100 arapskih mudrosti i poslovica

1.Prodji se prekomjerne priče, steći ćeš mudrost.
2.Nemoj se kačiti sa ljudima, jer ti još ne znaš kakvu ti zamku može postaviti blaga osoba, niti kako te može iznenaditi pokvarenjak.
3.Najteži ljudi su onaj što mnogo priča i sebičnjak u nazivanju selama.
4.Neka ti smirenost prestiže brzinu!
5.Drži se onoga što ti je od koristi, a mani se priče svijeta.
6.Čuvaj glavu i ono što pamti, i stomak s onim što je unutra.
7.Izbaci pohlepu iz svog srca odvezao si svoje noge.
8.Propao je ko je prodao vječno za prolazno.
9.Ako hoćeš da ubjediš muškarca u nešto – pridji mu razumu, a ako hoćeš da ubjediš ženu u nešto – pridji joj srcu.
10.Kada se lopovi posvadjaju – pronadje se ukradeno.
11.Kada se popravi ponašanje nekog čovjeka – mnogi se žele pitati s njim, a malo ima neprijatelja; teške stvari mu postaju lahke, a osora srca prema njemu postaju blaga. (Maverdi)
12.Ako čuješ nekog čovjeka kako ti pripisuje dobro koje nisi učinio, onda nemoj biti siguran da ti neće pripisat i zlo koje nisi učinio.
13.Kada te napadne priča pomogni se šutnjom.
14.Svoje potrebe namiruj ćutnjom.
15.Puno činite dobra djela, zbog toga što puno griješite!
16.Najbliži su vatri oni koji se lahko pale!
17.Popravi prvo sam sebe, pa će ti se ljudi popraviti.
18.Ispuštanje prilike je neprilika.
19.Isplati radnika prije nego mu se osuši znoj na rukama.
20.Pomogni svog brata pa makar i glasom.
21.Najbolja spoznaja je kada čovjek spozna sam sebe; najbolje znanje je kada čovjek ne prelazi ono što zna; najbolja ljudskost je kada čovjek ne mijenja vodu svoga lica; najbolje djelo je pomoći unesrećenog.
22.Najbolji čovjek je onaj koji je ponizan – a ugledan je, koji je skroman – a imućan je, koji je pravedan – a ima vlast u svojim rukama. (Abdul-Melik b. Mervan.)
23.Primite opravdanje onome ko se pravda.
24.Najveća je mahana da drugome mahanišeš ono što je tvoja mahana.
25.Skrivajte vaša dobra djela isto kao što skrivate i vaša loša djela.
26.Dijete je svjetiljka kuće bez svijetla.
27.Lijepe vijesti hode, dok loše vijesti trče.
28.Priznati istinu je lijepo svojstvo.
29.Sigurnost i bezbjednost jednog mjesta potiču od tebe.
30.Dani su stranice zato pazite šta po njima pišete.
31.Iman-vjerovanje se dijeli na dvoje: na ono koje te čuva od ulaska u vatru, i na ono koje te čuva od vječnog boravka u vatri.
32.Vedrost lica je osnov medjuljudskih odnosa.
33.Oholit se nad robovima je niskost.
34.Potreba za dobrim prijateljem je kao potreba za vodom.
35.Zavist ne nestaje osim smrću zavidnika ili propadanjem onoga na čemu se zavidilo!
36.Istina je najoštrija sablja.
37.Blagost je sredina izmedju srdžbe i slabosti.
38.Ahmakluk je kad izgubiš ono što jedan pametni ima.
39.Dunjaluk je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika.
40.Pretvaranje je obilježje licemjera.
41.Srećan je onaj ko se pouči drugim.
42.Nesrećan je onaj kojim se poučavaju drugi.
43.Zlo ja lahko; dobro je zahtijevno.
44.Prsa su riznice tajni, usne su brava, dok je jezik ključ – stoga neka svako od vas dobro čuva ključ riznica tajni svojih. (Omer b. Abdul-Aziz.)
