subota, 30.12.2006.
Bajram Mubarek Olsun!
Mojim dragim čitaocima mu'minima i mi'minkama, muslimanima i muslimankama želim mubarek predstojeće Bajramske dane...
Da nam svima Allah ukabuli ibadete, kurban, post, dove i sve ono sto činimo u Njegovo, subhanehu we 'teala, ime i zadovoljstvo...
Molim Allaha Uzvišenog da od svih ovogodišnjih hadžija ukabuli njihov hadždž, da se vrate sa hadždža od grijeha čisti i da omogući svim onima koji nisu otišli ove godine da to učine naredne, da sljedeće godine bude još više hadžija iz naših džemata, i da nikog od nas ne mimoidje ovaj Allahov farz. Amin!
Tekabellallahu minna we minkum! uz dovu:
Uzvičeni Gospodaru naš, budi uz nas a nemoj biti protiv nas! Sretno završi naše živote, ispuni naše ciste želje, podaj zdravlje i kad odlazimo i kad dolazimo, i kad osvicemo i kad omrcemo, uputi nas Svome rahmetu, prospi svoj oprost na naše grijehe, podaj nam da se popravimo, da nam bude glavna opskrba Bogobojaznost, da se za vjeru borimo i trudimo i da se na Tebe oslanjamo!
Bože, ucvrsti nas na pravom putu i u ispravnosti, odvrati nas od onih poslova, za koje bi se kajali na Sudnjem Danu što smo ih cinili, olakšaj nam teret naših grijeha, opskrbi nas opskrbom Tvojih odabranika, odbij od nas zlo Tvojih neprijatelja, sacuvaj nas od vatre kao i naše oceve,majke, bracu i sestre! Ucini nam to, tako Ti Tvoje milosti, o Ti, koji si najmilostiviji, koji opraštaš, koji si plemenit, sve znaš i silan si i zadnji, mocan si i milostiv prema siromasima! Nema drugog osim Tebe. Slavimo Te. Neka je spas Muhammedu a.s., njegovoj porodici i svim drugovima njegovim!
Elhamdulillahi Rabbil Alemine!
AMIN
- 06:00 -
petak, 29.12.2006.
Sličan slličnog traži
Pripovijedaju da je Poslanik a.s. rekao:
- Drug je kao zakrpa na odjeci, pa nek svak gleda čime će krpiti svoje odijelo"
Takodjer se spominje da je a.s. rekao:
-Promatrajte ljude po njihovim prijateljima!"
Arapski pjesnik kaže "Drug traži sebi slična druga isto kao i ptice što lete u jata sebi sličnih ptica.''
- 07:52 -
četvrtak, 28.12.2006.
I još jedna poučna pričica :)
Bila jednom tri bika; crveni, bijeli, i zuti. Njih 3 su uvijek pasli na istoj livadi. Jedan vuk je cesce dolazio i napao bi nekog od njih, ali nije mogao zato sto su druga dva bila tu.
Al tako jednom se zadesi da je bijeli bik malo udaljen bio od ova dva druga, i vuk ode kod njih dvojice i poce da im govori o tome kako je za njih bolje da mu ne pomognu i dane idu kod njega i kako im je bolje da ga (vuka) puste da im pojede druga, tako ce za njih imati vise trave. Ovo dvoje malo razmislise. Pocese da traze izgovore tipa "ma jeste on vise od nas jede, nije mu to fer" "ipak mi zelimo preziveti, i ako on tako nastavi mozda mi necemo imati dovoljno"... tako se odlucise da ne pomognu ovom bijelom. Vuk ga pojeo. Nekoliko dana kasnije vuk opet gladan i sunja se do crvenog i poce pricati sa njim "hajde ne pomazi drugu svom, bolje ti je i njega se rijesi, pa je sve tvoje".. kad ovaj crveni ipak ne bese spreman na to, rece mu vuk:"on bio spreman bijelog da zrtvuje, koji je bio vas drug. On ce i tebe izdati, zato bolje ti je budi ti taj koji zivi, a njega pusti da umre". Crveni poverova u to i dok je vuk klao zutog bika, crveni mu nije pomagao. Par dana kasnije vuk kad je opet postao gladan, dodje kod crvenog bika kojem bese jasno da je bio vec "pojeden" kad je prvog bika izdao.
- 07:48 -
srijeda, 27.12.2006.
Pouke iz jednog brodoloma
Jedini prezivjeli brodolomnik je bio izbacen na jedno malo, nenaseljeno ostrvo. Molio se usrdno Allahu, dz.s., da ga spasi i svaki dan je osmatrao horizont ne bi li ugledao neki spas, ali spasenje nije dolazilo. Izmoren, na kraju je uspio napraviti malu kucicu od nanesenog drveta, da bi se zastitio od nevremena i da bi sacuvao nesto malo svoje imovine. Ali, jednoga dana, poslije lutanja u potrazi za hranom, nasao je svoju malu kucicu u plamenu, umotanu dimom koji se dizao visoko u nebo. Najgore se desilo, sve je otislo u nepovrat.
Bio je ispunjen ocajem i bijesom. “Allahu, kako si mi mogao ovo uciniti?”-plakao je. Sljedeceg jutra je bio probusen zvukom broda koji se priblizavao ostrvu. Doslo je dugo ocekivano spasenje.
“Kako ste znali da sam ovdje?!”- pitao je iscrpljeni covjek svoje spasioce. -“Vidjeli smo tvoju signalnu vatru”- odgovorili su.
Ljudi se lahko obeshrabre kada im stvari lose krenu, ali covjek ne smije nikada gubiti nadu u Allaha, jer On brine o nama cak i kad smo u najvecim nevoljama...
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu...” (Kur’an; II/186)
- 07:47 -
utorak, 26.12.2006.
Ko je od nas na istini?
Jednog dana Maliku b. Dinaru dodje jedan bezbožnik:
-O, Malik! Ja sam u pravu! Moj put je ispravan!
Malik mu odgovori:
-Ne, ja sam na pravom putu, a ti si od onih što su u zabludi!
Bezbožnik se zainati:
-Moj put je ispravan!
Veliki šejh mu reče:
-Stani, čovječe, sada ćemo vidjeti!
-Kako?
-Obojica ćemo se uhvatiti za ruke i stavit ćemo ih u vatru. Čija ruka izgori, on je u zabludi!
-Uredu!
Nakon ovoga obojica staviše ruke u vatru... Ljutita vatra okruži obje ruke. Medjutim, ni na jednu nije djelovala...
