|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
trabunjat ću o svemu i svakome po malo
-lav sam po horoskopu
-bavim se rukometom; golmanica sam-br 12!
-obožavam rukomet, skijanje i nogomet
-Barcelona je klub koji obožavam, što se tiče nogometa i rukometa
-najgradovi su mi Cannes, Monaco i Monte Carlo, dobro i Barcelona
-a gradić u kojem ja obitavam se zove Karlovac
--a četvrt se zove REPUBLIKA OF RAKOVAC
You Are Sunshine 
Soothing and calm
You are often held up by others as the ideal
But too much of you, and they'll get burned
You are best known for: your warmth
Your dominant state: connecting
Ljudi koji su u mojem životu sve- Moja LJubav, Sanja. Nana, Sara.... Volim vas!
Kolko vas ima, jebote kolko va
Free Website Counter
everybody's fool
moja mucica
Apokalipsa
Anonimna mala brineta :)
Penny
posebno djevojče
Čikita
Valida
Zanimljiv blogić
Banijanac
Klodica
Rudlava mala
Kirshna
Penellope
Šojatica
Tena
Mrkvica
Plava je-pa što onda??? 
Rafy 
Vrag s licem anđela
Rea 
Tina
Sjećanja
Stare ruže na stolu stoje,
Nepročitane stranice knjige
mjesece broje...
Moja sjećanja...
U ormaru još je stari poklon,
Ona prazna rama.
Čeka tvoju sliku,
A ja još uvijek sama!
Čekam sjećanja...
Kao uveli cvijet s kojeg
zadnja latica pada,
Kao tužna priča
koja nema kraja...
Sjećanja...
Kao proljetna kiša,
Kao magla u noći,
Čekam, gledam...
Hoćeš li doći?
Ostaju mi sjećanja...
Ostavljena sam ovdje,
Da te volim.
Dok me bude,
Dok postojim...
GOTOVO JE....
Sutra će možda biti kasno!
Kasno za nas, kasno za sve...
Sutra kad se probudiš
možda shvatiš kako je kad sve izgubiš!
Smeđe oči moje više nisu tvoje;
Sve si izgubio, izdao me...
Povratka nema!
Sutra...kad sjetiš me se bit će kasno,
kasno za nas, kasno za sve!
Sutra kad zaspiš, sjeti se mene...
Zamisli topli dodir i reci tiho: "Gotovo je!"
ODLAZIM
Neću više slušat priče tvoje
danas odlazim!
Ostavljam te!
Shvati, gotovo je..
Svaki dan nova laž
Zar misliš da je lako?
Zar misliš da je lako
voljeti i trpiti?
Ne, nije...
Za mene više nije!
Odlazim, idem,
gdje nećeš me naći!
Neću, ne želim te više,
više kraj sebe!
Svaki dan nova bol!
Svaki dan novo opravdanje!
Zar misliš da je lako?
Nije... odlazim!
Hari Mata Hari - Lejla
Niz polje vjetar miriše
i bol me prati kao sjena
da l' negdje za mnom uzdišeš
gdje si od mene sakrivena
U kosu stavi ruzmarin
i jedan cvijet kraj sadrvana
Lejla, zar bi mogla ti
drugog voljeti
Golube, moj golube
nosi joj suze mjesto pjesme
Ako te sutra zaprose
znaj tamo neću biti ja
lako se tuge oproste
al' samo ljubav nikada
zar bi mogla ti drugog voljeti
Golube, moj golube
nosi joj suze mjesto pjesme
ja odlazim k'o da sam kriv
što voljeh onu koju ne smijem
GLEDAM U DALJINU
Gledam u daljinu i smijem se.
Smijem se od sreće.
Ono što je daleko, čini
se itekako blizu.
Ono što je drugima nestvarno,
meni je stvarno.
Kad drugi plaču, ja se smijem.
Gledam u daljinu i smijem se.
Smijem se nesreći u lice,
smijem se tuzi.
Smijem se prošlosti!
Gledam u daljinu i smijem se..
Da, sretna sam...
Smijem se...
Smijem se...
U daljini sam i smijem se!
VOLIM TE
Ako sutra moje oči se ne otvore
Ako ne stignem reći ti sve
Znaj da volim te!
Ako me nova zora ne probudi,
Poslušaj što će reći ti ljudi:
"Zauvijek u srcu nosit će te
Voljeti nikad prestati neće!"
Ako za mene sutra ne svane,
Ako ne ugledam bjelinu dana,
Bijelu ružu baci na lijes,
Nemoj skriti suze, tužna sam i ja
Što Bog me uze...
Poljubi ružu k'o što bi mene,
Ne dopusti da naša ljubav uvene.
