sićanje na trišnju staru

srijeda , 17.09.2008.

iako su trišnje davno pojidene i lišće na njimon požutilo i otpada to me nije nizere omelo da na blog metnen jednu pismu o jednoj trišnji na koju smo se ka dica lako mogli uspet jer je bila toliko nagnuta da se skoro ne bi tribalo ni držat rukon vego sa rukon u džepovin se prošetat do navri krošnje.
a zašto san se nje baš sad sitijo? e ma zato šta je ujesen bila pripilana i srušena.
ni do danas mi sićanje na taj tužni događaj nije izblidilo.


Image Hosted by ImageShack.us




"Jedna trišnja stara"

Još je pantin ispo guvna
Jednu trišnju staru, sočnu
Nagela se prama zemlji
Da se dica lašnje popnu

Imala je krošnju gustu
Kora joj je bila glatka
Penjasmo se ka' smo tili
I zobali zrnja slatka

Pa je unda došla jesen
Primakla se mrazna zima
I došli su niki ljudi
I motorna pila!

- Pilajte je, jer je kriva
I stara je, zeru gnjila
Pilajte je, odma nama'! -
Prisuda je teška bila.

Gledali smo, sva mi dica
Kako trišnja drće, pada
Slomile se mnoge grane
Pripila ih pila tada…

Nema više krošnje guste
Ni penjanja usrid lita
Nema više slatki zrnja
Nema više, ništa...ništa…

I.G. 2008.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.