnog govora o svim pitanjima veznim za donošenje političkih odluka . Demokracija ne može biti ako odluke rukovodstva nisu podložne kritici javnosti .

3. BIRAČKO PRAVO – aktivno i pasivno
To je pravo građanina da bude biran na sve javne funkcije odnosno da on bira .

4. DOSTUPNOST JAVNIH SLUŽBI – podrazumijeva da su svi građani , bez obzira na nacionalnost , rasu , imovno stanje mogu pod jednakim uvjetima biti primljeni u javne službe i raditi .

5. PRAVO PETICIJE - svaki građanin ima pravo slati pretpostavke , pritužbe , ,davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i od njih dobiti odgovor . To pravo imaju i grupe i pojedinci .

SOCIJALNO – EKONOMSKA PRAVA I SLOBODE

1. PRAVO VLASNIŠTVA – legalno stečena imovina u demokratskom društvu je zaštićena pravnim normama i cijelim sustavom institucija koje su skrbe da vlasnik može biti miran i siguran i da imovinom slobodno raspolaže . Država nema pravo polagati u vlasnička prava .

2. PRAVO NA RAD I SLOBODU RADA - za regulaciju ovih prava doneseni su brojni međunarodni akti : Povelja UN , Deklaracija o pravima čovjeka , Međunarodni pakt o socijalnoj kulturi i ekonomskim pravima .
Realizacija ovog prava uvelike ovisi o stanju gospodarstva :
a) pravo na postizanje zajamčenog zaposlenja
b) pravo na zaštitu od štetnih posljedica nezaposlenosti
c) isključenje diskriminacije pri zapošljavanju

3. PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST – građani koji su ostvarili pravo na rad moraju biti socijalno osigurani za slučaj bolesti , starosti , za nezaposlene pravo na naknadu zbog privremene neuposlenosti .

4. PRAVO NA SINDIKALNO ORGANIZIRANJE I ŠTRAJK – pravo sindikalnog organiziranja regulirano je aktima međunarodnog radnog i socijalnog prava . Povezano je s pravom štrajka , jer sindikat je predvodnik radnika za ostvarivanje njihovih socijalnih prava . Pravo štrajka povezano je sa slobodom rada .

ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA


Svako pravo koje nije zaštićeno može biti onemogućeno ili umanjeno . Zato svaka država mora imati ustavom i zakonom predviđene institucije, mehanizme zaštite prava . Pravo je neophodan instrument vlasti , država stvara pravo i štiti ga od iskrivljavanja , narušavanja i pogrešnog tumačenja .

1. ULOGA SUDA ZA LJUDSKA PRAVA ( PRAVA ČOVJEKA )

Pozicija ovog suda je utvrđena , a ovlasti utvrđene posebnim zakonom . Utemeljen je svagdje gdje ustavotvorac smatra potrebnim , predviđaju ga ustav F BiH , . Između suda za ljudska prava i vrhovnog suda podijeljena je nadležnost , kako bi se izbjegao sukob nadležnosti . Ovaj sud polazi od Opće deklaracije o pravima čovjeka – Prava i slobode koja se štite u F BiH , Okvirnim sporazumom o Federaciji BiH .
a) sve osobe u Federaciji imaju pravo na najvišu razinu međunarodno priznatih prava i sloboda predviđenih međunarodnim dokumentima .
b) sve izbjeglice i prognanici imaju pravo na slobodan povratak u prvobitne domove
c) sve osobe imaju pravo povratka imovine koja su lišeni tijekom etničkog čišćenja i nadoknadu imovine koja im se ne može vratiti
d) sudovi , upravna tijela postupat će suglasno ovim pravima i slobodama
e) F BiH će sudjelovati i surađivati s radom nadzornih tijela
f) KSSS će imenovati obdusmena

2. USTAVNA JAMSTVA SLOBODE I PRAVA I ULOGA USTAVNOG SUDA

Ustav demokratskih država nastoji normirati ljudska prava i slobode . Temeljna materija ustava :ljudska prva i slobode , ustrojstvo vlasti u državi .
Demokratsko društvo nastoji osigurati dosljednu provedbu ustavnih normi , a to čini organiziranjem društvenih grupacija na razini nacija , države .
Uvijek postoji raskorak između normativnog i stvarnog , taj je raskorak veći ukoliko je društvo politički i kulturno nerazvijeno .
Praktično ostvarivanje prava i sloboda ovisi o djelovanju sustava demokratskih institucija društva , o dostignutom stupnju demokratskog razvoja , o djelovanju prava . Ostvarivanje vlastite slobode jedino je moguće ako čovjek slobodno osjeća , slobodno promišlja , slobodno govori i piše , slobodno radi i djeluje .

Ustavno sudstvo ima značajnu ulogu :
1. potrebo je ustanovljenje Ustavnog suda ustavom neke zemlje
2. da su njime predviđena ljudska prava

Specifičnost funkcije Ustavnog suda – on vrši kontrolu zakona , podzakonskih i drugih normativnih akata i njihove suglasnosti sa Ustavom .
Primarna mu je zadaća odlučivanje o suglasnosti zakona sa ustavom . Posebna mu je zadaća rješavanja sukoba nadležnosti između tijela zakonodavne , izvršne i sudbene vlasti . U RH ovaj sud odlučuje i o odgovornosti predsjednika Republike , a nadzire i programe političkih stranaka .Ustavni sud može poništiti ili ukinuti uredbu , naredbu , statut ili poslovnik .
Poništavanje akata ima za rezultat poništavanje i svih negativnih posljedica koje su nastale primjenom tog akta unazad .
Ukidanje – zabrana proizvođenja štetnih posljedica u budućnosti .

3. ULOGA OBDUSMENA U ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Institucija obdusmena se uvodi radi pomoći sudu za ljudska prava . Obdusmen je dužnosnik koji se u demokratskim zemljama bira radi vršenja nadzora nad radom organa državne uprave i javnih službe s ciljem ostvarivanja zakonitosti i zaštite prava građana .
Postanak obdusmena je uvjetovan dvostrukim razlozima i potrebama :
- potrebom nositelja vlasti da ona bude što više demokratizirana
- potrebom građanina da ostvare prava koja im jamči ustav u demokratskom društvu .