Malik se rastuži i odmah ode svojoj kući. Pao je na sedždu Uzvišenom Gospodaru i zajecao:
-Gospodaru Milostivi! Robujem ti sedamdeset godina i sada sam izjednačen sa jednim nevjernikom!
Tako je molio dok su mu suze vlažile tlo. U jednom trenutku dušom mu odjeknu govor:
-O, Malik!... Zar on može biti zajedno sa tobom?... Njegova ruka nije izgorjela zato što je bila zajedno sa tvojom, u suprotnom, nevjernikova hrana je samo vatra!
Malik bin Dinar odmah se zahvali:
-Gospodaru moj, neka ti je hvala!...
***
Malik je uvijek bio ozbiljnog izgleda, uvijek u razmišljanju. Niko ga nikada nije vidio kako se smije...
Jednog dana na Ahiret mu preseli sin, a on se baš u tom trenutku nasmiješi. Svi se začudiše pa ga upitaše:
-O, čisti čovječe! Toliko godina se nisi smijao, a sada se nasmiješi?
On podiže nurli lice ka nebu i reče:
-Moj Gospodar mi je uzeo sina. Saznao sam da je zadovoljan mnome. Ako je Allah zadovoljan nekom osobom, zašto se ona ne bi smijala?
- 07:13 -
ponedjeljak, 25.12.2006.
Teško onom koji nosi ovu zemlju
Halifa Endelusa, Hakem, poželio je da izgradi jedan veličanstveni dvorac sa prekrasnim baščama u kojima će rasti najljepše cvijeće ovoga svijeta... Želio je da to bude mjesto za koje će se govoriti da je mjesto radosti...
On je to želio, ali insanu se ne daje sve što zaželi... Čak i da se radi o halifi, ne može posjedovati baš sve.
On naredi izgradnju, a bastovani, bez njegovog znanja, pripojise jedno parce zemlje koje je pripadalo nekoj udovici... Žena ranjene duše zapomagala je na sve strane :
-Kome da se požalim?
Medjutim, baštovani su ostajali gluhi na njene žalbe, već joj staviše nešto novca u ruke i rekoše joj:
-Uzmi ovo i gubi se sa očiju!
Srce ove jadne žene kao da iscijepa otrovna kandža. Nikako nije mogla da se pomiri sa ovom nepravdom.
Jednog dana je posavjetovase:
-O, ženo, ne gubi vrijeme već otidji Besiru, kadiji Kurtube, i objasni mu svoje stanje!...Zaista, Halifa sluša one kadije koji poštuju Serijat!
Lice starice se ozari, ptica nade joj sletje na grudi.
Odmah je otišla kadiji Besiru i objasnila mu problem :
-Kadija efendijo, pogledaj moj slučaj u ime Allaha!
U krajnjoj mjeri pravedan i pametan, kadija Kurtubi joj reče:
-O, ženo, ti sačekaj, a ja ću ti riješiti problem!
Kadija Besir se zaista prihvati ovog posla. Odmah je uzeo jednu vreću i otrčao u baštu veličanstvenog Halifinog dvorca.
Zatekao je Halifu kako sam seta medju cvijecem. Toliko se bio predao svijetu ruža da nikoga oko sebe nije primjećivao...
Kadija odmah poče puniti mehku zemlju u džak. Kada je dobro napuno, primjeti kako ga Halifa čudno posmatra. Odjednom, kadijin glas zagrmi ružičnjakom:
-O, Vodjo mu’mina! Mozes li podici ovaj dzak na moja ledja?
Halifa je bio veoma radoznao, želio je da sazna šta ovaj čovjek radi sa zemljom. Prišao je I pokušao podići vreću na kadijina ledja… Napregao se iz sve snage, ali nije mogao pomjeriti prepuni džak… Ponovo je probao, ali bilo je uzalud. Najzad reče:
-O, Besire, ne mogu podići ovu vreću zato što je prepuna. Razmisli o nekom rješenju!
Kadija Besir je uhvatio priliku koju je čekao.
Radosno podiže glas:
-Kako može biti, o, Vodjo mu’mina? Trebao bi da je podigneš!… Zaista ćeš ti na svoj vrat podići, ne samo ovaj džak koji vidiš, već i ovu veliku njivu i jos sedam puta toliko!… I tada ti niko neće biti na pomoći…
Halifa Hakem ga začudjeno upita:
-Šta to znači, Besire?
Kadijine usne se u luku rastegoše:
-O, Vodjo mu’mina, dozvoljavaš li mi da ti objasnim?
-Objasni mi brzo, zabrinuo si me!
-Allahov Poslanik je rekao:“Ko uzme i koliko pedalj nečije zemlje, ta zemlja, sa još sedam kata po njenoj dubini, na Sudnjem danu će se staviti na vrat onoga što ju je uzeo. Da bi je podigao, meleci ce ga udarati kandžijama od vatre!“
-Istina!
-A ti ćeš podići ne samo ovaj džak već mozda i ovu veliku njivu koju si oduzeo bez pristanka njenog vlasnika, i još sedam puta toliko po njenoj dubini! Pa kad već misliš da ćeš podici toliki teret na Kijametskom danu, zar ovaj džak zemlje ne možeš podići sada?
Halifa odjednom zadrhta kao da ga osinu munja.
On, uistinu, nije znao za oduzimanje ove njive. Reče:
-Ja ne mogu podići jedan ovakav teret!... Odmah će se vlasniku dati njegovo pravo!...
I svaki pedalj zemlje bi vračen udovici...
Na kraju, Halifa reče kadiji Besiru :
-O, čisto stvorenje, spasio si me vatre! Hvala ti !...
O, vi što ste zaboravili Knjigu obračuna, zar ne želite uzeti pouku iz ove priče?
- 07:01 -
subota, 23.12.2006.
Ja sam istinski pješak
Allahovom voljom okupani Ibrahim bin Edhem nalazio se na putu za Mekku... Pješke je išao da posjeti Allahovu kuću. Teško je napredovao pod velikim suncem i pod nemilosrdnom vatrom koja je izbijala iz pješčanog mora.
Na putu se susreo sa jednim Arapom koji je jahao devu. Putnik na devi zadrhta od čudjenja i straha... Jezikom ovlaži osušene crne usne i reče :
-O, usamljeni čovječe! Gdje ideš tako?
Na obrazima velikog čovjeka ukaza se smiješak i, nakon što ga toplo pogleda, upita ga :
-O, čovječe, gdje ti ideš?
-Idem da posjetim Bejtullah!
-I ja imam tu namjeru... I ja sam krenuo na put da posjetim Bejt!
-Ali kako? Nemaš jahalicu, nemaš hrane... Kako ćeš pješačiti ove dugačke puteve, vrele pustinje?... Nemoguće... Poginut ćeš negdje!