45. Prijatelj kojeg si stekao poklonima – isto tako će ti ga neko drugi steći poklonima.
46.Razuman je onaj koji se udaljio od harama.
47.Učena osoba je ona koja svijet poziva dobru svojim primjerom.
48.Opomena prije kazne.
49.Pravda je temelj vladavine.
50.Pravda je najjača vojska.
51.Razum je ono što ti osvjetljava put.
52.Ugovor je ono čega se moraš držati – ne bitno bio sklopljen s muslimanom ili nemuslimanom.
53.Oči vide sve osim same sebe.
54.Srdžba – početak joj je ludilo, a kraj kajanje.
55.Kasapina ne može zastrašiti mnogo ovaca.
56.Kalem je ambasador znanja, poslanik ideje i prevodioc razmišljanja.
57.Zavidnik nema mira
58. Lijepa riječ je sadaka.
59.Ko je umoran – legnuće na kamen da se odmori, dok se ljenčuga ne može odmoriti ni na perjanom jastuku.
60.Čovjek je onakav kakvim se drži.
61.Čovjek je na vjeri svoga druga, stoga pazite s kim se družite.
62.Čovjeka traži ispod njegova jezika.
63.Čojstvo je drugo ime za lijepo ponašanje.
64.Ljudi su rudna bogatstva.
65.Nasihat je poput lijeka – što gorčiji to bolji.
66.Obaveza je lakša od peruške, a teža od brda.
67.Samoća je bolja od pokvarena druga.
68.Dvije stvari se ne odvajaju od laži: velika obećanja i velika opravdavanja.
69.I dobar konj ponekada posrne.
70.Grijesi utiču na to da čovjek, pored Allaha, zaboravi sam sebe.
71.Ako se nasladjuješ grijehom, znaj da slast prolazi, a da grijeh ostaje.
72.Da bi ružu ubrao, moraš ruku zavuči u trnje.
73.Allah ti je dao svjetlo, stoga ga ne gasi grijehom.
74.Prvi glas kojeg raspoznaješ je majčin glas.
75.Ipak je iz male sjemenke izniklo onoliko drvo!
76.Najpreči oprosta su oni koji su bivali u stanju da kažnjavaju pa su opraštali.
77.Čuvaj se suze jetima, i dove mazluma.
78.Vrata dobročinstva su svima otvorena.
79.Spajaj rodbinsku vezu pa makar i selamom.
80.Jaje danas je bolje od kokoške sjutra.
81.Prodji se onoga što te se ne tiče – bićeš zadovoljan.
82.S trojicom se ne smije pričati otvoreno: s vladarom-zulumćarom, s bolesnom osobom i sa ženom.
83.Ako očuvaš cvijet – imaćeš plod.
84.Ne kupi pčela sa svakog mjesta med.
85.Kontriraj strastima svojim – uspjećeš.
86.Drži se onoga što vidiš, a batali se onoga što čuješ.
87.Drži se od dunjaluka onoga što ti je dato, i okreni se od onoga što ti nije dato.
88.Sredina je nešto najbolje.
89.Čuvanje jezika je najbolje svojstvo.
90.Najbolji govor je kratak, lijep, sažet i zanimljiv.
91.Najbolji ljudi su oni koji su dobročinitelji, i oni koji tačno mjere.
92.Savladat svoju dušu je najbolja borba.
93.Minuta sabra će ti donijeti godine mira.
94.Strah od Allaha je glava mudrosti.
95.Post oka je oborit pogled od harama, i zatvorit ga pred činjenjem razvrata i grijeha.
96.Rana od jezika je dublja od rane koplja.
97.Prema ljudima se ophodi onako kako bi volio da se oni ophode prema tebi.
98.Posrnuće noge je zdravije od posrnuća jezika.
99.Začudit se je onome ko pere noge svoje, a ne pere srce svoje!
100.Razum žene je u ljepoti, dok je ljepota muškarca u razumu.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
www.n-um.com

