pozlagora.blog.hr

ŽUPA OTRIĆ - STRUGE - POZLA GORA

Ovo je brdsko pripoljska župa.Jedna je od tri današnje župe koje su u svoje vrijeme sačinjavali veliku župu Pojezerje.
Sjeverni joj dio obuhvata brdoviti kraj i graniči sa samom Hercegovinom Ispremještan je vrtačama ,docima i ogradama,a kroz nju prolazi Francuska cesta .Stanovništvo tog predjela bavi se pretežno stočarstvo i poljoprivredom.Na ovećem polju koje se naziva Jezerac,a koje je podjeljeno između Dalmacije i Hercegovine,sadi se vinova loza siju se žitarice.Podno brda Zle Gore i Šubira ,sa sjeverne strane,uz samu cestu nalaze se naselja Pozla Gora i Mali Prolog.Na njihovim južnim padinama nalaze se Dubrava koja je nekad bila bogata sa stanovništvom .Uz Polje Jezero kojeje u to vrijeme stalno plavilo bilo je sasvim malo stanvništa izuzeće su selo Otrići koje se smjestilo na maloj uzvisini iznad Jezera.U posljednje se vrijeme sve promijenilo.Neki zaselci Pozle Gore potpuno opustješe jer stanovništvo seli u Metković.Manji dio Struga i Dubrava ide za njima ,a veći broj silazi ka polju i nastanjuju se na Kobiljaču.Seočani napustiše svoje naselje ipribližeše se Otrićima.Došlo je vrijeme da je crkva na Strugama ostala sama na brdu,pa prema tome i bez svrhe.Nove bi crkve trebalo raditi na Kobiljači i u Pozloj Gori da bi bile bliže vjernicima.Crkva u Otrićima u potpunosti služi svojim vjernicima.Narod koji je gravitirao k Jezeru,uvijek je imao dovoljno hrane.I za najvećih nerodica obrađivali su se prikrajci Jezera i Jezerca.Danas je čitavo Jezero obrađeno jer je melioracijom nestalo poplava pa se stanovništvo na veliko bavi poljoprivredom

ZASELCI I STANOVNIŠTVO

U župi Otrić - Struge žive sljedeća plemena:Andačić,Antunović,Buljubašić,Ćendo,Čotić,Dominiković,Dropuljić Grmoja,
Družijanić,Gujinović,Jakić,Kežić,Kuran,Krstičević,Marović,Matić,Mioč,Musulin,Romić,Rupčić,Senta,Šimunović,Španjić,
Vladimir,Vukušić,Zlojić,Žderić.
Župa se djeli na sela.Mali Prolog,Otrići,Seoci-Olomčani,Brečići,Grmojina,Dudrave,Gornje Struge,Iskisli-Senti -Jakići,Ograda
Dominikovići,i Pozla Gora.
Stanovništvo je razdjeljeno po zaselcima:
Pozla Gora: Ćendo,Dominiković,Jakić,Gujinović,Grmoja,Kežić,Krstičević,Mioč,Senta,Vladimir.Šimunović,Dropuljić.
Mali Prolog :Dominiković,Kežić,Krstčević,Nikolac.
Dubrave :Družijanić,Jakić,Gujinović,Grmoja,Kuran,Mioč,Musulin,Žderić.
Otrići:Antunović,Čotić,Dominiković,Pejar,Španjić.
Seoci:Andačić,Čotić,Franić,Rupčić,Vukušić,Zloić.
Brečići:Kuran;
Kobiljača:Družijanić,Grmoja,Gujinović,Kuran,Marević,Mioč,Musulin.
Naselje Kobiljača nastala je iza drugog sv.rata i broji oko 90 domaćinstav.Naseli su ga stanovnici Brečića i Dubrava a oni
su u potpunosti opustjeli.
Najvećim djelom stanovništvo je doselilo iz zapadne Hercegovine.Vidljivo je po prezimenima.Većina ih je došla u seobi serdara
Bebića u Neretvu.Kežići su iz Pasičine,Krstičevići su iz Borovaca,Nikolci iz Šarić Struge U Plini,Ćende su iz Pasičine,Gujinovići su od Knina,Grmoje od Knina,Sente od Knina,Musulini iz Pasičine,Pejar iz Stubice u Hercegovine,Čotići iz Lisica u Hercehovini,Andačić iz Hamziću u Hercegovini,Rupčići iz Hardomilja u Hercegovini,Matić-Zelić iz Teskere u Hercegovie,Franić iz Vina kod Vrgorca,Zloići iz Hrcegovine, i smatra se da su sa islama prešli na katolicizam,Vladimiri su iz Pline,Antunovići(Antonovići) i Dominikovići smatraju se staro sjediocima ovog kraja.

