Linkovi
Sopotska mafija
Bad Blue Boys
Crna Legija
Crna Legija - Braća Hrvati
Thompson
Crni Sokolovi
Brat Ustaša
Škoro
Ante Gotovina
North
Patria
Apartmani Vesna
Hrvatski Ustaški pokret
Crna Legija Bjelovar
Ustaša

Nešto o nama...
Ima nas nekolicina ajmo reči ekipica koja se skupila i napravila stranicu ali eto ja pišem u svoje ime...
Zovem se Andrej,poznat po nadimku Muha,Švabo,Deker...
Kroz mene teče hrvatsko - njemačka krv od hrvatske baš sve i slavonska i dalmatinska i purgerska i ponosan sam na to!!
Živim u Nzg volim DINAMO I DOMOVINU više od života pa zato sam odlučio posvetit moje slobodno vrijeme stranici o Domovini...Lud sam za Dinamom,za utakmicama i za glazbom!
Naravno pod ovim se ne podrazumijevaju narodnjaci to je nešto što najviše mrzim iza srba i umišljenih supka!!Po mojem mišljenju svi smo mi Hrvati jedno...A vratimo se na glazbu...
Od glazbe slušam sve osim narodnjaka to mrzim,cajke su nekaj najgore na svijetu...osim srba!!
Dakle ovo je definitivno najgore mjesto za srbe a najbolje za Hrvate!!!!
Pozdrav svima koji posječuju stranicu,svim Hrvatima i posebice Purgerima...
Pozdrav,ZA DOM SPREMNI...

Skinite najnoviju pjesme DOLAZAK HRVATA

Ako netko ima neke komentare,primjedbe ili savjete slobodno nas kontaktirajte na E-mail adresu powerandglory@net.hr

TRAVANJSKO VESELJE
Veselje svuda i zvone,
Hrvatska stiže ovijem danom,
Kad Kvaternik reče,
U prolječe rano.
O kolike sreće slobode čas,
Pavelic Ante novi vođa nas!
Desetog Travnja pjesma se ori,
Živio Poglavnik Kvaternik kliče,
Živili ljudi, sloboda niće
Otac nas Ante slobodu htjede,
Poglavnik ovo u djelo sprovede,
U Zagrebu reče: Na ljutu ranu i
Ljutu travu, mi borit se hoćemo,
Za slobodu pravu.
Nećemo lazi, nećemo tuđe,
Borit se moramo za čim Radić pogine.
Osvetit žrtve na ljutoj travi i razviti naš barjak
Crven, bijeli, plavi!

USTAŠKA BLUDNICA
Budimo spremni Ustaše!
Oružje svaki pripravi,počet ce borba krvava,
Da nas iz ropstve izbavi!Zarobiv dom naš,
Prevarom barbar, sada s junak pravi
Hrvatsku hara, Ruga se staroj Junačkoj nam slavi.
Na noge bračo Ustase!Oružja svatko lati se,
Počela vojna krvava, da nam sloboda vrati se!
Nek digne srca, cijeloga svijesnog
Hrvatskoga roda, Ustaško geslo:
Dušmanu smrt-a
HRVATSKOJ SLOBODA!

Ustaška Gospa
Hrvatske zemlje strepnjama strepe,
Hrvatske gore tiho romore,
Hrvatske srca susprezu snagu,
Hrvatske rijeke tiho zubore-
Čekaju dolazak tvoj-
Ustašo moj, ustašo moj!
Djetinjim plačem doline ječe,
Starački vapaj do neba stiže,
Žene i ljudi trunu u krvi,
Vapaj i muka mrtve vec diže,
Ustašo moj, Ustašo moj
Čekaju dolazak tvoj!
Dušmanin gazi majčicu tvoju,
Pljuje oltare, grobove skvrni,
Sestrica tvoja za tobom vapi,
Ljuba te tvoja,-Hrvatska zove!
Ustašo moj, ustašo moj
Čekaju dolazak tvoj!
O, Hrvatski gospa Djevico necina:
Zagovaraj nas Hrvata
Kod svojega sina, Bog Isusa!
Iskreno te volimo,
Tvoju pomoć molimo:
U zaštitu svoju
Uzmi zemlje moju
Zemlju Hrvatsku!
To je moja želja, Majka Božja, draga:
Oslobodi Hrvatsku Od dušmana i vraga;
Gospe Hrvatska!

USTAŠKA BIOGRAFIJA
Nek se čuje, nek se zna,Što zapravo jesam ja.
Od rođenja sve do groba, Ustaša cu Hrvat biti!
Hrvatski sam barjak vijo, I pod njim se borio.
Za Hrvatsku nezavisnost, I slobodu svom narodu!
Kad postaje nezavisna, Sad je treba braniti.
Od dušmana sa svih strana, I krv svoju treba liti.
Ustaše rod Hrvatski, Na obranu zemlje svoje.
U boj ljuti sve se dalo, Što je Hrvatski osjećalo.
Kroz čitavi zivot svoj, Stajat hocu na braniku.
Hrvatske mi Domovine, To je sveti zavjet moj!
Nek se čuje, nek se zna, Za Dom spremni jesam ja!
I od mrtvi kad uskrsnem, Ustasa cu, Hrvat biti!

HRVATSKA HRVATOM

Prenimo se, braćo mila,
Hrvatska nas vila zove,
Predivno je udesila
Skladne gusle javorove,
Pa nam uz nju pjesmu poje
Snagom dosad nepoznatom:
Neka bude svakom svoje,
Hrvatska Hrvatom!

Trista ljeta već je dosta
Što smo krv za drugog lili,
Te nam jedva duša osta,
Prem smo nekoć divi bili;
Složimo se sin sa sinkom,
Rod sa rodom, brat sa bratom,
Složimo se pod lozinkom:
Hrvatska Hrvatom!

Već smo svega tuđeg siti,
Ne tražimo, što je tuđe,
Al' ne nemo više biti
Tuđe sredstvo i oruđe;
A da vazda krvarimo
Za probitak tuđim svatom
Već sad gromko uskliknimo:

Ako li se vrazi maše
Da se slavni rod nam smrvi,
Branit ćemo što je naše,
Sve do zadnje kapi krvi!
Već nas neće zastrašiti
Niti patnjom, niti zlatom,
Vijek će nam ideal biti:
Hrvatska Hrvatom!

Nestat može kruglje zemne,
Sunašce se može maći,
Ali nas će uvijek spremne
Na braniku roda naći;
Dusi će nas pradjedova
Bodrit vjerom obilatom
Klićući nam iz grobova:
Hrvatska Hrvatom!


USTAŠKA HIMNA - PUŠKA PUCA
Puška puca, teška bomba,
Grmi kao grom
Sad ustaša bojak bije
Za hrvatski dom!
On ne žali krvce vrele
Ni života svog,
Za slobodu i za sreču
Roda hrvatskog.
Puska puca, krv se lije,
dušman strepi klet
A Ustaška hrabra vojska
Vrsi zavjet svet:
Tjera smjelo dušmanina
S praga djedovskog,
I podiže staru slavu
Roda junačkog.
Oj Hrvatska zemljo zlavna,
Sviče danak tvoj:
Sad Ustaše hrabro za Te
Biju ljuti boj!

PAST ĆE BOMBA NA BEOGRAD
Past će bomba na Beograd,
Beograda neće biti.
Volio bih majko mila,
U to ime nazdraviti,
U to ime nazdraviti.
Zemlja drhti, zemlja drhti,
Srbija se sada ruši!
Podigla se sva Europa.
Suze liju srpske oči,
Beograda neće biti,
Beograda neće biti,
Neće joj.
Stavi omcu oko vrata,
Tom zlotvoru iz Srbije.
Volio bih majko mila,
Da ga više nikad nije,
Da ga više nikad nije.

EVO ZORE EVO DANA(1942):
Evo zore, evo dana,
Evo Jure i Bobana.
Evo zore, evo tića,
Evo Jure Francetića
Na vrh gore Romanije
Ustaški se barjak vije.
Na barjaku sitno piše,
Odmetnika nema više.
Jure gazi Drinu vodu
I bori se za slobodu,
On se bori za slobodu
Hrvatskome našem rodu.
Evo zore, evo dana,
Nema više partizana .
Evo zore, evo tića,
Evo Jure i Vokića.
Evo zore, evo dana
Evo Jure i Bobana.
Oni vode svoju strojnu
Njome biju tešku vojnu
Tvoja bojna brani Liku
Biser zemlje našu diku


EVO ZORE EVO DANA
Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana.
Jure zove, Boban vice, evo mene poglavnice!
Na vrh gore Trebevica, u logoru Francetica.
U logoru Jure sjedi, svojoj vojsci on besjedi.
Jure zove, Boban vice, hej viteze Franceticu.
Tvoja bojna cuva Liku, biser zemlje, nasu diku.
Evo zore, evo dana, evo bojne Imocana.
Oj Ustase braco mila, duboka je voda Drina.
Drinu treba pregaziti, i Srbiju zapaliti.
Kad je Drinu pregazio, u nogu je ranjen bio.
On ne vice ajme meni, vec on klice za Dom spremni!
Za Dom spremni, za slobodu, Hrvatskome svom narodu.


SPUSTILA SE GUSTA MAGLA
Spustila se gusta magla iznad Zagreba,
To ne biva gusta magla iznad Zagreba,
Već to biva hrabra vojska poglavnikova
Poglavniče skupljaj vojsku sve pod jedan broj
Pa ju vodi sve do Drine u krvavi boj
Poglavnik im dao ime hrabre Ustaše
To je vojske koja brani domove naše
Spustila se gusta magla iznad Kupresa,
To ne biva gusta magla iznad Kupresa
Pod đamijom viče Boban hrabri ustaša,
Poglavnik im dao ime Crna legija,
To je bila hrabra vojska Crna legija.

