Kreativna pozitivnost

subota, 24.02.2018.

Svađalice



"Kako malo mašte imamo za bol koju nanosimo drugima."
Friedrich Nietzche

Kako postoje ljudi s kojima je razgovor samo umaranje, a nikako ne opuštanje... Nema mi gorega kada sretnem onu vrstu ljudi koja bi se uvijek radi nečega raspravljala i svađala, nerijetko bez nekog specijalnog razloga. Valjda želeći izbaciti svoj višak energije... I to na tako nekonsruktivan način. Toliko idu daleko do te mjere da moraju isprovocirati tvoju nervoznu reakciju pa se onda oni na kraju sami naprave žrtvom. Dobri su manipulatori i predobro nabijaju osjećaj grižnje savjesti. Sve dok nije po njihovom i barem slično njihovom, drugačije ni nemaju pojma prihvaćati. Ti im ne smiješ ništa reći, pa ni kritiku. Kada te god provociraju zbog nečega, osjećaš se dužnim odgovarati, ali kada im odgovaraš, osjećaš kao da uvijek izmišljaju razloge zašto su oni u pravu. Jer nikada ne smiju biti u krivu, čak i kada nisu u pravu. Pa je u najboljem slučaju dobro šutjeti i ništa im ne odgovarati. Ali kada im ne odgovaraš i šutiš, onda si kukavica i mekušac, bojiš se sukoba. A tebi se zapravo ne da objašnjavati im i pravdati za svaku sitnicu koju oni izmisle jer je to za tebe uzaludno trošenje energije. Njima je to kao "dobar dan". Posebno takvi ljudi "briljiraju" kada trebaju poštovati tvoje mišljenje, što bi oni trebali tvoje poštovati kada su oni sami sebi najvažniji, njihovo trebaš poštovati odmah i sada. S njima se ne možeš privatno pošteno porazgovarati, a pred cijelim društvom nemaju problema...

Svi imamo svoje mane i vrline, no oni iz nekog razloga uvijek vide samo tuđe mane, nikada im ništa nije dovoljno dobro, na trenutke imaš osjećaj da su njihova očekivanja prema tebi totalno nerealna. Čak i kada nešto napraviš kako spada, nije dovoljno dobro... Zapravo, njima smetaju tuđi uspjesi. Uz druge se znaju osjećati vrlo ugroženo. I onda počinje njihovo nabrajanje tuđih neuspjeha i mana i to samo da bi se osjećali zadovoljno sami sa sobom. Takvi ti nikada neće doći i pomoći u nečemu nego će radije stajati sa strane i ismijavati tuđe mane... kada treba podijeliti "znanje" s tobom, tek onda bježe. Boje se da u tom slučaju ne bi postao bolja osoba od njih....

Što je glupo u cijeloj priči, dosta nalaziš da su upravo takvi popularni u društvu, a privatno su čista katastrofa. Ovo sve se često identificira kao poželjne osobine koje se smiju koristiti da bi se došlo do nekog cilja, kao snalažljivost i sposobnost. Kao pravilno ponašanje prema drugim osobama kada trebaš prikazati superiornost u velikom društvu. A tek njihove rasprave da je to njihovo pravo. Jer kada nemaš ništa svoje za pokazati, dovoljno je i umanjivati vrijednost drugih ljudi da bi se povećala tvoja vrijednost....

Otkada je to jad i bijeda ljudske vrste postala snaga? rolleyes

Oznake: emocionalni vampiri

24.02.2018. u 17:23 • 15 KomentaraPrint#

srijeda, 21.02.2018.

Tragovi proljeća



Čežnja za proljećem... Gdje je proljeće?

Oznake: jaglaci u snijegu

21.02.2018. u 12:04 • 28 KomentaraPrint#

utorak, 20.02.2018.