Vladimiri su potomci stare neretvanske obitelji Vladmirović.Knez Vukatin Vladmirović,Gospodar grada Sladinca vlada je u 10.st.mnogim mjestima i utvrdama u Hercegovini.Vukosav Vladmirović u 11 st.imenovan je Kotromanom,bosanskog bana,za gospodara i zapovjednika čitave Neretve.Knez Radoš Vladmirović 1387.primio je diplomu bosanskog kralja Stjepana Tvrtka u kojom mu daje u baštinu Broćno,Ljubuški i sva sela do mora.Kneza Vladislav Vladmirović nalazimo 1551.u Perci u Plini.Tu je zadržao vlast,ali izgubi je mnogo bogastva jer su mu Turci oduzeli mnogo posjeda.God.1620.nalazimo u Perci kneza Šimuna Vladmirovića.Ubili su ga senjski uskoci.Njegova sina Ivana nazvaše Šimunović God.1685.Nikola je,s nekoliko svojih vojnika osvojio iz turskih ruku kuli Norin.Kod zauzimanja Gabele taj je junak poginuo.God.1704.knez Jure Vladmirović postao je kapetan krajišnika.Nikola je prešao iz Pline u Borovce i Struge i bio gospodar starog grada Vratara.Imali su svoju kulu u Plini.Stanovali su na raznim posjedima.Fra Luka se rodio u Plini,a njegov bratić fra Paško rođen je u Strugama.

Pleme Dominiković istaknut će se u razdoblju francuske okupacije naših krajeva u doba Napoleona Velikog.Nalazimo ih u Metkoviću 1781.Prvi načelnik novo osnovane općine Metković bio je Dominiković-Tomić-Andrija (1811-1816).On je ka načelnik dočekao drugu Austrijsku okupacijau i neko vrijeme i dalje zadržao upravu općine u svojim rukama.Stekao je velike posjede kojih će nestati pred drugi svjetski rat.Zadnjim parcelama sagradila se 1938.crkva sv.Nikole u Metkoviću.Obitelj će još dugo biti vodeća u javnom životu metkovske općine.Dominiković Filip je načelnik 1842-48,4851-53,1862-66.Dominiković Đermano je načelnik općine Metković 1912-14.
Brečići su doselili iz Broćna u ovaj kraj.Neki ostadoše u ovoj župi,anekianeki preseliše u Podgrede u župi Vid, i u Metković.Tjekom vremena struški Brečići promjeniše prezime u Kuran.Potpuno su napustili svoje selo Brečiće i preselili se na Kobiljaču.

Kretanje pučanstva bolje će se uočiti iz sljedećih brojka koje su donesene iz biskupskih šematizama:

God. 1840. osoba 601
God. 1843. osoba 648 u 116 obitelji
God. 1845 osoba 645
God. 1850 osoba 708
God. 1867. osoba 770 u 122 obitelji
God. 1882 osoba 1109
God. 1890 osoba 1249
God 1898 osoba 1281
God. 1910 osoba 1470 u 192 obitelji
God. 1939 osoba 1845
God. 1971 osoba 1612 u 326 obitelji

Otrići osoba 397 u 94 obitelji
Seoci osoba 396 u 69 obitelji
Dubrave osoba 426 u 95 obitelji
Mali Prolog osoba 189 u 34 obitelji
Pozla Gora osoba 204 u 54 obitelji

God. 1910 , prema službenom popisu, bilo je prema zaselsima stanovnika:

Mali Prolog 114 osoba u 17 obitelj
Otrići 209 osoba u 26 obitelj
Seoci 386 osoba u 47 obitelji
Brečići 148 osoba u 15 obitelji
Grmojina 42 osoba u 5 obitelji
Dubrave 122 osoba u 12 obitelji
Struge 81 osoba u 10 obitelji
Senti-Jakići 65 osoba u 14 obitelji
Dominikovići 112 osoba u 19 obitelji
Pozla Gora 191 osoba u 27 obitelji