- 00:21 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2007.

Zašto tuguješ kad imaš lijek od šest sastojaka

U knjizi Spas od nevolja ima jedna jako poučna hikaja o jednom mudrom čovjeku koji je bio iskušan nekom teškom nedaćom.
Tom mudracu došli su prijatelji žaleći ga i izražavajući mu saučešće, a on im je kazao: "Spravio sam lijek od šest sastojaka za svoju bol." Oni ga uputaše:"Kakav je to lijek i kakvi su to sastojci, vrli prijatelju naš?"
"Prvi sastojak jeste bezuvjetno i iskreno povjerenje u Uzvišenog Allaha, sika. Drugi je moje uvjerenje da će se sve odredjeno desiti. Treće, strpljenje je najbolje sredstvo za one koji su u tugu zapali. Četvrti, ako se ne strpim, šta da činim?! Peti, može biti i gore od ovoga u čemu sam sad. Šesti, svakog trena može doći spas i izlaz iz teške situacije. Eto, prijatelji moji, to čini moj lijek za tugu i tegobu."

- 21:02 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 16.06.2007.

Allah je dovoljan zaštitnik i svjedok

Buhari u svome Sahihu navodi sljedeću priču:
"Jedan čovjek iz Benu Israila zatražio je od svoga prijatelja pozajmicu od svoga prijatelja pozajmicu od hiljadu dinara. prijatelj ga je upitao:
'Imaš li svjedoka?'
'Allah je moj svjedok', odgovori čovjek.
'Dovoljan je Allah svjedok', kaza prijatelj.
'A imaš li nekoga da će to garantovati i zaštititi te?'
'Allah je moj zaštitnik', kaza čovjek.
'Dovoljan je On zaštitnik.'
Ptom mu donese novac, dogovoriše se za datum vraćanja i čovjek ode kući koja se nalazila preko rijeke. Nakon što je nastupio datum za povrat novca, on se zaputi svome prijatelju da mu vrati zajam. No, na obali nije našao nikakvu ladju da ga preveze. Dugo je čekao bilo šta čime bi mogao preći rijeku. U tome pade noć, i čovjek kaza: 'Bože moj, moj prijatelj me pitao za svjedoka, a ja sam imao samo Tebe. Pitao me je za zaštitnika, i ja sam imao samo Tebe. Pa, sada Te molim da ovo pismo stigne do njgea.' Potom je napisao nekoliko riječi te stavio novac i pismo u drvo i bacio ga u rijeku. Allahovom voljom i dobrotom, čovjek koji je dao zajam takodjer je izašao na obalu da vidi ima li njegova prijatelja. Kada je vidio da ga nema, on potraži drva za svoju porodicu. Uzeo je nekoliko drva i kada je došao kući, u jednom od njih našao je pismo i novac.
Allah je najbolji svjedok i uvijek pomaže. On je najbolji zaštitnik i uvijek je sa Svojim robovima.

"Neka se u Allaha vjernici pouzdaju."
"U Allaha se pouzdajte ako ste vjernici."

- 19:42 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.06.2007.

Božije zadovoljstvo nema cijenu

U podnožju jednog brda živjelo je pleme Benu Abs. Allah im je dao sve što se moglo poželjeti. Imali su hrane napretek, zemlja je bila plodna i dovoljna za sve ljude i životinje. Stoka je imala dobru ispašu, a vode su tekle na sve strane. Usto, ovo je pleme bilo jako imućno. Jednog dana dio stoke izašao je iz tora i otišao u planinu. Starješina plemena odluči potražiti stoku. Tako je proveo tri dana u šumi i na planini. Za to vrijeme pala je obilna kiša i stanište plemena pokupila je jedna velika bujica s planine koja je sa sobom nosila stijene, drveće i ogromno kamenje. U trenutku kada su spavali, naišla je silovita poplava, srušila njihove domove, probila u kuće i sve stanovnike usmrtila. Istu sudbinu doživjele su životinje, kuće, kao i svako dobro na tom mjestu.
"O ti koji spavaš zadovoljan i bezbrižan,
Znaj da nesreće kucaju kad zarudi zora i počne dan."
Ukratko, ujutru je na mjestu gdje je pleme stanovalo bila samo jedna pustopoljina. Kamen na kamenu nije ostao nakon poplave.
Nakon trećeg dana vratio se i starješina. Medjutim, kada je došao na mjesto gdje su bile kuće i štale, nije čuo ni vidio ništa. Vladala je samo pustoš i beskrajna tišina. O Allahu! Kakva je to bila katastrofa i nesreća! Čovjek je izgubio ženu, sinove, kćeri, rodbinu, komšije, kuću, blago, stoku, novac i sve ostalo. To je bio strahovit šok za njega.
U trenutku kada je kleknuo na mesto gdje mu je nekada bila kuća, još ga je udarila ovca koju je doveo iz planine i oslijepila ga. ČOvjek je plakao i dozivao, ne bi li mu neko došao u pomoć. Nakon nekog vremena do njega je došao jedan beduin i uzeo ga sa sobom da mu pruži utočište. Naposljetku, beduin ga je odveo u Damask do halife Velida ibn Abdul-Melika. Kada je halifa čuo njegovu priču, pitao ga je: "Pa, kako se sada osjećaš?" "Zadovoljan sam Allahovom odlukom", odgovorio je čovjek.
Ovo je, uistinu, najuzvišeniji i najvredniji odgovor. Kazao ga je čovjek koji je u srcu nosio iman i postao primjer za sve generacije muslimana.
S druge strane, razmislite o onima koji ne vjeruju u odredjenje i ne mire se s propisanim. Oni su u bolnoj tjeskobi i nesreći. Voljeli bi da nadju kakvu rupu u zemlji da se skriju ili da se nekako na nebesa popnu, ali im to neće poći za rukom.