Nakon blagog osmijeha Ibrahim bin Edhem mu reče:
-Ja imam mnogo jahalica, ali ich ti ne možeš vidjeti...
Arapin se zbuni:
-Kakve su to jahalice? Objasni mi da znam!
Neprikosnoveni sultan riznice mudrosti, riječ po riječ, poče kazivati:
-Imam jednu jahalicu po imenu sabur (strpljenje). Čim me zadesi neki belaj, odmah joj skačem na ledja... Kada se sretnem sa kavom blagodati, onda imam jendu jahalicu po imenu šukur (zahvalnost). Tada idem sa njom... Kada doživim neku nesreću, odmah mi upomoć stigne jahalica po imenu riza (zadovoljstvo, želja, mirenje sa sudbinom). E, tada na put nastavljam sa njome...
Oči Arapina zaigraše u svojim dupljama. Po duši mu pade kiša sreće I uzbudjenja I on upita:
-Šta još imaš?
Neprikosnoveni sultan dvorca kerameta odgovori:
-I još, kada me moj nefs tjera na nešto, ja pomislim: Od moga života prošlo je mnogo, a ostalo malo. Sjetivši se toga, u krajnjoj mjeri se čuvam od poslušnosti nefsu I uvijek bivam s amojim Gospodarem!
Debele Arapove usne rastegoše se poput luka:
-Vallahi, kaži, ja sam istinski pješak, a ti si vlasnik jahalica… Idi, Allah ti se smilovao… Zasigurno ćeš ostvariti svoju želju, stići ćeš gdje si naumio!
- 21:45 -
petak, 22.12.2006.
O, znameniti, zašto plačeš ?
Sultan Muahmud je bio pravedan vladar. Bez prestanka je ratovao na Allahovom Putu i horizontima pronio bajrak Kelime-i tevhida...
Opet je jednog dana krenuo u borbu radi Allaha. Nakon teske bitke sa Hindusima, pripade mu pobjeda. Hindusi su imali ostarjelog vladara koji pade kao zarobljenik kod islamskih vojnika. Dovedose tog nesretnika kod sultana. Sultan Mahmud mu ukaza blagonaklonost I on na kraju postade musliman…
Nakon toga povukao se u jedan sator I prpeustio se emocijama. Cas bi kao izvor kljucao, cas bi kao bulbul jecao… Dan-noc lice mu je bilo okrenuto ka mihrabu…
Toliko je iskreni plakao, da se njegov plac cuo na sve strane. Izvijestite sultan-Mahmuda o ovom njegovom stanju:
-Hindusa su savladale emocije, ni za tren mu ne jednjavaju jecaji. Sta nam naredjujes ?
Pravedni sultan ga pozva I rece:
-Zelis li da ti dam vise zemlje nego sto si ranije posjedovao pa upravljaj kako ti je volja? Zasto plazes bez prestanka?
Brizni covjek mu odgovori:
-Ah, moj sultane, ja ne placem za sultanatom niti za polozajem!
-Pa koja je tvoja briga?
Ostarjeli vladar podize uplakane oci ka nebu i rece:
-Na kijametu ce se otvoriti svi defteri. Ako tog dana Uzviseni Allah meni kaze : « O< nesretni covjece ! Protiv gospodara kao sto sam Ja, posijao si zrno patnje ! Da Mahmud sa svojim junacima nije dosao u tvoju zemlju, ne bi me cak ni spomenuo... Da ti na noge ne postavise lance, ne bi znao za muslimanski nur... Dok sam te Ja hranio razlicitom hranom, ti si se spremao za kipove !... Kako si stavljao te kipove na Moje mjesto ? Reci, da li da te nazovem prijateljem ili dusmaninom. O, mladi sultane, ako mi ovaj govor dodje od Milostivog Allaha, kako cu ja prekriti ovu sramotu?... Eto, zbog toga place ovaj starac! Da, postao sam musliman, ali pod sjenkom maceva. A moj zivot upropasten je na racun kipova. Zar je mnogo ako placem za te prosle dane ?
Kako je lijepa mudrost za one koji iz ovoga primjera uzmu pouku.
Boze !... Ti nam pomogni ! Gospodaru moj, ako nam Ti ne pomognes, kako cemo mi stajati na nogama ?
- 08:17 -
četvrtak, 21.12.2006.
Pijanica
Jedan pijanica nikako nije mogao da shvati da je vino zabranjeno... ili, pak, nije htio da to razumije.
Jednog dana sav zadihan dodje kod Ijasa bin Muavija i reče:
-O, Ijase, ako malo pojedem groždja, hoću li imati kakve štete?
Hazreti Ijas mu jednom riječju odgovori:
-Ne!
Pijanica je tražio izlaz. Ponovo je upitao:
-Dobro, ako nakon groždja pojedem malo mačkovog brka ? Šta kažeš na to?
Ijas ponove rečce:
-Nikakve štete nema, možeš da jedeš…
Lice pijanice bljesnu:
-A ako nakon toga popijem malo vode, ima li tada štete?
-Ni u kom slučaju!
Pijanicu veoma obradova ovaj odgovor. Bio je siguran da će za sebe pronaći neko rješenje. Ovlaživši jezikom suhe usne, reče :
-Ali, ako se pomiješa ovo sto sam nabrojao, dobija se izvrsno vino... Nije haram da ih pomiješam u mom stomaku, zašto je onda haram da ih miješam izvan njega ?
Ijas bin Muavi se slatko nasmiješi i pogleda pijanicu. Zatim uze jednu šaku zemlje i upita ga :
-O, čovječe, ako te gadjam ovom zemljom, da li ću te povrijediti ?
Visokim glasom pijanica odgovori :
-Ne, nećeš me povrijediti!
Hazreti Ijas nastavi sa pitanjima :
-Ako te polijem sa malo vode, da li ću ti nanijeti bol ?
Pijanica reče :
-Ne, nećeš !
-Ako te zadržim na suncu u takvom stanju, da li ću te namuciti ?
-Nećeš!
Ijas malo podviknu:
-A ako pod suncem pomiješam vodu I zemlju pa te time gadjam?
Duša pijanice planu:
-Ah, glavo moja!
Ijas bin Muavi se nasmiješi:
-O, čovječe, nisam te gadjao ćerpičem, zašto vičeš?
Čovjek reče:
-Nisi me gadjao ćerpičem ali me stvar koju si objasnio zabolje više od toga… Zaista je ova glava dostojna ćerpiča!
- 03:30 -
srijeda, 20.12.2006.
