Kreativna pozitivnost

petak, 31.03.2017.

Ispravnost?

 width=




Srcu ne možeš ništa prigovoriti, ono govori samo za sebe. cerek


31.03.2017. u 10:00 • 22 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.03.2017.

O toleranciji...

width=



Jedan od najboljih osjećaja, ako ne i najbolji je onaj kada možeš biti slobodan onoliko koliko želiš u čemu god želiš bez da ugrožavaš granice tuđega, podrazumijeva se. Imam li pravo kada kažem da ne želim oprostiti ljudima koji su pokazali netoleranciju prema meni u svakom smislu te riječi? Prije par dana sam ponovno osjetila isto onakvo gađenje prema takvim ljudima, čak i nakon nekoliko godina, pa i onda kad je takvo nešto aktualno kroz nekoliko godina. Vrijeme ne liječi rane, samo ih može smanjiti, one baš tako i ne mogu nestati, osim ako nisi tip koji će samo tako sve zaboraviti... Najmanje što želiš u životu je trošiti energiju na ljude koji te ne prihvaćaju onakav kakav jesi, a posebno koji ti ne dopuštaju da i ti budeš sretan onoliko koliko si i oni uzimaju za pravo da budu! Čemu im zaželjeti sreću i zadovoljstvo u životu kad se nisu udostojili ni dati ti barem Z od zahvalnosti, ovo se može tumačiti na različite načine, ali tolerantne osobe ionako znaju što bi to trebalo značiti... Sloboda ima visoku cijenu, najviše stradavaju srce i živci, pa se pitaš da li uopće takav život ima smisla... Ako se nalaziš u takvom stanju, drugi će ti itekako reći da si sigurno ti u krivu. Možda da primijeniš obrnuto pa kažeš da su drugi vjerojatno u krivu jer su ljuti iz nekog razloga na tebe, a zapravo ni sami ne znaju objasniti zbog čega? Voljela bih to rado priupitati neke, ali se bojiš nekako potajno da ćeš se razočarati odgovorom, to jest nepostojanjem odgovora!

Ovo sve može se, naravno, prepisati mnogim različitim situacijama, nije sve ograničeno na onu koju mislite da jest, netolerancija je svuda oko nas, budimo mi realni. Ne možeš, a da iskustvo ne progovori iz tebe, fikcija je ionako izazovna u svakoj komunikaciji.

I za kraj, kako se volim razbacivati citatima, jedan prigodan, Konfucijev inače - "Veliki ljudi postavljaju stroge zahtjeva sebi, a mali ih vole postavljati drugima"... ili u prijevodu... neki ljudi zaista ne znaju postavljati zahtjev sebi da toleriraju nešto što im je zapravo strano kod drugih, pa postavljaju zahtjev drugima jer je lakše prebaciti svoje frustracije na druge, lako je okrivljavati druge, ako nemaju ništa svoje da se mogu time uzdignuti, onda potraže tuđe mane pa se na račun njih uzdignu, prebace svoje zahtjeve tebi, a kod sebe to isto ne znaju primjeniti. Mali ljudi, sitne duše, zaista... lud

27.03.2017. u 11:07 • 31 KomentaraPrint#

subota, 25.03.2017.

Riječi - djela

width=



"Djela govore više od riječi, ali ne tako često." (Mark Twain)


Zaboraviš upotrijebiti riječi kada želiš oplemeniti misli, a djela kada želiš oplemeniti riječi. Usklađivanje je komplicirana disciplina.

25.03.2017. u 13:16 • 22 KomentaraPrint#

utorak, 21.03.2017.

