Pozitivka

srijeda, 25.04.2018.

Sebičnost



Zašto su ljudi ponekada tako sebični? Očekuju da se ponašaš poput njih, a tebe nitko ništa ne pita. Na kraju ispadne da je kriv onaj koji misli drugačije, a ne onaj koji ne zna prihvaćati drugačije. Osjećaš se kao neki idiot koji je kriv za praktički ništa. Sretnem danas poznanicu koja me pita da li sam udana, odgovorim joj da ne (nisam dalje objašnjavala, valjda zato jer je bilo malo ljudi, haha), a ona će meni "pa što čekaš?". I nije bila jedina, događalo mi se to i prije. Ok, ne znam samo da li je to bilo sarkastično pitanje jer ona nešto zna pa želi da se osjetim poniženo jer nisam kao i većina mojih vršnjaka ili je to bilo automatsko pitanje koje se pita "reda radi"... Uglavnom, nisam znala da moramo obavljati neke stvari po defaultu do određenih godina. Ne krivim je, ako se ti hoćeš udati, udaj se, ali zašto i ja moram raditi stvari koje rade drugi? U našem društvu se uopće ne cijeni onaj koji misli svojom glavom. Svi moraju biti poput nekih robota, ovaca i tome slično. A kako se ponaša prema onima koji misle drugačije, da i ne pričam. Ili ih se omalovažava i vrijeđa ili ih se ismijava osobno ili podvrgava izrugivanju okolo naokolo. Ljudi koji ispunjavaju određene norme u društvu smatraju da se mogu ponašati bilo kako pa i biti bezobrazni. Onaj koji nameće svoje da se tako i drugi moraju ponašati jer on ipak zna kako se ponaša, gurne te u te "ispravne" obrasce ponašanja, a ti se ne snalaziš u tome jer se jednostavno ne nalaziš u tome pa ti se sa strane smije kolika si neznalica. One face u društvu ne bi bile face da nisu najgalsniji i to u onome što je poželjno kod većine. Upravo takve face se ponašaju s velikom dozom bezobrazluka prema onima koji nisu poput njih... Pa se pitaš kako takvi mogu postati popularni i obožavani u društvu i očekuju da se ugledaš na njih....Da li je to ogledalo tog društva ili samo "snalažljivost" pojedinca?

Oznake: sebičnost

25.04.2018. u 15:28 • 22 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.04.2018.

U opuštenom tonu...



Radio slušam kada god stignem, a to je vrlo često jer mi je uz glazbu bilo što lakše raditi, pa čak i čitati. Kao strastvenoj slušateljici glazbe, za oko mi je upala vijest da će se uskoro početi emitirati nova radio stanica s isključivo narodnjačkom glazbom. Tko voli, neka izvoli.... nikada nisam razumijela što to ima privlačno u tzv. cajkama, da li su to riječi, melodija ili nešto treće... No lagala bih kad bih rekla da nisam čula par dobrih pjesama koje su mi odmah ušle u uši. Činjenica je da se kod nas cajke dobro prodaju, ako će to pomoći u prihodima jedne tvrtke koja je pokušala sa jednom potpuno drugačijom stanicom (Laganini), neka. Čak nisu ni puštali puno reklama što je za svaku pohvalu, teško je danas naći neki program koji nema toliko reklama i puno priče voditelja koji isforsirano žele postati duhoviti. A tek da ne govorim o repriziranim puštanjima glazbe toliko da točno znaš u kojem dijelu dana će biti koja pjesma. Da preusmjere prihode od tih silnih reklama na nabavu više pjesama, svaki program bi bilo opuštenije slušati... pjeva

Oznake: radio, glazba

22.04.2018. u 14:03 • 15 KomentaraPrint#

utorak, 17.04.2018.

