Kreativna pozitivnost

utorak, 18.04.2017.

Opet malo o blogu...



Postoje ljudi koji te čitaju od prvog posta i nisu propustili komentirati ni jedan post, pa se pitaš da li postoji ijedna tema koja bi ih odvratila od bloga. Ima blogera koji ti uzvrate komentarom jer si ti prethodno ostavio komentar na njihovom blogu i to je to. Postojali su blogeri koji su te od početka čitali, ali nisu mogli pratiti tvoj tempo i odustali su od praćenja negdje na sredini. Neki blogeri se vraćaju na blog nakon dužeg vremena i komentiraju pa opet odu i opet tako nakon dužeg vremena. Dok neki vole kraće postove i ubace se komentarom kada god kod tebe nema onih dužih postova... Raznorazne varijacije, baš kao uživo. S nekim se klikneš od prve, s nekima malo prijateljuješ, pa se posvađaš, neke uopće ne možeš podnijeti od početka. Ili me voliš ili mrziš. Ono što ne nalaziš uživo, nađeš ovdje. Ono što ne nađeš ovdje, nađeš uživo.

Znaš samo da si zahvalan na svakom komentaru nakon što napišeš par redaka svojih nedoumica, problema, sumnji, sreće i zadovoljstva. Razmisliš o svakom komentaru i izvučeš ono najbolje od njega što ti uvelike može pomoći u rješavanju, opet, svojih nedoumica, problema i sumnji. Nemaš prilike svaki dan i na svakom mjestu susresti toliko osoba koje će ti rado udijeliti savjet ili kakvu lijepu riječ. Po mom viđenju, mislim da ću još milijun puta spomenuti kako postoji jedna bitna razlika između virtuale i reale utoliko što je u realnom životu većinom sve podređeno utjecaju okoline i ponašanju pojedinaca u skladu s okolinom, pa nije rijetkost da ti pojedinci pristupaju na jedan subjektivan način umjesto na onaj objektivan - novi čovjek, novi pristup. U virtuali je to često lišeno toga ili barem bi trebalo...

Nisam se zato bezveze i to prilično naljutila na opetovane komentare koji su imali obrise međublogerskih sukoba i neizravnog sugeriranja na koga bi ja to trebala obratiti pažnju. Ako imaš neki problem, riješi ga međusobno, piši o problemima na svom blogu ili zauvijek šuti! Rješenje sigurno nije razvlačenje frustracija okolo po drugim blogovima, a kamoli da ne kažem, po društvu. Imam i ja probleme sa nekima, baš me podsjetilo, umjesto da je dotična osoba sjela sa mnom na kavu, udostojila se to sve razvlačiti po društvu okolo, valjda zbog reputacije u društvu. Mene je to jako naživciralo jer baš i ne smatram da je to nešto što se tako treba rješavati i nisam više voljna baš nešto razgovarati s takvima, umjesto toga, počela sam pisati i izbacivati svoje frustracije i tražila objašnjenja raznih situacija... Komentari dragih ljudi ovdje su mi dosta pomogli, često su se ti komentari kasnije pokazali točnima. Objektivnost je ipak objektivnost!

Usputno ću napomenuti zato, a spomenula sam i u komentaru prošlog posta... Nerado pokazujem svoju drugu stranu, vidim li ja još jednom obrise nečijih sukoba ili razna sugeriranja, savjete koga se treba čitati, a koga ne u obliku komentara, maila ili čega već sve ne, bit ću prisiljena udaljiti blogera sa svog bloga i neće me zanimati njegove godine ili pak koliko ga volim čitati.

O ukusima se ionako ne raspravlja, a spontanost je uvijek najbolji lijek za sve situacije.... Neka komunikacija teče svojim tokom, barem ovdje...

18.04.2017. u 16:01 • 31 KomentaraPrint#


< travanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

pozitivka103@gmail.com

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Napomena: Komentari puni vrijeđanja, netolerancije i mržnje bit će izbrisani!

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

-Robert Frost-


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se