EVO NOĆI EVO DANA
Evo noći, evo dana,
Svi u ime Jure i Bobana.
Sa Široka Bruno Busic viče viče,
Za Dom spremni Poglavniče!
Pet stolječa mi smo robovali,
Zbog Hrvatske časno umirali.
Za Krist časni prognani smo bili bili,
Pa se nikom nismo pokorili.
Hrvatske je temlje ukopala,
Herceg majka najboljega sina dala.
Najžešća je Hrvatska postava,
Od Široka preko Tomislava.
Široki je samo jednom pao,
I sinov najbolje je dao.
Samo mače njegovih fratara,
Omladina frijeska progovara.
Hercegovac dok se zemljom kreće,
Brijeg Široki vise pasti neće.
Kako hode neka hode napadača čuju čuju,
Hercegovci njima poručuju!
Nema sile što će nas porušiti,
Ova zemlja nemože se srušiti.
Sinove je mnoge pokopala,
Trobojnice dok je dokopala.
On ne viče ajme meni,
Već on kliće za Dom spremni!
Za Dom spremni, za slobodu,
Hrvatskome svom narodu!

CRNA LEGIJA
Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara
Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure
U Čapljini, klaonica bila, puno srba Neretva nosila
(ajmo ruke)
Oj Neretvo teci iza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu
Ko je moga zamisliti lani, da će Božić slavit partizani
Tko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća
(ima dvi nove, kaže)
Gospe sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu a vrati nam Franju
Oj Račane jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te
Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića.
Image Hosted by ImageShack.us

SVETO TLO HRVATSKO
Stoljeća su prošla mnoga,
Slobodno sad zboriš ti!
U Hrvatskoj zemlji živiš,
I sa tim se ponosiš!
E moj Franjo, svak se klanjo,
Svemu što si činio!
Ej Franjina ko planina,
Domovina i sveto tlo,
Sveto tlo HRVATSKO"
Danas kažu protiv tebe riječi pune zavisti
sa života šutjeli su glasa nisu podigli
e moj Franjo svak se klanjo svemu što si činio
ej Franjina ko planina Domovina i Sveto tlo,Sveto tlo Hrvatsko!
E moj Frane pamtim dane kad smo skupa bili mi ,prijatelj do prijatelja hrvatsku smo branili sveto tlo HRVATSKO...podiglo se plavo more zaplakale sve su gore odkad tebe vise nema ostala je uspomena E moj Franjo...

Image Hosted by ImageShack.us

HOS

Pogledaj u nebo majko lete jata
lete majko hrvatskih sokola...
Ne plači nam mila majko ne plaču Ustaše
Domovi će opet pjevat Hosovci dolaze...
Kunem ti se Francetiću srbiju spalit ću
kunem ti se moj Bobane zavit ću ti sve rane
kunem ti se Paveliću još bolji postat ću
uz Paragu i uz HOS-a do smrti ostat ću!!
Teci Uno Drino teci tuci Neretvo nije Hrvat
HOS nam kaže gleda i neda to!!
Dali smo im svima ruku da sve izvuku sad svaki četnik
kome kome ne zna kome će...
Samo jedna jedna majka postoji za sina
za Pravaša jedna zemlja Hrvatska do Zemuna!!
Neka pjeva srbijanac i srbija sva predajem
se Hosovcima živjela NDH!!

SVETINJA
Kakvo je to došlo vrijeme i brat brata vara
kud nas vode loše sluge loših gospodara
svaka laž je trn u kruni mojih predaka
a gdje je istina
nema riječi, nema dara, niti pjesama
da sakriju moju muku, moja sjećanja
zlato daje, dušu krade, slatko progovara
guja iz njedara
'ko to moje ime doziva
čudni ljudi, čudnog imena
pa mi kunu, što je svetinja
vjera, ljubav i domovina
na sve strane dižu glave ptice rugalice
sve je manje sretnih dana, sloge i pravice
a najbolji među nama noću vodu piju
bijelo lice kriju
'ko to moje ime doziva
čudni ljudi, čudnog imena
pa mi kunu, što je svetinja
vjera, ljubav i domovina!!

SUDE MI
Knjigu piše vitez roda moga
u dalekoj zemlji okovan pa je šalje svojoj vjernoj ljubi
pod zidine grada bijeloga ej, ljube moja, moga oka vilo
idu dani ode godina da uzame nije tvoje tilo
i da su me braća izdala
sude mi zato što svoje volim,
volim najviše što sam branio moje najdraže
sude mi dušmani moja ljube, ali ne znaju
da je istina voda duboka ej, djeco mila, vite grane moje
upamtite što vam govorim
ej, k'o ne ljubi i ne čuva svoje
Božjeg lica neće vidjeti
sude mi zato što svoje volim,
volim najviše što sam branio moje najdraže
Sude mi dušmani moja ljube, ali ne znaju
da je istina voda duboka
(THOMPSON)
Sude mi zato što svoje volim,
volim najviše što sam branio moje najdraže
sude mi dušmani moja ljube, ali ne znaju
da je istina voda duboka,
jer je istina voda duboka!!

IVANE PAVLE II
Oj Narode, pozdravimo Boga,
on nam šalje Namjesnika svoga,
sa nebesa poruka nam stiže,
na krilima vjere sve je bliže,
svu mu ljubav poklonimo ,
naseg papu pozdravimo, aleluja, aleluja.
Ivane Pavle II Hrvatski te narode ljubi
u molitvi skupa s tobom stojimo pred dragim Bogom,
Ivane Pavle II Hrvatski te narode ljubi,
Isusa i Gospu volim i za Božju milost molim.
Cjeli život s puno dostojanstva
nosiš brime naseg čovječanstva
zaštitnice ovog Božjeg stada,
blagosovi našu zemlju sada,
svu mu ljubav poklonimo,
našeg papu pozdravimo aleluja aleluja.
Ivane Pavle II, Hrvatski te narod ljubi
u molitvi skupa s tobom stojimo pred dragim Bogom.
Ivane Pavle II Hrvatski te narod ljubi,
Isusa i Gospu voli i za Božju milost molim,
Ivane Pavle II.

POZNATE IZREKE
To je ime hrvatsko jedna veličajna baština , što si je narod iz oluja svjetskih događjaja spasiti mora ,ako neće da propadne, jer nestane li narodu imena ,glasa,nestalo je narodu i traga ''(Otac Domovine dr Ante Starčević,1871.)
Image Hosted by ImageShack.us
''Uzašna je zabluda svakog onog , tko misli da će se hrvatski narod ikada moći otuđiti svome hrvatskom imenu i svojoj hrvatskoj narodnoj osebujnosti. On se nikada neće pretvoriti u neki jugoslovenski narod''(Ustaški poglavnik dr.Ante Pavelić,1932.)
Image Hosted by ImageShack.us
"Sve za Hrvatsku a našu jedinu i viječnu Hrvatsku za ništa" (Franjo Tuđman)
Image Hosted by ImageShack.us
"Tri vječne vrijednosti: BOG, OBITELJ , DOMOVINA!" (Thompson)
Image Hosted by ImageShack.us
"Oprostiti ne znaci zaboraviti. jer kad bismo zaboravili ne bismo imali sto oprostiti"
Papa Ivan Pavao II.
Image Hosted by ImageShack.us
"Svaki čovjek ima pravo živjeti slobodan od svake podjarmljenosti. Svaki narod ima pravo na potpun suvrenitet''(Dekleracija o značenju i položaju hrvatskog književnog jezika, koji je u Zagrebu god.1967.potpisalo 18 najvažnijih hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova te 130 najistaknutijih hrvatskih javnih radnika).

"Svega što vrijedi Bog je stvorio malo - kako zlata - tako i HRVATA" (nepoznati mostarski fratar)

"Iz patnje i trnja niknut ce cvijece,
al` nikada narod zaboravit nece
VUKOVAR
Image Hosted by ImageShack.us
Anice - Kninska kraljice