Praznovjerja



- Hodanje ispod ljestava donosi nesreću
- Razbijeno ogledalo donosi 7 godina nesreće
- Prelazak crne mačke preko puta donosi nesreću
- Zadrži dah kad prolaziš pokraj groblja da slučajno ne udahneš nečiju pokojnu dušu
- Stavljanje kape na krevet donosi nesreću
- Ako daš nekome zadnju cigaretu iz kutije, slijedi nesreća
- Ujutro prilikom ustajanja iz kreveta treba prvo stati na desnu nogu, inače će tog dana sve ići loše
- Kada kažemo "nazdravlje" nakon što netko kihne, zapravo sami sebi prizivamo sreću
- Tko se utorkom i petkom primi ozbiljnog posla, taj posao neće dobro završiti
- Ako izgugbiš torbu, cijeli mjesec nećeš imati novaca
- Nikad ne podižite plaću kad ste loše volje jer nećete biti zadovoljni iznosom
- Ako spavate glavom okrenutim prema istoku bit ćete inteligentni, jug donosi bogatstvo, zapad brige, a sjever smrt
- Prođete li na ulici pokraj prijatelja ne prepoznavši ga, predviđate njegovu skorašnju smrt
- Rođeni u svibnju brinut će cijeli život oko nevažnih stvari
- Nikada ne perite zastavu jer će se uskoro dogoditi smrt u obitelji
....

Našla sam ovo na netu i jučer slušala jednu emisiju o kineskoj novoj godini i njihovim vjerovanjima oko same proslave početka nove godine. Neću o ovome previše filozofirati jer bi postale "prazne priče". Kako bi se ono reklo, vjerovat ću dok to vidim. Ipak je najsigurnije kada se nešto može dokazati. Ovo me upravo podsjetilo jednog trenutka kad nisam mogla odoljeti da si nabavim lančić s likom mog horoskopskog znaka, ipak da se mogu pohvaliti drugima koliko sam dvolična osoba (kad se već neki toliko hvale da su njihovi životinjski likovi strašni i najbolji, pa čak i tetovažom)... smijeh


Da li se nekome nešto od ovoga ispunilo? eek

Oznake: praznovjerje

20.02.2018. u 12:36 • 19 KomentaraPrint#

subota, 17.02.2018.

Otuđenost



"Jake strasti stvaraju se u samoći. U prezaposlenom svijetu nijedna stvar nema vremena ostaviti duboki dojam."
Henry Home

Pročitala sam prije koji dan istraživanje u kojem se navodi da korištenje društvenih mreža stvara usamljenost i depresiju. U današnjem svijetu sve je postalo ubrzano i površno, pa čak i međuljudski odnosi. Zbog silnih obaveza ljudi imaju sve manje vremena jedni za druge. Ako i imaju vremena za tebe, to je ona brzinska "kava" da popune vrijeme i moraju dalje. Upravo zbog tog nedostatka vremena ljudi se sve više okreću društvenim mrežama da bi se međusobno mogli povezati i širiti svoje vidike putem interneta. Ako nema nešto objavljeno na društvenim mrežama, nije se dogodilo. Isto kao što ako nisi viđen tamo vani, ne postojiš. Druženje u virtualnom svijetu nije isto što i u stvarnom svijetu. Nema prave povratne informacije kako je neka osoba primila našu poruku, nema vidljivog izražavanja osjećaja i još mnogo toga što je potrebno da osjetimo bliskost s nekom osobom. Osoba koja koristi društvene mreže često se označava kao netko tko nema prijatelja, onaj tko je usamljen i "nema život".Što je zanimljivo, ljudi koji ti baš i ne pašu po ničemu niti ih vidiš često okolo u reali, odjednom ti žele postati dobri prijatelji na društvenoj mreži.

Nemam Facebook, Twitter, LinkeldIn, Instagram (ako sam nešto od toga imala, ugasila sam račune na njima)...ali imam samo blog. Jednostavno mi se ne da trošiti vrijeme na ostale društvene mreže niti mi se izvještava svekoliko ljudstvo gdje se točno nalazim, što sam jela i što trenutno radim. Koga brige za to? Mislim da ljudi imaju pametnijeg posla od čitanja toga ili... baš i ne... Pisanje i izražavanje stavova su odlični hobiji za mene. Pisanje te oslobađa neugodnih emocija. I to upravo onih koji su se dogodili u "stvarnom životu". Blog je odličan alat za pisanje i izražavanje na svoj način kada u "stvarnom životu" baš i ne možeš, mnogo sam puta istaknula. Možeš napisati svoje mišljenje koje je samo tvoje bez da te stalno opominju da moraš biti takav i takav, a ne onakav. Pa kome se svidi, svidi. Nisam došla ovdje sa razmišljanjima da stvaram ikakva prijateljstva, no zanimljivo je upoznati tu i tamo osobe koje često prate tvoje uratke. Oni zlobniji vani bi rekli da volim puno starije od sebe jer kao što znate, ja sam jedna od onih rijetkih mlađih osoba kojima je blog najdraža društvena mreža. No, društvene mreže nisu samo za povezivanje i stvaranje prijateljstva, nego su i dobar alat za razmjenu ideja i širenje informacija kojim možete bitno utjecati na svijest drugih ljudi. Na kraju na društvenim mrežama ispadne da imaš više "pratitelja" nego u reali. Kao da su brojevi ikada zadovoljavali pravu svrhu druženja. Danas se sve vrti oko brojeva. Što više prijatelja imaš oko sebe, to više vrijediš. Uz to konstantno brojanje, ljudi kao da su se zaboravili ponašati jedni prema drugima. Druženje s nekom osobom nije samo biti s njom, to je i puno više od toga. Mnogo je pretpostavki, negativizma, smicalica, podmetanja u međuljudskim odnosima, a malo pravog iskrenog druženja. Mislim da bi se ipak i ljudi zbog toga trebali sami zapitati o mnogočemu prije nego što okrive društvene mreže za usamljenost, otuđenost i što već sve ne.... Kao u svemu, ne valja pretjerivati.