Međuljudski odnosi

Međuljudski odnosi su vrlo kompleksna tema. Iz takve teme moguće je izvući različite teme za različite situacije. Kao i u sve oko nas, važno je ulagati i u međuljudske odnose da bi oni bili kvalitetni i uspješni. No, nekako ti se čini da se većina oko tebe baš i ne trudi kada je riječ o takvim odnosima. Mnogi takve odnose doživljavaju kao nešto što se samo po sebi događa, a ne kao nešto što treba njegovati. Priznajem, nisam onaj tip osobe koji će se okružiti hrpom ljudi pa da time mjeri svoju uspješnost komunikacije s ljudima... Više sam onaj tip koji je okružen s par ljudi s kojima sam si baš dobra i imam kvalitetne odnose. Imala sam prilike sresti nekoliko ljudi koji su mi spočitali da nisam uspješna u komunikaciji s ljudima baš zbog te činjenice da sam okružena s malo ljudi. Upravo takve ljude nisam nimalo shvaćala jer su bili okruženi s puno ljudi, a nisu bili baš tako dobri kada je bila riječ u ponašanju prema ljudima! Ne znam, rekli su mi da sam jako izbirljiva i vrlo zahtjevna, biram ljude kako mi pašu mislima, stavovima, ponašanjem... Promotrim situaciju, malo budem u tome i ako mi ne paše, olako odustanem i ne da mi se više pričati s tim nekim... Onda me optuže da sam nedruželjubiva jer se ne mogu praviti da sam si dobra s nekim, nisam ostala s tim nekim u nekakvoj vezi... Otuda možda i ona normalnost arogancije i bahatosti u odnosima, koje sam spomenula prije par postova... Važno je biti s nekim, važna je formalnost odnosa, a kako će se neki ponašati u tom odnosu je sve tako nebitno.

Ponekad imaš osjećaj da se toliko trudiš oko nekih, ali ti se to ne vraća, nema one zahvalnosti jer druga strana misli kako je dovoljno da je u blizini tebe i to je to. Zašto je uopće važno nekoga poštovati, biti mu zahvalan na nečemu što ti je rekao ili učinio za tebe, zašto se uopće brinuti oko drugih, o tome kako će se drugi osjećati ili nešto misliti? Zašto uopće sve u odnosu mora biti dobro i pozitivno, ona zdrava atmosfera oko vas kad može biti negativno, koga briga za to? Zašto se uopće truditi nekoga upoznati pa tek onda o njemu suditi? Na početku ti spomenu timski rad, a kasnije uvidiš da u određenom društvu ima svega osim timskog rada. Timski rad zasigurno nije zavist drugih, njihovo potkopavanje, smišljanje raznih smicalica, podmetanja, ogovaranje ili pak stvaranje nepoštene prednosti! Neki će reći da je sve to normalno ili ću negdje ćuti da nisam mjerodavna za rasprave o međuljudskim odnosima... Čovjek je društveno biće, netko više, netko manje, ali svejedno imaš tu neku potrebu za druženjem i da imaš nekoga pored sebe s kime možeš podijeliti bilo ono dobro ili loše, no kada imaš okolo sebe ljude koji doživljavaju međuljudske odnose "zdravo za gotovo", pa i kad se ti odnosi opetovano ponavljaju, onda se ponekad pitaš ima li se smisla uopće truditi oko takvih odnosa...


Što vi mislite, što zapravo znače pojmovi "timski rad", "voljeti ljude", "imati društvo" i sl.? Imam dojam da su moje definicije u ozbiljnom sukobu s praksom... rolleyes

21.03.2017. u 11:15 • 27 KomentaraPrint#

subota, 18.03.2017.

Teška odluka



Uspostavljanje ravnoteže između pameti i srca je ponekad ravno znanstvenoj fantastici. Ne možeš protiv toga, jednostavno ne možeš... lud

18.03.2017. u 09:53 • 21 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.03.2017.

Vjesnici proljeća

Idealni dani za opuštanje u prirodi i šetnju u šumu... cerek






Proljeće je i više nego blizu...

16.03.2017. u 13:15 • 23 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.03.2017.

Ponedjeljak je...



....zašto to mora biti najgori dan uopće? pjeva

13.03.2017. u 17:31 • 29 KomentaraPrint#

petak, 10.03.2017.