- 23:52 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 13.06.2007.

Zašto me mičeš sa prijestolja

Halifa Harun er-Rešid veoma je volio da razgovara sa Behlulom, čovjekom koji je posjedovao veoma dobru dušu i sa čijeg jezika su se prosipali biseri mudrosti.
Opet je jednog dana poželio da se nadje u muhabbetu sa njim. Poslao je vojnika koji ga je pozvao da dodje. Vojnik koji ode da ga pozove nadje Behlula kako spava. Odmah ga povuče za odjeću i reče mu:
-Ustani, o, dobri čovječe! Traži te halifa!...
Behlul lagahno otvori oči i u isto vrijeme se veoma naljuti. Htio je podučiti ove neznalice:
-O, ljudi, spustili ste me sa mjesta vladara!... Kojim pravom ste ovo učinili?
Njegove riječi zbuniše sve prisutne. Takodjer i halifa ne razumjede ove Behlulove riječi. Upitao ga je:
-O, znalče! Sa kakvog smo te to vladarskog mjesta skinuli?
Behlulove oči su se smiješile, uhvatio je priliku koju je čekao. Rekao je:
-O, sultanu! U snu sam sebe vidio kao vladara. Sjedio sam na prijestolju, oko mene su bili moji robovi, džarije, veziri i paše... Riječ mi je bila oštrija od mača, moja vlast prostirala se na svako mjesto... Probudili ste me baš u trenutku kada sam plivao u veličanstvenosti i tada mi iz ruke pobjegoše moje prijestolje i moja vlast!
Harun er-Rešid se nasmija i reče:
-O, dobi čovječe! Zar ne znaš da vladavina u snu nema nikakvog uticaja?
Taj Allahov istinski vojnik, koji je posjedovao veliko znanje, poput potoka zažubori i reče:
-O, Harune!... Kakve razlike ima izmedju moje i tvoje vladavine? Kada sam ja otvorio oči, pronašao sam život, a ako ti zatvoriš, zauvijek ćeš ostati bez sultanata... U tom slučaju, reci mi koji od ova dva sultanata nema uticaja?

Da, mnogi sultani zajedno sa svojim sultanatima bijahu pokopani u suhu zemlju... Vječiti sultanat jedino pripada Uzvišenom Allahu...

- 17:40 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.06.2007.

"I tako smo vas zajednicom pravednom učinili"

(Kur'an, El-Bekara, 143)

