|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
trabunjat ću o svemu i svakome po malo
-lav sam po horoskopu
-bavim se rukometom; golmanica sam-br 12!
-obožavam rukomet, skijanje i nogomet
-Barcelona je klub koji obožavam, što se tiče nogometa i rukometa
-najgradovi su mi Cannes, Monaco i Monte Carlo, dobro i Barcelona
-a gradić u kojem ja obitavam se zove Karlovac
--a četvrt se zove REPUBLIKA OF RAKOVAC
You Are Sunshine 
Soothing and calm
You are often held up by others as the ideal
But too much of you, and they'll get burned
You are best known for: your warmth
Your dominant state: connecting
Ljudi koji su u mojem životu sve- Moja LJubav, Sanja. Nana, Sara.... Volim vas!
Kolko vas ima, jebote kolko va
Free Website Counter
everybody's fool
moja mucica
Apokalipsa
Anonimna mala brineta :)
Penny
posebno djevojče
Čikita
Valida
Zanimljiv blogić
Banijanac
Klodica
Rudlava mala
Kirshna
Penellope
Šojatica
Tena
Mrkvica
Plava je-pa što onda??? 
Rafy 
Vrag s licem anđela
Rea 
Tina
Sjećanja
Stare ruže na stolu stoje,
Nepročitane stranice knjige
mjesece broje...
Moja sjećanja...
U ormaru još je stari poklon,
Ona prazna rama.
Čeka tvoju sliku,
A ja još uvijek sama!
Čekam sjećanja...
Kao uveli cvijet s kojeg
zadnja latica pada,
Kao tužna priča
koja nema kraja...
Sjećanja...
Kao proljetna kiša,
Kao magla u noći,
Čekam, gledam...
Hoćeš li doći?
Ostaju mi sjećanja...
Ostavljena sam ovdje,
Da te volim.
Dok me bude,
Dok postojim...
GOTOVO JE....
Sutra će možda biti kasno!
Kasno za nas, kasno za sve...
Sutra kad se probudiš
možda shvatiš kako je kad sve izgubiš!
Smeđe oči moje više nisu tvoje;
Sve si izgubio, izdao me...
Povratka nema!
Sutra...kad sjetiš me se bit će kasno,
kasno za nas, kasno za sve!
Sutra kad zaspiš, sjeti se mene...
Zamisli topli dodir i reci tiho: "Gotovo je!"
ODLAZIM
Neću više slušat priče tvoje
danas odlazim!
Ostavljam te!
Shvati, gotovo je..
Svaki dan nova laž
Zar misliš da je lako?
Zar misliš da je lako
voljeti i trpiti?
Ne, nije...
Za mene više nije!
Odlazim, idem,
gdje nećeš me naći!
Neću, ne želim te više,
više kraj sebe!
Svaki dan nova bol!
Svaki dan novo opravdanje!
Zar misliš da je lako?
Nije... odlazim!
Hari Mata Hari - Lejla
Niz polje vjetar miriše
i bol me prati kao sjena
da l' negdje za mnom uzdišeš
gdje si od mene sakrivena
U kosu stavi ruzmarin
i jedan cvijet kraj sadrvana
Lejla, zar bi mogla ti
drugog voljeti
Golube, moj golube
nosi joj suze mjesto pjesme
Ako te sutra zaprose
znaj tamo neću biti ja
lako se tuge oproste
al' samo ljubav nikada
zar bi mogla ti drugog voljeti
Golube, moj golube
nosi joj suze mjesto pjesme
ja odlazim k'o da sam kriv
što voljeh onu koju ne smijem
GLEDAM U DALJINU
Gledam u daljinu i smijem se.
Smijem se od sreće.
Ono što je daleko, čini
se itekako blizu.
Ono što je drugima nestvarno,
meni je stvarno.
Kad drugi plaču, ja se smijem.
Gledam u daljinu i smijem se.
Smijem se nesreći u lice,
smijem se tuzi.
Smijem se prošlosti!
Gledam u daljinu i smijem se..
Da, sretna sam...
Smijem se...
Smijem se...
U daljini sam i smijem se!
VOLIM TE
Ako sutra moje oči se ne otvore
Ako ne stignem reći ti sve
Znaj da volim te!
Ako me nova zora ne probudi,
Poslušaj što će reći ti ljudi:
"Zauvijek u srcu nosit će te
Voljeti nikad prestati neće!"