Image Hosted by ImageShack.us





VJERA U BOGA I POGLAVNIKA SVOGA

15.07.2005., petak

Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske

Image Hosted by ImageShack.us
U Kraljevini Jugoslaviji prekinuta je tisućljetna nit hrvatske državnosti. Ukinut je Sabor. Nije se smjelo isticati hrvatsko znakovlje, itd. Cijeli hrvatski narod, u domovini i onaj izvan nje, imao je samo jednu jedinu misao: osloboditi se velikosrpskoga jarma i stvoriti samostalnu hrvatsku državu. To su znali i Nijemci i Talijani, pa su računali s time da bi Hrvatima trebalo dati autonomiju, i tako bi stvorili njima odanu domaću vlast.
Najveću popularnost među Hrvatima u domovini imao je dr. Vladko Maček. U narodu uživao naziv vođe hrvatskoga naroda. Na drugu stranu, izvan domovine, najpoznatiji je bio Poglavnik Ustaškoga pokreta dr. Ante Pavelić.
Mačekova politika bila je mirotvorna i demokratična. Smatrao je da se sve može postići mirno i diplomatski. Kao vođi hrvatskoga naroda Nijemci su mu ponudili vodstvo hrvatskog naroda u novoj hrvatskoj državi, nu Maček je zbog dva razloga odbio njemačku ponudu. Jedan je bio što nije vjerovao u konačnu pobjedu sila Osovine, a drugi je bio što nije želio biti na čelu vazalne države.
Budući da je odstupio njemački kandidat, u Italiji je već dulje vrijeme djelovao i osnivao logore dr. Ante Pavelić, vođa ustaša. Njegova se politika uvelike razlikovala od Mačekove. On je bio sklon revolucionarnim metodama. Želio je pod svaku cijenu slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, u kojoj bi vlast imali samo Hrvati. Nijemci su ipak pristali poduprijeti kandidata iz Italije ali s rezervom.
Pavelić je vrlo pomno pratio sve događaje u Kraljevini Jugoslaviji i bio je dobro pripremljen svaki tren, od kada je počeo napad na Jugoslaviju, sa svojim ustašama ući na hrvatski teritorij i preuzeti svu vlast. Povremeno je, preko talijanskog Radija, slao poruke hrvatskomu narodu i pripremao ga za veliki događaj, uspostavu slobodne Nezavisne Države Hrvatske, na cjelokupnu hrvatskom povijesnom teritoriju. U Hrvatskoj se u doba napada na Jugoslaviju nalazio Pavelićev izaslanik, umirovljeni austro-ugarski pukovnik Slavko Kvaternik. On je stvarao podlogu za Pavelićevo preuzimanje vlasti. Prve naznake uspostave hrvatske države već su se pokazale 8. travnja 1941. g. kada su hrvatski vojnici kraj Bjelovara otkazali poslušnost svojim zapovjednicima, Srbima, pa su ih razoružali i uhitili. Ti su vojnici tada otišli u Bjelovar i ondje se izjasnili za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Bjelovarski gradonačelnik pozvao je sve građane da svoje kuće ukrase hrvatskim zastavama, što su oni i učinili.
Dana 10. travnja 1941. g. Kvaternik se nalazio u Zagrebu u svomu skloništu. Njemačka Druga armija okupljala se u Grazu, a 49. korpus preko Dravograda išao je prema Celju, 51. prema Maceljskom gorju, zapadno od Varaždina. Jedna tenkovska divizija ušla je kraj Barča u Jugoslaviju i razbila Slavonsku diviziju i istoga dana bez ikakva otpora ušla u Zagreb. U tim akcijama njemačku vojsku su potpomogli i ustaše.

Kada je njemačka vojska, poslije podne, desetoga travnja ušla u Zagreb, pukovnik Slavko Kvaternik, u 16. sati, preko Radio-postaje Zagreb, u ime Poglavnika Ustaškoga pokreta, dr. Ante Pavelića, proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku ovim riječima:

HRVATSKI NARODE!

BOŽJA PROVIDNOST I VOLJA NAŠEG SAVEZNIKA, TE MUKOTRPNA I VIŠESTOLJETNA BORBA HRVATSKOG NARODA I VELIKA POŽRTVOVNOST NAŠEG POGLAVNIKA DR-a ANTE PAVELIĆA TE USTAŠKOG POKRETA U DOMOVINI I U INOZEMSTVU, ODREDILI SU DA DANAS PRED DAN USKRSNUĆA BOŽJEG SINA USKRSNE I NAŠA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA.

POZIVAM SVE HRVATE, U KOJEM GOD ONI MJESTU BILI, A NAROČITO SVE ČASNIKE, DOČASNIKE I MOMČAD CJELOKUPNE ORUŽANE SILE I JAVNE SIGURNOSTI DA DRŽE NAJVEĆI RED I DA SVI S MJESTA PRIJAVE ZAPOVIJEDNIŠTVU ORUŽANIH SNAGA U ZAGREBU MJESTO GDJE SE NALAZE TE DA CIJELA ORUŽANA SNAGA SMJESTA POLOŽI ZAKLETVU VJERNOSTI NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ I NJENOM POGLAVNIKU. CJELOKUPNU VLAST I ZAPOVJEDNIŠTVO CJELOKUPNE ORUŽANE SILE PREUZEO SAM DANAS KAO OPUNOMOĆENIK POGLAVNIKA!

BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI!



- 10:46 - Komentari (32) - Isprintaj - #

01.07.2005., petak

Prvi dani Nezavisne Države Hrvatske

Kada je NDH proglašena, Poglavnik Ante Pavelić je još bio u Italiji, pa je trebalo uspostaviti privremenu vlast u državi do Poglavnikova dolaska, Slavko Kvaternik je kao Poglavnikov opunomoćenik imenovao Hrvatsko državno vodstvo 13. travnja 1941. g. koje se sastojalo od devet dužnosnika, a predsjednik mu je bio dr. Mile Budak.
Dr. Pavelić krenuo je iz Italije u Zagreb već na dan proglašenja NDH. Pavelićeva je skupina stigla u Trst 11. travnja, oko 23. sata, i tu ju je svečano dočekala talijanska vlast. Odatle su preko Delnica i Duge Rese došli u Karlovac, gdje je Poglavnik držao govor hrvatskim vojnicima.
Tu je održao sastanak s njemačkim i talijanskim predstavnicima a kasno uvečer, 14. travnja, pošao prema Zagrebu. U Zagreb je došao 15. travnja, rano jutri, ušao u Banske dvore i preuzeo vlast u novoj Hrvatskoj. Već sljedećega dana Pavelić je imenovao Vladu, sastavljenu od svojih najodanijih ljudi. Ta je vlada isti dan položila zakletvu. Zakletvi su prisustvovali rimokatolički svećenik Vilim Cecelj, zagrebački muftija Ismet ef. Muftić i evangelički biskupski vikar u Zagrebu Michael Backer. Za zapovjednika Hrvatske vojske Pavelić je imenovao pukovnika Slavka Kvaternika.
Već prvih dana svoga postojanja Nezavisnu Državu Hrvatsku priznale su države članice Trojnoga pakta. Fašistička Italija pozdravila je osnivanje NDH, ali je Benita Mussolinija mučilo pitanje Dalmacije, jer je Italija smatrala da ima povijesno pravo na hrvatsku obalu. Dalmacija je postala kamen spoticaja između nove Hrvatske i fašističke Italije. Hitler je dao Mussoliniju odriješene ruke te je od Hrvatske digao ruke, dok se ne riješe granična pitanja s Italijom. Pavelić se tada našao u nimalo zavidnoj situaciji. Bilo mu je jasno da je stjeran u strahoviti škripac. U prijašnjim razgovorima s Duceom i u tim razgovorima s njegovim izaslanicima, Poglavnik je naslutio što mu Italija sprema. On je, preuzevši vlast u državi, u svoje ruke i na sebe stavio težak teret ustroja nove države. Hrvatska je doslovno u to doba bila bez ustrojene vojske, a ono vojnika što je imala bilo je vrlo malo. Poraženi srpski vojnici počeli su po hrvatskim selima sijati smrt, pa su se događali veliki pokolji. Prvi pokolji izvršeni su već 13., 14. i 15. travnja u Čapljini.Srbi koji su živjeli u Dalmaciji počeli su surađivati s Talijanima, a talijanski korpus u Dalmaciji potpomagao je četničke horde.
Mussolini nije želio mnogo čekati pa je poslao svoje izaslanike k Poglavniku da od njega traže da se s njim sastane i riješe granična pitanja, prije svega misleći na Dalmaciju.



- 10:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.06.2005., utorak

Nezavisna Država Hrvatska

Image Hosted by ImageShack.us

Geopolitički odnosi
Nezavisna Država Hrvatska nastala je odmah nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije od strane sila osovine, i kao tvorevina nije bila jedinstvena jer su takve države nicale na svim teritorijima okupiranim od strane nacističke Njemačke i njezinih saveznica: Slovačka, Ukrajina, Bjelorusija, Litva, Estonija, Francuska... NDH je bila okružena članicama sila osovine: Mađarskom, Italijom te marionetskim državama na području Srbije, Crne Gore i Slovenije. Iako je NDH postala članicom sile osovine, odmah nakon proglašenja nastala su prekrajanja njezinog teritorija: prvo od strane Italije, a potom Mađarske. Osim toga, Italija je aktivno pomagala četničkom pokretu na područuju NDH, te vršila teror i nasilnu asimilaciju na teritoriju koji joj je prepušten Rimskim ugovorom.
Iako je NDH imala u svom nazivu pridjev nezavisna, ona nikad nikad nije bila potpuno nezavisna i samostalna u donošenju pojedinih odluka. Kada su SAD ušle u 2. svjetski rat nakon napada Japana na Pearl Harbour, NDH je objavila rat SAD zajedno s ostalim članicama osovine. Od diplomatskih odnosa i misija, NDH je imala diplomatske odnose sa Vatikanom, Švicarskom, članicama sile osovine, a od izvaneuropskih država NDH je bila u diplomatskim odnosima sa sljedećim azijskim zemljama: Manđukuom, Japanom, Tajlandom i Nankingom.

Zemljopisno područje
NDH je zauzimala područje prijašnje Banovine Hrvatske i cijelu Vrbasku banovinu, a granica na istoku sa Srbijom bila je rijeka Drina. U današnjim okvirima NDH je zauzimala područje Republike Hrvatske (osim Istre, Rijeke, Zadra, otoka Krka, Cresa, Lošinja, Lastova i Visa koji su prije bili odcijepljeni od Kraljevine Jugoslavije), cijeli teritorij Bosne i Hercegovine, Srijem i Zemun. Teritorij NDH nakon proglašenja bio je prekrojen nekoliko puta, i to od saveznika sila osovine od kojih je najambicijoznija i najzahtjevnija bila Italija.

Prekrajanje od strane Sila osovineRimskim ugovorom 18. svibnja 1941. NDH je ustupila Italiji veći dio Dalmacije sa gradovima, dok je NDH pripao dio od Omiša do Cavtata, od otoka ostao je Brač i Hvar kao i poluotok Pelješac. Prekrajanje karte izvršila je i Mađarska svojevoljno pripojivši Međimurje 10. srpnja 1941.