POVIJESNI SPOMENICI

Na teriitoriju ove župe nalaze se stare prehistorijske gomile u koje su pokopavali mrtvace. Ima ih: 1 kod crkve u Struzima, 1 kod Mioča u Struzima, 1 kod Splavila blizu Žderića u Strugama, 1 kod Crkvine, gdje je bila stara župska kuća, Pranina Gomila u blizini Seoca, 1 na brdu u seocima, 1 na Šubiru i 1 iza Matića kuća.
Srednjovjekovni stečci, s kojima su se pokapale grobnice, nalaze se: na Mlatilima kod struške crkve, na Privoru kod Grmoja, kod Mioča, kod stare župske kuće u Struzima, na Crkvinama i na Gračini.
Gračina je brdašce 298 m visoko u neposrednoj blizini Francuske ceste. Po stećcima, razasutim oko njezina vrhunca, i po starodnevnoj crkvici možemo zaključiti da se tu nekada nalazila važna utvrda ili grad.

ŠKOLE

Prva škola u župi otvorena je u Malom Prologu 1900. Prvi su učitelji Mate Jelavić i Ljubo Jurišić. Zatvorena je 1939. u Otrićima je otvorena škola 1912. U Pozloj Gori radila je škola 1939-1792. U Dubravama škola je postojala u razdoblju 1940-1970.
Osmogodišnja škola za čitavu župu otvorena je 29. XI 1971. na Pisku, a zove se Otrić-Dubrave
Iz župe su do 1945. izišla, osim svećenika, samo dva školovana čovjeka: Nikolac Metod pok. Grge, i Nikolac Vinko pok. Grge, pravnik.

ŽUPA

Sela ove župe spadala su u starini pod duhovnu vlast samostana u Ljubuškome. Kad su ga Turci spalili 1563. fratri iz Zaosroga starali su se za taj narod. također Otrići i Struge u starini nisu imali ništa zajedničkog. Svako selo imalo je svoju crkvu. Svećenici su nevezano dolazili prema potrebama sad u jedno, sad u drugo selo. Od 1773. oba se sela vode zajedno. Tako je odredio makarski biskup, Stjepan Blašković, kad je podijelio veliku župu Pojezerje u tri župe. To je učinio u pastriskom pohodu u Otrićima 25. svibnja spomenute godine. Sela otrići, Struge i Seoca sa 25 kuća trebala su sačinjavati jednu župu sa župskom crkvom sv. Mihovila u Struzima
Dekret se nije odmah izvršio.I dugo je vremena prošlo do se izvršio.Gvardijan u Zaostrogu nije bio u stanju da u roku od 18 dana postavi župnika u novu župu,i da mu priskrbi sve potrebno-Biskup je više puta ponavljao svoju naredbu.Nezin je plod pomoćnik u Pasičini koji je uz župnika proviđao novo osnovane župe.
U novom dekretu biskupa Blaškobića kojeg je izdao 25.IX 1747,Struge pripadaju aplini ,a Otriće Dusini.
Iako je dekret za osamostaljenje ove župe izišao 1733,ostvarit će se tek 1767.Biskup je te godine postavio za župnika don.Matu Vuletića i povjerio župu biskupijskim svećenicima (popima).Od te godine počinjuse pisati samostalna matice za župu Otrić - Struge.
Pošto su Otrić i Struge od starina bila dva zasebna sela sa svojim crkvama,teško su se uklopili u zajednicu.Radilo se o prvenstvu crkve i smještaju župske kuće.Ta će se borba otegnuti dugo i dugo.Prestat će tek nakon II svjetskog rata.
Prva župna kuća sazidana je u Struzima na darovanom terenu Mije Družijanića.Bila je vrlo skromna i siromašna.God.1779,za vrijeme pastirskog pohoda,krevet je imao samo biskup,a ostali članovi pratnje spavali su na podu.I Otrićani napraviše u svom selu kuću za župnika.Biskup 1770.naređuje don.Juri Staniću da seli u Otriće.Pošto je i ta bila vrlo skromna,biskup 1779.naređuje da se poveća i uredi.Stružani su teško podnosili župnikovo stanovanje u Otrićima.Da bi pomirio sela biskup je u pastirskom pohodu 08.VI 1779.naređuje župniku da stoji naizmjenično po šest mjeseci u svakom selu.Konačno pobjeđuju Otrićani.Župnik se stalno preselio,a njihova crkva sv.Nikole postaje župna.To je moralo biti iza 1798 jer je župnik don.Ante Dragoević još naziva upraviteljem župske crkve sv.Mihovila u Struzima.Župnik Buljubašić ponovno prelazi u Struge Tu će se zadržati sijelo župnika do 1888.
Te godine Mali Prolog postaje rezidencija župnika. Do tog se došlo uz velike potrese u župi.Teško je bilo selo složiti.Trebalo je mislit da kuća bude na sredini župe,a ne na krajevima.Župnik Buljubašić i njgov pomoćnik don Jozo Prelas nastojali su da se kuća radi u Struzima.Pobjedila je struja koja je bila za Mali Prolog.Novi župnik don Srećko Škakac dolazi u župu, i naseljava se u Malom Prologu 1888.u kući Stjepana Kežića.Ministarstvo Bogoštovlja odobrava gradnju 10.VII 1885.Troškom Vjerozakonske zaklade u Zadru od 16.000 forinti i pripomoć naroda,kuća je bila gotova 1890.Konjušnica i čatrnja napravljene su 1896.
Seoske trzavice nisu s novom kućom prestale.Vodila se borba o broju sv.misa.Nastojali su stanovnici Malog Prologa dabi dobili svoju rednu misu.I to se pitanje rješilo pred odlazak dugogodišnjeg župnika don. Ante Žarnića.
Župske matice propale su u Kuli Norinskoj.Sačuvane su od 1825.

