ossimpleljubica

25.05.2009., ponedjeljak

TEŽNJA

Htjela bih biti
Zagrljena,
Obavijena tek slutnjom Ljubavi,
Mirna,
Predana u Ruke,
Vjerna,
Sigurna u vodotoku s Izvora :

Želim biti Tvoja kutija
u kojoj ćeš čuvati moju dušu
da se nikada ne odijeli od Tebe.

Učini me posudom Tvojom
u kojoj čuvaš stvari koje su Ti važne.
Šapni mi : jesam li Ti ja važna?
Voliš li me doista, Izvore i Utoku?
Gdje sam? Vidiš li me?

Oslijepi me za površnost.
Neka čujem samo Tebe.
Učvrsti mi samo vjeru.
Spasi me od zabluda.

I drži me za ruku.
Da ne zalutam hodajući k Tebi.






22.05.2009., petak

MOLITVA

Neprekidno se čovjek pita kako se preporučiti Bogu bez "fige u džepu". Doneseš odluku kako ćeš činiti samo ono što će Bogu biti ugodno, pa ćeš polagano sagraditi stepenice kojima ćeš se popeti do Njegovog krila i ušuškati se u vječnu Ljubav...
Ali, zapravo shvatiš kako stalno radiš stvari zbog kojih se kaješ i postupno skidaš ciglu po ciglu sa svojih stepenica u Nebo...Svako malo uprljaš svoju ljudskost nečim nedostojnim.
Pihvaćajući svoju nesavršenost i ne mireći se s njom, molim Onu koja je najčišća među rođenima od oca i majke . Odabrana dati ljudskost Božjem Sinu dobila je milost biti i božanska, ali i naša Majka. Utječem Joj se u nadi i vjeri da će me zagovoriti kod Oca i Sina :
"Najdraža Majko,
Hodam ovom svojom vijugavom stazom već pomalo umorna od godina. Kako vrijeme prolazi, sve više mi se čini kako sam puno snage prosula na uzaludne pokušaje da nešto promijenim, da stazu izravnam, pospem ju nečim mekim, lakšim za hod. Bacajući kamenje koje mi se ponekad ispriječilo, jesam li povijedila nekoga tko je hodao kraj mene, a ja nisam bila svjesna njegovog prisustva? Kad mene netko ne prepozna mislim da je nezahvalan i bahat, a koliko puta sam ja previdjela čovjeka pored sebe? Predana nekim svojim prioritetima, koliko puta sam prošla pored vrata iza kojih je netko čekao da mu dođem i da ga vidim i poslušam? Koliko je puta sljepilo obuzelo moju dušu koja je ostala neosjetljiva na bližnjega?
Ne znajući broja svojih promašaja, malena i slaba pred Tobom, molim Te daj mi još malo snage da ovu svoju stazu prođem dostojanstveno. Da makar pokušam rasti "naopako", kako kaže moj dragi prijatelj, krošnjom prema dolje, a s korijenjem u Nebu. Povedi me za ruku makar mali dio puta i usmjeri me kamo treba, da lutam što manje. Možda ću tako lakše spoznati što mi je činiti na slavu Božju, a što trebam zaobići.
Tako bih rado stajala na toploj, čistoj, nebeskoj kiši, ruku položenih na mog Jedinca, sigurna da će nas oboje oprati od svega što smo nakupili putujući stranputicama bez putokaza. Sjeli bismo na kamen krajputaš, osnaženi za dalje. Nasmiješi nam se, Majko i pokaži nam put do Svjetlosti. Pomozi nam naći one izgubljene cigle da učvrstimo stepenice kojima želim svakoga dana penjati se sve više i usput biti svjetiljka svom Jedincu koji će se izgubiti ako ga Sin Tvoj ne zagrli dovoljno čvrsto da ga otme od mraka. Molim Te, zaogrni nas svojom majčinskom brigom i učini nas dostojnima primiti Duha Svetoga, jer ćemo inače umrijeti od žeđi.
Pridigni me još samo malo, pa ćemo zajedno pomoći Jedincu da prohoda.
Molim Te..."







06.05.2009., srijeda

POTREBNA JE HITNA POMOĆ!