Razum i Šerijat zahtijevaju pravu, ane pretjerivanje i nasilje. U islamu nema mjesta za pretjerivanje i silu. Onaj ko želi sreću treba kontrolisati svoje osjećaje i težnje kako bi ispravno postupao u trenucima zadovoljstva i srdžbe, radosti i tuge. U suočavanju sa stvarnošću pretjerivanje i naglost samo čine nasilje nad čovjekom. Najljepša stvar jeste sredina. Šerijat je zakone propisivao s mjerom. Tako i život opstaje na pravičnosti. Najiscrpljeniji ljudi jesu oni koji slušaju svoje strasti i predaju se svojim željama i težnjama kada se suoče s problemima, kada nema puno mjesta za izbor. U tim momentima, njihova su srca poprište vatrenih borbi u kojima se miješa mržnja, zavist i zlo jer oni žive u iluzijama i snovima, tako da neki misle kako je sav svijet protiv njih i kako su se svi ljudi urotili da ih ubiju. Šejtan im stalno šapuće kako je sav svijet u zasjedi, tako da oni stalno žive u oblacima tame okruženi strahom, zebnjama i briga.
Širenje uznemirujućih vijesti šerijatski zabranjeno i protivno ljudskoj prirodi. To čine samo oni ljudi koji nemaju savjesti ni etičke principe. "I misle da je svaki povik protiv njih." (El-Munafikun, 4)
Neka tvoje srce bude mirno, jer se većina uznemirujućih vijesti ne desi. Svoju dušu treba spremati za teške dogadjaje, ali na primjeren način kako nam srca ne bi stala kucati prije nego se neko zlo desi.
O pametni čovječe, svakoj stvari daj pravu mjeru i težinu, ne preuveličavaj dogadjaje i probleme. Budi umjeren, pravedan, ne sili se i ne lebdi u iluszijama i varljivim fatamorganama. Poslušaj hadis koji nas uči kako treba biti umjeren u ljubavi i mržnji.
"Budi umjeren u svojoj ljubavi prema nekoj osobi, jer ćeš je možda nekad zamrziti, i budi umjeren u svojoj mržnji prema nekome, jer ćeš ga možda nekad zavoljeti."

"Allah će sigurno uspostaviti ljubav izmedju vas i onih s kojima ste u zavadi; Allah je svemoćan; Allah mnogo prašta i On je samilostan." (El-Mumtehina, 7)
Znaj da većina naših briga i strahova nema ama baš nikakvu osnovu.

- 12:21 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2007.

Lice ili stopala?

Jednom je jedan islamski učenjak putovao avionom u drugu državu. Kada je došlo vrijeme za namaz, otišao je u kupatilo kako bi uzeo abdest. Obzirom da su kupatila u avionima veoma mala, morao je otvoriti vrata da bi mogao podići stopalo do umivaonika. Prišla mu je hostesa i rekla da ne pere svoja stopala u umivaoniku jer su prljava. Učenjak je mirno upitao: «Koliko puta dnevno ti pereš svoje lice?» Hostesa je odgovorila: «Obično jednom ili dvaput.» Onda je učenjak odgovorio: «Ja perem svoje lice pet puta dnevno radi molitve. Prema tome, moja stopala su čisća od tvog lica.»

Svrha ove priče nije da bi smo se dobro nasmijali. Ipak, podučava nas kako bi smo redovno trebali klanjati namaz. Također nam pokazuje kako da se ponašamo prema komentarima nemuslimana kada je u pitanju abdest.

- 00:01 -

Komentari (29) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2007.

