VJERA U BOGA I POGLAVNIKA SVOGA
15.07.2005., petak
Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske
 U Kraljevini Jugoslaviji prekinuta je tisućljetna nit hrvatske državnosti. Ukinut je Sabor. Nije se smjelo isticati hrvatsko znakovlje, itd. Cijeli hrvatski narod, u domovini i onaj izvan nje, imao je samo jednu jedinu misao: osloboditi se velikosrpskoga jarma i stvoriti samostalnu hrvatsku državu. To su znali i Nijemci i Talijani, pa su računali s time da bi Hrvatima trebalo dati autonomiju, i tako bi stvorili njima odanu domaću vlast. Najveću popularnost među Hrvatima u domovini imao je dr. Vladko Maček. U narodu uživao naziv vođe hrvatskoga naroda. Na drugu stranu, izvan domovine, najpoznatiji je bio Poglavnik Ustaškoga pokreta dr. Ante Pavelić. Mačekova politika bila je mirotvorna i demokratična. Smatrao je da se sve može postići mirno i diplomatski. Kao vođi hrvatskoga naroda Nijemci su mu ponudili vodstvo hrvatskog naroda u novoj hrvatskoj državi, nu Maček je zbog dva razloga odbio njemačku ponudu. Jedan je bio što nije vjerovao u konačnu pobjedu sila Osovine, a drugi je bio što nije želio biti na čelu vazalne države. Budući da je odstupio njemački kandidat, u Italiji je već dulje vrijeme djelovao i osnivao logore dr. Ante Pavelić, vođa ustaša. Njegova se politika uvelike razlikovala od Mačekove. On je bio sklon revolucionarnim metodama. Želio je pod svaku cijenu slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, u kojoj bi vlast imali samo Hrvati. Nijemci su ipak pristali poduprijeti kandidata iz Italije ali s rezervom. Pavelić je vrlo pomno pratio sve događaje u Kraljevini Jugoslaviji i bio je dobro pripremljen svaki tren, od kada je počeo napad na Jugoslaviju, sa svojim ustašama ući na hrvatski teritorij i preuzeti svu vlast. Povremeno je, preko talijanskog Radija, slao poruke hrvatskomu narodu i pripremao ga za veliki događaj, uspostavu slobodne Nezavisne Države Hrvatske, na cjelokupnu hrvatskom povijesnom teritoriju. U Hrvatskoj se u doba napada na Jugoslaviju nalazio Pavelićev izaslanik, umirovljeni austro-ugarski pukovnik Slavko Kvaternik. On je stvarao podlogu za Pavelićevo preuzimanje vlasti. Prve naznake uspostave hrvatske države već su se pokazale 8. travnja 1941. g. kada su hrvatski vojnici kraj Bjelovara otkazali poslušnost svojim zapovjednicima, Srbima, pa su ih razoružali i uhitili. Ti su vojnici tada otišli u Bjelovar i ondje se izjasnili za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Bjelovarski gradonačelnik pozvao je sve građane da svoje kuće ukrase hrvatskim zastavama, što su oni i učinili. Dana 10. travnja 1941. g. Kvaternik se nalazio u Zagrebu u svomu skloništu. Njemačka Druga armija okupljala se u Grazu, a 49. korpus preko Dravograda išao je prema Celju, 51. prema Maceljskom gorju, zapadno od Varaždina. Jedna tenkovska divizija ušla je kraj Barča u Jugoslaviju i razbila Slavonsku diviziju i istoga dana bez ikakva otpora ušla u Zagreb. U tim akcijama njemačku vojsku su potpomogli i ustaše. Kada je njemačka vojska, poslije podne, desetoga travnja ušla u Zagreb, pukovnik Slavko Kvaternik, u 16. sati, preko Radio-postaje Zagreb, u ime Poglavnika Ustaškoga pokreta, dr. Ante Pavelića, proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku ovim riječima: HRVATSKI NARODE! BOŽJA PROVIDNOST I VOLJA NAŠEG SAVEZNIKA, TE MUKOTRPNA I VIŠESTOLJETNA BORBA HRVATSKOG NARODA I VELIKA POŽRTVOVNOST NAŠEG POGLAVNIKA DR-a ANTE PAVELIĆA TE USTAŠKOG POKRETA U DOMOVINI I U INOZEMSTVU, ODREDILI SU DA DANAS PRED DAN USKRSNUĆA BOŽJEG SINA USKRSNE I