Obdusmeni vode podrijetlo iz daleke prošlosti : Kine , antičke Grčke , Rima .
Osnovni im je zadatak bio saznati što narod misli o pojedinim činovnicima . Obdusmen je nastao u dobroj namjeri : da se približi vlast i puk , da se dosljedno realizira slovo ustava o pravima čovjeka i demokratskog društva . Obdusmen je prvi put uveden u Švedskoj 1809 , a kasnije u Finskoj , Danskoj , V. B. Norveškoj .
Obdusmen je čuvar i zaštitnik prava i sloboda građanina , štiti njegovo dostojanstvo , prava i slobode . On postoji radi osiguranja položaja čovjeka u društvu .On je u službi države i svojim radom doprinosi demokraciji i zakonitosti .
Ustonavljenje obdusmena u F BiH proizlazi iz preambule ustava s ciljem osiguranja pune nacionalne jednakosti , i s ciljem skladnog odnosa između pojedinca i zajednice . Prava obdusmena : pokreće postupke pri nadležnim sudovima , sudjeluje u postupcima sudova , koristi pomoć pravosudne policije , bira zamjenike uz pristanak predsjednika federacije .
On ispituje djelatnost ustanova FBiH , nazočan je administrativnim saslušanjem .
OBVEZE OBDUSMENA – dužan je štititi ljudsko dostojanstvo , prava i slobode , otklanjati negativne posljedice , podnositi izvještaje nadležnom tijelu o svom radu .
U RH funkciju obdusmena vrši pučki pravobranitelj ( 8 god . )

POLITIČKI SUSTAV I VJERSKE ZAJEDNICE

VJERA I VJERSKE ORGANIZACIJE
Često je državna vlast zabranjivala vjerske organizacije koje joj nosu odgovarale . Suvremeno društvo to nastoji izbjeći i omogućiti potpunu slobodu vjere . Pitanje slobode vjere , vjerskih organizacija i prava u suvremenom društvu jedan je od važnih pokazatelja političkog sustava vlasti .

FUNKCIONALISTIČKA TEORIJA – poklanja pozornost religiji kao značajnom dijelu ukupnog ukupnog sustava . E.Dirkem tvrdi da je društveni život nemoguć bez zajedničkih vrijednosti i moralnih uvjerenja .Religija jača kolektivnu svijest .Parsons ističe da je religija dio sustava kulture . , kao takva ona daje smjernice ljudsko vladanju i ponašanju . Funkcionalistička teorija dovodi u vezu funkciju političkog sustava i funkciju religije . Taj odnos je lakše regulirati kada je on formiran na obostrano zadovoljstvo .
Sretna je ona zajednica u kojoj je uspostavljena optimalna harmonij međusobnih odnosa religijskih i političkih grupa u kojoj su ti odnosi uređeni na obostrano zadovoljstvo i jedni ne proturječe drugima .

MARKSISTIČA TEORIJA – polazi od klasne analize i ima negativan stav o religiji i crkvi . Ova teorija polazi od stava da je religija naklonjena vladavini bogatih nad siromašnim , zagovara pasivan odnos čovjekova društva .
Ako se religija nemože zabraniti onda se treba ukinuti odumiranjem . Ovaj se cilj može postići ako se ukine klasna podjela i uspostavi materijalna jednakost . Najznačajniji utemeljitelj ove teorije je Karl Marx koji ističe da je religija čuvstvo bez srca i duša bezdušnih okolnosti , ona je opij naroda .
Drugi predstavnik ove teorije je Fridrih Engels – smatra da je religija samo fantastičan odraz u ljudskom glavama vanjskih sila koje vladaju svijetom . On smatra da čovjek nije spoznao te sile i ove njime vladaju , zato je otuđen .
Totalitarizam nastoji razoriti crkvu ili je podrediti učinivši je sredstvom vlastitog ideološkog aparata .

POLOŽAJ RELIGIJE I VJERSKIH ZAJEDNICA U POLITIČKOM SUSTAVU

Položaj religije u političkom sustavu ovisi o odnosu religije i politički sustava . U zemljama gdje vlada tolerancija , gdje su odnosi regulirani na obostrano zadovoljstvo , gdje se svaka strana pridržava normi , položaj religije je dobar .
Tamo gdje caruje netolerancija nastaju konflikti većih ili manjih razmjera . Često se događa da je taj odnos dobro reguliran pravnim normama , ali postoji raskorak između normativnog i stvarnog npr. u bivšoj Jugoslaviji postojala je formalnopravna nejednakost i stvarnopravna nejednakost između članova vjernika i ateista . Pojedini znanstvenici su isticali da problem vlasti ne predstavljaju vjernici već njihovo okupljanje u crkvi .Položaj Katoličke crkve u pojedinim državama bio težak problem posebno zato što vrhovni vjerski poglavar Crkve izvan jurisdikcije političkog režima zemlje u kojoj žive katolici , pa ga se ne može suditi kao običnog svećenika . U političkoj i pravnoj praksi poznata su 3 modela odnosa politike i religije :

1. TEOKRATSKI MODEL - počiva na sjedinjenosti religije i ideologije . Favorizirana je jedna religija , a druge imaju sekundarni položaj . Država takvu religiju potpomaže , ali ipak u njoj nastaju konflikti oko toga na čijoj je strani prednost . Religijske vođe imaju status državnih službenika i plaća ih država .

2. SUSTAV PRIZNATIH RELIGIJA – država priznaje veći broj ravnopravnih religija .Od prethodnog modela se razlikuje po tome što nijedna nema vodeću ulogu , slične su po tome što postoje i nepriznate ( sekundarne ) religije .

ODVOJENOST RELIGIJE I DRŽAVE – ovdje religija nema političku ulogu već ostaje religijska institucija koja se bavi vjerom , a ne politikom . Ta odvojenost nije shvaćena kao odbojnost , već kao podjela rada i suradnje .
Karakteristike ovog modela su : potpuna privatnost svjetonazora pojedinih iskazivanja vjerskih osjećaja , sloboda nepripadanja nijednoj vjerskoj zajednici , zabrana raspirivanja vjerske mržnje i netrpeljivosti .



POLITIČKI SUSTAV , POLITIČKA KONTROLA I POLITIČKA ODGOVORNOST JAVNE VLASTI


Stabilan demokratski sustav može biti samo ako zajednicu čine odgovorni pojedinci , političke stranke , institucije , odgovorna vlada , parlament , šef države .
1.VISOKA SVIJEST I POLITIČKA KULTURA GRAĐANA -
to je važna pretpostavka za uspostavu i funkcioniranje demokratskog i političkog sustava . Država može biti demokratska ako je velika većina građana disciplinirana u izvršavanju svojih zadaća . Nema tog zakona koji se može sprovesti u potpunosti ako ga masa građana želi izigrati . Država je dužna građane navesti na poslušnost . Dabi se to postiglo činovnici trebaju svojim ponašanjem služiti kao primjer drugima .Ako držanu administraciju čin korumpirani činovnici , onda je država neunčikovita u provedbi zakona . Opća društvena kriza pogoduje stvaranju masovnog kršenja zakonitosti .

2. KONTROLA JAVNOSTI NAD RADOM INSTITUCIJA
Kontrola javnosti je od velikog značaja za jačanje odgovornosti .Odgovornost je izraz civiliziranog društva u kojem vladaju : osobna sloboda , elementarna humanost , privatnost .
Granice odgovornosti – vrlo su promjenjive i rastegljive , one variraju ovisno o društvenim i političkim prilikama . Odgovornost je obvezno polaganje računa za ono što s činilo , a nije se smjelo činiti , kao i za ono što se nije činilo , a trebalo je . U demokratskim društvima dosljedno se primjenjuje načelo prema kojem nitko nije izuzet od odgovornosti pred zakonom .
Kriza odgovornosti – društvena bolest od koje nije imuno nijedno društvo . Kriza vodi destabilizaciji društva , a često vodi u anarhiju , kaos , bezvlašće .

Vrste odgovornosti :

1. KAZNENE – najteži oblik odgovornosti , poduzimaju je ovlašteni državni organi prema počiniteljima najtežih dijela .
2.PREKRŠAJNA – ustanovljena je za blaža djela i manje opasne delikte
3. MORALNA – za narušavanje moralnih normi
4. PROFESIONALNA – za kršenje profesionalne etike i norme određenih profesija
5. POLITIČKA ODGOVORNOST – bitna pretpostavka jačanje društvene discipline

Ovaj oblik odgovornosti ima specifičnu sankciju , a to je smjenjivost . Autokratski i totalitarni oblici vlasti odbacuju odgovornost političara .Oblici političke odgovornosti . predstavnička , političko- upravna , ministarska odgovornost vlade , šefa države . Ovdje nije isključena kaznena odgovornost . Ako je neko smijenjen sa političke funkcije , ne znači da neće kazneno odgovarati .

POLITIČKA KONTROLA

To je oblik izvaninstitucionalne kontrole koju vrše građani i birači s ciljem da utvrde koliko se njihovi izabrani predstavnici pridržavaju danih obećanja u predizbornoj promiđbi .
U političkoj teoriji poznat je tzv. IMPERATIVNI MANDAT – koji podrazumijeva da predstavnik stranke mora zastupati stav i glasati u parlamentu onako kako 5to od njega zahtijeva stranka .
Ovisno od okolnosti taj mandat je : STROG ILI FLEXIBILAN .
Za jačanje kontrole od velike je važnosti javnost rada svih institucija .



IV POGLAVLJE

POLITIČKI SUSTAVI PROSTIH I SLOŽENIH DRŽAVA

PROSTE I SLOŽENE DRŽAVE I NJIHOV POLITIČKI SUSTAV

Složene države bitno utječu na strukturu njenog političkog sustava . Podjela na proste i na složene države nastala je s obzirom da su neke države UNITARNE ,a druge UNIJE .
UNITARNA DRŽAVA – država koja je jedinstvena na cijelom teritoriju . U njoj nema saveza vlasti ni saveznih institucija .Takva država može biti podijeljena na regije ( kotare , županije ) , lokalne zajednice ( općine ) . Središnji organi vlast su jedini ovlašteni donositi zakone i kontrolirati ih .
SLOŽENE DRŽAVE – sastavljene su od više država , tako da postoji savezna država i država članica . Svaka država ima svoj vlastiti ustav . Postoje savezne institucije , a neovisno od njih svaka država članica ima svoj parlament , vladu i druge institucije .

UNITARNA DRŽAVA

1. nije sastavljena od više država
2. ima samo jedan ustav
3. ima jedinstven sustav središnjih tijela vlasti ( parlament , vlada )
4. razdijeljena je na oblasti ( kotari )
5. politički sustav uprošten na središnjoj razini
6. nije upitno pitanje državnog suvereniteta
7. ima stabilan politički sustav
8. odgovara tipu jednonacionalne države ( države nacije )

SLOŽENA DRŽAVA

1. sastavljena je od 2 ili više država
2. ima savezni ustav i ustave članica
3. svaka država članica ima svoje paralelne organe vlasti ( parlament , vladu , vrhovni sud )
4. razdijeljena unitarnim granicama država članica
5. složen politički sustav / više razina
6. ima kompliciran i manje stabilan politički sustav
7. odgovara tipu višenacionalne države

UNITARNA DRŽAVA

Centralizirana je kad između središnji i lokalni organa vlasti postoji odnos nadređenosti i podređenosti .
Decentralizirana je kad nema takvog odnosa između organa već lokalni organi imaju određeni stupanj samostalnosti .
Unitarne države su neodržive u zajednicama sa više konstitutivnih naroda . U takvim državama dolazi do narušavanja nacionalnih prava i sloboda . U unitarnim državama izborni sustav je na načelu «JEDAN ČOVJEK JEDAN GLAS « BiH je Daytonskim ustavom definirana kao složena država , ima dva entiteta .
Unitarne države imaju jedan ustav , jednog šefa države , jednu vladu , jedan sustav pravosudnih organa .
U Europi unitarne države su : Francuska , Švedska , Nizozemska , Hrvatska , Grčka , Mađarska , Poljska .
SLOŽENE DRŽAVE – sastavljene od dvije ili više država
Savezna država – ona koja djeluje na najširem teritoriju
Države članice – djeluju na dijelovima teritorija savezne države .
Politički sustavi ovih država su manje stabilni .
UNIJA – sjedinjenje , udruživanje država .
Realna unija – jedinstveni međunarodno-pravni subjekt , monarhijska zajednica
Personalna unija – svaka država je zaseban međunarodno – pravni subjekt .
KONFEDERACIJA – složena država , članice čvršće povezane nego u uniji , a labavije nego u Federaciji .
FEDERACIJA – čvrst savez većeg broja država .
To je savezna država sastavljena od više državnih zajednica .

FEDERACIJA

1. konstitutivni akt , ima ustav
2. pravni odnos države i građana – izravan ; to je savezna država
3. države članice nisu suverene
4. pravo članica na odcjepljenje teško je ostvarivo
5. savezna vlast nije « izvedena « iz vlasti članica
6. skupština je organ državne vlasti
7. ima jedinstvenu vojsku , porez , proračun
8. federalne jedinice nisu suverene
9. federacija je subjekt međunarodnog prava .

KONFEDERACIJA

1. konstitutivni akt ima ugovor , nema pravnog odnosa
2. to je savez država
3. labava je povezanost članica
4. odcjepljenje je lakše ostvarivo
5. vlast « izvedena « od vlasti država članica
6. skupština nije organ državne vlasti
7. nema jedinstvenu vojku , porez , proračun
8. konfederacijske jedinice su suverene
9.konfederacija nije subjekt međunarodnog prava


POSTANAK, RAZVITAK I RASPAD BIVŠE JUGOSLAVENSKE FEDERACIJE I NASTANAK SAMOSTALNIH DRŽAVA

Bivša Jugoslavenska Federacija nastala je nakon I i II sv. rata kao umjetna tvorevina u čije temelje nisu bili utkani interesi naroda koji su je sačinjavali , ona je za sve vrijeme postojanja bila suočena sa krizom .
Izlaz iz tih kriza nije tražen , umjesto da je izlaz tražen u promjeni sustava , sustav je sve više afirmiran . Raspadom bivše Jugoslavenske federacije pogodovale su odgovarajuće subjektivne okolnosti :
1. opća kriza komunizma na međunarodnom planu . Da nije došlo do smjene komunista u SSSR- u ne bi to učinjeno bilo ni u SFRJ –u
2. negiran je komunizam i socijalizam jer nisu doveli do razvoja materijalnih proizvodnih snaga

Neposredni uzroci raspada SFRJ –a – teorijski i praktični

Teorijski uzroci uzroci ne mogu se tražiti u zabludama marksističke teorije . Marksisti su mišljenja da je samo radnička klasa sposobna riješiti nacionalna pitanja .
Oni su odbacivali svaku pomisao na uvođenje političkog pluralizma , komunistička partija je držala da ima pravo na monopoliziranje vlasti .