CRKVE

Župna crkva sv.Nikole u Otrićima nalazi se na vrhu brežuljka Gorica.Matičnom crkvom nije bila u početku župe.Postala je nekako iza 1798.Njezin prvobitni oblik i građa vrlo su starog datuma.Spominje je matica vjenčanih župe Pojezerje iz 1733.Podignuta je u visinu 1852,a produljena je 1856.Župnik don.Ćiro Burić napravio je župljanima zvonik.Oko nje se nalazi staro groblje u koje se ukopavaju Otrićani i Seočani.
U crkvi se čuva stari hrvatski obrednik iz 1641.i posudice za sv.ulje s ugravranim natpisom 1642.M A S F : Ivan DESmanović.


Crkva sv.Mihovila u Struzima postala je župnom pri diobi župe Pojezerje 1733.To je pravo izgubila nekako iza 1798.Visi na padinama Zle Gore s južne stran odmah ispod klanca kad se ide s Francuske ceste prema zaselcima Brečići i Dubrave.Fra Luka Vladmirović piše da je sagrađena od kapetana Jurja Vladmirovića koji je u njoj zakopan 1739.Tjekom vremena produljivana je pa je izgubila na svom izgledu.Oko nje se nalazi staro groblje gdje se ukopavaju stanovnici sela Struge ,Brečići Pozle Gore i Grmojine.

Crkva sv.Roka na Gračini strši kao svjetionik te se vidi sa svih strana iz Jezera i Ljubuškog polja.Više je puta stradala od groma.Nije ni čudo kada izgleda kao gromobran čitavog kraja.Župljani su je uvijek popravljali. Njezin prvobitni oblik seže u starija vremena.U prvošnja vrenena narod je dolazijo na zavijet sv.Roku iz Bosne i Hercegovine.Okružena je starim stećcima s običnim ukrasima ali bez natpisa.Koliko god čovjek uživao kod nj radi krasnog pogleda,toliko mu zaokuplja maštu povjesni nestraženi teren.

Kapela sv.Ćirila i Metoda u Malom Prologu sagrađena je od župnika don.Ante Žarnića 1900. uz pomoć Vjerozakonske naklade od 1000 kruna.Ostalih 3000 kruna pribavi je narod.Blagoslovljena je na dan sv.Ćirila i Metoda 1901.Kapela služi za svagdanje bogoslužje župnika,a danas za udovoljavanje vjerskih dužnosti stanovnicima Malog Prologa.


Iza II svjetskog rata župa je izmjenila izgled.Neka su naselj nestala,a neka su nova nikla.Prema tome nastalo je novo pitanje kako pomoći vjernicima.Crkva u Struzima ostala je bez svrhe.Groblja su,za pojam današnjeg čovjeka,predaleko od naselja.Počelo se to pitanje rješavati samo po sebi.Stanovnici Malog Prologa napravili su groblje u selu i prestali se ukopavati svoje pokojnike kod crkve sv.nikole u Otrićima.Stanovnici Pozle Gore 1973 napravili su groblje s kapelicom na Mrčenoj Gomili,I ne pokopavaju se više kod sv.Mihovila u Struzima.U Kobiljači se radi novo groblje s kapelom.Kroz kratko vrijeme skore se više niko neće pokopavati na Struzima.