NAŠA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA. POZIVAM SVE HRVATE, U KOJEM GOD ONI MJESTU BILI, A NAROČITO SVE ČASNIKE, DOČASNIKE I MOMČAD CJELOKUPNE ORUŽANE SILE I JAVNE SIGURNOSTI DA DRŽE NAJVEĆI RED I DA SVI S MJESTA PRIJAVE ZAPOVIJEDNIŠTVU ORUŽANIH SNAGA U ZAGREBU MJESTO GDJE SE NALAZE TE DA CIJELA ORUŽANA SNAGA SMJESTA POLOŽI ZAKLETVU VJERNOSTI NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ I NJENOM POGLAVNIKU. CJELOKUPNU VLAST I ZAPOVJEDNIŠTVO CJELOKUPNE ORUŽANE SILE PREUZEO SAM DANAS KAO OPUNOMOĆENIK POGLAVNIKA! BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI! |
- 10:46 - Komentari (32) - Isprintaj - #
01.07.2005., petak
Prvi dani Nezavisne Države Hrvatske
|
Kada je NDH proglašena, Poglavnik Ante Pavelić je još bio u Italiji, pa je trebalo uspostaviti privremenu vlast u državi do Poglavnikova dolaska, Slavko Kvaternik je kao Poglavnikov opunomoćenik imenovao Hrvatsko državno vodstvo 13. travnja 1941. g. koje se sastojalo od devet dužnosnika, a predsjednik mu je bio dr. Mile Budak. Dr. Pavelić krenuo je iz Italije u Zagreb već na dan proglašenja NDH. Pavelićeva je skupina stigla u Trst 11. travnja, oko 23. sata, i tu ju je svečano dočekala talijanska vlast. Odatle su preko Delnica i Duge Rese došli u Karlovac, gdje je Poglavnik držao govor hrvatskim vojnicima. Tu je održao sastanak s njemačkim i talijanskim predstavnicima a kasno uvečer, 14. travnja, pošao prema Zagrebu. U Zagreb je došao 15. travnja, rano jutri, ušao u Banske dvore i preuzeo vlast u novoj Hrvatskoj. Već sljedećega dana Pavelić je imenovao Vladu, sastavljenu od svojih najodanijih ljudi. Ta je vlada isti dan položila zakletvu. Zakletvi su prisustvovali rimokatolički svećenik Vilim Cecelj, zagrebački muftija Ismet ef. Muftić i evangelički biskupski vikar u Zagrebu Michael Backer. Za zapovjednika Hrvatske vojske Pavelić je imenovao pukovnika Slavka Kvaternika. Već prvih dana svoga postojanja Nezavisnu Državu Hrvatsku priznale su države članice Trojnoga pakta. Fašistička Italija pozdravila je osnivanje NDH, ali je Benita Mussolinija mučilo pitanje Dalmacije, jer je Italija smatrala da ima povijesno pravo na hrvatsku obalu. Dalmacija je postala kamen spoticaja između nove Hrvatske i fašističke Italije. Hitler je dao Mussoliniju odriješene ruke te je od Hrvatske digao ruke, dok se ne riješe granična pitanja s Italijom. Pavelić se tada našao u nimalo zavidnoj situaciji. Bilo mu je jasno da je stjeran u strahoviti škripac. U prijašnjim razgovorima s Duceom i u tim razgovorima s njegovim izaslanicima, Poglavnik je naslutio što mu Italija sprema. On je, preuzevši vlast u državi, u svoje ruke i na sebe stavio težak teret ustroja nove države. Hrvatska je doslovno u to doba bila bez ustrojene vojske, a ono vojnika što je imala bilo je vrlo malo. Poraženi srpski vojnici počeli su po hrvatskim selima sijati smrt, pa su se događali veliki pokolji. Prvi pokolji izvršeni su već 13., 14. i 15. travnja u Čapljini.Srbi koji su živjeli u Dalmaciji počeli su surađivati s Talijanima, a talijanski korpus u Dalmaciji potpomagao je četničke horde. Mussolini nije želio mnogo čekati pa je poslao svoje izaslanike k Poglavniku da od njega traže da se s njim sastane i riješe granična pitanja, prije svega misleći na Dalmaciju. |
