Kreativna pozitivnost

ponedjeljak, 15.01.2018.

Pet minuta slave



Nisam mislila ništa piskarati danas, mislila sam na malo odmora, ali moram izraziti oduševljenje što je uredništvo maknulo apsurdnu anketu koja nije ničemu doprinijela... Samo onom sveopćem natjecanju u društvu, neki bi rekli iz zabave. Lijepa su bila ona bezbrižna đačka vremena gdje se svatko sa svakim družio ne gledajući tko ima kakav status u društvu, a onda su lagano došla ona "luda" vremena gdje se počelo svašta raditi samo da te se primijeti. Sve me to pomalo podsjetilo na one bezvezne školske titule poput "naj cura" i "naj dečko" koji bi zaradili očito oni koji su bili najviše viđeni u društvu, nije to baš imalo neke blage veze s karakterom. Onda dođeš u neke ozbiljnije godine gdje misliš da su svi okolo tebe prerasli tu fazu, no grdno se prevariš. Još uvijek vlada ono natjecanje tko će više biti viđen u društvu, tko će reći gore stvari o nekome i više ga omalovažiti... Dođeš u jedno društvo i vidiš da je najpopularnija osoba ona koja svaki dan cijeli dan visi po "elitnom" kafiću i omalovažava drugu osobu nazivajući je pogrdnim riječima naveliko uspoređujući sebe i nju. Pa onda valjda ne želeći biti "crne ovce" i drugi tako nešto rade. Da ne govorim kako to izgleda očajno glupo u manjoj sredini, sve zaudara od bezobrazluka i negative. Onda tebi kažu da se moraš ponašati kao ta osoba i da se ugledaš na nju...jer je kao na vrhu ljestvice u društvu, ogledni primjerak kako treba funkcionirati u društvu, pretpostavljam? Ako nisi ulazio u ta prepucavanja i nadmetanja, bojao si se razmišljanja drugih o tebi ili što već nisu sve smišljali... Da, znam, nemam ništa protiv druženja međusobno, ali mi ide više na živce mišljenje da ljudi koji puno govore su pametniji ljudi i oni koji su viđeni da su društveniji i što je najbolje, vole ljude.

Ista stvar ovdje, koga briga tko ima najviše klikova, a tko manje? Mislim, ok je vidjeti svoje ime u Top 10, ali nije stvar u ljubavi prema klikanju nego pisanju. Sretna sam što mi blog daje mogućnost da se izrazim na svoj način i da mogu biti ono što jesam pa kome se sviđa, neka. I što mogu izreći ono što ne mogu tamo vani jer vladaju očito neka glupa pravila koja se svako malo izmišljaju samo da bi se diskreditiralo. Nema boljeg osjećaja od toga da budeš sretan jer možeš izreći ono što misliš i osjećaš, mislim da nema boljeg osjećaja! I imati ljude oko sebe koji izvlače ono najbolje iz tebe. I zbog toga ovo sve funkcionira kako treba. Reći ću ono slično kao što sam tamo dala komentar... niti su pametni oni koji su na vrhu ljestvice, pa niti su glupi oni koji su pri dnu. Čemu ljude dijeliti, čemu pokazivati razne statistike i liste za ikakav uvid? Niti me ne zanimaju grupiranja niti statusi niti postotak viđenosti. A izgleda da je to ljudskoj vrsti vrlo važno, pa ja u tom smislu nisam bila niti jesam kul...

Dajte ljudi, malo ohladite s tim.

Oznake: statusi, popularnost, vidljivost

15.01.2018. u 11:52 • 28 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.01.2018.

Mijenjati svijet...



Hvala mom dragom blogeru NF-u što me podsjetio na Claptona, a ja se cijelo vrijeme podsjećam koliko nije lagan posao mijenjati svijet oko sebe, uz ovu jednu od dobrih stvari od njega... Kažu da se ti promijeniš ako želiš mijenjati svijet oko sebe, no da li je to uopće istina? Ponekada sam umorna od svega toga, nije ti dobro... krive su stvari postale normalne...

Oznake: promjena

14.01.2018. u 17:54 • 11 KomentaraPrint#

petak, 12.01.2018.

Glazba - lijek za dušu



(isprika za loše odrađenu sliku, htjela sam pokazati knjigu, a ne uvjete pod kojima trenutno čitam)

Trenutno čitam Springsteenovu autobiografiju: Born to run.... Zanimljivo je čitati knjigu koju je netko sam pisao, a ne netko drugi o njemu. Kada netko drugi govori o tebi, pitanje je da li zaista govori istinu. U tom slučaju sve nekako djeluje umjetno. Inače, volim Brucea, jedan od rijetkih glazbenika čiju veliku većinu pjesama volim. Sviđa mi se jer ima tu jednu dozu humanosti i iskrenosti koja privlači. Knjigu nisam uzela da bih pročitala gdje, kada, s kim, više su mi zanimljivije ideje, misli i inspiracije koje su prethodile stvaranju njegovih dobro poznatih pjesama. Autobiografija ima 521 stranicu koja pruža prikaz njegovog stvaranja pjesama, albuma...kao i njegovih crtica iz života koje nismo znali. Od djetinjstva pa sve do njegovih godina u kojima zapisuje sve ovo... Prikazuje da je i on ipak čovjek od krvi i mesa, sa svojim manama i vrlinama, a iako ima nadimak "The Boss" svakako nije umišljena zvijezda. Preporučam onome tko voli glazbu i njegovo stvaralaštvo, čovjek je do kraja ogolio dušu, posebno je dojmljivo njegovo pisanje o depresiji koja je više posljedica nasljeđa nego tereta slave. Sa svim tim se odlično bori uz pomoć glazbe. On sam za svoju autobiografiju kaže (citat iz knjige):