ŽUPNICI

Do 1767.god.župu su služili župnici Pojezerja sa stanom u Pasičini i njihovi kapelani.Do god.1825 ne postoje matice po kojima bi se moglo točno sastavit popis župnika.Služili su:Vuletić don Mate 1767-68,Stanić don Jure 1769-74,Taslaković don Ivan iz Dragovije 1778,Devčić don Petar iz Podgore dekan Neretve i Vrgorca 1778-85,Kristić don Marko iz Zagvozda 1792,Banović don Jakov 1794,Budalić don Mate iz Krstatica 1795,Gluščević don Bariša iz Metkovića 1796-97,Budalić don Mate 1797-98,Dragoević don Ante iz Desana 1798-1801,Krilić don Blaž iz Imotskog 1812-15,Vuković don Luka iz Podbablja 1816-38,Vukušić don Ante iz Seoca 1838-42,Matković don Ante 1842-46,Volarevi don Grgo iz Vida 1846-49,Kružičević don Dtipan 1849-61,Buljubašić don Ivan iz Zagvozda1861-84,Žuljević-Prelas don Joso iz Srijana 1884-88,Škakoc don Srećko 1888-99,Žaarnić don Ante iz Kotišine 1899-1929,Vrčić don Frano iz Grabovca 1929-32,Perić don Ante s Hvara 1932-39,Katunarić don Petar iz Splita 1939-40,Simonić don Mate iz Doca Donjeg 1940-45,Jurišić don Marko iz Tugara 1945-51,Peroš don Srećko iz Mravinaca 1951-57,Luetić don Veselko iz žup poslužuje iz Novih Sela 1963,Burić don Ćiro iz Srijana 1963-69 Franić don Srećko iz Blata N/C

SVEĆENICI I REDOVNICI ROĐENI U ŽUPI

Antunović - Tomić fra Filip iz Otrića umro je u Zaostrogu,nakon strpljivo podnesene bolesti od 30 godina,22.1 1772 u 62 godini
Brečić fra Luka iz Strugova istakao se kao učeni pobožan redovnik.Vršio je 6 godina službu učitelja novaka,a među njima je bio i fra Andrija Kačić Miošić.Bio je profesor i dobar govornik.Umro je u Živogošću 26.X 1753. u 74 godini.
Rupčić fra Filip iz Otrića umro je u Zaostrogu 15. X 1796 u 73 godini.
Španjić-Božić fra Nikola iz Otrića rodio se 1803. od oca Jure i Jele Antunović.Kao Dobranjski župnik umire u Opuzenu 4. XI 1833.Pokopan je u Otrićima.
Vladmirović fra Paško rodi se u Struzima od oca Lovre i majke Ive Sentić.Na krštenju je dobio ime Josip.Postao je franjevac i dobio ime fra Paško.Zaređen je za svećenika 20. VI 1762. U fratre ga je otpremio stric fra Luka.Bogosloviju je završio u Šibeniku,Ankoni i Ferrari.Postao je lektor,ili kako se danas kaže profesor bogoslovije.Bio je učen i dobar propovijednik.Bio je defintor i dva puta zaostroški gvardijan.Služio je župu Borovce 1774-80.god,i Metković 1769-72 god.Umro je u Zaostrogu 1790.god.
Vladmirović fra Paško,klerik umro u Zaostrogu 22.II 1797. u 20 godini.
Vukušić don Ante iz Sejaca rodi se 1.IV 1800.od oca Stpana i majke Kate Dropuljić.Školovao se u glagoljaškom sjemeništu u Zadru,a zaređen je za svećenika 1825.Služio je Dobranje 1835-38,1842-43,1844-46.I svoje rodno mjesto 1839-42.Župnik Oraha bio je od 1849-62.Tu je umro 5.V 1862,a pokopan je na vrgorskom groblju.

SVEĆENICI UMRLI ILI POKOPANI U ŽUPI

Buljubašić don Ivan iz Zagvozda služio je župu Otrić - Struge 23 godin.Šest godina prije smrti živio je u Struzima kao umirovljenik kod brata kojeg je naselio.Umro je 3.III 1890,a pokopan je na groblju sv.Mihovila.
Španjić don Nikola umro je u Opuzenu kod župnika 4.XI 1833, a pokopan je u Otrićima.
Taslaković don Ivan iz Dragovije umro je mlad u Otrićima.
Volarević don Grgo iz Vida kao župnik ove župe umro je u župskoj kući u Struzima 22 IX 1849, a pokopan je u Vidu dva dana kasnije.

-