- 10:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 ZA DOM SPREMNI USTAŠKA VOJNICA Iz samostalnih ustaških satnija i vodova koji su postrojeni od travnja do kraja ljeta, postupno je do kraja 1941. godine stvoreno 12 djelatnih bojni: 1. ustaška djelatna bojna, Sarajevo 2. ustaška djelatna bojna, Sarajevo 3. ustaška djelatna bojna, Brčko 4. ustaška djelatna bojna, Jasenovac 5. ustaška djelatna bojna, Glina 6. ustaška djelatna bojna, Bosanski Novi 7. ustaška djelatna bojna, Dvor na Uni 8. ustaška djelatna bojna, Banj Luka 9. ustaška djelatna bojna, Zagreb 10. ustaška djelatna bojna, Slunj 11. ustaška djelatna bojna, Vrginmost 12. ustaška djelatna bojna, Kostajnica  Početkom 1942. godine formirano je još bojni, pa je njihov ukupni broj pri formiranju zdrugova iznosio 38. Početkom 1942. godine pojedine bojne su grupirane u zdrugove. Tako je na primjer nastao Ličko-krbavski ustaški zdrug, a zatim su ljeti 1942. sve bojne uključene u četiri stajaća djelatna zdruga i to: I. ustaški stajaći zdrug, Sarajevo II. ustaški stajaći zdrug, Hrvatska Mitrovica III. ustaški stajaći zdrug, Karlovac IV. ustaški stajaći zdrug, Gospić Krajem 1942. godine iz Sarajevske ustaške pukovnije (poznate Crne Legije) nastao je V. ustaški stajaći zdrug, a zatim su stvarani novi, tako da je do kraja 1944. godine postojalo 19 stajaćih zdrugova. Njihov broj još je povećan nakon stvaranja Hrvatskih Oružanih Snaga 1. prosinca 1944. g. Formirani su i Poglavnikov Tjelesni Zdrug, Željeznička vojnica (kasniji Prometni zdrug), Pripremne bojne i Vojnica Njemačke narodne skupine. Postrojbeni pregled za Ustašku stajaću vojnicu sredinom 1944. godine: I. ustaški stajaći zdrug, Sarajevo II. ustaški stajaći zdrug, Donji Miholjac III. ustaški stajaći zdrug, Karlovac IV. ustaški stajaći zdrug, Gospić V. ustaški stajaći zdrug, Koprivnica VI. ustaški stajaći zdrug, Imotski VII. ustaški stajaći zdrug, Drniš VIII. ustaški stajaći zdrug, Kostajnica IX. ustaški stajaći zdrug, Mostar X. ustaški stajaći zdrug, Zagreb XI. ustaški stajaći zdrug, Sarajevo XII. ustaški stajaći zdrug, Tuzla XIII. ustaški stajaći zdrug, Vinkovci XIV. ustaški stajaći zdrug, Nova Gradiška XV. ustaški stajaći zdrug, Zabok XVI. ustaški stajaći zdrug, Brod XVII ustaški stajaći zdrug, Ogulin XVIII. ustaški stajaći zdrug, Otočac Zagrebački ustaški posadni zdrug, Zagreb  Prema Zakonskoj odredbi o Ustaškoj Vojnici od 17. srpnja 1942. godine Ustaška Vojnica je sastavni dio Oružanih snaga NDH. Prema toj odredbi Ustaška vojnica sastojala se od 9 dielova: 1. Stajaći djelatni zdrugovi 2. Poglavnikovi tjelesni zdrugovi 3. Prometni zdrugovi 4. Hrvatsko oružništvo 5. Redarstvena straža 6. Nadzorna služba 7. Ustaška učilišta 8. Ustaška priprema 9. Stegovni i kazneni sud Prema posebnim propisima u sklopu Ustaške vojnice nalazila se i Vojnica Njemačke narodne skupine (Einsatzstaffel). Ustaškom Vojnicom zapoviedalo je Zapovjedničtvo Ustaške Vojnice. Ove temeljne odredbe proširene su u Zakonskoj odredbi o ustrojstvu, novačenju i popuni Stajaće ustaške vojnice i o činovima, berivima i osobnim odnosima njezinih pripadnika od 3. kolovoza 1942. godine. Prema toj odredbi Ustaška Vojnica podieljena je na vrste i suvrste oružja, te na struke. Vrste uružja bile su: pješaštvo, oklopništvo, konjaništvo, topništvo i opkoparstvo. Suvrste oružja su bile su dojavništvo, samovozništvo, zdravstvo i sudstvo, a struke su bile opskrbna, upravna, tehnička, duhovnička i glazbenička. Ista odredba ozakonjuje novačenje mladih vojnih obveznika u Ustašku Vojnicu. Obvezno djelatno razdoblje trajalo je dvie godine kao i u Hrvatskom Domobranstvu. Služba u vojnici priznavala se kao i služba u domobranstvu. Krajem 1941. godine Ustaška Vojnica brojala je 15000, a krajem 1944. oko 76000 časnika, dočasnika i vojničara.  