Uzroci kraha bivše Jugoslavenske federacije :

1. neprirodna , umjetna tvorevina bila je složena i opterećena proturječnostima , jedna država , šest naroda , tri vjere , više različitih kultura .
2.razvitak višenacionalne federacije bio je opterećen borbom velikosrpskog hegemonizma koji je tražio centralizaciju vlasti u Beogradu i težnjom ostalih naroda ostalih naroda za što većom samostalnosču .

2.ustavno ustrojstvo Jugoslavije je samo privid , stvarnost se bitno razlikovala od ustava, golem je bio raskorak normativnog i stvarnog .
2. nedemokratski ustroj vlasti nije zamijenjen demokratskim

3. institucije političkog sustava bivše Jugoslavije nisu se pokazivale vitalnim i sposobnim za prevladavanje krize cjelokupnog političkog sustava

4. velikosrpska agresija na Sloveniju , Hrvatsku i Bi H bila je prožeta težnjom za ostvarenje teritorijalnih osvajanja .
Politički sustav bivše SFRJ imao je neke elemente demokracije , ali ipak mnogi su joj nedostajali – najviše je manjkalo političke kulture .
Posljedice raspada SFRJ – katastrofalne su za narode koji su u njoj dugo živjeli . Srpska imperijalna politika se nije mogla pomiriti sa činjenicom osamostaljenja Hrvatske , Slovenije , B i H čiji su narodi svjesno donijeli odluku . Pretvorila je zajedničku vojsku u vlastitu i izvršila nezapamćenu agresiju .

Pozitivne posljedice – ogledaju se u nastanku novih međunarodno priznatih država , oslobađanja pozitivnog kulturnog stvaralaštva , jačanju demokracije , jačanju prava i sloboda .

V POGLAVLJE

OGLEDNI POLITIČI SUSTAVI
KLASIFIKACIJA POLITIČKI SUSTAVA


Izvjesnu teškoću klasificiranja sustava čini odabir kriterija njihovog razlikovanja . Platon i Aristotel temeljili sus klasifikaciju prema broju sudionika u vršenju vlasti .

MONARHIJA – oblik vlasti koju vrši pojedinac kao nositelj suvereniteta .
ARISTOKRACIJA – vlast koju vrši aristokratska elita , nekolicina njih
DEMOKRACIJA – vršenje vlasti od strane većine

Monteskje – pravio drugačiju klasifikaciju , uočavao tri oblika vlasti

1. REPUBLIKA – demokratska i aristokratska
U demokratskim na vlasti je većina naroda , a u aristokratskim većina aristokracije
2. MONARHIJA - na vlasti je pojedinac ( car ) koji po vlastitom nahođenju upravlja državom .
3. DESPOCIJA – oblik vlasti koji karakterizira odsutnost svake demokracije , gdje je narodna volja podređena volji vladara .

Diverže – tvrdi da postoji takmičarski , polutakmičarski i autoritarni sustav .
Gurvič – smatra da u suvremenom društvu postoje sustavi sa dirigiranom ekonomijom koja odgovara razvoju kapitalizma .

Veber – sve je sustave svrstao u tri grupe :
1. oblici vlasti koje karakterizira patrijarhalna tradicionalna vlast
2. karizmatska vlast koju kontrolira vođa temeljem urođenog magičnog smisla
3. racionalne , birokratske i pravne države .

Pašić – dijeli sustave u tri grupe :
1. buržoaski – parlamentarni , predsjednički i konventski politički sustavi
2. socijalistički – sustavi istočnoeuropskih zemalja i Kine
3. sustavi zemalja u razvitku

Lajsersons – dijeli sustave na . jedno , dvo i višestranačke

Prema kriteriju demokracije sustavi se dijele na :

- demokratski – u njima je prihvaćeno načelo vladavine većine građana , dopušteno je sudjelovanje na izborima i djelovanje više političkih stranaka .
- autokratski – uz njima vlada volja pojedinca na vlasti

Podjela sustava prema načelu odnosa nositelja javne vlasti :

1. PARLAMENTARNI SUSTAV – vlada ima izvršnu , a parlament zakonodavnu .
Ovaj sustav egzistira na načelu podjele vlasti , naglasak je na ključnoj ulozi parlamenta . Posebni organi imaju zakonodavnu , izvršnu i sudsku vlast . Utemeljitelj ovog načela je John Lock , a razradio ga je Monteskje .

2.SKUPŠTINSKI SUSTAV – utemeljen je na načelu jedinstva vlasti .
Ovaj sustav utemeljen je na sjedinjenju svih funkcija vlasti u jednom organu . Tijela izvršne i sudbene vlasti imaju određen stupanj samostalnosti , ali je ipak cjelokupna vlast objedinjena u skupštini ; MARKSISTIČKI SUSTAV

2. PREDSJEDNIČKI SUSTAV – utemeljen na načelu podjele vlasti
Ovdje šef države ima u svojoj nadležnosti cjelokupnu izvršnu vlast , a ima i prerogative u domenu zakonodavne vlasti .

Prema kriteriju brojnosti politički sustavi mogu biti :

1. JEDNOSTRANAČKI – politički sustavi u kojim svu političku vlasti ima jedna stranka , vladajuća je ideologija te stranke koja nema konkurenciju .
2. VIŠESTRANAČKI – sustavi u kojima postoji više stranaka .Postoje i samo formalno višestranački sustavi , a vladajuća stranka dominira nad ostalima – Kina
3. DVOSTRANAČKI – sustav u kome je organizirano više stranaka , a biračko tijelo je raspoređeno nq dvije , jedna je na vlasti , a druga u opoziciji .




VIŠESTRANAČKI POLITIČKI SUSTAVI

POLITIČI SUSTAV S A D

Povijesni razvitak ovog političkog sustava povezuje se s donošenjem Ustava 1787.god.
SAD SU SLOŽEN ZAJEDNICA KOJA JE U POČETKU IMALA 13 KOLONIJA .
Ustav SAD –a ima svega 7 članaka , od njegovog donošenja je prošlo više od 200 god . a nije integralno mijenjan Predsjednik ima velike ovlasti , nositelj je izvršne vlasti , a bira se na period od 4 god .
ODNOS PREDSJEDNIKA I VLADE ustavom su obje institucije razgraničene . Vlada je tu da bi predsjednik uspješno obavljao svoju funkciju . Zakonodavnu vlast vrši kongres , izvršnu vlast predsjednik , a sudbenu Vrhovni sud .
Vlada je u funkciji podrške predsjedniku , njegov savjetodavni organ .
Članovi vlade su tajnici ima ih 12, a tri su po rangu viša .
Predsjednik potpisuje zakone , a nepotpisane zakone predsjenk vrača . Kongresu , da bi stupio na snagu trebaju ga usvojiti oba doma kongresa 2/3 većinom . Postoji i TZV. đepni veto – nastaj kad kongres zaključi rad prije isteka roka od 10 dan u kojem predsjednik vraća nepotpisani zakon .
Predsjednik se bora na izborima neposredno od strane građana na 4 godine . Za svoj rad predsjednik nije politički odgovoran , ali može odgovarati kazneno .

