Kreativna pozitivnost

petak, 22.12.2017.

Želje, čestitke i pozdravi



Ovim putem svim blogerima koji slave od srca želim sretan i blagoslovljen Božić te uspješnu novu godinu punu zdravlja, sreće, posla, kvalitetnih prijatelja, pozitivnosti i naravno, ljubavi!

Unaprijed zahvaljujem na čestitkama.

Toliko od mene za ovu godinu, uzimam malu pauzu pa se čitamo iza Nove godine. Pozdrav! kiss wave

Oznake: božićna i novogodišnja čestitka

22.12.2017. u 16:44 • 22 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.12.2017.

Lijepi citati



"Odlučite priznati ono što je najbolje u vama i svijet oko vas će se promijeniti. Dobra srca mogu istinski i trajno promijeniti svijet."
(Dottie Walters)

Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati. (Antoine de Saint-Exupéry)

Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu. (Kahlil Gibran)

Izrazi svoju bol riječju! Bol koja ne govori, guši puno srce dok ne pukne. (William Shakespeare)

Što dolazi iz srca dolazi do srca. (Taylor Samuel Coleridge)

Može li se jednom rečenicom i to onim rečenicama od drugih ljudi zaista reći puno toga? Mislim da ne može. Imaju pravo oni koji kažu (da ih sad ne citiram) da ljudi koji stavljaju citate zapravo i nemaju nešto pametno svoje za reći. To me podsjetilo na situaciju kada je jedna osoba htjela zloupotrijebiti svoje namjere prema meni, pa je citirala dosta toga što je pročitala na mom blogu misleći kako će mi laskati pa ću joj ispuniti namjeru. U povodljivom svijetu okolo, to je vrlo lako moguće. Volim lijepe citate, ali imam potrebu nakon toga dopisati svojih nekoliko rečenica jer takva jedna rečenica svakako ne može opisati ono što stoji na tvom srcu i u tvojoj glavi. Ta jedna rečenica može služiti kao neki zaključak, "šlag na tortu", a nimalo kao nešto čime možeš opisati svoje unutarnje stanje. Tuđi citati mogu itekako biti inspirativni, ali nikako ne mogu odjednom mijenjati stvari. Zapravo i nije stvar u postavkama citata koliko je problem da ne možeš ni sam sebi objasniti zašto ih uopće postavljaš. Što manje citata, to više originalnosti.... zasigurno. Na bilo kojem mjestu, bilo ovdje ili tamo vani.

Oznake: citati, originalnost

21.12.2017. u 13:11 • 28 KomentaraPrint#

utorak, 19.12.2017.

Mrazove kreacije


Kada god padne mraz, volim pogledati svoju malu božikovinu u vrtu, pravo umjetničko djelo. Možda moj mobitel toliko ne, ali priroda čini čuda, ma koje god vremenske prilike bile. smijeh

Oznake: mrazove kreacije

19.12.2017. u 11:48 • 26 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.12.2017.

Ta očekivanja...



Svi nešto očekuju. Ili od tebe ili mi od drugih. Mnogi brzo dobiju ideju, čak i prije vremena, kako stvari trebaju biti postavljene kod drugih ili kod sebe. Pa kad takve ideje ne ispuniš, onda si razočaran. I sa sobom i sa drugima. I obrnuto, oni su razočarani tobom. Od sebe očekuješ savršenstvo, posebno da ispadneš dobar prema van. Slijedom toga usvajaš općeprihvaćene norme koje uspijevaju kod većine ljudi. I to sve samo zato da bi te ljudi prihvatili. Pa se nakon određenog vremena osjećaš loše jer to nisi ti. Potrebno je dosta vremena da shvatiš da nije važno što drugi misle o tebi, nego da shvatiš da moraš voljeti sebe. Uvijek je to zvučalo sebično, ali nije. Jer ti stalno okolo "nabijaju na nos" da se to tako ne radi. Niti se tako ponaša, niti govori. Sebičnost bi bila suprotna, ono kad neka osoba ne zna prihvatiti drugačije nego samo zna prihvaćati ono što je u skladu s njenim pravilima pa projicira to na druge osobe. Često su svi znali što je najbolje za tebe, a tebe nitko nije pitao što je to što tebe usrećuje. S čime se u životu osjećaš najbolje u svojoj koži. Kad god bi iznio svoje zamisli, rugali bi ti se. Zašto?