Neovisna Država Hrvatska -Kronologija događanja - Bitka za Vukovar - Operacija Raškelja - Operacija Orkan '91 - Operacija Otkos-10 - Operacija Vihor - Operacija Tigar - Operacija Čagalj - Operacija Maslenica - Operacija Medački džep - Operacija Bljesak - Operacija Ljeto-95 - Operacija Oluja - Operacija Maestral - Operacija Južni potez - Heroji rata - Ante Gotovina - Mirko Norac - Janko Bobetko - Miro Barešić Hrvatska je vlada proglasila neovisnost od Jugoslavije 1991. godine, a JNA, tada već potpuno u službi velikosrpskoga programa i pod kontrolom Slobodana Miloševića ju je pokušala prisilno zaustaviti i tako izazvala rat koji će kasnije postati poznat kao Domovinski rat. Mnogi hrvatski gradovi, pogotovo Vukovar i Dubrovnik, našli su se na udaru srpskih snaga. Hrvatski sabor je prekinuo sve preostale veze s Jugoslavijom 8. listopada iste godine Odlukom o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.  Civilno je stanovništvo masovno bježalo iz ratne zone: stotine tisuća Hrvata pobjegle su s graničnih područja sa Srbijom i Bosnom. Na mnogim je mjestima vojska prisilno istjerala stanovništvo (etničko čišćenje).Predsjednik Franjo Tuđman u Kninu, 1995.Vukovar, grad uz srpsku granicu, bio je posve uništen tijekom tromjesečne opsade, poznate kao Vukovarska bitka. Grad je krajem studenog 1991. godine pao u ruke JNA i paravojnih srpskih postrojbi koji su zatim smaknuli više od tisuću ljudi. Ipak, to je bio preokret u Domovinskom ratu. Strane su države počele priznavati Hrvatsku kao samostalnu državu, što je do kraja siječnja 1992. učinio veći dio svijeta. Došlo je razdoblje relativnog zatišja, a Ujedinjeni narodi su uvodili primirja između ukopanih neprijatelja. JNA se povukla iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, gdje je zatim počeo novi rat. Tijekom 1992. i 1993. godine Hrvatska je primila tisuće izbjeglica iz Bosne. Vojni sukobi u Hrvatskoj opet su planuli 1995. godine.  Početkom kolovoza Hrvatska je pokrenula operaciju Oluja i munjevito zauzela najveći dio Krajine, dok je srpsko stanovništvo masovno pobjeglo. Par mjeseci kasnije, Daytonski sporazum okončao je rat. Predsjednik Tuđman je umro krajem 1999., nakon čega je nastavljen ekonomski oporavak i obnova ratom uništenih područja. Hrvatska se učlanila u važne regionalne i međunarodne organizacije. U tijeku je postupak za pristup u Europsku Uniju. ALOJZIJE STEPINAC U hrvatskome narodu širio je duh zahvalnosti prema Bogu kroz pobožnosti nadoknade za grijehe psovke i pobačaja. Gorljivo je promicao pobožnost prema Euharistiji govoreći često: "Onome tko se drži Isusa, sve biva lako!" Iskazivao je sinovsku odanost prema Bogorodici. Znakovite su njegove riječi: "Ja vjerujem da će se Rusija obratiti i kip Bogorodice da će stajati na Kremlju!", a izraz su njegove čvrste vjere u Božju pobjedu na Marijin zagovor. Tu je vjeru krijepio moleći dnevno sva otajstva krunice.Iz njegove predanosti u volju Božju bijaše vidljivo kako životnu snagu i nauk crpi iz Biblije. Do te je mjere bio uronjen u sv. Pismo da je sva zbivanja prosuđivao na temelju Objave i u svjetlu Božje Providnosti. utirao je u Crkvi u Hrvata put k biblijskim izvorima propovijedanja i katehizacije. Živio je od Božje riječi i njome nadahnut hrabrio druge na popravak života i evanđeosko poimanje rodoljublja. To ga je približilo njegovim vjernicima do te mjere da je Crkva u Hrvata živjela njegovim uvjerenjem, prihvatila njegov stav i jačala se njegovom vjerom.U svakom je političkom sustavu branio slobodu i nadnaravno podrijetlo Katoličke crkve. Kada zbog vjernosti savjesti nije dopustio da Crkva postane ropkinjom komunističke ideologije, te da se odcjepljenjem od Rima stvori tzv. "Hrvatska