KONGRES – najviše predstavničko i zakonodavno tijelo , a čine ga PREDSTAVNIČKI DOM I SENAT . Predstavnički dom ima 435 kongresmena , biraju se proporcionalno određeno brojem stanovnika .
Svaka savezna država mora biti zastupljena sa najmanje jednim predstavnikom za ubiranje prihoda . Senat sačinjava po 2 senatora iz svake savezne države . Biraju s na 6 god . od strane zakonodavnog tijela . Rad kongresa se obavlja u odborima – Dom ima 22 stalna odbora ;147 pododbora , a senat 15 stalnih i 90 pododbora .

Vrhovni sud – suce imenuje predsjednik uz mišljenje senata .
Suci nosu odgovorni , predsjednika biraju doživotno.
Najvažnija funkcija suda je kontrola ustavnosti i zakonitosti .
Ljudska prava i slobode , na visokoj su razini pravne regulative .Federalne vlasti imaju ograničenja u pogledu mogućnosti sužavanja osobnih , individualnih prava građana . SAD se protivi prisilnom uvođenju nedemokratskih političkih režima vojnom pučevima , ilegalno smjenjivanje šefova država i vlade .

Političke stranke –mnogi smatraju da je SAD dvostranačka država :
1. DEMOKRATSKA - najstarija politička stranka SAD –a , utemeljena 1792 god. Ova stranka zalaže za javnu kontrolu nad vladom i drugim institucijama za demokratski izborni sustav , razvitak i očuvanje individualnih ljudskih prava i sloboda .
2.REPUBLIKANSKA – znatno je mlađa , osnovana je 1854.god.
U izbornim kampanjama ove se stranke razlikujuju u nijansama oko načina rješavanja pitanja . Ova stranka okuplja predstavnike krupnog industrijskog kapitala .
SINDIKATI – oni imaju razrađene usmene i pismene kodekse kojima se prenose dominantni stavovi : zalažu se za održavanje nadnica na postojećoj razini odnosno na njihovo povećanje .
INTERESNE GRUPE – grupe ljudi koji imaju slične ili istovjetne interese , povezuju se da bi te interese lakše ostvarili ; usmjereni su na 4 smjera : djeluju na zakonodavna tijela , izvršnu vlast , na sudove i na javno mišljenje
LOKALNA SAMOUPRAVA – očituje se kroz razne oblike samostalnog odlučivanja u lokalnim zajednicama . Osobito je važna funkcija gradonačelnika .


POLITIČKI SUSTAV FRANCUSKE

Ovaj sustav ima dugu povijesnu tradiciju . Posebno je bila utjecajna francuska buržuarska revolucija iz 1789.god. Francuski sustav je utemeljen na načelu podjele vlasti . Parlament bora predsjednika . Prve četiri republike u Francuskoj su baštinile iskustvo iz sustava V. B . ; tek peta republika unosi polupredsjednički sustav .
Položaj predsjednika u ostvarivanju izvršne vlasti sličan je položaju predsjednika SAD –a , ali on ovdje ima znatno manje ovlasti .
Dio izvršne vlasti pripada vladi koja ima određen stupanj aunomije i odgovornosti .
PREDSJEDNIK DRŽAVE – bira se na 7 godina općim izborima , apsolutnom većinom . Biraju ga građani izravno na izborima ,tajnim glasovanjem . Oni imaju predsjednika vlade , ministre , predsjedava sjednicama vlade , supotpisnik je akata Vlade i Skupštine , on ima suspenzini veto na zakone , ovara i zaključuje izvanredne sjednice parlamenta , odlučuje o pomilovanju , može biti osumljićen za veleizdaju , sudi mu visoki sud Pravde .
VLADA – organ za provedbu i funkcioniranje izvršne vlasti , odgovorna je za rad predsjedniku , djelom i parlamentu .
PARLAMENT – nositelj zakonodavne vlasti , ima dva doma , a čine ga Nacionalna skupština i Senat . Imaju jesensko i proljetno zasjedanje . Skupština odgovara za rad predsjedniku vlade , vlada odgovara skupštini ali ne i senatu . Parlament je ograničen u svom radu , ne može regulirati sva zakonodavna pitanja jer bi ušao u teren Vlade .Skupština ima poslanike 5.god. ; ima 487 poslanika , senat čine senatori , bira ih posebno izborno tijelo na period od 9 god. Tako što se svake 3 god. Mijenja 1/3 senata . Poslanici se biraju neposrednim izborima .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE

Francuska je zemlja višestranačke demokracije . Postoje stranke ljevice i stranke desnice .
Ljevica socijalističke i komunističke stranke .
Desnica – građanske stranke / pokret okupljanja za republiku – dugolisti .
Centralizam je glavna odlika francuskog političkog života .
Uspjeh i pobjedu odnose oni koji imaju najbolju promiđbu .
LOKALNA SAMOUPRAVA I REFERENDUM – oblici izravnog sudjelovanja građana u odlučivanju na razini uže lokalne zajednice .To se vrši kroz sindikate . Referendum raspisuje vlada kad se donose odluke važne za naciju i državu .

POLITIČKI SUSTAV VELIKE BRITANIJE

V.B. je ustavno – parlamentarna monarhija sa kraljem na čelu . U V.B. je vrlo rano došlo do snažnog razvitka kapitalističkog, industrijskog načina proizvodnje .
Imala je golemo kolonijalno carstvo , ali s vremenom je izgubila prestiž koji je imala pa su se pokazali znakovi krize . Engleska nikada nije imala pisani ustav .
Izvori su bili : povelje, konvencije , statuti .
Engleski sustav karakterizira snažna funkcija parlament i njemu odgovorne vlade .
PARLAMENT – najvažnija institucija ovog političkog sustava sastoji se od : DOMA NARODA ( G. D. ) , I DOMA KOMUNA ( D.D.) .
To je najviše predstavničko i zakonodavni tijelo u kome se vode oštre i žučne rasprave .
MONARH – on vlada u parlamentu , ali ne upravlja njime . V.B. je formalno monarhija , a u biti je parlamentarna republikanska država u kojoj kralj nema utjecaja na donošenje političkih odluka . Monarh nije formalno odgovoran nikome , u njegovo ime odgovornost preuzima vlada . On podnosi vladi izvještaj , njegova ustavna ovlast je da proglašava i potpisuje zakone usvojene u oba doma .
GORNJI DOM ( dom lordova )– čine ga «nasljedni perovi « i pravni lordovi .
On raspolaže pravom suspnzivnog veta , može dva puta odložiti usvajanje zakona , on je najviši apelacijski sud za pitanje kaznene odgovornosti .
DONJI DOM ( dom komuna )– čini ga 650 poslanika izabranih na općim izborima. To je važniji dom Parlamenta . On bira vladu koja mu je odgovorna . To je tijelo u koje može biti izabran svatko ko na općim izborima dobije najveći broj glasova .
Parlament V.B. se razvio u 13.st. iz savjeta , čine ga crkveni vjerodostojniji .
VLADA – organ koji bira Donji dom i njemu je odgovoran za funkcioniranje izvršne vlasti . Vladu sastavlja vođa najjače stranke u Parlamentu .
Kabinet vlade –ministara . Svaki poraz vlade u parlamentu može značiti njenu ostavku , a ta ostavka znači raspuštanje parlamenta – to je oružje vlade kojim ona drži parlament u pokornosti .