Politika i povijest
NDH je proglasio preko zagrebačkoga radija pukovnik Slavko Kvaternik u ime Ante Pavelića, poglavnika ustaškoga pokreta 10. IV. 1941. poslijepodne, kratko vrijeme prije ulaska njemačke vojske u Zagreb. Hrvatski narod posvuda je isprva s oduševljenjem privatio samu obnovu hrvatske države i spontano sudjelovao u razoružanju srpske vojske i uspostavi nove hrvatske vlasti. Najvažniju ulogu odigrale su građanska i seljačka zaštita te predstavnici HSS-a, pored povjerenika Ustaškog pokreta i organiziranih ustaša. U jutarnjim satima 15. travnja 1941. stigao je u Zagreb Ante Pavelić s oko 200 ustaša povratnika. Navečer 16. travnja 1941. imenovao je prvu hrvatsku vladu u kojoj je bio i ministar predsjednik (premijer) i ministar vanjskih poslova. Vlada bijaše glavnom ustanovom izvršne vlasti, iako su sve bitne odluke u unutarnjoj i vanjskoj politici bile u rukama Poglavnika Pavelića. Ubrzo nakon uspostavljanja vlasti dolazi i do prvih razočaranja. NDH je bila jednostranačka, diktatorska država; Sabor nije djelovao; sve su stranke bile zabranjene osim Ustaškog pokreta na čelu s poglavnikom dr. Antom Pavelićem, koji ujedno bijaše i poglavarom države.
Prva je zadaća vlade bila uspostava državnih ustanova i označavanje hrvatskih granica. Prvi ugovor o granici bio je potpisan s Njemačkom početkom svibnja 1941. i označio je hrvatsko-štajersku granicu kao granicu hrvatske države. Sudbonosni su bili hrvatsko-talijanski granični pregovori, koje je s hrvatske strane, kao jedini pregovarač, vodio Ante Pavelić. Potpisom Rimskog ugovora 18. svibnja 1941. uspostavljena je hrvatsko-talijanska granica, tako da je uz Istru, od Hrvatske otkinut veći dio Dalmacije te djelomično Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Granica prema Srbiji označena je hrvatskim zakonom u lipnju 1941. crtom stare granice izmedu Austro-Ugarske i Srbije. Granica između Hrvatske i Crne Gore uspostavljena je talijansko-hrvatskim ugovorom i podudarala se sa starom austrougarsko-crnogorskom granicom. Granica izmedu Hrvatske i Mađarske nije bila riješena ugovorom, jer se Hrvatska nije htjela odreći Međimurja, koje je ostalo pod mađarskom okupacijom sve do kraja rata.

Unutarnja politika
Unutarnja politika, koju je vodio Poglavnik, bila je sudbonosna za opstanak države. Nakon zatvaranja Vlatka Mačeka, ustaška vlast nije mogla uspostaviti suradnju s HSS-om, dok su represivni postupci vlasti izazivali i osudu Crkve. Srpska narodna manjina stavljena je izvan zakona, iako je priličan broj uglednih Srba nudio suradnju novoj hrvatskoj vlasti. Politika terora (maltretiranja, progoni, masovna ubojstva, rasni zakoni) otjerala je u šumu velik broj Srba, koji su u početku djelomično nastupali kao «ustanici» i četnici, da bi poslije prihvatili vodstvo KP. Stanovita promjena odnosa prema Srbima u Hrvatskoj i BiH nastupila je u proljeće 1942. osnutkom Hrvatske pravoslavne crkve. Progoni Židova bili su uvjetovani hrvatsko-njemačkim savezništvom. Rasni zakoni proglašeni su odmah nakon nastanka NDH, a Pavelić ih je ukinuo tek uoči sloma države, početkom svibnja 1945. Po tim su zakonima, osim Srba i Židova, žestoko proganjani Romi-Cigani, dok su hrvatski i inonacionalni komunisti podvrgnuti represijama zbog ideoloških i političkih razloga. Pored regularne vojske koja se popunjavala pozivima na službu (Domobranstvo), postojala je dobrovoljačka Ustaška vojnica, te dijelom dobrovoljački i dijelom unovačeni Poglavnikovi tjelesni zdrugovi (PTZ).

Vanjska politika
Hrvatska vanjska politika vođena je u okviru njemačke i talijanske vanjske politike, te je i međunarodno priznanje Hrvatske ostalo u tim okvirima; rezervirano je bilo i držanje Svete Stolice. U četničkim pobuna talijanska vojska, iako službena hrvatska saveznica, pomagala je četnike. Nijemci nisu imali namjeru vojnički se angažirati u Hrvatskoj, jer su sve svoje snage namjeravali upotrijebiti protiv SSSR-a. Nemiri u Hrvatskoj (osobito aktivnost partizana) imali su za posljedicu sve veću njemačku nazočnost i, konačno, potkraj 1942., stavljanje hrvatske vojske pod njemačko vojno zapovjedništvo u svim ratnim pothvatima u Hrvatskoj. Prelazak Italije na stranu saveznika 8. rujna 1943. temeljito je promijenio situaciju. Partizani su se domogli velike količine talijanskoga oružja i uz englesku vojnu pomoć, počevši od svibnja 1943., vojnički su znatno ojačali. Širilo se uvjerenje da će Njemačka izgubiti rat te da radi očuvanja hrvatske države treba prijeći na savezničku stranu. Državni poglavar Pavelić sudjelovao je u tom planu (inače poznatom kao akcija Lorković-Vokić), ali kad mu je postalo jasno da će morati sići s vlasti, zatvorio je Lorkovića, Vokića i njihove suradnike i dao ih smaknuti potkraj travnja 1945. Sovjeti su od rujna 1944., do veljače 1945. održavali dodire s Pavelićem, u kojima je Staljin predlagao priznanje hrvatske države uz uvjete slobodnog prolaza sovjetske vojske na Jadran i slobodu rada KPH, ali i tu je sovjetsku ponudu Pavelić konačno odbio. NDH na čelu s Pavelićem ustrajala je na njemačkoj strani do kraja rata. Hrvatsku vojsku prisilili su engleski vojni predstavnici da položi oružje i preda se Jugoslavenskoj armiji 15. svibnja 1945. u Bleiburgu. Tada više nije postojalo ni hrvatsko vrhovništvo- budući da se Pavelić, prešavši austrijsku granicu 8. svibnja 1941. navečer, dao u bijeg- a ni vlada koja je prestala funkcionirati poslije napuštanja Zagreba 6. svibnja 1941.

Vojska
10. travnja 1941 objavljen je Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske i do prve sjednice vlade 16. travnja službeni naziv bio je Vojska Države Hrvatske. Na sjednici nova vojska nazvana je Hrvatsko domobranstvo koja se dijelila na Kopnene snage (ubrzo preimenovane u Kopenena vojska), Mornarica i Zračne snage.

Hrvatsko domobranstvo
Vojskovođa Slavko Kvaternik postao je prvi zapovjednik i ministar Hrvatskog domobranstva.

Kopnena vojska
Prvi zapovjednik kopnenih snaga 16. travnja 1941 postao je general pješaštva Slavko Stanzer. Do listopada 1941 ustrojeno je 15 pješačkih pukovnija, jedna konjička pukovnija te 10 topničkih odjela u pet divizijskih područja.

Mornarica
Prema Rimskim ugovorima NDH je morala izjaviti da nema namjeru držati ratnu mornaricu. Tek 15. kolovoza 1944 NDH je dobila prve brodove od Nijemaca u Trstu.

Zrakoplovstvo
Zrakoplovstvo NDH osnovano je 19. travnja 1941., imenovanjem Vladimira Krena za zapovjednikom Odjela zračnih snaga. Tijekom lipnja 1941. sa Nijemcima je postignut dogovor o osnivanju stalnih zrakoplovnih luka i preuzimanju zarobljenih zrakoplova od bivše Kraljevine Jugoslavije. Kao rezultat tog dogovora Zrakoplovstvo NDH osnovalo je dvije zračne luke: Zagreb i Sarajevo. U njegovu sastavu bili su zrakoplovi Potez XXV, Breguet XIX, Fizir FP.2, Avia-Fokker F.39, Savoia-Marchetti S.79. Prva borbena djelovanja Zrakoplovstvo NDH obavilo je 27. lipnja 1941. Zbog raznolikosti zrakoplova postojali su mnogi problemi oko održavanja i nabave dijelova.
Tijekom 1942. zrakoplovstvo je imalo 4 operativne skupine sa 12 jata (eskadrila), te dva legionarska jata na istočnom bojištu.

Ustaška vojnica
Svoje korijene UV ima u Ustaškoj vojsci koju je Ante Pavelić stvorio u emigraciji u Italiji od 1933. do 1937. godine. Naredbu o utemeljenju UV poglavnik Ante Pavelić izdao je 10. svibnja 1941. i do kraja 1941. ustrojeno je 12 djelatnih bojni. Početkom 1942. bojne su grupirane u djelatne stajaće sdrugove.