Znatiželjni pogledi

Kada sam dolazila na blog, imala sam na umu da mi piskaranje po blogu bude kao neki bijeg od svakodnevice. Plus još neki događaji su me naveli da se razljutim i prebacim svoju ljutnju na malo kreativniji način. Mnogo puta sam istaknula da mi blog više dođe kao zabava, nego nekakav ozbiljan izričaj. Najmanje mi pada na pamet instalirati se ovdje i pokazati svijetu koliko sam ja divna i krasna...Nisam ni željela nikome reći da mi se odjednom počelo pisati, pa u skladu s tim ide moje vjerovanje kako je sve to još uvijek obavijeno velom tajne. No, možda se varam, a i postalo mi je tako svejedno. Mada ti nije svejedno kad ti znatiželjnici počnu secirati tebi bitne sitnice koje su vidjeli u postovima, nije ti ni svejedno kad ta priča postane toliko prenapuhana da to postane toliko neizdrživo...Posebno od strane prepotentnih osoba koje imaju na pameti samo zle namjere, a mržnja je toliko zarazna poput kojekakve kuge. Teško je imati nasuprot sebe za sugovornika osobu koja si je već unaprijed nešto isprogramirala u glavi, pa svaki pokušaj objašnjavanja i opovrgavanja njenih gluposti je uzaludan. Takvima koji žive od pretpostavki je ionako teško nešto objasniti! Lako je reći da se ne brineš što će drugi ljudi reći, ali eto onda protupitanja - zašto ti drugi uopće imaju pravo govoriti o nama, tko su oni da idu širiti okolo mržnju i suditi o drugima o kojima ni nemaju nikakvog pojma?

Nisam imala nikakvih dobrih iskustava s "vanjskim čitateljima", nije da me smeta velika publika (na kraju krajeva, i ovdje je velika publika). Kada već imaš u glavi mnoge iskristalizirane misli i što ćeš pisati, u biti i nije tako teško nositi se s tim, ali istovremeno poželiš slobodu i dobiješ je ovdje, sve dok ti ne dođu ljudi koji baš i nemaju takve namjere za tebe. To je valjda cijena svakog iole kreativnijeg izričaja, radiš nešto što voliš, a pritom s druge strane imaš kritičare, ali i obožavatelje... Ljudi kao ljudi, vole smisliti i najmanji razlog, makar i nepostojeći, za kritiziranje, a ti u toj okolini trebaš nabaciti smiješak i praviti se da se ništa ne događa. Ili možda izmijeniti stavove jer su oni sami nezadovoljni time, a koga uopće šiša kako je tebi i da li si sretan zbog toga? Neki ljudi su me očito natjerali da širim pozitivizam koliko je god to moguće, upravo onoliko koliko oni uokolo šire mržnju... I da budem iskrena, postoji velika mogućnost da su me natjerali da ih poželim nikada ne vidjeti, jer kako ćeš uopće biti zahvalan nekome na takvom ponašanju? Takvo ponašanje i nije baš na ponos... Za promjenu, ovdje možeš i pisati što zaista misliš i biti ono što jesi i za to nema nikakve osude i to je nešto odlično! Rado bih uvijek govorila pozitivno o društvu u cjelini, ali kad ti veći dio društva vješto iskrivljava sliku o društvu, onda se i ne čini tako jednostavnim. Zato konstantno govorim kako je atmosfera ovdje ugodna i znam da nikada ne griješim. Neprocjenjivo! cerek

Pogodili ste, inspiracija mi je aktualna anketa na naslovnici, a kako se vi nosite s tom "dodatnom" publikom i imate li je uopće? lud

10.03.2017. u 12:16 • 24 KomentaraPrint#

srijeda, 08.03.2017.

Međunarodni dan žena



Neću se puno osvrtati što meni znači biti, a bome niti što za mene znače... Inače nisam ljubiteljica "jednodnevnih" praznika, iz jednostavnog razloga što smatram da se o nekim stvarima treba raspravljati ne samo jedan dan, nego i ostale dane u godini. Ovo je dan kada se slave napori žena u ostvarenju jednakosti u većini područja, ali se i razgovara o ciljevima i naporima koje treba ostvarivati jer se to nije dogodilo još u svim područjima ni dan danas. Uvijek negdje oko ovog datuma se i sjeti spomenuti problematika nasilja nad ženama, posebno od strane onih muških pripadnika društva koji smatraju da su time što su digli ruku ili izvršili bilo kakav napad na ženu, više snažniji i više "muško". Spomenut ću vam i apsurd osuđivanja pripadnika nekih skupina naspram muškaraca koji svakodnevno maltretiraju žene, ne osuđuje ih se puno većim žarom kao što se to čini takvim osobama, oni koji me konstantno čitaju, znat će dohvatiti smisao rečenoga. Možda nisam trebala, ali sam ipak spomenula to zato jer mi se čini kako u društvu prevladava ono razmišljanje o muško-ženskim odnosima, da automatski sve što se događa u toj zajednici, pa bilo i ono najgore je normalnije. Tako da, u tom smjeru, neka ide i razmišljanje o nasilju bilo koje vrste jer svako nasilje nema opravdanja, bilo ono fizičko, psihičko ili verbalno, pa i ako je izvršeno prema pripadnicima bilo koje skupine, a neki misle da neki pojedinci to više zaslužuju! Nasilje je samo slabost zapakirana u snagu, da citiram jednu blogericu koja mi je to napisala u komentarima i mislim da je totalno u pravu!