Užas Kijameta
Jednog dana pravednom halifi Omeru bin Abdulazizu dodje njegova oslobodjena robinja, nazva mu selam, zatim predje u sobu u kojoj se klanjalo i klanja namaz. Nakon izvjesnog vremena, obuze je san i ona se opruži na sedžadi... Ne zna se koliko je spavala, ali je u toku spavanja sanjala strašan san. Odjednom je skočila i obratila se Vodji mu'mina:
-O, Vodjo mu'mina!
Omer bin Abdulaziz joj se odazva:
Džarija poče pričati ono što je vidjela:
-Vallahi, sanjala sam čudan san!
-Dobro, inšaAllah! Ispričaj!
-Sanjala sam Džehennem, o, Vodjo mu'mina!
-U kojem stanju si ga vidjela?
-Stajao je pred džehennemlijama sav uzburkan. Zatim su donijeli Sirat-ćupriju i opružili je nad Džehennemom.
-Šta se zatim desilo?
-Došao je Abdulmelik bin Mervan, stao je na mostu, a nakon nekoliko koraka ćuprija se srušila i on je pao u Džehennem...
-Nastavi!
-Zatim je došao Velid bin Abdulmelik, i on je na isti način pao u Džehennem...
-Nastavi!
-Zatim je doveden Sulejman bin Abdulmelik. I on se na isti način stropoštao...
-Nastavi!
-Vallahi, poslije su doveli tebe, Vodjo mu'mina!
Ova riječ je bila dovoljna da uzme Omer bin Abdulazizovu pamet, vrisnuo je i onesviješćen pao na tlo...
Džarija odmah potrča i sagnu se na halifino uho:
-Vallahi –reče- vidjela sam te kako sa selametom prelaziš preko ćuprije i kako ulaziš u Džennet...
Medjutim, Omer bin Abdulaziz još je ležao i dugo nije mogao da se oslobodi užasa tog trenutka...
On kaže:
-O, ljudi! Zasigurno, znajte, spas na Mahšeru je za onoga ko se danas boji Allaha, ko se čuva kufra i pobune i za onoga ko proda prolaznost za vječnost... Ko s eponaša suprotno ovome, biva prevaren, svoj život troši na pogrešno mjesto, a zatim ostaje praznih ruku... I sami vidite, oni što dolaze-odlaze, a oni što odlaze – ne vraćaju se...
- 03:09 -
utorak, 19.12.2006.
Pop i šejtan
Vehb bin Munebbih pripovjeda:
Jednom šejtan poželi da prevari jednog popa u crkvi. Ali, šta god da je činio, nije ga mogao skrenuti sa puta.
Jednog dana dodje pred crkvom i reče:
-O, pope, otvori kapiju!
Pop mu reče:
-Hajde, idi na drugu kapiju, ja ti ovu neću otvoriti!
Prokleti Iblis viknu mrzovoljno:
-Otvori kad ti kažem, pokajat ćeš se!
-Odlazi, ne otvaram!
-Glupane, ja sam Mesih! Zašto mi ne otvoriš kapiju?
-Čak I da si Mesih, ova kapija je zatvorena za tebe! Ako si Mesih, zar nam nisi naredio ibadet i pokornost, zar nas nisi zaplašio žestinom Sudnjeg dana? Ako ćeš mi sad nešto drugo reći, ja nemam vremna da te slušam!
Šta god da pokuša, pokvareni šejtan ne mogaše otvoriti kapiju. Ne preostade mu ništa durgo već se nasmija i reče:
-Ja sam šejtan, želio sam da te prevarim, ali ne uspjeh. Medjutim, ovog puta došao sam da ti odgovorim na pitanja koja mi postaviš. Pitaj me šta god želiš, kazat ću ti istinu!
Pop reče:
-O, prokletniče. Zar od mene želiš da prihvatim savjet neprijatelja?
Šejtan obori glavu I krenu. Pop viknu za njim:
-Koja narav ti najviše pomaže prilikom obmane Ademovih sinova?
Šejtan iskezi zube I reče:
-Srdžba! Kada se čovjek naljuti, kao što dijete okreće čigru, tako i ja njega okrećem na koju god stranu želim!
Pop pogleda za njim i reče:
-Neka ti Bog nikada ne ostvari želju!
- 05:45 -
ponedjeljak, 18.12.2006.
Zašto ne dolaziš?
Jednom jedan pobožan čovjek postade prijatelj sa sultanom.
Medjutim, jednog dana osjeti malo oholosti u sebi i , koliko god da je tražio razloga za to, shvatio je da ne može biti ništa drugo osim to što provodi puno vremena sa vladarom... Na kraju, pokupi svoje skuti iz odaja tog snažnog padišaha i ode...
Dani protekoše kao rijeka i jednog dana sretoše se njih dvojica iznenada. Padišah ga upita:
-O, pobožni čovječe, zašto me ne posjećuješ?
Pobožnjak se slatko namsija pa mu odgovori:
-Mnogo mi se više dopada da mi kažeš ''Zašto ne dolaziš?'' nego ''Zašto si došao?'' Eto, zbog toga...
- 07:58 -
nedjelja, 17.12.2006.
Ovaj stepen nam je dat zato što ni od koga nismo uzeli ništa
Jednog dana u Bagdadu, gradu nauke i znanja, izbi požar. Vatrena stihija odnese mnogo života. U medjuvremenu, dvoje hrišćanske djece popeše se na krov jednog dućana i počeše vikati:
-Upomoć!... Neka nas neko spasi!
A ko je smio da se baci u plamenu bujicu?... Vatra je prekrila djecu. Njohov vlasnik viknu :
-Ko spasi ovu djecu dat ću mu deset hiljada zlatnika!
Zlato je lijepo, ali je duša od svega sladja. Niko nije smogao hrabrosti da s ebaci u vatru. Odjednom se pojavi Ebu Husejn Nuri. Kada ugleda strašan prizor, spomenu Bismillu, baci se u plamen i spasi djecu.
Vlasnik djece ponudi Ebu Husejnu Nuriju zlato:
-O, dobri čovječe, ovo zlato je tvoje!
Allahov iskreni rob mu dade slijedeći odgovor:
-Uzmi ovo i zahvali svome Gospodaru. Ova deredža mi je data zbog toga što ni od koga nisam uzeo ništa!
Njihov svijet je nešto sasvim dugo… Oni su u potpunosti ispunjeni Allahovom ljubavlju. Danas je, pak, u duše postavljeno dunjalučko prijestolje, a glava svih grešaka je ljubav prema njemu…
- 06:16 -
subota, 16.12.2006.
Jedno dijete
Jedan od istinskih Allahovih robova, Malik bin Dinar, jednog dana srete neko dijete. Bezgriješno dijete igra se zemljom i malo se smije pa malo zaplače...