Ustaška Nadzorna Služba - obavještajna i kontraobavještajna organizacija nastala spajanjem Ustaške obavještajne službe i Ureda za sabirne logore 16 kolovoza 1941.
Vojnica Njemačke narodne skupine - Einsatzstaffel

Utjecaj
Dati ocjenu NDH ulazeći pritom u nijanse-nemoguće je, ne toliko zbog, za izumiruće jugofilske dinosaure, tobožnje povijesnopolitičke provokativnosti teme (to je odavno razriješeno), nego ponajprije zbog velika opsega same teme. Stoga, navest ćemo svega nekoliko najznačajnih točaka:
1.smatramo da je veoma dobar prikaz razdoblja NDH dan na vanjskoj poveznici, autor koje je akademik Dušan Bilandžić. Iako dio teksta obuhvaća i zbivanja koja su terirorijalno izvan dosega NDH (npr. uspon i pad ustanka u Srbiji i Crnoj Gori, zakučasta natezanja međunarodne diplomacije itd.), a neke su nijanse u ocjenama obojene pristranošću zbog auktorovoga sudjelovanja u komunističkom partizanskom pokretu- velika će većina Bilandžićevih raščlana, vjerujemo, izdržati test vremena
2.osim za zagrižene pristaše i protivnike NDH, jasno je da je NDH bila praktički marionetska država tijekom cijeloga postojanja; jasno je da je golema većina hrvatskoga naroda oduševljeno dočekala slom mrske Jugoslavije koja im se popela na vrh glave, no, to nema veze s nacističkim ili fašističkim ideologijama; jasno je da je, uzrokovano rasističkom i terorističkom politikom režima, uskoro uslijedilo otriježnjenje, te da su se Hrvati razdijelili na većinu koja je pasivno čekala razvoj događaja (dobar je primjer Bilandžićeve analiza izostajanja masovnoga ustanka poslije pada Italije), te na manjinu koja je podupirala NDH ili partizanski pokret; jasno je da je povijesno razdoblje NDH do sada često jednostrano ili iskrivljeno prikazivano, te da tek u novije vrijeme dolazi, unatoč protivljenju ostataka jugošovinističkih snaga- često zamaskiranih u krinku «antifašizma»- do racionalnijega vrjednovanja razdoblja NDH, o čemu je već bilo riječi u tekstu o ustašama.
3.kao jedan od rijetkih nazočnih posljedaka postojanja NDH je licitiranje brojem žrtava i njihovom nacionalnom pripadnošću. Ukratko: do sloma SFRJ 1991. zločini koje su počinile postrojbe NDH bijahu napuhivani, dok su zločini partizana (a dijelom i četnika) svjesno umanjivani. Nestankom Jugoslavije u Hrvatskoj, te među hrvatskim krugovima u svijetu, došlo je do suprotne ideologizacije: žrtve komunističkih partizana su uvećevane, dok su one vojnih postrojbi NDH umanjivane ili prikazivane u surječju koje je dovodilo u pitanje njihov status žrtve. Na srpskoj strani se, uz manje izuzetke, vodi i dalje velikosrpska ideologizacija broja srpskih i drugih-napose židovskih- žrtava NDH, u klasičnoj tradiciji «gigantizacije» brojki preko svake pameti. Glede inozemstva, uglavnom je postignut konsenzus (valjda je jedan od rijetkih izuzetaka centar Simona Wiesenthala, koji se bez pretjerivanje može okarakterizirati kao protuhrvatski i židovsko-šovinistički) o tom da su brojke do kojih su došli hrvatski stručnjak u UN Vladimir Žerjavić i srpski emigrantski demograf Bogoljub Kočović, u najvećoj mjeri točne i odgovaraju stvarnosti. Nažalost, zbog politizacije cijeloga pitanja koje je smjeralo na «međunarodnu publiku», poveznice na dva opsežnija Žerjavićeva teksta na svemreži dostupne su samo na engleskom jeziku- dane su na popisu vanjskih poveznica. No, sumarno bi se moglo reći da je broj stradalih po nacionalnoj pripadnosti, ubijenih ili umrlih od zaraznih bolesti i maltretiranja kako u zemlji, tako i u inozemstvu, od strane njemačke, mađarske i talijanske vojske, ustaša i domobrana, partizana i četnika, te raznih lokalnih milicija (ponajviše muslimanskih i srpskih) sljedeći:u Hrvatskoj (uključivo sa stanovištvom koje je stradalo drugdje) poginulo je 130.000 Srba, 105.000 Hrvata, 15.000 Roma i 10.000 Židova, a u BH oko 164.000 Srba, 75.000 Bošnjaka-muslimana, 64.000 Hrvata i 9.000 Židova (za ostale podatke pogledati na vanjsku poveznicu o Žerjavićevim procjenama
4.manipulacija politizacija brojem žrtava, a posebno srpskim stradalnicima u koncentracijskom logoru Jasenovac, imala je i ima središnju ulogu u novodobnoj velikosrpskoj ideologiji, kao emocionalni fitilj za podjarivanje lokalnoga srpskoga pučanstva u Hrvatskoj i BiH, a s ciljem prekrajanja granica i pripajanja dijelova tih država Srbiji. Budući da se stari Kosovski mit, uz guslarsku ikonografiju, dosta istrošio, mit o Jasenovcu, ustašama i NDH se pokazao kao izuzetno povoljan za mobilizaciju srpskih prječanskih masa. No- vidljiva su i ograničenja te ideologizacije. Dok je odnos snaga bio takav da je hrvatska strana bila u zorno podređenom položaju, mit o genocidnosti i demonizmu Hrvata djelovao je poticajno i uspješno. Ali, uz uspostavu kakve-takve vojne ravnoteže pokazao se kao veoma kontraproduktivan: dijabolični hrvatski «ustaše» su, kao demonske koljačke figure, promičbeno-ikonografski djelovali razorno po moral srpskih vojnih snaga, što se pokazalo u više navrata tijekom samoga rata, a situacija se nije bitno promijenila ni danas među suvremenim sličnomišljenicima. Zaključno bi se moglo reći da je srpska manipulacija «imageom» NDH, ustaša, i cijeloga hrvatskoga naroda djelovala, na srednje i dulje staze, više paralizirajuće i gubitnički nego poticajno.
5.glede ostalih dijelova baštine NDH, moglo bi se zaključiti da jugoslavenski i paleokomunistički brontosauri nerijetko inzistiraju na izjednačavanju pojedinih endehazijskih sastavnica (poznata je svađa oko imena Hrvatski sabor, Hrvatski državni sabor, te, kao nerealizirana opcija, Hrvatski nacionalni sabor)- no, tu se radi uglavnom o marginalijama koje dobijaju veći publicitet i izazivaju emocionalne iskre najviše zbog dnevnopolitičkih manipulacija i natezanja hrvatskih političkih stranaka. U cjelini, NDH je prošlost koja je neponovljiva zbog drugačijih civilizacijskih, društvenih i geopolitičkih silnica- no, prošlost koja je počesto invocirana e da bi se racionalizirala i/ili opravdala netrpeljivost koja vlada među suvremenim Hrvatima, Bošnjacima i Srbima, te nespojivost njihovih vladajućih nacionalnih ideologija i civilizacijskih usmjerbi.

- 20:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Što je zapravo bilo u Bleiburgu?

Image Hosted by ImageShack.us


Zapovjednik 8.britanske armije, koja je okupirala te dijelove Austrije, bio je general sir Richard McCreery. Zapovjednik britanskog 5. korpusa bio je general Charles Keightley. Dvije hrvatske armije, koje su se s civilnim pučanstvom povlačile prema britanskim trupama u Austriji, imale su 13. svibnja 1945. u svom sastavu 17 divizija (preko 200.000 ljudi). U 9 sati 14.5. 1945. hrvatski časnik za vezu židovskog podrijetla Deutsch-Maceljski ponudio je Britancima predaju tih dviju hrvatskih armija, svaka po 100.000 tisuća ljudi, zajedno sa oko 300.000 civila.

Treba napomenuti, da je 2. svjetski rat već bio završen, a NDH je prestala postojati kao država u 4.30 sati 15. svibnja 1945. Većina ovoga mora ljudi, vojske i civila prispjela je na otvoreno polje koje je okruženo šumovitim brežuljcima. Kada su pregovarači sa Titove i britanske strane, brigadir Patrick Scott i komesar Milan Basta, uspjeli prevariti i prijetnjama prisiliti generala Herenčića 15. svibnja 1945. da hrvatska vojska položi svoje oružje i da podigne bijele zastave predaje, kada su Titovi partizani bili sigurni da se njihove žrtve više ne mogu braniti i da Britanci na namjeravaju intervenirati, lički Srbin, partizanski komesar Milan Basta dao je zapovijed. Što je nakon toga uslijedilo, mogu opisati samo oni koji su bili nazočni toj apokalipsi. Evo svjedočanstva jednog očevidca: »Muškarci, žene i djeca padali su u svežnjevima dok su partizani kosili svojim mitraljezima lijevo-desno po otvorenome polju. Vrlo brzo je toliko ljudi bilo pobijeno, da su se partizani usudili spustiti među preživjele, pa su ih s vidljivom nasladom stali na smrt tući, udarati čizmama i probadati bajonetama (izjava očevidca Teda Pavića, u knjizi «The minister and the massacres», Nikolaj Tolstoj, London 1986., str.104.). Jedan drugi očevidac, Jure Raguz, izjavljuje, da je u blizini vidio očajna hrvatskog časnika kako ustrjeljuje svoje dvoje male djece, dječaka i djevojčicu, potom suprugu i zatim sama sebe (isto mjesto citata). Kada je 16. svibnja bio dovršen pokolj na Bleiburgu, golema masa razoružanih i prestravljenih Hrvata, bila je gonjena u Jugoslaviju prema stratištima Kočevskog Roga i Križnoga puta.

Postoje dokazi, da je ovo izručenje hrvatskih vojnika i civila, praktički cijele nacije koja se je nalazila u bijegu, Titovim partizanima bila politička odluka, koju je generalu Keightleyu priopćio tadašnji britanski rezidencijalni ministar za Sredozemlje Harold Macmillan 13. 5. 1945., i koja je bila suprotna ranijoj odluci britanske vojske. Napomenimo, da je general Keightley također predao Titu 24. 5. 1945.i one Hrvate koji su bili smješteni kao izbjeglice u Viktring kampu u Austriji, dakle koji su po međunarodnom pravu također uživali pravo azila. Uvjeti predaje partizanskome komesaru Basti su bili ovi: »Pripadnici hrvatske vojske moraju se tretirati kao ratni zarobljenici uz izuzetak političkih kriminalaca, koje će suditi saveznički sudovi, dok se civilno pučanstvo mora nahraniti i vratiti u Hrvatsku najkraćim putom». (Izjava profesora Danijela Crljena koji je zajedno sa generalom Herenčićem pregovarao o predaji Hrvata u bleiburškom dvorcu).