Stoga, vidim da većinski prevladavaju žene u mojoj strukturi čitateljstva...želim svim kolegicama sretan Međunarodni dan žena! sretan
(naravno da ću odgovarati i muškim kolegama, ionako nikad to ne činim pjeva )

08.03.2017. u 10:59 • 18 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.03.2017.

Šala na vlastiti račun

 width=



Smijeh liječi, to svi znaju. Volim se najčešće družiti s ljudima koji imaju zdrav smisao za humor. Zadnji put sam se dobro nasmijala jučer, obožavam gledati humoristične serije, imam par svojih omiljenih. U školi sam čak zaradila par jedinica jer sam se zabavljala s najpoznatijom "dvorskom ludom" u razredu, a ne slušala pomalo dosadno gradivo, nije nikako za pohvalu, ali neka bude napisano. Jedan bloger me neizravno upitao zašto šaltam one nevesele teme, a dobru i smiješnu stranu ostavljam sa strane. Uživo bi me možda priupitali zašto uvijek hodam s ozbiljnim izrazom lica kada svi moraju biti veseli i duhoviti i bla bla. Odgovor je u biti vrlo jednostavan, kada si okružen s ljudima koji imaju očajan smisao za humor i misle da su odlični vicmaheri, teško da možeš pa i glumatati da je smiješno i navuči na lice smiješak od uha do uha. Bolje biti ozbiljan nego imati glumatalački osmijeh, a toga je malo previše u okolini! Šala nije šala ako za posljedicu ima depresivno raspoloženje, a ne da te zbilja zabavi i podigne ti raspoloženje! Nisu sve stvari tako baš duhovite kao što bi trebale, ali tko išta ikoga pita?

Ako ne prihvačaš šalu na svoj račun, onda si iskompleksiran. Svi se vole šaliti na tuđi račun, na svoj vlastiti niti da bi pomislili... U svom okruženju nailazim na par ljudi koji se obožavaju šaliti i ismijavati na tuđi račun, a kod sebe imaju istu takvu situaciju, poveznica s prošlim postom. Tvrdili su da su nešto bolje od drugih, a zapravo su sami sebe ponizili jer je na kraju ispalo da i nisu bili baš takvi. Takvi su su dosadnjakovići valjda smiješni onima koji ne bi voljeli biti na njihovoj tapeti. Isforsirani humor baš nešto i ne smatram duhovitim...Pa i u daljnjem okruženju, sve češće nailazim na zbijanje šala na tuđi račun, no ne u onom pozitivnom smislu, nego je sve nešto obojano podrugljivim i negativnim tonom. Ako mislite da nikad nisam zbijala šale na tuđi račun, jesam, no s onim osobama koje su počele šalu na svoj račun, pa sam ja na svoj pa je to preraslo u neki ludi i veseli razgovor gdje nikad nije bilo razočaranih. Mogla bih tako 5 h u komadu. Volim kad se u mom društvu netko osjeća pozitivno i sve završi tako. Ipak, humor treba završavati smijehom, a ne razočaranošću i suzama (osim onih izazvanih smijehom, naravno)! belj

A vi, kakav humor volite? pjeva

06.03.2017. u 10:25 • 24 KomentaraPrint#

petak, 03.03.2017.

Dvostruka mjerila

width=



2 česta mjerila, možda malo i previše...

- što za jednoga vrijedi, za drugoga ne vrijedi
- kada si osuđen na neuspjeh, tada ih nema, kada se uzdigneš, tu su

...

03.03.2017. u 17:07 • 30 KomentaraPrint#

srijeda, 01.03.2017.