Ako za mene sutra ne svane,
Ako ne ugledam bjelinu dana,
Bijelu ružu baci na lijes,
Nemoj skriti suze, tužna sam i ja
Što Bog me uze...
Poljubi ružu k'o što bi mene,
Ne dopusti da naša ljubav uvene.
Iako me nema,iako nisam tu,
Zamisli me u svom naručju.
Jer, ako sutra nikad ne svane,
Ako moje oči se ne otvore,
Ako ne stignem reći ti sve,
Znaj, VOLIM TE!
P Playful E Excellent T Tame R Relaxing A Amorous
Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com
Da se bar mogu probuditi.... Da... Žalosno, ali završen je još jedan život. 
Nisam bila obožavateljica Toše Proeskog, znam tek pokoju pjesmu, ali jako me rastužila vijet o pogibelji. Strašno. Tgođušan dečko, iznimnog glasa, na vrhu karijere i onda bum-sa 170km/h u smrt. Piše se po novinama da je lik koji je vozio bio prijatelj od Toše, ali svejedno smatram da je kriv. Iskreno, ne znam što se točno dogodilo jer nisam imala srca čitati članke jer bi počela cmoljit ko dijete, ali vozit 170 na našim cestama je užas. Još pogotovo kada voziš još dvje ljudi sa sobom. Strašno. Mogu si misliti kako se on sada osjeća. 
Morala sam napisati koju o Toši, jer sam jednostvano imala želju i jer sam upotrijebila njegove riječi pjesme kako bi opisala svoje stanje trenutno.
Krenut ću se malo izjasnit što me tišti. Nisam baš presretna ovih dana. Krenut ću sasvim nevezano za ovaj dio posta.
Neke je stvari najbolje zakopati u sebi. Mislite? To sam čula par puta. A to i radim. Ja sam uvijek za neke stvari hrabra samo doma. Borim se ja za sebe i vani, ali ne takvim intezitetom kao kod kuće. Kod kuće razmišljam o raznim situacijama i pokušavam si predočiti kako bi izvela tu pojednimu situaciju, a onda kada se nađem u istoj vani, manja sam od makocog zrna. Ne dam se zajebavat previše, ali opet dosta stvari prešutim. Zakopavam u sebi. Ima osoba kojima bi tako puno stvari htjela reći, ali nemam srca. Mrzim licemjerje i laž. MRZIM! Mrzim kad se neke osobe vrijeđaju zbog gluposti. A onda zbog te osobe jer je uvrijeđena strada cijela ekipa. Nije fer. Ako svi trpimo sranja, trpi i ti. Svi smo u istim govnima. Najlakše je odustati jel da? Najlakše je zajebat ekipu i onda se za dva dana vratit kao da ništa nije bilo? Ja preko toga ne mogu prijeći. Nije uopće bitno o čemu i kome se radi, ali morala sam se malo izjadati. Nije fer!
Pitanje. Trebam li zakopati jedno prijateljstvo koje mi puno znači? A od njega je sada ostalo gotovo ništa? Imam osjećaj da ga zakapam polagano. Umorna sam već. Jako sam umorna i žao mi je. Ne mogu i neda mi se borit za prijateljstvo kad imam osjećaj da drugoj strani uopće nije stalo. Sjebano je to sve. Jako. I žao mi je. Plače mi se od muke. Znate kad dijelite par godina sve svoje trenutke s osobom i onda vam ona najednom kao okrene leđa. Vjerojatno vas se dosta našlo u takvoj situaciji koliko čitam po blogovima, ali uvijek sam mislila da se neće meni dogoditi. Ali eto, događa se. a znate što je najžalosnije? U tom prijateljstvu nikada nije postojala svađa. Možda male razmjerice kojima bi se odma nakon toga smijale, ali nikada svađa. A sada, ni ne razgovaramo praktički. To valjda tako ide nakon nekog vremena. Možda kad se nađe dečko? Ne znam. Imam i ja dečka. I izlazila sam van. Sada nešto rijeđe, jer mi se stvarno neda. Neda mi se izać van a da budem trijezna, a neda mi se pit. Ali možda bi i trebala, možda naiđem na neko novo prijateljstvo koje nežu morat zakopavati. Žao mi je, ali tako je. Ja uvijek nađem vremena za neke ljude, a kad ti ljudi nemaju za mene vremna onda što više reći... Priznajem, jednu stvar. Jedino sam zanemarila svoju ljubicu, Saru. I žao mi je. Morat ću to popravit. Obećajem. Časna riječ! Love you Sara! I nemoj me sada popljuvati 