Ratni su se zločini odmah bili nastavili na Kočevlju, gdje se osobito isticala četa od 60 do 70 egzekutora, pripadnika 26. dalmatinske divizije, koja je bacala ljude u duboke provalije, neke žive i ruku vezanih žicom, a druge ubijene, na čelu koje čete je bio kapetan Nikola Maršić. Zamjenik komesara ove jedinice bio je stanoviti Albert Štambuk, dok je njima pružala zaštitu 11.dalmatinska brigada. Prema izjavi jednog očevidca, mladog partizana pripadnika 11.dalmatinske brigade, za vrijeme njegova boravka od 8 dana tamo 30-40.000 zarobljenika je bilo zaklano i bačeno u 2 obližnje planinske gudure.





Nema sumnje da je partizanska vojska na Bleiburgu, Kočevskom Rogu i nakon toga na ostalim postajama Križnoga puta, odnosno marša smrti počinila ratne zločine i zločine protiv čovječnosti kršenjem odredaba Ženevskih ratnih konvencija iz 1929. No, postavlja se pitanje, je su li izvršeni i zločini genocida nad Hrvatima?

Prema riječima predsjednika Stipe Mesića koje je on izrekao na nedavnome skupu u Jasenovcu: «Ubijeni na Bleiburgu su žrtve, ali nisu nevini za druge zločine». Koja to krivnja tereti djecu, žene, starce, ostale civile koju su masakrirani na Bleiburgu, Kočevskom Rogu i na Križnome putu, da oni – prema Mesiću – nisu nevini za druge zločine? Oni su krivi jer su Hrvati i kao pripadnike toga naroda trebalo ih je poubijati. Prema Konvenciji o genocidu (1948.) zločin se genocida sastoji u napadu na određenu rasu, naciju, etničku skupinu ili vjeru s namjerom da se ista eliminira ili smanji u broju, ubijajući ili ozbiljno ranjavajući znatan broj njezinih članova ili pristaša, ili izlažući ih uvjetima za koje se računa da će uništiti ili smanjiti taj kolektivni entitet. Dakle, za genocid je potrebna namjera da se ljudi unište baš kao pripadnici, među ostalim, određena naroda. A to se je upravo dogodilo na Bleiburgu, Macelju, Kočevlju, i na marševima smrti koji su uslijedili. Nema dvojbe da se ovdje radi o zločinu genocida koji je počinila partizanska vojska sa znanjem i po zapovjedi svojih vojnih i političkih vođa, na vrhu kojih je stajao Josip Broz.


- 12:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SVETI DAN - DAN ODLUKE

Image Hosted by ImageShack.us


U subotu će biti točno 14 godina otkako je Sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti Republike Hrvatske, posadivši time duboko u zemlju kamen temeljac današnje hrvatske države. U Hrvatskoj danas mnogi ne znaju što se to uopće dogodilo 25. lipnja 1991. koji od mandata Račanove koalicije slavimo kao Dan državnosti. Reklo bi se da se još samo neki "croatonostalgičari" sjećaju turbulentnosti i značenja tog vremena, propalih pokušaja da se pregovorima riješi kriza koja je razdirala Jugoslaviju, Jugoslavenske armije koja se naoružavala i za prvu ruku na tenkove smještala golobrade ročnike dok za pohod nisu bile spremne četničke postrojbe...

Zahvaljujući političkoj eliti koja se maćehinski odnosila prema nacionalnom identitetu Hrvatska je već dugo zemlja bez osobitog identiteta, iako je prije samo 14 godina na referendum o osamostaljenju izašlo 83,56 posto građana, od kojih je čak 94,17 posto glasovalo za neovisnost. Kolektivni ponos koji je narodu pokrenuo taj buntovnički čin i prkos koji se rodio prema sili što se upregnula protiv Hrvatske osjećali su se tada u zraku i činilo se kako će ta energija trajati zauvijek. Nažalost, za manje od 10 godina izblijedilo je čak i sjećanje na nju.

Mnogo je ljudi u Hrvatskoj koji nisu voljeli Tuđmanovu teatralnost. Posmjehivali su se njegovim ekstravagantnim i skupim vojnim mimohodima, bijeloj uniformi i kićenim povijesnim govorima koji su državnim obljetnicama davali ton nekakve sudbonosne dramatičnosti. No, ruku na srce, otkako je Franjo Tuđman umro Hrvatska i ne zna kad su joj nacionalni blagdani, a u zemlji prevladava osjećaj da je zapravo nije ni briga. Trudeći se da im vlast što manje nalikuje na Tuđmanovu, Ivica Račan kao premijer i Stipe Mesić kao predsjednik države, distancirali su se odmah na početku svog mandata i od povijesnog razdoblja u kojemu je stvorena hrvatska država, i od mogućnosti da uspostave blizak odnos s hrvatskim braniteljima, i od simbolike kojom svaka država što drži do sebe daje do znanja svakome tko naiđe da joj je upravo taj dan posebno važan. Nisu to, naravno, Mesić i Račan učinili službenim odlukama, ali su svojom pasivnošću i višegodišnjom neangažiranošću pridonijeli tome da obljetnice posvećene državnosti ili ratnim pobjedama nestanu prekrivene tradicionalnom hrvatskom šutnjom.

Dan državnosti, Dan neovisnosti, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, svi su oni prolazili u tišini i svojevrsnoj političkoj blokadi. O njima se nije pretjerano govorilo, protokolarim se događanjima samo čuvala prazna forma, glavni grad je bivao urešen tek skromnim brojem državnih zastava... Ukratko, slava jednog vremena bila je svedena na ništa. Kad je na Račanovo mjesto došao Ivo Sanader obljetnice su se, istina, počele uvažavati s više poštovanja prema povijesnoj važnosti koju imaju i pijeteta prema životima koji su u njih ugrađeni. Ali je, što zbog Sanaderove potpune obuzetosti Europskom unijom, što zbog haaškog pritiska kojemu je Hrvatska izložena, sve i dalje ostajalo u drugom planu. O ratnom se vremenu još uvijek više govori u kontekstu ratnih zločina koje je počinila Hrvatska vojska i tjeralice za generalom Antom Gotovinom nego u kontekstu herojske obrane kojom se iskazao hrvatski narod. Domovinski rat se i dalje najčešće spominje u kontestu rasprava o kontroverzama koje se za njim vuku, dok se o pobjedama, žrtvama i ponosu koji je prožimao Hrvatsku sa svakim oslobođenim pedljem državnog teritorija gotovo više i ne priča.

Hrvatski se branitelji u medijima pojavljuju ili kao samoubojice ili kao kriminalci, kao da i jednih i drugih nema i među uvaženim profesorima, liječnicima, prodavačima, čistačima, pjesnicima, političarima... Hrvatska nema ratne heroje kao da su zemlju oslobodili duhovi prekriveni plahtama. Hrvatska nema spomenik domovini, što imaju države koje su prošle manje dramatične priče nego što je naša. U Hrvatskoj se Zid bola uklanja s ceste kao da je krupni otpad... Ne treba, naravno, biti zatočenik prošlosti. Ali, ne treba ni vlastitu prošlost bacati u prašinu. Vlast koja ima samopoštovanja to zna. Zbog svega što se događalo pitamo: hoće li se i ove subote, na 14. obljetnicu svoje državnosti, Hrvatska ponovno ponašati kao da se stidi sama sebe?

- 12:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

NAČELA USTAŠKOG POKRETA
.1. Hrvatski je narod samosvijesna etnicka jedinica, on je narod sam po sebi i u etnickom pogledu nije istovijetan s nijednim drugim narodom niti je dio ili pleme kojeg drugog naroda.

.2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat, pod njim se pojavio u davno povijesno doba, pod njim je prije 1400 godina dosao u danasnju svoju postojbinu i pod njim zivi sve do danas. To njegovo ime ne moze i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

.3. Hrvatski je narod svoju danasnju postojbinu vec u pradavna vremena ucinio svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom se srastao i dao joj izvorno i prirodno ime Hrvatska. To ime ne moze se zamijeniti ni jednim drugim imenom.

.4. Zemlja koju je hrvatski narod u pradavno doba zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na vise pokrajina, one su svoja posebna imena imale djelomice jos prije dolaska Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala kasnije, no sve te pokrajine sacinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema pravo da ikoju svojata za sebe.

.5. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, pa je tu zemlju osvojio i zauvijek je ucinio svojom.

.6. Hrvatski ja narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao potpuno organiziran ne samo obiteljski nego i vojnicki, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu drzavu sa svim obiljezjima drzavnosti.

.8. Hrvatski narod ima pravo da svoju suverenu vlast ozivotvori u vlastitoj drzavi Hrvatskoj na citavom svom etnickom i povijesnom podrucju, to jest, da ponovno uspostavi svoju potpuno samostalnu i nezavisnu Hrvatsku drzavu. Tu uspostavu ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruzja. Njega ne vezu nikakve medjunarodne ni drzavopravne obveze iz sadasnjosti ili proslosti koje nisu u potpunoj suglasnosti s tim nacelima, niti ce se na takve obazirati u svojoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj.