Jer su oni znali najbolje. I to ZA TEBE. Bilo je ono "e ja to tako ne radim, da sam JA na tvom mjestu". Razočarani su s tobom jer nisi ispunio njihova očekivanja. Traže da se ponašaš onako kako oni očekuju od tebe, a ti baš i nisi takav. I onda te proklinju jer si takav kakav jesi umjesto da te prihvate. Zašto bi se oni morali mijenjati kad možeš to ti? Pa nisu oni izvan okvira općeprihvaćenih i tuđih očekivanja, nego ti. I nailaziš mnogo puta na to, pa se mrziš i zapetljaš u tom labirintu očekivanja. Depresivan si, nikakav. Jer ne možeš naići na mjesto gdje te cijene onakvim kakav jesi. Svi bi usmjeravali, svi znaju kako je najbolje, a da te netko malo pridrži i bude potpora na tom putu prema tvojim snovima, nema takvih... Rijetko, sretan si da nađeš takvu osobu.

Koliko se samo puta razočaraš s drugim osobama. Misliš da je to to, smijete se zajedno, možete razgovarati o svemu, a onda šok. Osoba nije ono što se predstavlja. Glumila je jer si joj obični prolaznik u životu, tek tako da popuni vrijeme u svom životu. I tako jedan, pa drugi, pa treći i tako sve do onog razmišljanja da su svi ljudi glupi. Predrasude. I onda naletiš na neku osobu koja ima dobre namjere prema tebi, ali ti si već postavio predrasude u svojoj glavi da bi i ovo moglo biti razočarenje. I onda ta osoba ne voli tebe jer si ti već složio u glavi prije vremena da ona ne voli tebe. Što očekivati u današnjem površnom svijetu? Nitko nema vremena previše za nikoga. Moram obaviti ovo, moram obaviti ono, sad baš ne mogu... Nema više iskrenog pozivanja na kavu da pitaš osobu kako je zaista, da se pokuša razumjeti, nego "idemo na kavu" da nam ne bude dosadno, pa onda žuriš dalje. Imaš najbolju volju za druženjem, ali zbog očekivanja drugih, ne možeš ispunjavati tu volju. Malo više ljudi voli olako uništavati odnose nego ih stvarati i popravljati.

Nitko nije savršen, svi imamo svoje vrline, ali i mane. Ne postoji savršenstvo, to su priče za malu djecu. Sve je više očito.

Oznake: očekivanja, savršenstvo

17.12.2017. u 10:32 • 24 KomentaraPrint#

subota, 16.12.2017.

Čestitke



Gdje su nestale tradicionalne papirnate čestitke? Za blagdane, rođendan ili neku posebnu prigodu, svejedno. Znam, današnje doba tehnologije i sve to stoji, ali kada dobiješ čestitku, to je to. Pošalješ mail ili SMS, ne oduzima ti toliko vremena koliko pisanje i izrada one papirnate čestitke, a i samim time ne košta puno, no sve djeluje nekako umjetno, poslano "u hodu"....

Oznake: čestitke, pisma

16.12.2017. u 11:55 • 17 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.12.2017.