USTAVNI SUD – budući da velika Britanija nema pisani Ustav već on postoji samo u formalnom smislu , tako i ustavno sudstvo postoji samo formalno .
Ustavna pravila se izvode iz četiri vrste izvora :
1. ZAKONSKO PRAVO – kojim parlament uređuje ustavna pitanja
2. OBIČAJANA PRAVILA – uobličena sudskim odlukama
3. PRAVILA I OBIČAJI koji tradicionalno važe u parlamentu
4. USTAVNE KONVENCIJE I ZNANSTVENI AUTORITETI iz oblasti ustavnog prava
POLITIČKO ORGANIZIRANJE – dvostranački ( laburisti i konzervativci)
LABURISTIČKA STRANKA – utemeljena 1900.god. , stranka lijeve orijentacije .
Ona je ili na vlasti ili u opoziciji – u odnosu na parlament
KONZERVATIVNA STRANKA – teži očuvanju političkog tradicionalizma .


POLITIČKI SUSTAV ŠVICARSKE


Švicarski Ustav je jedan od najstarijih pisanih ustava .
Švicarska je konfederacija , stvaranju ove države pridonijeli su njeni vodeći kantoni . Prvi ustav je donesen 1848.god. Ustav koji je danas na snazi seže iz 1874.god . Švicarska je uređena kao složena država u kojoj je suverenost podijeljena između savezne države i kantona . Politički sustav je izuzetno stabilan . Švicarska ima mnoge elemente federacije – federalne jedinice su 23 kantona i 2 polukantona .

FEDERALNI ORGANI VLASTI – Savezna skupština , Savezno viječe , Savezni sud .

1.SAVEZNA SKUPŠTINA – najviši organ vrhovne vlasti , ograničeno je njeno miješanje u nadležnost sudova . Dvodomna je i ima nacionalno viječe i viječe država .
a)NACIONALNO VIJEČE – ima 200 poslanika švicarskog naroda .
Broj poslaničkih mjesta odijeljen je po kntpnima razmjerno broju stanovnika .
Biraju se svake 4 godine na neposrednim izborima . Predsjednik nema stalnu funkciju .
b)VIJEČE DRŽAVA – ima 46 poslanika , o dva uooslenika iz kantona i po 1 iz podkantona .Viječe bira predsjednika za svako redovno i izvanredno zasjedanje . I u nacionalnom i u vijeću država odluke se donose apsolutnom većinom glasova , savezni zakoni se usvajaju uz danu suglasnost oba vijeća .

USTAVNE NADLEŽNOSTI SAVEZNE SKUPŠTINE

1. zakoni o organizaciji i načinu izbora saveznih organa
2. zakoni i odluke koje su ustavom stavljene u nadležnost saveznih institucija
3. izbor saveznog suda , kancelara i glavnog zapovjednika savezne vojske
4. plaće i nagrade članova organa konfederacije i osnivanje stalnih javnih službi
5. savezi i ugovori sa stranim državama i odobravanje ugovora kantona
6. usvajanje proračuna , zaključenje zajmova , rješavanje žalbi , revizija ustava

3. SAVEZNO VIJEČE – ima 7 članova , u nadležnosti ima izvršnu vlast , vrši funkciju savezne vlade , Mandat im je 4 godine po isteku mandata mijenja se cijeli sustav vijeća .
Nadležnost saveznog vijeća .
- upravlja saveznim poslovima , skrbi o poštivanju Ustava , predlaže savezne zakone i skrbi o sigurnosti zemlje , predlaže proračun .
4. SAVEZNI SUD – najviša sudačka instanca , sudi u građanskim sporovima između konfederacije i kantona , sporovima između kantona , u sporovima koji se odnose na apatride , sudi i u kaznenoj materiji za veleizdaju , pobunu i nasilje , zločine , rješava sukobe nadležnosti .
REFERENDUM I NARODNA INCIJATIVA – vrlo rašireni oblici izravnog demokratskog odlučivanja građana u donošenju političkih odluka .
POLITIČKO ORGANIZIRANJE – primjerno demokratskoj tradiciji .
Postoje tri osnovne stranke koje se nalaze u stanju međusobne relativne ravnoteže snaga . Postoje stranke konzervativne , liberalne i socijalističke orijentacije . Najdužu tradiciju imaju : socijaldemokratska stranka , kršćansko – demokratska narodna stranka , narodna stranka , liberalno – demokratski savez .




KANTONALNA VLAST

Kantoni imaju svoje ustave i velik stupanj samostalnosti . Oni imaju potpunu samostalnost u svim pitanjima osim u onim koja u saveznim ustavom dani drugim institucijama .
Švicarska je najproturječnika ali i najpostojanija Europska država . Jednakost građana pred zakonom zajamčena je saveznim ustavom .

JEDNOSTRANAČKI POLITIČKI SUSTAVI

POLITIČKI SUSTAV KINE

Kina je u početku bila carevina u kojoj su se smjenjivale razne dinastije . Do nastanka suvremene Kine ona je pretrpjela nekoliko građanski rtova . Kina je najmnogoljudnija zemlja svijeta , njezina je povijest nedovoljno istražena .
Postanak suvremenog političkog sustava u Kini vezan je za socijalističku revoluciju . 1949.god.proglašena je Narodna Republika Kina ; prvi ustav donesen je 1954god. Politički sustav je izgrađen u sustavima marksizma i lenjinizma i na učenju vođe kineske revolucije Mao Ce Tunga .
Kineski sustav karakterizira potpuna prevlast vladajuće stranke , stranački vođa je šef države. U težnji za izgradnjom socijalizma , Kina je prošla velike kušnje .
U početku je proklamirana politika 100 CVJETOVA koji su simbolizirali komunalno društveno uređenje , nakon toga politika TRI CRVENE ZAASTAVE simbolizira obnovu i ubrzan razvoj socijalistički misli .Politika VELIKOG SKOKA simbolizira preobrazbu kineskog narodnog gospodarstva .

1.NACIONALNI NARODNI KONGRES ( NARODNA SKUPŠTINA ) – jednodomno zakonodavno tijelo , zastupnike posredno bira kongres u provovincijama , kotarevima i gradovima .To je najviši organ državne vlasti koji ima značajne ovlasti i donosi ustav, zakone , imenuje predsjednika , članove Državnog savjeta , bira stalni komitet .
Mandat kongresa je 5 god. , on ima izbornu funkciju .