Da li su društvene mreže stvarno postale razlog otuđenosti među ljudima ili mislite da su ljudi već postali međusobno otuđeni i prije društvenih mreža?

Oznake: društvene mreže, blog

17.02.2018. u 12:50 • 21 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.02.2018.

O odricanju



"Čega ćeš se ti odreći u korizmi?" pitanje je koje je aktualno ovih dana jer je jučer bila Pepelnica, dan kada počinje korizma i traje 40 dana. Ne prakticiram, ali koliko se sjećam iz teorije korizma je pokornička priprema za Uskrs postom, dobrim djelima i molitvom. Ovo pitanje nije samo pitanje katolika već je počelo biti i pitanje onih koji nisu vjernici. Čak možeš pročitati u bilo kojim dnevnim novinama čega će se sve poznate face odreći. Mnogi ovih dana izvrću pravi smisao korizme pa će se tako neki odreći pušenja, seksa, alkohola, loše prehrane, društvenih mreža itd. itd. I tu sve prestaje. A onda nakon toga sve će ionako biti po starom. Ako se odričeš nečega "lošeg", onda bi dobro bilo da to nije u ograničenom smislu nego na dugi period. Koliko je god pušenje štetno, nekima predstavlja užitak (nisam pušačica - tko voli, nek' izvoli). 40 dana bez cigarete svakako doprinosi zdravlju, ne gušiš se u dimu ni ti ni ljudi oko tebe, a tek da ne govorim financijski... A gdje neće više od 40 dana. Odricanje od loše prehrane znači bolje raspoloženje, bolji izgled, bolje zdravlje... Za ovu odluku ti ne treba korizma, nego je dovoljno samo da te motivira i neki mali zdravstveni problem pa da više nemaš problema oko toga. Osobno sam se odrekla dosta loše prehrane i zbog toga smršavila 20 kila, dijelom jer sam morala i puno više jer sam željela. Puno je zbog toga lakše i fizički i psihološki. Mislim da je poanta korizme okrenuti se sebi i razmisliti o nekim svojim postupcima te pokušati promijeniti sve ono loše u sebi i oko sebe. I nastaviti tako i dalje nakon svega. Ono odricanje deklarativno i reda radi, sigurno nema smisla. Koju god odluku izabrali, to mora biti naša iskrena odluka. Na kraju krajeva, odricanje od nekih svojih loših postupaka i odluka ne treba biti uvjetovano nekim datumom ili određenim razdobljem. Ljudi smo, nismo savršeni, s vremena na vrijeme dogode se pogreške. Tko ih nema? Ako uvidiš na vrijeme da neki tvoji postupci donose štetu tebi i oko tebe, razmisliš o tome i popraviš. Sam ili uz pomoć ljudi kojima to ide bolje od tebe, svejedno. Bez obzira na trenutak u kojem se nalaziš. Ipak je važnije nešto željeti, a ne morati.

Oznake: korizma, odricanje

15.02.2018. u 11:02 • 23 KomentaraPrint#

utorak, 13.02.2018.

Valentinovo?



Ljubav - mnogo više od jednog dana i jedne riječi.

Oznake: ljubav

13.02.2018. u 14:32 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.02.2018.

Humor



"Tajna humora je u iznenađenju". Aristotel

Još jedna stvar vezana uz maškare je humor. Tada se može najviše čuti satiričnih komentara najčešće o političarima. Ništa čudno, političari su stvarno idealan predmet ismijavanja jer samo misle o svojim pozicijama i foteljama, a ponajmanje o potrebama građana. Čak i ako misle, to je da mogu reći da su oni nešto napravili, a ne da je učinjeno zbog građana. No, ne mogu shvatiti isforsiranost humora. Stand-up komičare nikako ne mogu shvatiti. Iz jednostavnog razloga jer se ne mogu prisiliti da mi nešto bude smiješno kad mi zapravo bude ozbiljno. Šala koja je unaprijed izmišljena mi uvijek djeluje nekako umjetno, a ljudi koji forsiraju šalu u svakom trenutku na svakom mjestu su mi sve samo ne prirodni. Da li zbog toga nemam smisla za humor? Duhovitost u životu je itekako poželjna, život bez duhovitosti ne bi bio ništa, no smatram da u životu nije sve smiješno niti je sve ozbiljno. Apsolutno se slažem s gornjom Aristotelovom, onaj prirodan i spontan humor je najbolji. Posebno kada taj humor ima za cilj uveseljavati nekoga, a nikako ga ismijavati i osuđivati, a kamoli ismijavati bez da nisu prisutni.

Kažu da su humor i inteligencija međusobno povezani. Logično, da bi šala bila na mjestu potrebno je dobro poznavati nešto ili nekoga koga ismijavaš. Često uokolo čuješ ljude kako ismijavaju druge ljude koje zapravo i ne poznaju. Društvo kao društvo je povodljivo pa olako prima šale na tuđi račun iako ne zna o komu je to zapravo riječ niti je takvu osobu ikad vidjelo. Nije li to zapravo za pravo ismijavanje? Govoriti o nečemu što ne poznaješ, mora da takve osobe nabadaju velike gluposti o nekome. Humor tada postane nešto što govori o toj osobi koja te šale izriče - sramota. Posebna su vrsta ljudi oni koji se rado šale na tuđi račun, a na svoj račun niti da bi pomišljali. Kod tih ljudi mi je fascinatno kada se šale na tuđi račun, najčešće u vrlo negativnom kontekstu, onda slijedi reakcija njihovog subjekta ismijavanja i tada misle da im je šala bila i više nego uspješna. Takvi ljudi onda broje koliko je ljudi u njihovoj okolini bilo povrijeđeno njihovim dosjetkama. Kao, što vas manje ljudi voli, to znači da ste na pravom putu. To je istina, no samo u slučaju kada ta "ljubav" nije nimalo isprovocirana. Kada ideš isprovocirati mržnju prema sebi, onda imaš problema sa sobom. No, kada nimalo ne dotičeš druge baš ničime, a ljudi se bune, e onda je to već druga stvar....

Oznake: humor

11.02.2018. u 11:14 • 26 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.02.2018.

Maskenbal



"Toliko smo se navikli da nosimo maske pred drugima da ćemo se na kraju i samima sebi činiti zamaskiranima."
Francois de La Rochefoucauld.

Maškare, karneval, fašnik, poklade (kako god želite) postoje od davnih dana. Označava određeno doba godine u kojem se ljudi maskiraju i prerušavaju u nešto što žele biti, barem na jedan dan. Doba dobre zabave, smijeha, veselja, bezbrižnosti, bijega od svakodnevnih briga. Sve to potiče od vjerovanja da nošenje maski i sva ta razularenost tjera zle duhove i samu zimu. Dok sam bila mala i mene je ponijelo svo to ludilo oko maškara, sve te boje i šarenilo, a tek onaj lunapark... E, onda s godinama shvatiš da se maskenbal ne odvija samo u određenom dijelu godine nego tokom cijele godine. Susrećeš mnogo ljudi kroz život i nešto te uvijek privuče na njima, pa kad ih tek bolje upoznaš shvatiš da si se zaljubio u masku, a ne u njihovu dušu. Ne volim velika društva baš zbog činjenice da će biti puno ljudi s maskama. Ljudi prvenstveno nose maske iz straha da se zaštite. Od čega? Teško je reći, razlozi su mnogobrojni, a najpoznatija maska je ona koju ljudi nose da bi ostavili bolji dojam na nekoga. A kako ćeš se istaknuti u masi nego da prihvatiš pravila igre cijelog društva! Otuda puno lažnih predstavljanja, glumatanja nečega što nisi, lažnih osmijeha, unošenja u lice, prilagodbe mišljenja... Da vlada prihvaćanje različitosti, mnogi bi ljudi već odavno skinuli te maske i bilo bi im puno lakše. Za bolji status u društvu, neki ljudi u očaju posežu i za omalovažavanjem drugoga iza leđa, a toj osobi glume da su im dobri prijatelji. Koliko samo shvatiš koliko si vremena izgubio na neke ljude, a nisi trebao. Najsretniji si kada si u društvu ljudi koji te prihvaćaju onakvim kakav jesi, u društvu gdje ne moraš navlačiti masku i objašnjavati zašto si takav, a ne onakav i možeš biti samo zahvalan na takvim ljudima u svom životu. Kažu neki da što više neka osoba ima ljudi oko sebe, to se više čini druželjubljivija... Kada imaš pored sebe malo prijatelja, ne valja, onda si izbirljiv. Budimo realni, koliko je od tih "puno" pravih prijatelja? Onih koji će zaista biti uz tebe kad ti se dogodi neki problem...

Što nije bolje biti iskren prema sebi ili ljudi više vole kada im glumiš? eek

Maske su očito nezaobilazne u društvu u kojem se moraš s nekima susretati, ali sve više vidim maski u neobaveznom društvu...

Oznake: život pod maskama

08.02.2018. u 17:09 • 22 KomentaraPrint#

srijeda, 07.02.2018.

Telekomi



Noćna mora mi je kada god moram proći pored agenata u trgovačkim centrima koji nude one telekomunikacijske usluge. Takvi su ljudi najčešće dosadno nametljivi toliko da samo čekaš kada će skočiti na tebe nudeći neku od svojih promotivnih akcija. Da ne govorim kolika mi je muka otići u njihov prodajni centar da obavim nešto kratko. Takvi odlasci često završe nagovaranjem na prelazak na neku "bolju" tarifu od one koju trenutno koristiš. Pod navodnicima bolju jer je oni sami uljepšaju u pričama nego što je zaista takva. Cijene im stvarno mogu biti duplo manje nego što ima piše u cjeniku, a onda se te cijene nekim čudom povećaju kada bude sve gotovo. Da li je to njihova politika općenito ili samo politika pojedinaca koji se bore za veću proviziju, ne znam, ali znam da se moraš dobro oboružati informacijama kada god odeš tamo kod njih i moraš znati što točno želiš jer naivni lako mogu završiti na nekoj od usluga koju baš i ne žele imati. Recimo, htjela sam saznati dodatne informacije o jednoj usluzi koju su imali na akciji i uz sve što mi je gospođa lijepo izreferirala što treba znati napomenula mi je da ta akcija vrijedi još dva dana pa neka se požurim sa odlukom, a kasnije sam još morala istraživati i vidjeti da ta akcija zapravo traje neograničeno. Uz to još mi je ponudila neke dodatne usluge i bila je toliko uporna i uvjeravala me da je to baš za mene. Koliko su samo neki uvjereni da te poznaju da je to nevjerojatno, a vidjeli su te svega par minuta.... Čovjek im očito mora puno objašnjavati dok ne shvate da ti uopće ne želiš neku uslugu jer ti zaista ne treba i nemaš je vremena, a ni želje koristiti. Uz to te još neki agenti uporno nazivaju u neugodno vrijeme, a tebi se to uopće ne da slušati jer imaš pametnijeg posla. U zadnje vrijeme sve mi više opterećenja stvaraju i dodatne funkcije na pametnom mobitelu jer ih pola ne koristim, a kamoli da još počnem i koristiti dodatne usluge...

Nezahvalan je ponekada posao tih operatera, stvarno nezahvalan... lud

Oznake: telekomunikacijske usluge

07.02.2018. u 13:29 • 16 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.02.2018.

Šutnja



Šutnja se obično doživljava kao neznanje. Ako želiš ispasti pametan, moraš pričati. Nema veze ako nemaš ništa pametno za reći, moraš pričati. Postoje te neke situacije u životu kada je najbolje šutjeti i promatrati, a kad šutiš i promatraš, biraš riječi koje ćeš izreći. I opet nije dobro. Nije sve što nam padne na pamet pametno.

Da li je šutnja zaista znak gluposti?

Oznake: šutnja

04.02.2018. u 13:03 • 21 KomentaraPrint#

petak, 02.02.2018.

