ossimpleljubica

04.06.2009., četvrtak

PRED VRATIMA

Težina križa je adekvatna nagradi koja slijedi.
I sada sam zakoračila u razdoblje u kojem ću živjeti u skladu s tim, ne bih li makar malo odškrinula vrata Svjetlosti, dovoljno da se nekako provučem unutra kad za to dođe vrijeme. Ako ne uspijem, a ja ću pokucati, možda će me čuti i pustiti.
Moj onkolog kaže kako ćemo pokušati "kupiti" još godinu, godinu i pol. A ja kažem - Bogu u ruke. On zna najbolje.
Isus je živio svoj zadatak hodajući među ljudima. Nije računao da može eskivirati ono što je bila svrha Njegovog prebivanja među nama. Da jest, ništa više ne bi imalo smisla i Njegovo poslanje bi se relativiziralo. Njegova ljudskost je u Krvi i Tijelu, u pripadnosti ljudima po rođenju. Sve ostalo je u Njemu - Bog, Očev odraz u koji bismo trebali biti zagledani kad god nas obuzme dvojba ili mlakost.
A nama je težak naš križ i ni svijest o tome da je taj križ upravo ključ brave na vratima u Nebo, nije jača od potrebe da ga odložimo . Zato smo mi samo ljudi, a Isus je i Bog.
Da mi se nekako domoći Njegove blizine...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.