Pomisli: Nazvat ću mu selam, medjutim, nefs mu se pobuni i on odustade. Zatim sam sebi reče:
- O, podmukli nefsu, Allahov Poslanik je i odraslima i djeci nazivao selam... Ko si ti pa da u sebi vidiš neku veličinu?
Prišao je djetetu i nazvao mu selam... Dijete podiže svoje tople oči uvis i odgovori:
-Ve alejkesselam ve rahmetullahi ve berekatuh, o, Malik bin Dinare!
Malik se sav zbuni:
-O, dijete, poznaješ me iako me do danas nisi vidjeo?
-U svijetu duša, mojaduša se sastala sa tvojom, a i sada te je Živi i Neumirući Allah predstavio meni...
Malik uvidje da je ovo dijete izvanprosječno, pa ga upita :
-Koja je razlika izmedju pameti i nefsa?
Slatko se smiješeći, dijete odgovori :
-O, Malike!... Tvoj nefs je ono što te je odvratilo da mi nazoveš selam, a pamet je ono što je učinilo da mi nazoveš selam...
-Uredu, a koja te je muka natjerala pa se, tako, igraš u ovoj zemlji ?
-Pa, mi smo od nje stvoreni i opet ćemo se njoj vratiti !
-Vidim da, dok se njome igraš, čas plačeš, čas se smiješ...
-Da, radim tako... Kada mi pred oči dodje azab moga Gospodara, ja plačem. A kada se sjetim Njegove milosti, ja se smijem...
-O, čisto dijete! Kakav ti to imač grijeh pa da plačeš? Ti si nevin...
-Ne govori tako, o Malike!... Svakog trena vidim da, kada moja majka podlaže vatru, velika drva razgorijeva malima... Zbog toga plačem!
Ovaj odgovr poput puščanog zrna zabiše u Malikovo srce. Počeo je plakati i drhtati…
Nažalost, mi smo u potpunosti utonuli u dunjaluk… Niti u našem oku ima suze, niti u srcu ima drhtaja… Jadni mi!
Jednog dana jedan pobožnjak se opruži u samrtnu postelju. Otvorio je suzne oči i rekao:
-Ne žalim što se odvajam od dunjaluka, tog mjesta svakojake tuge. Jedino sam tužan zbog toga, ako sam iza sebe ostavio jednu prespavanu noć, jedan dan koji nisam postio i jedan dan koji nisam proveo u veličanju Allaha!
- 17:30 -
utorak, 12.12.2006.
Priča o malenoj ptici
Jedan vitez koji se godinama borio za svog kralja i koji nikad nijednu bitku nije izgubio (i ratove je predvodio, i uvijek je izlazio kao pobednik) jednog dana izgubi jednu bitku. Skroz razočaran i po njegovom shvatanju i ponižen htede da se ubije. Tako on jahajuci njegovog konja razmišlja kako da se ubije a da smrt bude što užasnija i što više paznje da privuče. Kad odjednom vide ispred sebe na putu jednu malu ptičicu koja leži na ledjima i koja drži noge uvis ka nebu. Ljutito viknu vitez zašto se ne miče sa puta, i da ako se ne makne, on će je ubiti, jer ionako od nje nema hajra i niko od nje nema koristi. Ptičica ozbiljno odgovori:"Ne mogu jer imam veoma važan zadatak!" Iznenadjen što se ptica nije uplašila već tako odlučno odgovorila, sišao je vitez sa konja i upitao ptičicu, o kojem zadatku se radi. Ptičica je rekla da je čula od nekog kako će tog dana pasti nebo na zemlju, i ona tu sad leži da svojim nogama zadrži nebo, da ne padne na zemlju. Tu je spopao smijeh viteza, koji nije mogao stati.. i u smijehu kaže maloj ptičici:"Pa kako ti tolicka s tvojim tankim nožicama i da pomisliš da možeš zaustaviti nebo?" Ptičica odgovara mirno i ozbiljno:"Paaa, čovek treba činiti ono(/liko) sto(/koliko) moze!"
- 21:53 -
ponedjeljak, 11.12.2006.
Nešto sto je zadesilo Božijeg roba
Jednom je u plemenu Izraelićana živio jedan pobožnjak. Ljepota, privlačnost, i maniri bijahu sakupljeni u njemu... Njegov zanat bio je pletenje korpi... Ručno ih je pleo, zatim prodavao i na taj način zaradjivao za život...
Jednog dana, kao i obično, izasao je sa svojim proizvodima. Put ga je vodio pored kapije vladara... Kada je prolazio tim krajem, jedna sluskinja ga je ugledala i odmah obavijstila svoju hanumu:
-Vlasnice moja! Ovim putem prolazi takav čovjek, do danas ne vidjeh ljepšeg od njega! Šeta sa korpama u rukama...
Hanuma naredi:
-Idi i odmah ga dovedi u konak!
Sluškinja poletje kao ptica i kada sustiže prolaznika, reče:
-O, čovječe, sreća ti se osmjehnula. Žena našega sultana želi od tebe uzeti korpu... Hajde, dodji!
Monah, odmah za djevojkom udje kroz kapiju konaka. Kada hanuma ugleda ljepotu i sjaj njegova lica, obuze je čudjenje:
-Ti od sada pobacaj te korpe! Obuci ovu odjeću i namiriši se ovim prelijepim mirisima...Od sada te nećemo ostaviti da se tako mučiš!
Ovom čistom čovjeku žena ponudi nešto što je haram, pa on odbi svim svojim bićem i poče se koprcati kao da je zec u lavljim kandžama:
-Ja nisam čovjek koji će poći putem kojim ti želiš!
Žena se veoma naljuti:
-Ako ne želiš, onda ne možes izaći odavde!
Monah reče:
-Ali, ja se bojim Allaha!
Žena bez morala nije htjela da čuje ovakva opravdanja. Odmah je naredila:
-Zaključajte kapije!
Kapije se zalupiše, a poboznjak se nadje u jednoj teškoj zamci ili će podnijeti teret ovog zindana ili će ispuniti želju pomahnitalr žene.. Upitao je:
-Ženo!... Imali neko mjesto nad ovim vašim dvorcem?
-Naravno da ima!
-Onda me odvedite na sprat!
