ossimpleljubica
03.05.2009., nedjelja
KAO MARIJA
 .."Anđeo joj reče :'Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo , ti ćeš začeti i roditi Sina...Duh Sveti sići će na te'... 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj' Tada je anđeo ostavi." Nije pitala kako će izbjeći sramotu što će biti trudna, a neudana, ni hoće li Je Josip htjeti znajući da Njezino Dijete nije on začeo, ni kako će se obraniti od kamenovanja koje je bilo uobičajena kazna za neudane trudnice. Toga časa nije znala što točno znači da će Njezin Sin dobiti od Oca kraljevstvo kojem neće biti kraja. Nije pitala ni kako će Sin Njezin živjeti ni kako će umrijeti. Pihvatila je Riječ i u skladu s tim je živjela kao službenica Božja, ne pitajući ništa. Gabrijel je došao, rekao i otišao. Marija je prihvatila. To je u osnovi svega onoga od čega nam je satkan život. Na ovaj svijet stižemo po Božjem planu i sve kroz što prolazimo dio je toga plana. Ali onoga časa kad postanemo svjesni sebe, odjednom počinjemo djelovati u skladu sa svojim ograničenim mogućnostima. I zaboravimo čija smo djeca, tko brine za nas. Zaboravimo na Mariju. Počnemo težiti za nebitnim, sličimo djeci koja se propinju na prste ne bi li uhvatila balone od sapunice, dok bitno ostaje kraj puta, neprimjećeno, neželjeno, ostavljeno... A Ona, Majka, strpljivo i s ljubavlju čeka na nas, zalutale po kojekakvim stranputicama, da se vratimo i primimo za Njezine skute, uvijek tople od ljubavi i milosti. Da se odmorimo u Njezinom krilu, sigurni od svih nedaća. Ali već sutra skakućemo za novim balonima. Hvala Ti, Marijo, na Tvom majčinstvu kojem nema kraja, Tvojoj bezgraničnoj ljubavi, Tvom beskrajnom strpljenju. Molim Te za milost da se uvijek mogu šćućuriti u Tvom zagrljaju i da nikada ne ostanem bez Tvoje prisutnosti. |