2.STALNI KOMITET – to je kolektivni šef države , bira ga Kongres . Njemu odgovara stalni komitet , tumači ustav i zakone , nadzire rad državnog savjeta , Vrhovnog suda , odlučuje o imenovanju članova Vlade , mijenja odluke lokalnih organa .

3.PREDSJEDNIK REPUBLIKE – ova institucija uvedena je 1982 god. Ne bira se na izravnim izborima već ga bira Nacionalni kongres kojemu i odgovara .

4. DRŽAVNI SAVJET – to je kineska vlada , koja u svojoj nadležnosti ima egzekutivnu vlast : osigurava rukovođenje radom ministarstava i drugih lokalnih organa , priprema i provodi državni proračun , brine o sigurnosti zemlje , imenuje državne činovnike , predlaže zakone , odgovara kongresu , stalnom komitetu .
5. VRHOVNI SUD – najviše sudbene instance , ima velike kasacijske i kantonalne ovlasti . Politički sustav Kine karakterizira jedinstvo vlasti .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE – višestranačko je , deklarativno ali je de facto jednopartijsko . Komunistička partija je osnovna , najvažnija i rukovodeća .
Temeljno načelo unutarnjeg organiziranja u Kini je demokratska centralizacija . Još su postojale : Revolucionarni komitet Komitanga , Demokratski savez , Kineska seljačka i radnička partija , Kinesko udruženje za unapređenje demokracije .Kina je unitarna višenacionalna država ustrojena na načelu ravnopravnosti .




MJEŠOVITI POLITIČKI SUSTAVI NOVOSTVORENIH DRŽAVA
POLITIČKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Ovaj sustav rađen je o uzoru na razvijene zemlje zapadne demokracije , po širokim ovlastima predsjednika države , sličan je političkom sustavu SAD . Prvi povijesni dokument iz RH datira iz 879 god . kada je rimski papa Ivan VIII izdao povelju o priznanju krune hrvatskog kralja kneza Branimira .Od tada je Hrvatska u sastavu : hrvatsko – ugarskog kraljevstva , Austo – ugarske monarhije , Jugoslavije . . Završetkom I sv. rata Hrvatska je u sastavu prve Jugoslavije .
1991 sabor RH je donio odluku – Deklaraciju o proglašenju suverenosti i samostalnosti .
16.12.1991.Vijeće Europe donijelo je « Smjernice za priznanje novih država u istočnoj Europi i SSSR –u . Donesene su amandmanske promjene Ustava, ali nisu bile dovoljne .
21.12.1990 god. Donesen je ustav RH ; njegove institucije .

1.PREDSJEDNIK REPUBLIKE – vrhovni državni poglavar velikih ustavnih ovlasti .On zastupa državu u zemlji i inozemstvu , odlučuje o osnivanju diplomatskog predstavništva , prima vjerodajnice i opozivna pisma diplomatskih predstavnika , raspisuje izbore za oba doma sabora , podnosi Zastupničkom domu na potvrdu uredbe , na prijedlog i uz supotpis vlade može raspustiti zastupnički dom .
U odnosu prema vladi – imenuje i razrješava mandatora za njen sastav , postavlja predsjednika vlade , imenuje i razrješava ministre , vrhovni je zapovjednik oružanih snaga , imenuje članove vijeća nacionalne sigurnosti , daje pomilovanja i odlikovanja , a odgovoran je jedino za povrede Ustava .

2.SABOR REPUBLIKE HRVATSKE – dvodomno zakonodavno tijelo ( zastupnički i županijski dom ) .Odgovornost predsjednika pred saborom je njegova ustavna obveza Saboru jednom godišnje podnijeti izvješće o stanju u Republici . 1/10 zastupnika može u svako vrijeme predložiti glasovanje o povjerenju Vladi .
ZASTUPNIČKI DOM – može imati najmanje 100, a najviše 160 zastupnika .
Ona broji 124 zastupnika , 60 razmjernih , a 60 biranih relativnom većinom .
Mandat zastupnika je 4 god.
Ovlasti : donosi zakone i državni proračun , odlučuje o donošenju i promjeni Ustava , o ratu i miru , raspisuje referendum , nadzire rad vlade , daje amnestiju za kaznena djela .
ŽUPANIJSKI DOM – po tri zastupnika iz svake županije , najviše 65 zastupnika ; 1993.god. 63 zastupnika .
Ovlasti : raspravlja i predlaže zakone , obavlja Ustavom nadležne poslove .

3.VLADA – obavlja dio izvršne vlasti koji nije povjeren predsjedniku .
OVLASTI : donosi uredbe , predlaže zakone i državni proračun , provodi zakone .
Sudbena vlast u RH temelji se na načelu neovisnosti sudaca .
USTAVNI SUD – odlučuje o suglasnosti zakona sa Ustavom , štiti slobode i prava , rješava sukobe nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti , nadzire ustavnost izbora. .
3. VRHOVNI SUD RH – najviši sud , osigurava promjenu zakona . Politički sustav RH utemeljen je na načelu podjele vlasti . Polupredsjednički sustav je usvojen zato što podmiruje dva osnovna zahtijeva :
- vrlo visok stupanj političke demokracije
- osiguranje njegove djelotvornosti

IZBORNI SUSTAV – nije dao očekivane učinke na stranački sustav iz razloga što nije bolo dovoljno vremena i zbog ratnog stanja .
POLITIČKO ORGANIZIRANJE – RH je jedinstvena nedjeljiva država , ona je sudeći po broju stranaka višestranačka demokracija .
POLITIČKA KULTURA – nedostatak političke tradicije i političkog iskustva neophodnog za demokratski sustav , uspješno se prevlađuje , ali ne tako brzo .


POLITIČKI SUSTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Najstarije hrvatsko pisano djelo «METHODOS» navodi da je na Duvanjskom polju 753 god. zaključeno da se banovi postave na čelo pokrajina .
U vrijeme prve Jugoslavije BiH nije imala status države niti je imala autonomiju .Zajedno s RH ona je priznata kao suverena i samostalna država .
VRIJEDNOSNOI SUSTAV – na kome je utemeljen politički sustav BiH izložen je u preambuli Ustava , a to su : ljudsko dostojanstvo , mir, pravda, tolerancija , pravični postupci , pluralističko društvo , suverenost , teritorijalni integritet .
Međunarodni dokumenti na koje se poziva ustav : Opća deklaracija o ljudskim pravima , međunarodni ugovor o civilnim i političkim pravima , dogovori u Ženevi i NEW YORK –u . BiH je složena država , ona nije konfederacija u klasičnom smislu , ona nije ni federacija jer u svom sastavu već ima jednu federaciju .
ENTITETI koji čine BiH kao državu F B i H I REPUBLIKA SRPSKA .

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE – ustav se obvezuje da će BiH osigurati najviši stupanj međunarodno priznati ljudskih prava i temeljnih sloboda , u tu svrhu formirana je Komisija za ljudska prava BiH , a temeljna prava , Prvo na život , pravo nepodvrgavanja mućenju , pravo na slobodu i sigurnost , pravo na privatni i obiteljski život , na ženidbu imovinu , obrazovanje i dr .