Iako me nema,iako nisam tu,
Zamisli me u svom naručju.
Jer, ako sutra nikad ne svane,
Ako moje oči se ne otvore,
Ako ne stignem reći ti sve,
Znaj, VOLIM TE!
P Playful E Excellent T Tame R Relaxing A Amorous
Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com
Pozdraf ljudovi. Čekala sam današnji dan pa da napišem novi post. Ima par novosti i događaja, ali već tradicionalno pišem ost 22. u mjesecu pa će tako biti i sada. Prvo ću počet s jednim malim događajem. Uz što je usko vezan naslov mog posta. Doslovno za ovaj čin vrijedi prvi put-zadnji i nikad više.
Naime, da ne odugovlačim... U školi je u utorak bilo davanje krvi. I naravno, kud i svi, tud i mali Mujo. A taj mali Mujo bi bila moja malenkost. Idem i ja dat krv. 
Kaj, niš stašno. E ubrzo sam se uvjerila u suprotno. Užas. Ali slijedi pričica. Prvo da nas namame su nam obećali 2 slobodna dana (što stoji jer smo ih i dobili). Prvi je bio odma u utorak,a drugi možemo koristiti kad hoćemo, samo da se test ne piše. Ja sam se odlučila ga iskoristiti sljedeći petak kada sam ujutro u školi jer ću praktički biti 4 dana doma. Produženi vikend. Što mi savršeno odgovara. No da se vratim na krv. I tako ja u 10 dođem tamo i vidim kako ljudi leže, uzima im se krv i ok, sve 5. malo me bila trta, ali pošto sam vidla kako je sa svima sve ok i ja sam se prestala bojat. Prvo su mi iz prsta vadili krv, odredili mi grupu, koliko željeza imam i kakav mi je tlak. To je sve bilo B.O! Tako se ja tamo legla i prikopčahu oni Muju i krv potekne iz vene. To nije strašno. Simpatičan je osjećaj gubljenja krvi. Onak osjećati kako vam se žila prazni a vi je punite svakim novim stiskom šake. Uglavnom uzeli mi 4 dl krvi (dečkima 5 dl). I meni sve ok. Ležim ja nekih 5 minuta i super. Vele oni meni tada da se kao još alo sjednem na stolicu i popim malo fante, jer ima šećera u njoj. I ok, Mujo pije fantu i nije mu ništa. Kad ono... zadnje čega se sjetih tada je bilo mrak pred očima i bespomoćna rečenica:”Ljudi meni se crni pred očima.” I bum! Mujo se našao u nesvijesti. Čudan osjećaj. Kad su me probudili iz nesjestice, u prvi mah sam imala osjećaj kao da sam zaspala. Čak sam i sanjala nešto (ili samo čula zvukove ljudi oko mene). Priča mi frendica da sam strašno izgledala kad sam se probudila. Sva sam bila bijela i samo sam oči izbečila van. Strašno! I onda mi je tako slabo bilo da to nije normalno. E onda sam nakon toga ležala još jedno pol sata i svi su već prošli praktički doma, jedino sam ja ostala ležat. I tada oni mene opet podignuše na stolicu i opet se ja za malo onesvijestim. Strašno. Nakon toga sam imala turu do Švarće i nazad. Uglavnom, cijela ova priča se odvijala do nekih pola 12. tada sam negdje došla doma. Spavala sam cijeli dan. I od tada sam umorna jako. Lagano se umaram. Još ću par dana pričekat, pa ako taj kronični umor ne prođe, morat ću Laziću proć. Jer ja sam inače hiperaktivna osoba, pa se ovak umorna ne osjećam dobro. Eto to vam jedan mj događaj. Tako da sam rekla da više ne dajem krv. Jedino ako će jednog dana trebat mužu i djetetu (a oni možda neće bit moja krvna grupa!).
Ajmo sad na malo vedrije stvari. Danas sam sva happy! Dragom i meni je danas pola godine veze. Pola godine. Ne mogu vjerovati. Super nam je i ako se ovak nastavi, mogli mi jako daleko dogurati. Nisam nikad bila ovak zaljubljena i sretna. I stvarno si želim jenu stvar-da tako i ostane. Super je kad nekkoga tako voliš da bi i život dala za njega. Pa čak i krv! Hehe.. Eto toliko ga volim, da bi i krv dala za njega i ponovno ako treba ovo sve prošla malo prije spomenuto.
I sad jedna mala odluka. Sljedeći tjedan ako Bog da se idem ošišati. Naravno, ne kratko (dosta mi je kratke kose u životu), nego samo malo promijenit friz. Imam viziju zurke u glavi, pa se nadam da će dobro ispasti. Ljudi čujemo se!! ostavite trag da ste bili ovdje na blogiću