Traži se A minus (- )krvna grupa HITNO za malu Saru (staru samo
14 mjeseci) - mislim da nije problem barem proslijediti!
Ako znate nekoga s tom krvnom grupom A- (A minus) javite se hitno na broj 091/4185432 - Krešo .
Krv je potrebna za transfuziju Krešine kćeri Sare stare samo 14
mjeseci. Sara već dugo vremena leži na Rebru i prolazi kroz presađivanje koštane srži. Kolege molim Vas pošaljite ovaj email na što više adresa! Situacija je jako ozbiljna. Hvala Vam u ime male Sare!
Kontakt email : krv.za.saru@gmail.com

03.05.2009., nedjelja

KAO MARIJA


Image Hosted by ImageShack.us

.."Anđeo joj reče :'Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo , ti ćeš začeti i roditi Sina...Duh Sveti sići će na te'...
'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj'
Tada je anđeo ostavi."

Nije pitala kako će izbjeći sramotu što će biti trudna, a neudana, ni hoće li Je Josip htjeti znajući da Njezino Dijete nije on začeo, ni kako će se obraniti od kamenovanja koje je bilo uobičajena kazna za neudane trudnice. Toga časa nije znala što točno znači da će Njezin Sin dobiti od Oca kraljevstvo kojem neće biti kraja. Nije pitala ni kako će Sin Njezin živjeti ni kako će umrijeti. Pihvatila je Riječ i u skladu s tim je živjela kao službenica Božja, ne pitajući ništa.
Gabrijel je došao, rekao i otišao.
Marija je prihvatila.
To je u osnovi svega onoga od čega nam je satkan život. Na ovaj svijet stižemo po Božjem planu i sve kroz što prolazimo dio je toga plana. Ali onoga časa kad postanemo svjesni sebe, odjednom počinjemo djelovati u skladu sa svojim ograničenim mogućnostima. I zaboravimo čija smo djeca, tko brine za nas. Zaboravimo na Mariju. Počnemo težiti za nebitnim, sličimo djeci koja se propinju na prste ne bi li uhvatila balone od sapunice, dok bitno ostaje kraj puta, neprimjećeno, neželjeno, ostavljeno...
A Ona, Majka, strpljivo i s ljubavlju čeka na nas, zalutale po kojekakvim stranputicama, da se vratimo i primimo za Njezine skute, uvijek tople od ljubavi i milosti. Da se odmorimo u Njezinom krilu, sigurni od svih nedaća.
Ali već sutra skakućemo za novim balonima.

Hvala Ti, Marijo, na Tvom majčinstvu kojem nema kraja, Tvojoj bezgraničnoj ljubavi, Tvom beskrajnom strpljenju. Molim Te za milost da se uvijek mogu šćućuriti u Tvom zagrljaju i da nikada ne ostanem bez Tvoje prisutnosti.




01.05.2009., petak

DOBRI OTAC

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost "Kad se Josip probudi, učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji : dovede kući ženu svoju. I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus."
I tako, Josip bi nagrađen Najvećim od svih na zemlji. Shvaćajući kolika milost ga je pohodila, do svoje smrti je bio ono što mu je nalagala svijest o tome : otac koji je ljubio Dijete odgajajući Ga po Božjem zakonu kojeg zaboravimo odmah nakon što malo, nježno , toplo tijelo privijemo uza se i kažemo : "Najmilije moje dijete..."
Gdje je granica između ljubavi i sebičnosti, želje za dominacijom nad drugim ljudskim bićem? Dokle seže očinska briga koja će usaditi u djecu ono što će ih činiti ljudima, a gdje počinje tlaka? Kad bismo to znali čovječanstvo bi postalo savršeno. Ali nije.
Josip je shvatio da je svako dijete Božji dar. Njegovo znanje o tome da je Isus doista Božji Sin nije mu olakšala roditeljski posao. Naprotiv. Dobio je najvrjedniji dragulj na čuvanje , znajući od početka da ga je Dijete nadmašilo u svemu istoga časa kad je začeto. Ali to ga nije spriječilo da bude čovjek - otac do posljednjeg daha. Dao mu je najbolje od sebe.
A Isus je otišao svojim putem.

Koliko smo mi svjesni toga da su nam djeca "posuđena" i da nemamo nikakvu vlast nad njima, da ljubav koju osjećamo za njih može postati tamnica iz koje možda nikada neće izaći jer neće moći slijediti naše ideje o tome kakav njihov život treba biti? Možemo li pobijediti strah i pustiti ih da odu svojim putem?




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se