Mjere za napredak

Lijepo je što ste u svojim komentarima prošlog posta napisali da je normalno biti svoj, no u današnjem realnom svijetu to baš i nije tako jednostavno! Nije normalno živjeti u okolini u kojoj su mržnja i strah osobine koje su visoko cijenjene, nije normalno živjeti u okolini u kojoj nemaš pravo na drugačije razmišljanje, a kamoli da ga izneseš. Na kraju krajeva, nije normalno živjeti u okolini u kojoj nemaš prilike da se dokažeš i iskažeš u društvu, kroz posao, bilo gdje. Život u takvoj okolini samo pridonosi stresu i u konačnici, pridonosi zdravlju, ali u negativnom smislu. Stoga me stvarno nimalo ne čude mladi koji svakodnevno odlaze iz Lijepe naše u potrazi za boljim životom i kvalitetnijim mogućnostima...

Kod nas je sve temeljeno na statistikama... Koliki je broj nezaposlenosti, koliko je mladih otišlo, koliki je broj rođenih i umrlih, koliko je katolika, svi se vole baviti brojkama i razmišljanjem tko je u kojoj skupini brojeva, no nimalo kako sve to spriječiti, a kamoli razmišljati za dugoročno. Kada se uvodila ova mjera stručnog osposobljavanja, ispalila sam da je to obično pumpanje statistike i nisam se prevarila, posebno jer sam kasnije "morala" posegnuti za ovom mjerom. Da, skupiš godinu dana iskustva. Da, imaš posao i dobivaš naknadu, doduše fiksnu, za rad i prijevoz... O učenju i praksi, a i pomoći, posebno od strane nekih ljudi da i ne govorim. No, godina dana nekako prođe brzo, navikneš se na to okruženje. Imaš volju i želju za radom, pokušavaš se dokazati isključivo radom, pa nema veze iako radiš prekovremeno, ali bezuspješno jer znaš da ćete ionako nakon godine dana zamijeniti novim ljudima i to opet onima na stručnom osposobljavanju. Za mnoge poslodavce je to odlična vijest jer te ne moraju plaćati, na neki način država časti, a oni plaćaju samo neke minimalne troškove. Nije lijepo znati da te država koja je upravo donijela takve mjere smatra jeftinom radnom snagom sa ograničenim rokom trajanja... Napredak - nula bodova. S ovakvim kratkotrajnim mjerama, teško. Danas, kada se ta mjera proširuje i na neke druge sektore i dalje mislim da je to obično pumpanje statistike...

Tek da ne kažem što mislim o mjerama demografske politike... Najlakše je platiti ženi da rodi, a uvjeti u kojima će to napraviti su nikakvi. Osiguranje posla, mjesta u vrtićima, rješavanje stambenog pitanja.... Posebno kada sam bila svjedokinjom izjave o jednoj curi koja je planirala proširiti obitelj, pa su na to rekli: "pa što ću ja zapošljavati takvu i što ću je učiti naprednijim poslovima kad će ionako stalno biti na bolovanju". Srećom, našla je drugdje bolji posao s kvalitetnijim uvjetima...

To su sve kratkotrajne mjere, blago nama s političarima koji se umjesto konkretnog posla i u nedostatku ideje za isti bave ideologijama i tko je bio gdje '91 ili '45. Svi bi spašavali svijet, no kada dođu na više funkcije u društvu, zaborave sve svoje želje!

01.03.2017. u 11:07 • 24 KomentaraPrint#
< ožujak, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga

Sve o svačemu, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i
ostalih kočnica. Svako mišljenje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Ako mi poželite još nešto napisati:

pozitivka103@gmail.com

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

"Ukrasti ideju od jedne osobe je plagijarizam, ukrasti ideje od mnogih je istraživanje."
Nepoznati autor

"Gluposti svima padaju na pamet, samo ih pametni prešućuju."
Isaac Newton

"Ono što je iza nas i ono što je ispred nas, sitnica je u odnosu na ono što je unutar nas".
R.W. Emerson

"Onaj tko zapisuje, čita dvostruko."
Kineska poslovica

"Kad svi misle slično, nitko ne misli dovoljno."
Walter Lipmann

"Pravo na kritiziranje ima onaj tko želi pomoći."
Abraham Lincoln



*Pogodili ste. Svaka mržnja, netolerancija i vrijeđanje bit
će nagrađeni brisanjem!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se