Lisica i roda (Ezop)



Mudra i lukava teta lija sprijateljila se nekako s rodom, pa ju je pozvala u goste. Kada je roda došla lisici, stavi ova preda nju u plosnatu pladnju slatke kaše što ju je razmazala po tanjuru. Roda videći da ne može iz takova plitka pladnja jesti, učini se kao da nije ni opazila te lisičine šale i pogrde, pa je zamoli da i ona dođe njoj što prije na gozbu, gdje će je gospodski podvoriti. Lisica je mislila, da će se roda osvetiti, pa nije htjela poziva primiti. No roda ne htjede odustati i lisica napokon obeća. U određeno vrijeme dođe zbilja lija rodi. Roda postavi preda nju u jednoj dugovratoj posudi lijepa i tečna mesa. »Ugledaj se u mene,« poviče roda, »pa jedi kao kod svoje kuće,« i posrče također sve sama svojim dugim kljunom, ali lisica ne mogaše iz uske posude ama baš ništa izvući, već je samo zlovoljno gledala kako je roda izvlačila komadić po komadić
.
Roda je smijući gledala liju kako se zlovoljno na svojoj stolici okreće, pa joj reče: »Nemoj se, prijateljice, ljutiti! Ja se po tebi ravnam i vladam, pa te tako častim kako si i ti mene počastila.«

Pouka: Kako tko komu plaća,
Tako se i njemu vraća

Ovo me knjiga znala zabavljati dok sam bila malo dijete, a onda kada porasteš skužiš koliko je sve to skupa ozbiljno. Naravno da se dobro dobrim vraća, no ipak malo previše ljudi za svoje loše ponašanje očekuje tvoje dobro... lud

Oznake: prijateljstvo

17.04.2018. u 11:07 • 23 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.04.2018.

Nedjelja



Nedjelja - dan odmora, napokon vrijeme za sebe, opuštanje, sunčan dan, duge šetnje, bicikliranje, slušanje glazbe, čitanje knjige, kava s najdražom prijateljicom....


Nisam vjernica, ali ti ponekada padne pitanje kada si već u tome... zaslužuju li svi takav dan i barem malo poštenog vremena za sebe? Neprocjenjivo...

Oznake: nedjelja

15.04.2018. u 09:23 • 25 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.04.2018.

Pretpostavke



Zašto se ljudi sve više vole razgovarati i ponašati na temelju pretpostavki? Pretpostavke su često najgori neprijatelj svakog međuljudskog odnosa. Otuda mnogi problemi. Ako ne poznaju neku osobu, umjesto da je upoznaju i saznaju sve činjenice o njoj, ljudi će radije tumačiti istinu o njoj na svoj način. A kada se ljudi ponašaju u skladu s pretpostavkama prema drugoj osobi, nerijetko će uprskati odnose s njom. Nije rijedak slučaj da kasnije saznaju drugačiju istinu o njoj nego što su mislili pa idu popravljati već učinjenu štetu. Jedna blogerica u komentarima prošlog posta je spomenula situaciju širenja priča okolo o tebi nekih osoba koje te ne poznaju na temelju njihovih lažnih pretpostavki o tebi. Dobro, čak se i ne čudim toliko osobama koje tako nešto rade, postoje te neke osobe koje vole pažnju na sebe preusmjeriti lažnim pričama o drugome da one okolo ispadnu bolje u očima drugih (iako je pitanje da li su zaista bolje kada tako nešto rade?). Pravo je čuđenje prema nepoznatim osobama koje nasjednu na priče o osobama koje ne poznaju.

Ili ono... koliko puta doneseš krivu odluku na temelju svojih pretpostavki? Pretpostavke kao pretpostavke su najčešće netočne, a uvijek volimo unaprijed donositi svoj stav o nečemu. I onda budeš u tome neko vrijeme pa shvatiš kako to zapravo i nije za tebe. Sreća tvoja ako uspiješ to popraviti na vrijeme.

Naša istina ne mora biti i tuđa istina, a volimo misliti kako jest. Ljudi više vole čuti ono što žele, a manje ono što je zapravo istina. Pa je lakše baratati pretpostavkama. A onda pak dolazimo do pitanja zašto ljudi ne vole imati odgovore? O drugome, sebi... svejedno...

Oznake: Pretpostavke

12.04.2018. u 14:35 • 22 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.04.2018.

Forma i sadržaj



Ponekada je teško ostati imun na neke stvari koje se događaju oko tebe, teško ih je ne prokomentirati i tako formirati svoje mišljenje... Najnovije je ovo sa nejednakošću braka i izvanbračne zajednice. Kao, navodne najave pa opovrgavanje... Nema veze ovo sa ideologijom, nego je to više problem ljudskosti. Svako postavljanje nekih stvari pa samim time osoba u prvi plan, a guranje ostalih stvari kao sporedno ne može voditi ničemu dobrome. Danas je važna forma, važno je tko je s kim, u kakvim kombinacijama, a što se događa iza toga, to je najmanja briga. Što uopće fali ljudima kojima nije sve u papiru, a kamoli formi? Onda vam se zato uporno iščuđavam razvedenim ljudima koji me žele uporno naučiti kakva je vrsta odnosa najvažnija i nikako da mi te packe već jednom uđu u glavu. Ruku na srce, danas je bolje vidjeti ispravnu formu s lošim sadržajem nego lošu formu sa dobrim sadržajem. U prijevodu, to vam znači, da moj "način života" je uvijek pod povećalom, a kada treba osuditi npr. muža koji tuče ženu pred djecom, onda ni upola takvih kritika. To je kao privatna stvar. Stvarno ne osuđujem nikoga, neka drugi vjeruju u ono u što žele vjerovati ili ne žele, svejedno, ali čemu pravljenje nejednakosti?

Svakome bi trebalo biti jasno da su ljudi različiti i kao takve bi ih trebalo poštovati. Stvar je u tome da kad imate takvu nejednakost u društvu, onda se dogodi da si neki pojedinci uzimaju za pravo da se ponašaju kao da si nekakvo "smeće", a ne osoba sa minimumom ljudskog dostojanstva. I sve to samo iz razloga zato što su u "pravoj skupini". Da li je to zaista pravi cilj? Važnije je ograničavanje prava jer ako se dopusti jednim neprirodnim pojavama njihova prava, onda će u budućnosti i neke druge neprirodne pojave biti sasvim normalne. Mislim na one priče o pedofiliji, zoofiliji i ostalim -filijama... Jednom prilikom sam vrtila programe i došla do Laudato TV gdje i oni imaju jednu emisiju u kojoj ismijavaju ono što ne razumiju, pa je bio tako jedan skeč u tom smjeru gdje jedan dečko se žali drugom dečku koji glumi novinara kako mu ne daju prava da se oženi sa svojom ljubavi. A ta ljubav nije bio treći dečko koji glumi čovjeka nego je to bio onaj nadvožnjak u Zagrebu pored Autobusnog kolodvora (kako se ta -filija izgovara, tko će ga znati). Meni je taj skeč bio neobično smiješan, ali ne zbog toga jer sam nekim čudom shvatila koliko sam nerazmna jer se ne uklapam u taj mentalni sklop nego zbog činjenice da nasuprot ne stoji odraslo ljudsko biće koje samostalno može odlučivati nego neka građevina u Zagrebu koju vidim nekoliko puta mjesečno.

Pa se nakon svega pitam, hoće li netko shvatiti da privatne stvari ne trebaju biti napisane u obliku zakona i drugih akata ili zapisa nego u čovjekovom srcu ili će još proteći puno godina dok se neke stvari osvijeste pa tek onda pokrenu?

Oznake: Sadržaj, forma

08.04.2018. u 14:26 • 22 KomentaraPrint#

petak, 06.04.2018.

Događa se....



U zadnje vrijeme nemam dovoljno kvalitetnog vremena za sebe, česće i duže pisanje bloga (nadam se da se vidi wink), a kamoli za čitanje vijesti i znanje o događajima oko sebe. Uhvatila sam malo vremena danas... loše političke odluke, krivi potezi, crna kronika, sirovi senzacionalizam... ima li što pozitivno ondje? Ponekada me sram u kakvom društvu živim, da se razumijemo, nisam ni ja savršena.... Zbog svega toga mi je i neugodno ulaziti ovdje u ideološke rasprave, već su postale predvidljive i dosadne. Prije par godina je išla jedna TV emisija (sad se ne mogu sjetiti naziva) gdje su zatvorili poznate osoba na tjedan dana pa im na kraju čitali aktualne vijesti i oni su morali pogađati da li je to točno ili ne. Ako nisi u toku s aktualnostima, onda si neznalica, ako jesi, onda si...ma dovršite... Znati ili ne znati, pitanje je sad?

Oznake: novine, Vijesti

06.04.2018. u 11:25 • 16 KomentaraPrint#


< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

pozitivka103@gmail.com

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
George B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Georg W. F. Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Albert Einstein

"Lijepo je misliti, još ljepše znati, a najljepše promatrati."
Johann W. von Goethe

"Onaj koji doista voli, voli u tišini: u djelima, a nikada u riječima."
Carlos Ruiz Zafon

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se