NADLEŽNOST ENTITETA I DRŽAVE BiH : nadležnost se prostire na vanjsku , vanjskotrgovinsku politiku , carinsku , monetarnu , migracijsku .




NAJVAŽNIJE INSTITUCIJE POLITIČKOG SUSTAVA

1.PARLAMENTARNA SKUPŠTINA – dvodomno parlamentarno tijelo .Dom narod i zastupnički dom. Dom narod broji 15 zastupnika ( 5 HRVATA , 5 BOŠNJAKA, 5 SRBA )
potrebni kvorum je 9 zastupnika .
Zastupnički dom – najviše predstavničko tijelo , ima 42 zastupnika , kvorum čine 22 poslanika . Za donošenje zakona potrebna je suglasnost oba doma , odluke donose većinom glasova , 1/3 iz svakog entiteta .
Ovlasti parlamentarne skupštine – donošenje zakona potrebnih za provedbu odluka predsjedništva , odobravanje proračuna , ratifikacija međunarodnih ugovora .

2.PREDSJEDNIŠTVO – BiH ima kolektivnog šefa države , a ima 3 člana . Svaki konstitutivni narod ima po jednog člana , bira se međusobno . Mandat predsjedništva na prvim izborima traje 2 god. a, poslije 4 god.
Odluke se donose konsenzusom , a ako ga nema predviđen je postupak u kome svaki član predsjedništva daje izjavu o neslaganju i traži potporu 2/3 zastupnika .
Ovlasti : vođenje vanjske politike , imenovanje veleposlanika , zastupanje BiH u međunarodnim organizacijama , vođenje pregovora , izvršavanje odluka .
parlament skupštine , predlaganje predračuna , imenuje viječe ministara .

3.VIJEČE MINISTARA – to je Vlada BiH . Predsjednika imenuje predsjedništvo BiH , a potvrđuje zastupnički dom , a predsjednik imenuje ministre .
Ovlasti : provedba politike i odluka , podnošenje izvješća parlamentarnoj skupštini .

4.USTAVNI SUD – skrbi o provedbi ustavnosti i zakonitosti , ima 9 članova
( 4 delegira federacija , 2 republika srpska , a 3 predsjedništvo europskog suda za ljudska prava )
Nadležnost : odobrava Ustav , odlučuje o sporovima između entiteta i država .
Inicijativu za pokretanje postupka pred ovim sudom imaju : član Predsjedništva , predsjednik Vijeća ministara ,1/4 članova nekog doma .

4. SREDIŠNJA BANKA – vodi financijsku politiku , izdaje valute , vodi monetarnu politiku . Guvernera banke postavlja MMF , a on ne može biti državljanin BiH , 3 člana Upravnog odbora bira predsjedništvo , poslije isteka 6 god . mandata , Predsjedništvo će imenovati i guvernera i članove upravnog odbora .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE – višestranačko je , ali ipak potpunu nadmoć imaju 4 vodeće stranke SDA, HDZ, SDS .Ustavom je osiguran minimum nacionalne jednakopravnosti . Samo u državi u kojoj vlada ravnopravnost može postojati prosperitet i razvoj .

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

SREDIŠNJA VLAST
Isključivo je odgovorna za vanjske poslove , obranu , državljanstvo , unutarnju i vanjsku trgovinu , carine , fiskalnu politiku , dodjelu RTV frekvencije .

KANTONALNA VLAST
Odgovorna za sva pitnjq koja nisu u nadležnosti središnje vlasti : policija , odgoj , obrazovanje , kultura, socijalno osiguranje .

SREDIŠNJA VLADA I KANTONI – zajedno su odgovorni za ljudska prava , zdravstvo , zaštitu okoliša , provedbu zakona o državljanstvu .

PREDSJEDNIK FEDERACIJE ( PREDSJEDNIŠTVO ) - imenuje vladu , šefove diplomatski misija , vojne dužnosnike , ratificira međunarodne ugovore , daje pomilovanja .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE U BiH – formalno je višestranačko , na prvim izborima sudjelovalo je 14 stranaka .Dugotrajna politička kriza i rat uzrokovali su nepomirljive interese tri konstitutivna naroda ; izravni uzrok rata je Velikosrpska agresija .Washintonskim sporazumom i Daytonskim ustavom nisu u cjelini zadovoljna sva tri konstitutivna naroda . Razgraničeni su entiteti , politički sustav je kompliciran tako da BiH teško funkcionira kao država , najveći rezultat je postizanje mira, a najveća mana je ta što je agresija nagrađena umjesto da je kažnjena .

BITNE PREDPOSTAVKE ZA FUNKCIONIRANJE BiH

1.PERMANENTNA SKRB VELIKIH – da održi cjelovitost države , da bi opstala ona će dugo vremena biti protektorat , pod nadzorom međunarodne zajednice .

2.TOLERANTNO PONAŠANJE SUSJEDNIH DRŽAVA – one bi trebale dati ekonomsku , kulturnu i drugu potporu BiH , da bi narodi u BiH bili lojalni .

3. MEĐUNARODNA TOLERANCIJA TRI KONSTITUIVNA NARODA – bez tolerancije i povjerenja teško može očekivati potrebna razina integriteta zemlje .

4. NAJVIŠA RAZNA LJUDSKIH I GRAĐANSKIH PRAVA I SLOBODA I PUNA NACIONALNA JEDNAKOPRAVNOST NARODA – osnovna pretpostavka političkog sustava BiH .Samo ko i praktično ,a ne samo na papiru svaki narod imao zajamčena puna nacionalna , a svaki građanin ljudska prava , politički sustav će se pokazati valjanim i stabilnim

5. RAZVITAK POLITIČKOG OLURALIZMA I VIŠESTRANAČJE – taj bi razvoj uključivao nacionalne stranke i njihove programe i stranke sa integrativnim državotvornom programima , uz potpuno uvažavanje ravnopravnih naroda .

6. USPOSTAVLJNJJE PUNOG STUPNJA DMOKRACIJE ZA POJEDINCE I ETNIČKE ZAJEDNICE
Politički sustav koji neuvažava sve vrijednosti demokracije i koji se temelji na prisili jednih nad drugim nema šansu za vlastitu afirmaciju i održanje državnog integriteta .
7. ZAVIDAN PORAST OPĆE KULTURE , POLITIČKE KULTURE KAO ELEMENTA POLITIČKOG SUSTAVA
Jedna od najveći opasnosti za funkcioniranje političkog sustava je politički primitivizam , koji rađa potrebu za nadmoć, omalovažavanje , potcjenjivanje .
To ima za posljedicu individualnu i grupnu toleranciju , nepovjerenje .
Lista pretpostavki za uspješno funkcioniranje države je neiscrpna , ali bez uvažavanja prethodno navedenih pretpostavki ovaj politički sustav neće moći profunkcionirati i dati očekivane rezultate .

08.09.2008. u 14:27 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  rujan, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2008 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Skriptarnica 2

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis