18.19. i 20. studenog
utorak , 18.11.2008.
ovi dana svi ponešto pišu o našeme vukovaru koji je toliko pritrpio u tri miseca zločinačke hajke i horora šta se tamo dogodijo. svi mi u rvackoj znamo ili bi tribali znat da je vukovar bio srce i duša ove zemlje. volijo bi da tako i ostane i da nikada ne pane u zaborav tolika žrtva i stradanje.
svi ovi kilometri slova kojima se sada opivava vukovarsko junaštvo neće otr't suze sviju oni uz koje nikad neće više bit njijovi ćaća, mater, brat sestra, did, baba, prijatelj, prijateljica....
iz pijeteta prema njima neću više ništa svoga pisat već ću samo prinit dijo teksta šta je po medijin objavljivan o našom potroskom sinu, a vukovarskom junaku, pukovniku marku babiću, čiji su roditelji iz potravlja, a koji su stradali od četničke ruke:
Nakon pogibije general-bojnika Blage Zadre, Marko Babić preuzeo je zapovijedanje obrane Borova naselja. Marko Babić je poznat i po tome što je u toku obrane na Trpinjskoj cesti uništio najviše neprijateljskih tenkova - 14. Babić je inače rođen u Vukovaru 1965. godine. Nakon nekoliko godina provedenih na privremenom radu u Švicarskoj u travnju 1991. godine vraća se u Vukovar i priključuje vukovarskim braniteljima.
Njegovi suradnici tvrde da je Marko bio neustrašivi ratnik i jedan od najvećih ratnika i domoljuba u stoljetnoj hrvatskoj povijesti te da hrabrijeg i ponosnijeg čovjeka nisu vidjeli.
Pukovnik Marko Babić odbio je predsjedničku mirovinu jer je želio živjeti i raditi kao i svi ostali. Uvijek je isticao da je ponosan što je njegova generacija i on sudjelovala u ostvarenju vječitog sna, stvaranju demokratske Hrvatske države. Posljednje vrijeme radio je kao producent na snimanju dokumentarne serije Heroji Vukovara koja sada ostaje kao spomenik njemu i ljudima koji su s njime ratovali te Hrvatima kao izvor o istine o herojstvu i veličini vukovarske bitke.
Pukovnik Babić aktivno je skrbio za hrvatske branitelje i njihove obitelji kao član Savjeta za branitelje iz Domovinskog rata osnovanog pri Ministarstvu.
komentiraj (2) * ispiši * #