.9. Hrvatski narod ima pravo na srecu i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima svaki pojedini Hrvat, kao clan te cjeline. Ta sreca i to blagostanje mogu se ozivotvoriti i ostvariti za narod, kao cjelinu, i za pojedince, kao clanove cjeline, jedino u posve samostalnoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj koja ne smije i ne moze biti sastavnim dijelom, ni u kojem obliku, ni jedne drzave ili bilo kakve ine drzavne tvorevine
.10. Hrvatski narod ima svoj suverenitet po kome on jedini ima vladati u svojoj drzavi i upravljati svim svojim drzavnim i narodnim poslovima.

.11. U Hrvatskim drzavnim i narodnim poslovima, u samostalnoj i Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj ne smije odlucivati nitko tko nije po koljenima i po krvi clan hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske drzave odlucivati ni jedan strani narod ili drzava.

.12. Seljastvo nije samo temelj i izvor svakog zivota nego ono samo po sebi sacinjava hrvatski narod, te je, kao takvo, nositelj svake drzavne vlasti u Hrvatskoj drzavi. I kraj svega toga, svi stalezi u Hrvatskom narodu sacinjavaju jednu narodnu cjelinu, buduci da i ostali stalezi u hrvatskom narodu, kojih su clanovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potjece iz seljacke obitelji, taj u devedeset slucajeva od sto nije hrvatskog porijekla ni krvi, nego je doseljeni stranac.

.13. Sva materijalna i duhovna dobra u hrvatskoj drzavi vlasnistvo su hrvatskog naroda, te je on jedini ovlasten raspolagati i koristiti se njime. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njene sume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja moze biti vlasnistvo samo onoga koji je obradjuje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka.

.14. Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest duznost. Stoga u hrvatskoj drzavi rad oznacava stupanj vrijednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne moze imati ikakvih posebnih prava, nego iskljucivo duznosti prema narodu i drzavi svakome daju pravo na osiguran zivot.

.15. Vrsenje svih javnih funkcija vezano je uz odgovornost. Svatko tko u ime naroda ili drzave vrsi javne poslove bilo koje vrste odgovara svojim dobrom i svojim zivotom za sva djela ili propuste. No, duznost i odgovornost prema cjelini imaju biti temelj i svakoj djelatnosti u privatnom zivotu svakog pojedinog pripadnika hrvatskog naroda.

16. Teziste moralne snage hrvatskog naroda lezi u urednom vjerskom i obiteljskom zivotu, njegova snaga lezi u seljackom gospodarstvu, prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u organizatornim prokusanim vojnim vrlinama. Prosvijetni i kulturni naprijedak hrvatskog naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokusanoj sposobnosti na polju znanosti, nauke i prosvijete. Industrija, obrt, kucna radinost i trgovina imaju biti ruka pomocnica cjelokupnom seljackom i opcem narodnom gospodarstvu. Te grane zivota imaju biti polje postenog rada i izvor dostojanstvenog zivota radnika, a ne sredstvo gomilanja bogatstva u rukama kapitalista.

.17. Skladno uzgajanje, promicanje i usavrsavanje svih narodnih vrlina i grana narodnog zivota zadaca je svih pregnuca javnih radova i drzavne vlasti kao takve, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vijekovnog bivstvovanja i blagostanja sadasnjih i buducih pokoljenja cjelokupnoga hrvatskog naroda, te opstojnost i sigurnost Nezavisne Drzave Hrvatske.


U Glavnom Ustaskom Stanu
dne 1. lipnja 1933
Dr. Ante Pavelic

- 12:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOLAZAK HRVATA

Nove riječi legendarne Thompsonove pjesme:

Image Hosted by ImageShack.us

U JUNAČKOJ ZEMLJI MILOJ, LIJEPOJ I DALEKOJ
U GODINI GOSPODNJOJ ŠEST STOTINA I NEKOJ
SPUSTILA SE NA TU ZEMLJU SILA
PLAVA JE KRV NAROD PREDVODILA

DRHTI ZEMLJA, KAMEN PUCA; KROZ NEBESKA VRATA
DOJAHAO BIJELI VITEZ SA MAČEM OD ZLATA
DAJTE MI KOMAD ZEMLJE SVETE
ZEMLJA JE I MATI I DIJETE

LJUBI SVOJU ZEMLJU NA NJOJ TI SAGRADI DOM
I BRANI JE KRVLJU SVOJOM POVEZAN SI S NJOM
LJUBI SVOJU ZEMLJU LJUBI BLAGOSLOVLJEN PLOD
I PONOSNO PO NJOJ HODAJ SVOJ ZEMALJSKI HOD
DAJTE MI KOMAD ZEMLJE SVETE
ZEMLJA JE I MATI I DIJETE

BIJELI VITEZ KRENU NAZAD KROZ NEBESKA VRATA
OSTAVIO LIJEPU NAŠU BEZ GLADI I RATA
PRED NEBESKOG OCA KLEKNE S RIJEČIMA OD ZLATA
PREDAO SAM ZEMLJU SVETU U RUKE HRVATA

A JUNAČKA ZEMLJA MOJA MILA
DO DANAS JE RIJEČI ZAPAMTILA

LJUBI SVOJU ZEMLJU NA NJOJ TI SAGRADI DOM
I BRANI JE KRVLJU SVOJOM POVEZAN SI S NJOM
LJUBI SVOJU ZEMLJU LJUBI BLAGOSLOVLJEN PLOD
I PONOSNO PO NJOJ HODAJ SVOJ ZEMALJSKI HOD
DAJTE MI KOMAD ZEMLJE SVETE
ZEMLJA JE I MATI I DIJETE !!!!

Skinite najnoviju pjesme DOLAZAK HRVATA

- 12:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2005  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Image Hosted by ImageShack.us


Opis bloga
za sve Domoljube i Hrvate

Free Web Counter

Free Hit Counter

Image Hosted by ImageShack.us

ZA DOM SPREMNI

USTAŠKA VOJNICA
Iz samostalnih ustaških satnija i vodova koji su postrojeni od travnja do kraja ljeta, postupno je do kraja 1941. godine stvoreno 12 djelatnih bojni:

1. ustaška djelatna bojna, Sarajevo
2. ustaška djelatna bojna, Sarajevo
3. ustaška djelatna bojna, Brčko
4. ustaška djelatna bojna, Jasenovac
5. ustaška djelatna bojna, Glina
6. ustaška djelatna bojna, Bosanski Novi
7. ustaška djelatna bojna, Dvor na Uni
8. ustaška djelatna bojna, Banj Luka
9. ustaška djelatna bojna, Zagreb
10. ustaška djelatna bojna, Slunj
11. ustaška djelatna bojna, Vrginmost
12. ustaška djelatna bojna, Kostajnica

Image Hosted by ImageShack.us

Početkom 1942. godine formirano je još bojni, pa je njihov ukupni broj pri formiranju zdrugova iznosio 38.
Početkom 1942. godine pojedine bojne su grupirane u zdrugove. Tako je na primjer nastao Ličko-krbavski ustaški zdrug, a zatim su ljeti 1942. sve bojne uključene u četiri stajaća djelatna zdruga i to:

I. ustaški stajaći zdrug, Sarajevo
II. ustaški stajaći zdrug, Hrvatska Mitrovica
III. ustaški stajaći zdrug, Karlovac
IV. ustaški stajaći zdrug, Gospić
Krajem 1942. godine iz Sarajevske ustaške pukovnije (poznate Crne Legije) nastao je V. ustaški stajaći zdrug, a zatim su stvarani novi, tako da je do kraja 1944. godine postojalo 19 stajaćih zdrugova. Njihov broj još je povećan nakon stvaranja Hrvatskih Oružanih Snaga 1. prosinca 1944. g.
Formirani su i Poglavnikov Tjelesni Zdrug, Željeznička vojnica (kasniji Prometni zdrug), Pripremne bojne i Vojnica Njemačke narodne skupine.
Postrojbeni pregled za Ustašku stajaću vojnicu sredinom 1944. godine:

I. ustaški stajaći zdrug, Sarajevo
II. ustaški stajaći zdrug, Donji Miholjac
III. ustaški stajaći zdrug, Karlovac
IV. ustaški stajaći zdrug, Gospić
V. ustaški stajaći zdrug, Koprivnica
VI. ustaški stajaći zdrug, Imotski
VII. ustaški stajaći zdrug, Drniš
VIII. ustaški stajaći zdrug, Kostajnica
IX. ustaški stajaći zdrug, Mostar
X. ustaški stajaći zdrug, Zagreb
XI. ustaški stajaći zdrug, Sarajevo
XII. ustaški stajaći zdrug, Tuzla
XIII. ustaški stajaći zdrug, Vinkovci
XIV. ustaški stajaći zdrug, Nova Gradiška
XV. ustaški stajaći zdrug, Zabok
XVI. ustaški stajaći zdrug, Brod
XVII ustaški stajaći zdrug, Ogulin
XVIII. ustaški stajaći zdrug, Otočac
Zagrebački ustaški posadni zdrug, Zagreb

Image Hosted by ImageShack.us

Prema Zakonskoj odredbi o Ustaškoj Vojnici od 17. srpnja 1942. godine Ustaška Vojnica je sastavni dio Oružanih snaga NDH. Prema toj odredbi Ustaška vojnica sastojala se od 9 dielova:
1. Stajaći djelatni zdrugovi
2. Poglavnikovi tjelesni zdrugovi
3. Prometni zdrugovi
4. Hrvatsko oružništvo
5. Redarstvena straža
6. Nadzorna služba
7. Ustaška učilišta
8. Ustaška priprema
9. Stegovni i kazneni sud

Prema posebnim propisima u sklopu Ustaške vojnice nalazila se i Vojnica Njemačke narodne skupine (Einsatzstaffel). Ustaškom Vojnicom zapoviedalo je Zapovjedničtvo Ustaške Vojnice.
Ove temeljne odredbe proširene su u Zakonskoj odredbi o ustrojstvu, novačenju i popuni Stajaće ustaške vojnice i o činovima, berivima i osobnim odnosima njezinih pripadnika od 3. kolovoza 1942. godine. Prema toj odredbi Ustaška Vojnica podieljena je na vrste i suvrste oružja, te na struke. Vrste uružja bile su: pješaštvo, oklopništvo, konjaništvo, topništvo i opkoparstvo. Suvrste oružja su bile su dojavništvo, samovozništvo, zdravstvo i sudstvo, a struke su bile opskrbna, upravna, tehnička, duhovnička i glazbenička.
Ista odredba ozakonjuje novačenje mladih vojnih obveznika u Ustašku Vojnicu. Obvezno djelatno razdoblje trajalo je dvie godine kao i u Hrvatskom Domobranstvu. Služba u vojnici priznavala se kao i služba u domobranstvu.
Krajem 1941. godine Ustaška Vojnica brojala je 15000, a krajem 1944. oko 76000 časnika, dočasnika i vojničara.