nacionalna crkva", montiran mu je politički proces na kojem ga je komunistički sud 11. listopada 1946. osudio na 16 godina robije. Hrvatski Sabor je 14. veljače 1992. poništio sudsku presudu i osudio politički sudski postupak protiv Zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Za njegovu hrabrost i svjedočko trpljenje Papa Pio XII. uvrstio ga je 12. siječnja 1953. u Zbor kardinala.Njegov nastup pred sudom očitovao je živu i nepokolebljivu vjeru u božanstvo Isusa Krista, djevičansko materinstvo Blažene Djevice Marije i vječni život čovjekov. Proživljavao je Crkvu kao Mistično Tijelo Kristovo. Vidjelo se to u njegovoj skrbi za Crkvu na svim stranama svijeta, u strpljivom podnošenju patnji i poniženja kao i u svijesti da ga molitve sveopće Crkve vežu u neraskidivo jedinstvo s Rimskim biskupom. U borbi s progoniteljima Katoličke crkve poticao je sebe i druge na vjernost riječima: "Gdje je Petar, tamo je Crkva!" i jačao pouzdanjem: "Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!"Kroz cijeli život, a osobito u zatvoru i sužanjstvu, pokazao se kao vjeran sluga Božji. Vidjelo se da mu je Bog davao snagu za takav život vjere kojom je i druge poticao na evanđeoski oblik života. Neprestana njegova molitva, osobito za progonitelje Crkve i njegove osobe, pozivi na opraštanje i vršenje kršćanskih kreposti odavali su čovjeka žive vjere, neslomiva pouzdanja i djelatne ljubavi. Tako je svojim životom uistinu ostvario program što ga zapisa 29. prosinca 1956. za krašićkog sužanjstva: "Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu riječ- Bog! Bog naš uzor, Bog naš život, Bog i svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskog života!"Umro je na glasu svetosti i mučeništva, u Krašiću, 10. veljače 1960. i pokopan u zagrebačkoj katedrali. Njegov je grob mjesto neprekidne molitve i vrelo uslišanja.  (Alojzije Stepinac,desno) HRVATSKA ORKANSKA OLUJA 1995 Na tisuću i devet stotina devedeset i peta godina Zapovijed iz Zagreba stiže da se vojska hrvatska podiže koju Tudjman na pobjedu zove da osvoji sve krajeve svoje i povrati gradove i sela što je srpska bagra zaposjela Četvrtoga bilo Kolovoza “Krajinu” je hvatala nervoza poslije skorog “Blijeska” Okućana i Pakraca toga istog dana “Oluja” se iz Zagreba diže i do Knina primice se bliže U Subotu Kolovoza petog za “Krajinu” tog dana prokletog Hrvati su opkolili Knina očistili od nagaznih mina istog dana osvojili grada i pazili da tko ne nastrada “Oluja” se trećeg dana digla prema Dvoru na Unu je stigla a i Glina istog dana pada i Petrinja slobodna je tada tako isto Plitvičkih devet vodopada U hrvatskim rukama su sada Tad “Oluja” do Topuskog puše Generalu Bulatu do guše On predaje korpus i topove i tenkove iz srbije nove visecijevnih puno je bacača od krajinjskih bradatih koljača I oružja sa strijeljiva dosta na stotine kamiona osta nekoliko oklopnih kola i topova protiv zrakoplova On čestita nasem generalu Na pobijedi i nasem moralu Svaki srbin pita se u duši tko im zacas “Krajinu” uguši, uguši je „Oluja“ hrvatska Policija i Garda junačka Hrvatski je guše bojovnici u Udbini ko u Lici Pade Glina ,Petrinja i Sunja i sva mjesta od Knina do Slunja i Vrlika i Udbina pade zrakoplova deset nam dopade Korenica i Dvor zadnji pade Jadni srbi SAO vam propade Bog živio nase generale i časnike i velike i male poglavito bojovnike naše paravojske srpske se ne plaše Živio nam nas Predsjednik Frane i Ministar hrvatske obrane živjela nam naša cijela vlada sa ovim bih završio sada. ZA DOM SPREMNI |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