Ćuprija

... Bajazid stao na čelo svoje vojske i krenuo putevima pobjeda... Oko njega mnogobrojni veziri i alimi... Duše su im drhtale, hod mudžahida rasutih po puturadi Allaha izazivao je uzbudjenje...
Dok je put skretao ka Edirnama, dodjoše u selo Suati... Bilo je proljeće i po livadama su se otvarali buketi cvijeća... Snijeg sa planina se istopio i potok koji je prolazio kroz selo bijaše podigao glavu poput lava. Bilo je to vrijeme kada je voda nadošla i prelivala se iz korita.
Preko vode pružala se ćuprija takve ljepote koju čak ni sultan do tada nije vidio. Sultan je zastao na tren i pogledao u nju. Zaista je to bila lijepa gradjevina. Veoma mu se svidje i on reče:
-Nadjite mi onog ko je ovo izgradio!
Medju vojskom se ne nadje niko ko j epoznavao ovog dobrotvora. Pitali su žitelje sela i oni kazaše ime jednog paše. Sultan oformi logor na tom mjestu i reče:
-Nadjite mi tog pašu i dovedite mi ga!
Shodno ovoj naredbi, svaka kuća u ovom selu bi pretražena. Najzad, pokazaše malu kuću na kraju sela:
-Eto, naš dobročinitelj tamo stanuje...
Nekoliko begova ode i pokuca na pašinu kapiju.Iznutra se začu glas:
-Ko je?
Odgovoriše mu :
-Traži te vladar!
Paša odmah potrča i otvori kapiju. Uz veliku žurbu stiže pred sultana:
-Dobro došao, cijenjeni vladaru!
-Bolje te našao- odgovori mu padišah pa nastavi:
-čuli smo da si ti napravio ovu lijepu ćupriju!
Pašino lice zasja:
-Da, tako je, siromah je napravio, lično sam radio dok nije završena...
Sultan reče:
-Pašo, neka Allah uveća nagradu. Mejdutim, i ja želim podijeliti tu nagradu. Izračunaj sav trošak, čak dodaj i zaradu, pa mi prodaj ovu ćupriju!
Pašino lice, koje malo prije zasja, sada potamni kao noć. Usne su mu drhtale, a oči neprestano kolutale:
-Zašto? Ti imaš dosta hajrata. Ako dozvoliš, nek' se i meni, fakiru, nadje jedan hajrat da mi na Ahiretu osvijetli lice!
Medjutim, padišah je bio odlučan:
-Pašo, pašo! Jedna moja noga je već na Ahiretu, a ti si, mašaAllah, još mlad. Napravit ćeš još mnogehajrate. Na ovom mjestu je veoma potrebna ćuprija. Želja mi je da ti sevabi prijedju u moj defter i dami duša bude sretna.
I paša je, u najmanju ruku, bio odlučan kao i sultan. Nije želio da sa bilo kime dijeli hajrat koji je izgradio prolijevajući znoj i nagradu koju će za to dobiti...
-Oprosti mi, padišahu, ne mogu prodati moj hajrat... Ja nemam drugog i želim stići pred Allaha zajedno sa sevabima ove ćuprije!
Ovo pogadjanje oko sevaba i nagrade potraja veoma dugo. Paša se opirao osmanlijskom vladaru. Na kraju, sultan izgubi strpljenje ni pored toga što je posjedovao blagu narav, veoma se naljuti i viknu:
-Izlazi napolje!
Nakon što istjera pašu, sultan naredi vojsci pokret...
Umorni veziri, cijenjeni učenjaci i starci bijele brade posljednji put pokušaše da nagovore pašu:
-Ne budi tvrdoglav, parama koje ćeš uzeti možeš napraviti koliko ti je volja mostova na kojem god hoćeš mjestu. Tako ćeš zaraditi više sevaba. Hajde, prodaj ovaj most...
Paša ne posluša ni njihove riječi. Kao da je bio poput okomite stijene. Govorio je:
-Ne prodajem!
-Zar je uredu da odbiješ sultana?
Prodaj mu taj most!
-Zar ne čujete? Rekao sam da nije na prodaju!
Šta će biti ako ne stignem napraviti drugi hajrat, ako uzmem pare i u tom trenutku preselim= Može li mi Sultan garantovati da neću umrijeti? Smrt ne poznaje ni pašu ni sultana...
-Ne čini to, brate pašo? Svako će te iz duše pohvaliti zato što si udovoljio sultanovoj duši!
-Ja nisam napravio hajrat da bih sakupio hvale od ljudi, već sam ga napravio da bih zaradio milost moga Gospodara.
-Ali, u ovom slučaju ćeš obradovati jedno tužno srce, i u tome ima Allahovog zadovoljstva!
-Ne!
Veziri i ostali alimi bespomoćno oboriše glave...
Vojska ustade i kao bujica krenu preko mosta... Mudžahidi su sa lahkoćom trebali proći mostom kada kao grom odjeknu glas:
-Niko neće proći mostom! Ovo je Sultanova naredba!
Svi stadoše... Pod začudjenim pogledima sultan potjera konja u rijeku i, govoreći "Ya Allah!" prepusti se podivljaloj vodi. Sa teškom mukom prijedje na drugu stranu. Za njim krenu i vojska...
Padišah opet naredi:
-Dok se podivljala voda ne smiri, neka čekaju na obali, zatim neka prijedju i neka nas sustignu!
Svi su ostali na svojim mjestima...

- 00:21 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>