"Cijeli život sam se borio, učio, svirao i radio jer sam htio čuti i znati cijelu priču, svoju priču, našu priču, shvatiti je koliko sam mogao. Želio sam je shvatiti da bih se oslobodio njezinih štetnih utjecaja, njezine zlokobne snage, da bih slavio njezinu ljepotu i snagu i bio sposoban dobro je ispričati svojim prijateljima, obitelji i vama."

Neki pišu autobiografiju da bi veličali i hvalili svoj lik i djelo, a neki jednostavno pišu jer imaju potrebu olakšati dušu... Tko zna, možda to nešto napisano nekoga potakne i inspirira na nešto. Baš kao što su njega inspirirale neke njegove životne nedaće. Njegova autobiografija je definitivno ovo drugo.

Hvala njemu i još mnogim mnogim glazbenicima što stvaraju odličnu glazbu.... Glazba je definitivno lijek za dušu, u bilo kojem raspoloženju se nalazili, a posebno u onom negativnom. Neka mi oprosti blogerica tjedna, posudit ću predložak od nje, pa ću reći - zahvalna sam na glazbi kao umjetnosti što postoji.

Oznake: glazba, autobiografija, Bruce Springsteen

12.01.2018. u 18:11 • 31 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.01.2018.

Tvrdoglavost



Ovo sam našla na netu, slažete li se s ovim? Neću puno filozofirati oko tvrdoglavosti, uvijek se kačim s "tvrdoglavcima". I ja sam tvrdoglava na neki svoj način jer si mislim čemu mijenjati svoje stavove, misli i osjećaje zbog nekih koji ne vide dalje od sebe. Nameću ti svoje kao jedino istinito i ispravno, a tvoje niti da bi sagledali. Osobito ako silno izguravanje svojih stavova znači bezobrazluk, mržnju i sve ono negativno što može proizaći iz toga. Onda tek na to nisam mirna. Zaista postoji opasnost da neke osobe toliko isforsiraju svoje "stavove" da se to proširi poput kojekakve zarazne bolesti. Upravo je problem kada se porječkaš s takvima, pa želiš izgladiti stvari i objasniti, možda naći neku sredinu, a onda te dočeka njihovo "ne, ne, ne, ja to tako ne gledam" i olako odustajanje od daljnje komunikacije. Onda ti na kraju moraš ispasti glup jer oni misle da su u pravu za nešto što ne postoji i što kod tebe ne može biti istina.

Da li je to mana, vrlina i što, nešto treće? U čemu je stvar, gdje je granica? lud

Oznake: trvdoglavost

11.01.2018. u 12:37 • 22 KomentaraPrint#

utorak, 09.01.2018.

Južina

Ne osjećam se nešto najbolje, ova južina mi baš nije dobro legla, mala šetnja me spasila, ali ne zadugo....








....tmurno vrijeme, pust grad, tek pokoji prolaznik....



....najava za skorašnji maskenbal, ne sumnjam da će biti veselo, a do tada otkrivanje uobičajnih maski kojih ne nedostaje....


... nepozvani gosti su se opet udomaćili, nije ni njemu lako...

Oznake: Samobor, južina

09.01.2018. u 16:37 • 24 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.01.2018.

Potraga za prošlošću



"Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost."
George Orwell

Zašto je tako teško otpustiti prošlost? Pustiti nešto što je iza tebe, što je već bilo pa prošlo. Kao da je to lako. Osim onih lijepih, najčešće su to oni promašaji i neuspjesi koji te muče, nešto što si mogao napraviti, a nisi... Pamtiš ono što si osjetio kad te neka osoba toliko povrijedila. Posebno se to odnosi ako iskusiš bolest zvanu mržnja. Da bar nađeš neku čarobnu gumicu pa da je možeš izbrisati i ponovo proživjeti, ali ne možeš jer je ona već proživljena i kao takva se ne može više promijeniti. Zbog svega toga, prošlost ti postane teret, muče te razne dvojbe, krivnja, depresija, ljutnja, sram, prati te konstantan osjećaj da nešto nije bilo u redu.... Neugodne emocije koje su ti ostavile rane na srcu i teško ih se možeš riješiti. Često se uloviš kako pokušavaš shvatiti smisao prošlih neugodnih doživljaja. Pomisliš kako ćeš morati napustiti nešto što ti je izazivalo dobar osjećaj koji se najedanput srušio pa ćeš to morati doživjeti ponovno ispočetka. Uhvati te strah jer ćeš opet morati postati neka nova osoba, posložiti nove prioritete, imati novi život...

Što ima loše u sagledavanju prošlosti? Zapravo i nije problem s vremena na vrijeme zaviriti u prošlost i potražiti gdje si pogriješio nego je problem kada tamo ostaneš malo duže vremena. Ili možda nije problem u tebi nego u drugima što su tvoje namjere smatrali promašajem? Kako bilo, uvijek može bolje i drugačije, neke se stvari mogu doraditi i više puta ako je potrebno, a neke se stvari jednostavno više ne smiju ponavljati i to posebno one koje imaju za cilj povredu s namjerom. Nije grijeh pogriješiti, više je grijeh ako ne poželiš to promijeniti.

Oznake: prošlost

07.01.2018. u 15:40 • 20 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.01.2018.

Novogodišnje odluke?



Što su to novogodišnje odluke? Prave odluke nisu ograničene datumom...

Oznake: novogodišnje odluke

04.01.2018. u 20:30 • 25 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.01.2018.

Još jedna čestitka



Evo mene na Novu godinu, a ne nakon kao što sam rekla. Taman na vrijeme da vam još jednom zaželim sretnu i uspješnu novu godinu! Svim blogerima, ali i iskrenim čitateljima tamo vani. A želje? Prije svega ZDRAVLJA, ne istaknu ga bezveze na prvom mjestu... Imaš zdravlja, pa onda samim time možeš napraviti što god ti srce poželi, nitko te ne može spriječiti u tome. Dalje bi logično bilo - LJUBAVI I MIRA. To kronično fali u današnjem pomalo već iskvarenom društvu. U društvu u kojem je dovoljna sitnica da raspiri mržnju, ako i ne postoji, neki ljudi su je skloni izmisliti. U društvu gdje se bolje veseliti tuđem neuspjehu, nego se iskreno veseliti tuđoj sreći. U društvu gdje te za tvoju istinu rastegnu na sve strane, a umjesto da je jednostavno samo prihvate. U društvu u kojem kamo god pošao, ne prihvaćaju različitost nego vlada isključivost i nejednakost tj. za određene stvari imaju pravo samo oni koji ispunjavaju određene društvene kriterije. U društvu u kojem određene osobe biraju one po njihovim kriterijima "slabije" da bi ispucali nad njima svoj kukavičluk i svoju ugroženost neprimjerenim verbalnim, psihičkim i fizičkim metodama. E, u takvom društvu nije lako živjeti, ali ako vam je iskreno stalo do onoga za što smatrate da je za vas ispravno, neće vas ni pokolebati kukavice i mrzitelji najgore vrste.

Zato bih dodala da svima nama želim malo više MEĐUSOBNE TOLERANCIJE, ovo što se može vidjeti okolo po društvima nije dovoljno da bi se održavali kvalitetni međusobni odnosi. A kada imaš kvalitetne osobe oko sebe, suživot je daleko lakši. Nisam za bezveze napisala u prethodnoj kratkoj čestitki da vam želim da budete što više okruženi KVALITETNIM PRIJATELJIMA. Koliko se samo razočaraš u životu u dosta ljudi, a sve to samo zato jer je ljudima važniji imidž u društvu nego kvalitetan odnos s pojedincem. Neki ljudi olako, čak i prelako biraju sukob, a ne poštovanje. Ne cijene tebe kao osobu i tvoje namjere, nego bi te radije mijenjali po svojoj mjeri.

Također vam želim puno POSLA! Bez posla u današnje vrijeme očito je da nema opstanka. Znam da su neki ovdje u mirovini, njima želim puno odmora i da uživaju u stvarima u kojima nisu mogli tijekom prijašnjeg statusa, a željeli su. E, pa sad istinski uživajte! I naravno, na kraju, budite POZITIVNI, a to nije samo ono nabacivanje smiješka na lice i totalno neopterećen prolaziti kroz život. To je više od toga.... Da bar se tako može u svakom trenutku, da bar, ali ne može jer te okolnosti takve kakve jesu tjeraju da se stalno moraš suočavati s nekakvim negativnostima. Da bar uopće ne moraš s vremena na vrijeme kritizirati negativnosti i mržnju. Možda se situacija čini isprva beizlaznom, ali zašto ne probati vjerovati u pozitivno i dobro? Mnogi kažu da je pozitivnost naivnost, ali to najčešće kažu oni koji se ni ne trude pogledati išta pozitivno. A zašto ne biti pozitivna osoba? Kao neka sušta suprotnost onim negativistima, mrziteljima i kukavicama koji imaju masku pozitivnosti, a koji su, usput rečeno, popularniji u društvu i trenutno nažalost predstavljaju sliku društva.

Ma, uz sve ovo navedeno, neka vam se i ostvari sve što god poželite, a niste se usudili napraviti prijašnjih godina i ne samo to! wink

Oznake: još jedna novogodišnja

01.01.2018. u 10:04 • 26 KomentaraPrint#


< siječanj, 2018  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

pozitivka103@gmail.com

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Napomena: Komentari puni vrijeđanja, netolerancije i mržnje bit će izbrisani!

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

-Robert Frost-

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se