-U redu – reče vladarka i naredi da poboznjaka izvedu na krov. Bilo je to veoma visoko mjesto, jedino su se ptice mogle spasiti odatle. U suprotnom, pokušaj izbavljenja značio bi propast. Dobro je razmislio, a zatim se obratio svojoj duši:
-O, dušo moja! Mnogo godina tražiš Gospodarovu milost! Za nju si dan-noć radila. Sa da je takva noć došla, za jedan tren će ti uništiti sve što si zaradila. O, dušo moja! Vallahi, ako ti dodje podvala ove noći, spalit će ti sva dobra djela i ti ćeš crnog lica stati pred Allaha!
Nakon ovoga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam, je nastavio:
-Ta pobožna osoba spremala se da se baci sa krova. Uništit će sebe, ali se neće pobuniti protiv svoga Gospodara... Uzvišeni i Milostivi Allah, dž.š., je naredio: ''O, Džibrile! Moj rob, da bi pobjegao od Moje srdžbe i od pobune protiv Mene, želi da se baci sa krova... Potrči, dočekaj ga krilima da mu se kakva nezgoda ne desi!'' Sultan melek u trenu stiže na to mjesto i otvori svoja krila. Poput nježne majke spustio ga je na tlo... Ne oklijevajući ni trena, poboznjak otrča svojoj ženi. Nažalost, ruke su mu bile prazne,a i sunce je bilo pred zalaskokm... Pokucao je na kapiju. Iznutra je došao glas: ''Ko je?''Odgovorio je: ''Ja sam!...Brzo otvara!'' Kapija se otvorila, ušao je unutra i duboko udahnuo... Žena ga je gledala očima ispunjenim strahom:
-''A gdje su ti pare od prodatih korpi?''
Pobožni čovjek obori glavu i reče: ''One nam nisu donijele novaca!''
-''Svaki dan su donosile, a kako to da danas ne doniješe?''
-''Današnji kupac je bio neko ko je neprijatelj duši...''
-''Dobro, a šta ćemo jesti večeras?''
-''Bit ćemo strpljivi. Sabur je, uistinu, veoma lijepa hrana!... Ti odmah podloži furunu!''
-''Kakve li koristi od podlaganja prazne furune?''
-''Kada komšije ugledaju da nam furuna ne gori, zauzet će se oko nas. A tako nešto nam se ne bi svidjelo.''
Zbunjena žena se otetura do furune i zapali vatru... Nešto kasnije zalupa kapija. Bila je to komšinica koja je došla da uzme malo žara. Otvorili su joj i rekli: ''Furuna gori, idi i uzmi koliko hoćeš vatre!'' Žena udje, obavi posao i, izlazeći kroz kapiju, reče: ''Vidim da sjediš i razgovaraš sa svojim mužem, ali hljeb u furuni samo što ti nije zagorio...'' Ali, zar u furuni nije bilo ničega?... Žena je ustala i otrčala do ognjišta... Šta je ovo!? Furuna je bila ispunjena hljebom, i to takvim hljebom kakvog do tada nisu vidjeli...
Pruži ruku i uze hljeb koji je mirisao kao mošus, zatim ga odnese svome mužu i reče:
-''O, čovječe lijepe naravi!...Ovaj poklon tvoga Gospodara pokazuje da si pred Njim veoma voljena i cijenjena osoba... Učini dovu Allahu da nam ostatak života prodje u izobilju i rahatluku!''
Pobožnjak svoje duboke oči usmjeri ka očima svoje žene i reče:
-''O, ženo, budi strpljiva u ovom stanju!''
Nažalost, ova žena nije bila neko ko će se uhvatiti za uže sabura: ''Ti učini dovu svome Gospodaru...''
Pobožnom čovjeku nije ostalo ništa drugo, ustao je, klanjao namaz, naslonio je svoje čelo na zemlju i zamolio Milostivog Gospodara: ''O, Milostivi! Moja žena me primorava na traženje, pa joj podari izobilje... Ti si svemu kadar, Ti uistinu poznaješ i moju unutrašnjost i moju spoljašnjost.''
Ne podigavši glavu sa sedžde, tavan se odjednom otvori i odozgo se ispruži jedna ruka... U dlanu je držala rubin koji kao sunce obasja unutrašnjost kuće. Dok se ovo dešavalo, žena je bila u rukama dubokog sna. Pobožnjak je dotače nogom:
-''O, ženo, ustani, tvoj Gospodar te je učinio bogatom. Uzmi koliko ti je volja... Eto, tvoju sudbinu je obasjalo takvo sunce, niko ne vidje ništa slično ovome!''
Žena oprezno otvori oči: ''O, dobri čovječe, zašto žuriš? Zbog ovoga si me probudio?''
Čovjek joj odgovori: ''Da, zbog ovoga... Otvori oči i pogledaj u tavan!''
Žena podiže oči ka tavanu i reče: ''Ja sam u tom trenutku sanjala jedan san. Zlato je bilo u redove poredjano... Bilo je ćurseva koji su ukrašeni rubinima. Ali ugledala sam jednu prazninu i rekla: 'Čiji je ovo ćurs?' Odgovorili su mi: 'Pripada tvome mužu!' 'A kakva je ovo praznina?' 'Ova praznina nastala je uslijed tvoga traženja od muža...' Ja ne želim nešto što će na tvome dvrocu otvoriti rupu. Zbog toga čini dovu...'' Pobožnjak se opet pomoli... Odjednom se ona ruka izgubi sa vidjela... (Tenhbihu'l-Gafilin , Ebu'l-Les Semerkandi)
U ovom slučaju vidimo taj sjaj straha od Allaha, ljepotu u pobjedi nad nefsom, ljepotu u saburu i pokornosti Allahu... Dakle, ni jedna stvar koja je uradjena sa ihlasom neće biti izgubljena.
- 06:41 -
subota, 09.12.2006.
Najtuzniji na Sudnjem Danu
Od Bekira Al-Abida se prenosi da je upitao Sufjana ibn Ajineta:
"O Ebu Muhammed, da li je do tebe doslo da ce se tiskati ljudi na Sudnjem danu?"
Sufijan mu odgovara: "Stajat ce ljudi na Sudnjem danu u ovom polozaju", pa stavi ruku jednu iznad druge, pa nastavi: "Ljudi ce izlaziti iz svojih kaburova govoreci: - Vode, vode, zedj, zedj, a medju najtuznijim na Sudnjem danu bice trojica: Vlasnik roba koji ce na Sudnjem danu biti sa slabijim djelima od roba kojeg je posjedovao, covjek koji je posjedovao veliko bogatstvo od kojeg nije udjeljivao sadaku, a koje je poslije njega naslijedio covjek koji je od tog istog bogatstva dijelio, vlasnik znanja koji se nije okoristio od tog znanja, a poducio je svoga ucenika koji je imao koristi od naucenog."