Živčani ljudi



Za rad s ljudima je izgleda najbolje da budeš dobar psiholog, pedagog, sociolog i što sve ne da bi istrpio onaj cijeli niz ljudskih osobina na koje možeš naići. Nisu svi za svakoga, treba znati mirno preći preko nama nepoželjnih karaktera. Sudeći po našem mentalitetu, puno nam toga ne valja. Ne valja ono, ne valja ono, svi bi nešto preko reda i da se baš njihovo rješava prvo. Ako ne valja ovo, ti popraviš, ali onda kad to popraviš, opet ne valja... Nikada do kraja zadovoljstva. S te strane mogu razumjeti zašto su neki tako živčani kada dođu raditi među ljude, pa na kraju dana malo polude od svega toga. Pojavi se pokoji pojedinac s predrasudom o našoj administraciji takvoj kakva jest, pa onda prijeti, vrijeđa i agresivan je. Na poslu ne možeš birati s kim ćeš raditi niti možeš birati tko će ti dolaziti. No, što ako pristojno čekaš svoj red s one druge strane, a opet nailaziš na "živčenjake" koji omalovažavaju takve kao da jedva čekaju da se makneš pa da ne moraju ništa raditi? Ok, mogu razumjeti jedan loš dan (svi ih imamo) pa se omakne pokoji višak emocija, ali baš svaki puta kada dođeš kod takve živčane osobe pa se još moraš doslovno ispričavati što si uopće došao, a taj ti je dolazak vrlo važan, bio to doktor, neka službenica na šalteru ili pak obična trgovkinja? Ako ne možeš više raditi s toliko ljudi, onda nemoj uopće raditi!

Od ljudi koji rade s tolikim brojem ljudi očekuješ da ti pomognu, budu ti na usluzi i imaju spreman odgovor na svako tvoje pitanje. Ne možeš znati odgovore na sva pitanja, pa moraš potražiti pomoć sa strane od nekoga tko zna bolje od tebe... Ali nije ni čudo da je takvo mišljenje kakvo vlada baš zbog pojedinaca koji su sve samo ne onakvi kao u prethodnoj rečenici, a na koje slučajno naletiš i onda tako sve više puta. Dobro, ne moraš mi se nametljivo smješkati da se vidi ta ljubaznost, ali one ljudske manire koje izviru iz nas, svakako da. To su valjda oni ljudi kojima se "digne živac" na svaku sitnicu pa rad s ljudima je samo šećer na kraju. Ili je u pitanju lijenost? Tko će ga znati... Ne tvrdim bezveze da kad radiš nešto što voliš, onda cijeli taj posao obavljaš s lakoćom umjesto onoga da ga obavljaš preko volje, eto, zato što moraš jer ne možeš ništa drugo pa jedva čekaš da odeš doma. I sigurno nisam jedina koja je to izrekla. Druga strana to svakako osjeti.

Nebrojeno sam se puta pitala, što takve ljude drži na takvim mjestima? Zašto moraš uopće trpjeti takve ljude? Makni se i daj priliku onima koji stvarno to žele.

Oznake: rad s ljudima

14.12.2017. u 12:57 • 31 KomentaraPrint#

utorak, 12.12.2017.

Materijalne sitnice



S godinama shvatiš da sreća nije u materijalnim stvarima, nego u onim nematerijalnim, duhovnijim. I to ne treba imati nikakve veze s religijom. Zašto? Zato što nam često okolo nabijaju da moraš steći određene statuse, a kada imaš status, onda imaš moć i prava na određene stvari. Ako si van tih statusa, nemaš nikakvih prava. Ili si misle "poklonit ću ti neku sitnicu, pa da misliš sve najbolje o meni", a ta osoba te ni ne pita kako si niti da li ti je potrebna pomoć. Možeš ti imati puno materijalnih sredstava u bilo kojem obliku, a istodobno ne biti sretan. Lijepo je postavljena prigodna anketa u kojoj nas se pita što za nas znače predstojeći blagdani. Neki su dobro zamijetili da kao društvo pretjerano trošimo oko blagdana smatrajući da bogat blagdanski stol i bogata ponuda poklona za druge će ispuniti svrhu nadolazećih blagdana. Ne znam odakle mala kritika "vjernika nevjernicima". Procijene kažu da ćemo kao nacija ove godine potrošiti blizu 12 milijardi kuna samo u 12. mjesecu. Ne trebaš se ti nikako deklarirati, pa da primijetiš što se događa oko tebe. Trgovački centri su puni pratećih artikala već 3 mjeseca unaprijed, gužve počinju mjesec dana prije, neke već hvata nervoza hoće li sve stići pripremiti do Božića i Nove godine...

Što je s duhovnom stranom?

Blagdan kao takav predstavlja ljubav, mir i zajedništvo. Pred takve blagdane možeš čuti i vidjeti da su ljudi složniji, puni ljubavi i tolerancije, no ostale dane je sve više negativnosti, netolerancije i mržnje. Ljudi su okolo skloni izmišljati sitnicu da te mrze, dovoljna je samo jedna kriva riječ pa da nastanu sukobi. Nečiji povrijeđeni ego, kako su to neki dobro rekli, i vidimo kako nastaju sukobi i koliko su neki skloni napraviti sve da se posvađaju sa drugima kao i to da ih oblate okolo. Zar nam samo blagdani trebaju biti izlika za sve ono pozitivno u međuljudskim odnosima?

Apsolutno bi nam valjalo više bogatstva u glavi i srcu nego u novčaniku.

Oznake: materijalizam, konzumerizam

12.12.2017. u 11:34 • 26 KomentaraPrint#

subota, 09.12.2017.

Prvi snijeg



Vrijedi zabilježiti, iako samo 4 cm, divan pogled prema vani...

Oznake: prvi snijeg

09.12.2017. u 09:08 • 26 KomentaraPrint#

petak, 01.12.2017.

Lažne vijesti



"Nije najveća budala onaj koji ne zna da čita, nego onaj koji misli da je sve što pročita istina."
Ivo Andrić

Mogu slobodno dodati i "ono što čuje".

Ne trebam ni pisati tko ove dvije riječi u naslovu često govori u zadnje vrijeme, samo ne znam zašto se toliko o tome počelo pričati tek sada. Nedavno sam u knjižnici vidjela plakat o savjetima kako prepoznati takvu vrstu vijesti, kao da će mnogi čitati, možda samo tek površno... To već postoji odavna i postojat će dok postoje ljudi. Jest da je dotičnom svaka vijest lažna jer često objavljuju ono što mu ne paše... Za onoga tko ne zna, sam pojam znači "oblik propagande žutog tiska nastale korištenjem dezinformacija i masovne obmane plasiranih u javnost putem novina ili društvenih mreža." (Wikipedia) Lažne vijesti su puštene da bi diskreditirale neku osobu ili instituciju. Kolega Pametni zub je dobro primjetio u donjem postu da je ljudskom rodu važniji trač nego kritičko razmišljanje. Dok je lakovjernih ljudi, bit će i lažnih vijesti. Ovo se ne odnosi samo na medije, može se lako odnositi i na društvo u cjelini. Samo pusti neku priču o nekome u društvo, proširit će se brzinom munje. A gdje neće društvenim mrežama i medijima gdje je sve dostupno za tren. Ponekada sam znala doći u napast da kroz šalu "babama tračarama" serviram nešto lažno tako da oni mogu proširiti dalje, a onda si misliš zašto se dalje truditi kada će se sve to doživjeti ozbiljno, a ne kao šala. I nisam jedina koja je to pomislila. Trač se uvijek vrlo dobro prodavao, posebno kada su ih izgovarali ljudi s ne baš dobrim namjerama prema drugima. I nitko posebno ne provjerava, glavnom da se priča...

Baš sam jučer slušala jednu emisiju u kojoj je gošća bila gospođa koja ima radikalno suprotne stavove od mojih i pred, očito, puno ljudi se obrušila na jednu skupinu ljudi govoreći pretpostavke bez pravih argumenata što će apsolutno biti prihvatljivo onima koji imaju raznih predrasuda prema toj skupini ljudi. Sumnjam da će većina provjeravati nego će samo povjerovati nekome tko se nije udostojio ni doći među tu skupinu ljudi pa da vidi pravo stanje stvari. Kad ti nešto ide u prilog tvojim stavovima, biraš ona istraživanja među milijun drugih koja ti idu u prilog (iako nemaju veze s realnošću)... sjajno.

Novine i ostali mediji su tek ista priča. Puno senzacionalizma, puno neimenovanih izvora, puno nevažnih informacija.

Mislite li da smo bombardirani malo previše tim "lažnim vijestima"?

Oznake: lažne vijesti, senzacionalizam, traćevi

01.12.2017. u 12:00 • 26 KomentaraPrint#


< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

pozitivka103@gmail.com

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Napomena: Komentari puni vrijeđanja, netolerancije i mržnje bit će izbrisani!

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

-Robert Frost-

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se