Image Hosted by ImageShack.us

Neovisna Država Hrvatska

-Kronologija događanja
- Bitka za Vukovar
- Operacija Raškelja
- Operacija Orkan '91
- Operacija Otkos-10
- Operacija Vihor
- Operacija Tigar
- Operacija Čagalj
- Operacija Maslenica
- Operacija Medački džep
- Operacija Bljesak
- Operacija Ljeto-95
- Operacija Oluja
- Operacija Maestral
- Operacija Južni potez
- Heroji rata
- Ante Gotovina
- Mirko Norac
- Janko Bobetko
- Miro Barešić
Hrvatska je vlada proglasila neovisnost od Jugoslavije 1991. godine, a JNA, tada već potpuno u službi velikosrpskoga programa i pod kontrolom Slobodana Miloševića ju je pokušala prisilno zaustaviti i tako izazvala rat koji će kasnije postati poznat kao Domovinski rat. Mnogi hrvatski gradovi, pogotovo Vukovar i Dubrovnik, našli su se na udaru srpskih snaga. Hrvatski sabor je prekinuo sve preostale veze s Jugoslavijom 8. listopada iste godine Odlukom o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.
Image Hosted by ImageShack.us
Civilno je stanovništvo masovno bježalo iz ratne zone: stotine tisuća Hrvata pobjegle su s graničnih područja sa Srbijom i Bosnom. Na mnogim je mjestima vojska prisilno istjerala stanovništvo (etničko čišćenje).Predsjednik Franjo Tuđman u Kninu, 1995.Vukovar, grad uz srpsku granicu, bio je posve uništen tijekom tromjesečne opsade, poznate kao Vukovarska bitka. Grad je krajem studenog 1991. godine pao u ruke JNA i paravojnih srpskih postrojbi koji su zatim smaknuli više od tisuću ljudi. Ipak, to je bio preokret u Domovinskom ratu. Strane su države počele priznavati Hrvatsku kao samostalnu državu, što je do kraja siječnja 1992. učinio veći dio svijeta.
Došlo je razdoblje relativnog zatišja, a Ujedinjeni narodi su uvodili primirja između ukopanih neprijatelja. JNA se povukla iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, gdje je zatim počeo novi rat. Tijekom 1992. i 1993. godine Hrvatska je primila tisuće izbjeglica iz Bosne.
Vojni sukobi u Hrvatskoj opet su planuli 1995. godine.
Image Hosted by ImageShack.us
Početkom kolovoza Hrvatska je pokrenula operaciju Oluja i munjevito zauzela najveći dio Krajine, dok je srpsko stanovništvo masovno pobjeglo. Par mjeseci kasnije, Daytonski sporazum okončao je rat.
Predsjednik Tuđman je umro krajem 1999., nakon čega je nastavljen ekonomski oporavak i obnova ratom uništenih područja. Hrvatska se učlanila u važne regionalne i međunarodne organizacije. U tijeku je postupak za pristup u Europsku Uniju.

ALOJZIJE STEPINAC
U hrvatskome narodu širio je duh zahvalnosti prema Bogu kroz pobožnosti nadoknade za grijehe psovke i pobačaja. Gorljivo je promicao pobožnost prema Euharistiji govoreći često: "Onome tko se drži Isusa, sve biva lako!" Iskazivao je sinovsku odanost prema Bogorodici. Znakovite su njegove riječi: "Ja vjerujem da će se Rusija obratiti i kip Bogorodice da će stajati na Kremlju!", a izraz su njegove čvrste vjere u Božju pobjedu na Marijin zagovor. Tu je vjeru krijepio moleći dnevno sva otajstva krunice.Iz njegove predanosti u volju Božju bijaše vidljivo kako životnu snagu i nauk crpi iz Biblije. Do te je mjere bio uronjen u sv. Pismo da je sva zbivanja prosuđivao na temelju Objave i u svjetlu Božje Providnosti. utirao je u Crkvi u Hrvata put k biblijskim izvorima propovijedanja i katehizacije. Živio je od Božje riječi i njome nadahnut hrabrio druge na popravak života i evanđeosko poimanje rodoljublja. To ga je približilo njegovim vjernicima do te mjere da je Crkva u Hrvata živjela njegovim uvjerenjem, prihvatila njegov stav i jačala se njegovom vjerom.U svakom je političkom sustavu branio slobodu i nadnaravno podrijetlo Katoličke crkve. Kada zbog vjernosti savjesti nije dopustio da Crkva postane ropkinjom komunističke ideologije, te da se odcjepljenjem od Rima stvori tzv. "Hrvatska nacionalna crkva", montiran mu je politički proces na kojem ga je komunistički sud 11. listopada 1946. osudio na 16 godina robije. Hrvatski Sabor je 14. veljače 1992. poništio sudsku presudu i osudio politički sudski postupak protiv Zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Za njegovu hrabrost i svjedočko trpljenje Papa Pio XII. uvrstio ga je 12. siječnja 1953. u Zbor kardinala.Njegov nastup pred sudom očitovao je živu i nepokolebljivu vjeru u božanstvo Isusa Krista, djevičansko materinstvo Blažene Djevice Marije i vječni život čovjekov. Proživljavao je Crkvu kao Mistično Tijelo Kristovo. Vidjelo se to u njegovoj skrbi za Crkvu na svim stranama svijeta, u strpljivom podnošenju patnji i poniženja kao i u svijesti da ga molitve sveopće Crkve vežu u neraskidivo jedinstvo s Rimskim biskupom. U borbi s progoniteljima Katoličke crkve poticao je sebe i druge na vjernost riječima: "Gdje je Petar, tamo je Crkva!" i jačao pouzdanjem: "Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!"Kroz cijeli život, a osobito u zatvoru i sužanjstvu, pokazao se kao vjeran sluga Božji. Vidjelo se da mu je Bog davao snagu za takav život vjere kojom je i druge poticao na evanđeoski oblik života. Neprestana njegova molitva, osobito za progonitelje Crkve i njegove osobe, pozivi na opraštanje i vršenje kršćanskih kreposti odavali su čovjeka žive vjere, neslomiva pouzdanja i djelatne ljubavi. Tako je svojim životom uistinu ostvario program što ga zapisa 29. prosinca 1956. za krašićkog sužanjstva: "Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu riječ- Bog! Bog naš uzor, Bog naš život, Bog i svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskog života!"Umro je na glasu svetosti i mučeništva, u Krašiću, 10. veljače 1960. i pokopan u zagrebačkoj katedrali. Njegov je grob mjesto neprekidne molitve i vrelo uslišanja.

Image Hosted by ImageShack.us

(Alojzije Stepinac,desno)

HRVATSKA ORKANSKA OLUJA 1995

Na tisuću i devet stotina
devedeset i peta godina
Zapovijed iz Zagreba stiže
da se vojska hrvatska podiže
koju Tudjman na pobjedu zove
da osvoji sve krajeve svoje
i povrati gradove i sela
što je srpska bagra zaposjela

Četvrtoga bilo Kolovoza
“Krajinu” je hvatala nervoza
poslije skorog “Blijeska” Okućana
i Pakraca toga istog dana
“Oluja” se iz Zagreba diže
i do Knina primice se bliže

U Subotu Kolovoza petog
za “Krajinu” tog dana prokletog
Hrvati su opkolili Knina
očistili od nagaznih mina
istog dana osvojili grada
i pazili da tko ne nastrada

“Oluja” se trećeg dana digla
prema Dvoru na Unu je stigla
a i Glina istog dana pada
i Petrinja slobodna je tada
tako isto Plitvičkih devet vodopada
U hrvatskim rukama su sada

Tad “Oluja” do Topuskog puše
Generalu Bulatu do guše
On predaje korpus i topove
i tenkove iz srbije nove
visecijevnih puno je bacača
od krajinjskih bradatih koljača

I oružja sa strijeljiva dosta
na stotine kamiona osta
nekoliko oklopnih kola
i topova protiv zrakoplova
On čestita nasem generalu
Na pobijedi i nasem moralu

Svaki srbin pita se u duši
tko im zacas “Krajinu” uguši,
uguši je „Oluja“ hrvatska
Policija i Garda junačka
Hrvatski je guše bojovnici
u Udbini ko u Lici

Pade Glina ,Petrinja i Sunja
i sva mjesta od Knina do Slunja
i Vrlika i Udbina pade
zrakoplova deset nam dopade
Korenica i Dvor zadnji pade
Jadni srbi SAO vam propade

Bog živio nase generale
i časnike i velike i male
poglavito bojovnike naše
paravojske srpske se ne plaše

Živio nam nas Predsjednik Frane
i Ministar hrvatske obrane
živjela nam naša cijela vlada
sa ovim bih završio sada.

ZA DOM SPREMNI

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se