- 22:22 -
petak, 08.12.2006.
jedna interesantna priča...:)
Jednog dana kaže vetar suncu da je puno jači od sunca.
Sunce kaže kako ne veruje u to. Vetar uporo tvrdi da je tako..
Uglavnom da bi rešili pitanje da li je vetar u pravu.. sinu im ideja da se takmiče.
Vidoše čoveka sa šalom i dogovoriše se ko uspe da mu sa vrata makne šal, taj je pobedio.
Vetar je hteo početi. Sunce se zato skrajnulo i posmatralo.
Vetar je počeo sve jače i jače da duva, kako bi šal sa čoveka pao. Ali što je više vetar duvao, čovek je šal jače rukama držao. I koliko god da se vetar trudio, nije mu uspevalo.
Onda je došlo sunce na redu, vetar se ljutito sklonio u nadi da ni sunce neće uspeti. Ali sta je bilo? Sunce je se 'osmehnulo' i tako obasjalo i ogrejalo zemlju. Coveku je postalo toplo, i onda je i sam skinuo šal...
To treba da nam bude pouka.. kad želimo nekog da ubedimo za nešto, ne ide to silom ili uvredama, već na najlepši mogući način. Jer kad čovek ima osećaj da je napadnut, neće se ni trudit drugu stranu da shvati, već će samo gledat sebe i svoj stav da odbrani.
- 08:51 -
četvrtak, 07.12.2006.
Faktori šejtanske nemoći
Božiji Poslanik, a.s., rekao je:
"Vidio sam šejtana slabog i nemoćnog. Rekao sam mu: 'Božiji neprijatelju, šta je razlog tvoje nemoći i slabosti?' Odgovorio je: "Muhammede, ova moja slabost i nemoć je usljed četiri stvari. Kad god se jedno od ovoga čini ja se topim poput soli u vodi i svijeće na vatri. Jedno je glas konja ratnika u stroju za džihad; drugo je glas mujezina prilikom učenja ezana; treće je sticanje halal zarade, onako kako je Šerijat propisao; i četvrto je kada vjernik kaže: E'uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim.
- 21:46 -
srijeda, 06.12.2006.
Šejtan i srce vjernika
Huzejfe Jemani znao je tajnu Božijeg Poslanika, a.s. Priča se da je jednog dana vidio šejtana kako plače. Rekao mu je: "Prokletniče, koji je razlog tvog plača?"
Odgovorio je: "Dva su razloga: prvi, stoga što je prokletstvo na nas veoma rasprostranjeno; i drugi, što je srce vjernika za nas zatvoreno. Kad god namjeravamo pristupiti srcu vjernika u velikoj vatri izgorimo."
- 23:43 -
utorak, 05.12.2006.
Poucna predaja
U Malikovom Muvettau bilježi se hadis Kasima ibn Muhammeda, koji kaže:
Preselila mi je žena i dođe Muhammed ibn Kayb el-Kurezi da mi izjavi saučešće. Reče: Jednom je u Benu Israilu živio pobožan, veoma učeni fakib. Imao je ženu i bio je zadivljen njome. Ona umrije, a on poče
toliko za njom tugovati, da se osamio u kući, zatvorio se i sakrio od ljudi. Niko kod njega nije dolazio. Jedna žena iz Benu Israila ču za to i dođe da razgovara s njime. Rekla je da želi da ga upita za mišljenje i da joj niko drugi ne može u tome pomoći. Ljudi su otišli, a ona je ostala kod vrata. Kazali su mu šta ona želi, i on joj dozvoli da uđe.
- Ona reče: Imam nešto da te pitam.
- Izvoli.
- Ja sam od jedne djevojke posudila nakit. Nosila sam ga i čuvala neko vrijeme. Ona sada traži da joj taj nakit vratim. Trebam li to učiniti?
- Trebaš - reče učenjak.
- Ali, tako mi Allaha, nakit je kod mene bio dugo — zavapi žena.
- To je razlog više da ga vratiš.
- Neka ti se Allah smiluje - reče žena - a zašto ti tuguješ zbog nečega što ti je Allah pozajmio i zatim ga uzeo. On ima veće pravo na to.
Nakon ovih riječi učenjak postade svjestan svoga stanja, i Allah mu dade koristi u riječima ove žene.
- 09:09 -
nedjelja, 03.12.2006.
Ljubav, blagostanje i uspjeh
Jedna žena izidje iz svoje kuce i ugleda tri starca s dugim bijelim bradama kako sjede u njezinu dvoristu. Nije ih prepoznala.
Rece: - Mislim da vas ne poznajem, ali mora da ste gladni. Molim vas, udjite i nesto pojedite.
- Je li domacin kod kuce? Oni upitase.
- Nije, rece ona. - Vani je.
- Onda ne možemo uci, rekose.
Kad se muž uvecer vratio kuci, žena mu rece sto se dogodilo.
- Hajde reci im da sam kod kuce i pozovi ih!
Zena izide vani i pozove ih unutra.
- Ne idemo u kucu zajedno odgovorise.
- Zasto? - htjela je znati.
Jedan od staraca objasni: - Njegovo ime je Blagostanje rece pokazujuci na jednog od svojih prijatelja; pokazujuci na drugog, rece: - On je Uspjeh a ja sam Ljubav.
Onda doda: - Sad idi i raspravi sa svojim mužem kojeg od nas želite u svome domu.
- Zena se vrati unutra i rece svome mužu sto porucise. Muž bijase presretan.
-Predivno, rece. -U tom slucaju, pozovimo Blagostanje. Neka udje i ispuni nam dom blagostanjem!
Njegova žena nije se složila.
-Dragi, zasto ne bismo pozvali Uspjeh?
Njihova ih je snaha slusala iz drugog kutka kuce. Skoci sa svojim prijedlogom:
- Zar ne bi bilo bolje pozvati Ljubav? Onda ce nas dom biti ispunjen ljubavlju!
- Poslusajmo savjet nase snahe -rekose muž i žena - Izidji vani i pozovi Ljubav da bude nas gost.
Zena izidje vani i upita tri starca:
- Koji je od vas Ljubav? Molim Vas, udjite i budite nas gost.
Ljubav ustade i krenu prema kuci.
Druga dvojica takodjer ustadose i slijedise ga. Iznenadena, gospodja rece:
- Pozvala sam samo Ljubav, zasto i vi ulazite?
Starci odgovorise uglas: - Da ste pozvali samo Blagostanje ili Uspjeh, druga dvojica bi ostala vani, ali buduci da ste pozvali Ljubav, gdje god Ona ide, i mi idemo s njom.
Gdje god je ljubav, ondje su i blagostanje i uspjeh!
- 21:06 -
subota, 02.12.2006.