Dvije-tri o slobodi



"U potpuno razumnom svijetu, ludilo je jedina sloboda." James Graham Ballard

Po ne znam koji mjesec po redu čitam rasprave o onoj Istanbulskoj konvenciji... Kada god dođu na red takve ideološke rasprave, odmah znaš kako rasprave počinju i završavaju. Očito je da će uvijek biti dvije strane, to je neminovno. Sad je problem što u toj konvenciji rod se definira kao "društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce". U redu, slažem se da ne bi trebao stajati pojam roda niti ono u pravom naslovu konvencije izričito "...borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja". Nasilje je nasilje, a nasilje kao nasilje se događa u raznim kombinacijama. Niti je muško pravo muško ako digne ruku na ženu, pa i neutralno ako baš hoćete, jaki ljudi nisu jaki ako izvrše neku vrstu agresije nad drugom osobom. To su samo kukavice koje imaju problema sa samim sobom.

Društvo kao takvo samo po sebi već ima pretpostavke o ponašanju, ulogama i aktivnostima koje lako pripisuju ženama i muškarcima. Tko odstupa od tih pretpostavki, obično ga se gleda kao nekoga tko je drugačiji od drugih tj. ako se ne ponaša u skladu sa svojim spolom, onda je poremećen. Žena koja se ne šminka i radi poslove koje inače rade isključivo muškarci je već pomalo čudna, a da ne govorim o onim ekstremnijim primjerima. Nedavno sam slušala intervju sa Željkom Markić u kojem je izjavila da su homoseksulni ljudi izrazito skloni depresiji i nezadovoljstvu svojim životom. Svaka strana vuče na svoju stranu i bira istraživanja koja potvrđuju njihova stajališta, pa tako i ona dosta voli gledati takva istraživanja. Isto kao što jedna strana se često voli igrati znanstvenika i tražiti malo dublje razloge zašto neki pojedinci odstupaju od uobičajnih očekivanja. Da, "drugačiji" ljudi su često skloni depresiji, ali zbog čega? U društvu koje ima strogo definirane kriterije i očekivanja od pripadnika tog istog društva, svako odstupanje se kažnjava osudom, sramoćenjem, ismijavanjem... I sve se to događa ne bi li se takav pojedinac vratio u "normalno stanje". Osobno sam doživjela puno neugodnosti zbog pojedinaca koji su bili puni pretpostavki. A kad se ponašaš u skladu s pretpostavkama, onda je to sve samo ne razumno ponašanje. To su bila toliko bedasta ponašanja da ti pojedinci koji su se tako ponašali od svojih uvjerenja da su u pravu nisu zapravo vidjeli besmislenost svojih ponašanja. U pravu bi bili zato jer kod sebe imaju te normalne okvire života. Od toga da ti razvedeni ljudi debelo sole pamet o pravilnosti odnosa (i to ne samo jedan nego njih osam) do onih ekstremnijih slučajeva koje me je sram spominjati zbog tolike bezveznosti situacija...

Tko je pozvan da definira što je to "normalnost"? Neka biologije i ostalih znanosti, neka se bave proučavanjima i istraživanjima... No kad neki ljudi postanu "znanstvenici", onda je to vrlo opasno. Nije problem živjeti život na svoj način i ne obazirati se okolo, ali je problem kad se moraš susretati sa puno ljudi i kad ti ljudi imaju očekivanja o tebi i tvom životu. Kao i to da je problem što drugi ljudi olako odbacuju iz društva ljude koji su malo drugačiji po određenim kriterijima. Postoji previše ljudi kojima je tuđi život od izuzetne važnosti. Postoji puno ljudi koji rado sude drugima, a malo onih koji te pitaju što ti zaista želiš i kako želiš živjeti. I ono što sam bila spomenula prije par postova... kada te ne zanimaju detalji u životima drugih, odmah te se označava kao nekoga tko je nezainteresiran za ljude. Itekako postoji granica interesa za tuđe živote. Samo što često mnogi ljudi misle da te granice završavaju u tuđim spavaćim sobama. Život kao takav nije nekakav popis po kojem treba živjeti, nego osjećaj koji te vodi kroz njega. I ako živiš po tom svom osjećaju, onda doživiš pravu slobodu. I drugi nemaju što propitkivati tvoju slobodu sve dok ih ne ugrožavaš svojom slobodom. A opet mnogi misle kako ih ugrožavaš samo ako nešto čuju, vide i osjete kod tebe bez pravog doticaja sa njihovom slobodom.

Oznake: sloboda života

02.02.2018. u 10:33 • 19 KomentaraPrint#


< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

pozitivka103@gmail.com

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

-Robert Frost-

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se