Daija
Poslušajmo ovu hikaju ne bi li izvukli pouku.
Jedan softa je nakon svog naukovanja odlučio da se vrati u svoje mjesto. Šejh koji ga je poučavao mu je govorio da ostane još godinu dana i da se uči mudrosti. Softa je bio pun sebe, mislio je da sve zna, da će svojim znanjem koje je stekao moći riješiti sve probleme. U toku svog putovanja dođe do jednog džemata te sačeka u džamiji dok ne dođe vrijeme namaza. Imam tog džemata je bio prost i jednostavan čovjek bez nekog velikog vjerskog znanja, ali je bio omiljen i cijenjen u svom džematu. Dok je predvodio namaz softa je primjetio kako ne uči ispravno niti ima ta’dili erkjana. Jedva je sačekao da se namaz završi ustao je stao ispred džemata i počeo kuditi imama govoreći kako je on softa, kako on zna šta je ispravno a šta ne, kako će im on objasniti šta je pravi Islam i kako se najispravnije klanja, te kako njihov imam pogrešno i neispravno uči, kako nema ta’dili erkjana itd. Ovaj softa nije ni završio a ljudi su već skočili na noge i pretukli ga. Kada je vidio šta se desilo odluči da se vrati svom učitelju. Nakon godine dana provedene kod njega ponovo krenu na put i dođe do onog istog džemata koji ga je prošle godine izdegenečio. Ovaj put je pustio bradu, drugačije se obukao tako da ga ljudi nisu prepoznali. Dođe vrijeme namaza ponovo isti imam, isti način klanjanja, sve isto. Nakon namaza softa ustade te se obrati prisutnima. Ovaj put je počeo da hvali imamovu učenost, ljepotu učenja Kur’ana, način obavljanja namaza naglasivši da je čak i njegova brada mubarećli i da bi svako trebao da ima makar po jednu njegovu dlaku iz brade kod kuće. Ljudi kad to čuše skočiše i očerupaše jadnog imama.
Pouka koju izvlačimo iz ove hikjaje jeste da možemo u njoj naći sami sebe. Softa predstavlja sve one koji bez dovoljno znanja i mudrosti pozivaju Allahu, koji su upoznali svoju vjeru ali površno, a u drugom stadiju predstavlja one koji su naučili vjeru, vjerske propise te kako da koriste mudrost, jer nekada je mudrost ništa ne reći, nekada je progovoriti, nekada je mudro sačekati smisliti šta reći pa tek onda se obratiti onima koje zovemo ka Allahu.
Molim Allaha Uzvišenog da nas uputi u propise naše vjere, da nam da znanje i mudrosti kako bi ispravno pozivali Allahu i njegovim propisima. Amin.
- 22:54 -
petak, 01.12.2006.
Prošlost je otišla
Prisjecanjem na proslost i njene tragedije stvara formu ludosti - vrsta bolesti koja razara mogucnost zivljenja u trenutacnom momentu. Oni koji imaju cvrstu ulogu su zaboravili dogadjaje iz proslosti, koji nikada ponovo nece ugledati svjetlo dana, koji ionako zauzimaju crno mracnu stranu mozdanih celija. Epizode proslosti su se zavrsile; zaljenje i tuga ih ne mogu povratiti, melankolija ne moze popraviti stvari a niti ce depresija ikada uspjeti vratiti proslost nazad. Ovo je zato sto je proslost ne - egzistirajuca. Ona ne postoji.
Ne zivi u nocnim morama bivseg vremena ili ispod sjene onoga sto te je masilo. Sacuvaj se od duhovske prisutnosti proslosti. Da li mislis da ti mozes povratiti Sunce ka njegovu mjestu izaska, bebu u majcinu utrobu, mlijeko u vime ili suze u oci? Konstantnim razmisljanjem o proslosti i njenim dogadjanjima, postavljas se u veoma opasnu poziciju i tragicno mjesto po um.
Prekomjerno razmisljanje o proslosti je razmetanje sa sadasnjoscu. Kada je Allah u Kur'anu spomenuo dogadjanja sa prijasnjim narodima, on je kazao:
"Bio je to narod koji je nestao." [Surah al-Baqarah; 2:134]
Nasa tragedija se ogleda u tome da mi nismo sposobni da pravilno koristimo sadasnjost: zanemarujuci nase prelijepe dvorce, iluziramo o nepostojecim gradjevinama. Kada bi svaki covjek i dzinn pokusao da povrati proslost, ne bi uspjeli jer je to nemoguce. Sve sto je na zemlji ide naprijed, pripremajuci se za novi period - zar ne bi i ti?
Sadasnjost je sve sto imas
Kada se probudis u jutro ne ocekuj da vidis vecer - ziva, jer to je sve sto imas. Jucer je vec proslo sa svim dobrim i losim djelima, dok sutra nije jos stiglo. Tvoj zivotni vijek je nista do jedan dan, kao da se radjas u njemu i umires u njegovom kraju. U ovom stanju, neces biti uklijesten u opsesiji o proslosti sa svim tim nedacama i svim tim neizvjesnostima. Za danas samo trebas trositi svoju energiju, misli i trud. U ovome danu trebas se moliti budnim srcem, citati Kur'an sa razumijevanjem i spominjati Allaha iskrenoscu. U ovome danu trebas imati mjeru, zadovoljiti se nad tvojom porcijom, obuzeta brigom o svome izgledu i zdravlju.
Organizuj sate svoga dana, tako da mozes godine saciniti od minuti i mjesece od sekundi. Trazi oprost od svoga Gospodara, sjecaj Ga se, spremi se za zadnji dio na ovome svijetu i zivi >danas< sretno i u miru. Budi pravo sa svojim saputnikom, poslom, kucom, djecom i stanjem u zivotu.
"I cuvaj ono sto sam ti dao i budi zahvalan ." [Surah Al-A’raf; Ayah 144]
Zivi danas slobodna od bola, brige, ljutnje, ljubomore, zavisti i zlobe.
Moras uklesati u svoje srce jednu frazu: Danas je moj jedini dan.
Ako si jela topli friski hljeb danas, onda sta jucerasnji tvrdi hljeb i sutrasnji ocekujuci imaju s tim?
Ako si iskrena sa sobom i imas sigurnu, solidnu odluku, onda ces se bez sumnje suociti sa sljedecim: Danas mi je zadnji dan koji zivim.
Kada steknes ovu naviku, profitirat ces svakog momenta tokom svoga dana, razvijajuci svoju licnost sireci svoje mogucnosti i cisteci svoja djela.
Shaykh Aaid Al-Qarni
- 23:57 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM