Bloger sa Blog.hr-a vlasnik Hajduka!
subota , 30.08.2008.
Štovani posjetitelji ovih stranica,
Možda ste već načuli ili ste i sami pročitali vijest koja je u popodnevnim satima prostrujila svim elektronskim medijima diljem svijeta: „Bloger postao (su) vlasnik NK Hajduk!“ – Assotiated Press, ili „Hoće li bloger donijeti revoluciju na Poljud?“ – L'Equipe, ili „Najveći hrvatski klub u rukama blogera!“ – Algemaine Zeittung, i tako dalje…
S obzirom da se radi o osobi, blogeru, koju dobro poznajem, jer je riječ o mojoj malenkosti, mogu vam iz prve ruke objaviti koji će biti moji prvi potezi kada se moji dionički udjeli pretoče u dirigentsku palicu kojom ću konačno uvesti red i zdrave odnose unutar poljudskih zidina.
Dakle, plan revitalizacije kluba i vraćanje povjerenja kod desetljećima izigavanih navijača može se ostvariti i ostvarit će se ukoliko se bude poštivalo, a poštivat će se slijedećih deset zapovijedi, odnosno točaka:
1. Svi igrači potekli u klubu , kao i možebitna pojačanja moraju imati prebivalište u Splitsko-dalmatinskoj županiji, ali se ne moraju nužno zvati Ante, Toni, Ive, Roko ili Stipe, nego u obzir dolaze imena poput, Šime, Luka, Frane, Bartul ili Jozo (nikako Josip).
2. Svi uposlenici kluba, dakle i igrači, dobivat će mjesečnu plaću u visini prosječne hrvatske plaće (uračunat prijevoz i marenda) ili čak nižu ukoliko bude takovih zahtjeva.
3. Svi igrači moraju na trening i utakmice dolaziti javnim gradskim prijevozom, bez „švercanja“ u busu, a kopačke moraju doma čistiti (mama to ne smije raditi!), te iste sobom nositi umotane u neki od starijih brojeva Slobodne Dalmacije ili u najlonskim vrećicama sa logom hrvatskih prodajnih lanaca, npr. Konzum, Kerum, Tomy…itd.
4. Na utakmicama se svi moraju primjereno zalagati kao da zaista vole klub u kojem igraju, jer će u protivnom dobiti od kluba „nogu“ već na prvom „spoju“.
5. Kapetan Hajduka mora biti igrač koji je u prethodnoj sezoni zaslužio Hajdučko srce, a ukoliko isti igrač više godina zaredom osvaja tu nagradu mandat mu prestaje u trenutku kada kapetansku vrpcu baci na travu ili mu ona slučajno tamo padne.
6. Ukoliko je teren blatnjav za igru, po isteku 90 minuta igrači se zbog količine blata na dresu i licu nikako ne bi smjeli međusobno prepoznavati. Onaj kojeg suigrači prepoznaju seli na klupu za idućih sedam utakmica.
7.Nijedan igrač ne smije otići iz kluba prije isteka petnaestogodišnjeg ugovora , a isti se na traženje igrača može produžiti na još 2+2 godine. To znači, da ukoliko je igrač nakon odrađenih dodatnih dvije godine, a navršio je 35. godina, može prijevremeno potražiti angažman izvan Hrvatske i to u klubu čiji dres ne smije biti u plavim ili modrim bojama.
8.Ukoliko klub unatoč iznimnom zalaganju svih igrača izgubi utakmicu na svom terenu ili pobijedi ili remizira bez da je nadigrao protivnika, svim članovima kluba koji kupe ulaznicu, vratit će se utrošeni novac od ulaznica, dok će ostali gledatelji putem javnih glasila dobiti zasluženu ispriku koju će potpisati svi igrači, trener i uprava kluba.
9. Svaki igrač koji dobije žuti karton radi prigovora sucu, pa bio on i kapetan i imao nebrojene zasluge, trener je dužan odmah ga zamijeniti i uvesti novog igrača koji će se više posvetiti igri i ciljevima kluba čije boje brani.
10. Svaki igrač ili član rukovodećeg kadra mora napamet naučiti prethodnih devet točaka i prema njima se odnositi s poštovanjem. Ukoliko to ne bude slučaj, moja malenkost će pribjeći aktivaciji točke 11. koja stupa na snagu u iznimnim situacijama, a ona glasi:
11. Tko ne poštuje pravila kluba ili se na njih ogluši bit će mu u nakraćem roku prekinut ugovorni odnos, a ukoliko je riječ o igraču, neka se brzo istušira hladnom vodom (za njega tople više nema!) i požuri sa oblačenjem, jer ga pred stadionom zasigurno čeka Izvršni dopredsjednik kluba iz Maksimira!
Eto, toliko zasada o mojim planovima koje sam vam dužan predočiti, jer ste kao vjerni navijači i posjetitelji Potravlje-bloga zaslužili takvu pažnju.
Nadam se da u ambicioznosti svojih planova nisam dostigao Baracka Obamu, ali sam siguran da ću poput njega, umjesto Sjedinjenih Država svim silama i uz pomoć zagovora Svetog Dujma, strpljivim radom i predanošću voljenom klubu, iz sadašnjeg pepela stvoriti Veliki Ujedinjeni Hajduk, i to Hajduk koji će poput Amera vladati cijelim nogometnim planetom, pa i šire.
To vam obećavam!
Ne zvao se ja „(Su)vlasnikom Hajduka“ ukoliko ove ciljeve ne ostvarim!
Potvrda u upisu dionica voljenog kluba, a što je među ostalim bila i dužnost svakog onog tko je istinski navijač i može izdvojiti 5x100 kuna na ime upisa jedne dionice
komentiraj (10) * ispiši * #
Pet godina ljubavi...
Kao pečat na ruku svoju,
Jer je ljubav jaka kao smrt,
A ljubomora tvrda kao grob.
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav
Nit je rijeka potopiti.” (Pj, 8,6-7)
Ovo dvoje imenjaka svetog Ante, sa slike, slave petu godišnjicu braka sa svojom malom moreplovkom (slika doli), pa im stoga želimo da im uz dobro zdravlje, gornji stihovi budu zvizda vodilja i vidljiv biljeg u njihovoj knjizi zajedničke ljubavi!
komentiraj (7) * ispiši * #
Nema predaje
petak , 29.08.2008.
Mala je curica odlučila provozat se malko čamcem oko svita.
Ne čudite se! Šta dica znaju koliko je to dug put.
Jer da znaju ne bi pokušali. A mala curica je pokušala!
I dobro joj je išlo, prvih nekoliko milimetara, a onda su nastali problemi.
Jaki udari vitra i morske struje potpuno su je skrenuli sa zacrtanog pravca, a i motor je počejo "štekat". Vesla su izili morski pasi, kompas je potonijo do dna i šnjime se igraju morske kornjače i ritke ribe.
Sve u svemu, šituacija nije nimalo blistava.
I svako drugi bi odusta i pripušća se sudbini, ali ova curica ne!
Ona će veslat rukon il šeširom, al odustat neće.
Struje joj nisu povoljne, vitar joj šiba lice, al "predaje nema", kak bi rekli purgeri.
Napomena GRATIS:
Ovu je sliku objavio T-portal na svojoj naslovnici prije nikog vrimena.
Slika se zvala "Malo livo!".
Eto, samo da znate da je naš fotograf vrlo nadaren i da je prid njin svitla budućnost u ovome zanatu.
komentiraj (4) * ispiši * #
Dotaknuti suzu Božju...
srijeda , 27.08.2008.
Foto: Papageno
Nema ga koji nije bijo barenko nekoliko puta u Međugorju, kod Kraljice Mira.
Od sviju kraljica na svitu ona je najveća. Kolike je ona kroz minule zemane ozdravila i utješila znade samo Onaj na Nebesin.
Pa, kojoj ne bi doša i pod noge kleka..?!
Dolazi tamo čeljad svake rase...i to s kraja svita, a mi da ne odemo?!
A kad si već tamo, i bijo si na Podbrdu, na Križevcu, sluša misu, ispovidijo se, pričestijo..., a šta unda ne bi nakratko svratijo i do raspela Spasiteljevog i dotaka prstimon suze šta mu iz potkoljenice naviru?!
Učenjaci su potvrdili da su suze prave, ljudske...!
I kad takneš prstimon tu suzu Božju, znaj da si taka Ljubav Božju koja suosića sa svin našin mukon i sa svin našin potribon.
Viruj da je tako.
komentiraj (5) * ispiši * #
Puni misec povr' sela...
nedjelja , 24.08.2008.
Šta ima lipše za vidit nego pun misec u litnjoj noći dok ti lagani vitrić miluje obraze...
Čeljad smetne u dnevnim brigama, pa se i ne obazire u nebo dok sve poslove ne obrši. A kad obrši i pogleda gorika, a ono se već uspeo ponad prvi kuća i dimnjaka na svom putu prema toplim skutima majčice Svilaje.
Na tomu putu neritko mu društvo prave nestašni rojevi zvizda koje se poput nemirne dičice rastrču na sve strane.
E, čoviče, ako imaš imalo vrimena, upravi pogled gori, odmoriće se duša tvoja..
komentiraj (9) * ispiši * #
Rokofešta
subota , 23.08.2008.
Kako osim svoga Potravlja rado otvaran i prijateljske dveri drugih mista po Zagori, tako i u Drniš rado navratin na putu do veličanstvene Promine.
Navratit u Drnišku općinu na blagdan svetog Roka, zaštitnika Drniša poseban je gušt.
Jer kako bi drukčije sazna ko je Martinu ukra pivca, koga vole Berekini i u koga je zaljubljen Toni...
Ipak, najeličanstvenije od svega u svetorokovskoj noći bilo je promatranje ponoćnog vatrometa kojeg se ni Rio de Janeiro ne bi posramio!
Nažalost, to nisam uslika jer sam snima kamerom...
Bravo gradonačelniče!
komentiraj (4) * ispiši * #
Legenda koja još živi: Obračun s Karakonđulom (priča)
utorak , 19.08.2008.Iako mnogi sumnjaju da Karakonđula uistinu obitava u dubinama Peručkog jezera, ova kratka, ali istinita pričica će ih možda razuvjeriti u tome.
Dok je baba Kaja kod stare kuće u Potravlju, u litnoj kužini pekla uštipke na ulju, njeni mali unuci su ka zapete puške slušali prababu Mašu kako in priča priču o Karakonđuli, čudesnoj zmiji koja kako svit viruje, još obitava u dubinama Peručkog jezera.
- U te zemane nisi smio puštat ni ovce ni koze blizu jezera, a kamoli dite malo. Bijo je veliki straj od zmije među čeljadi. Otkako je zmija izila pet janjaca iz Joketina stada, otada niko nije smio dotrat blago blizu vode osim malog…''
- A kako ji je izila zmija – upita mali šestogodišnji Toni. Jel jednu po jednu il sve zajno?
- A šta ja znan, ka da san ja bila tute – odgovori baba
- A kako ti onda to znaš? - nepovjerljivo će desetogodišnji Filip.
- Kako neću znat? Mali Ćipan Joketin je pripovidio cilom selu kako je gonio ovce na vodu da ji napoji kad ga je zmija iz vode zaskočila. Kaže da je bila velika ka tri čeljadeta zajno.
- Moš si mislit? – dometne mali Dominik koji je za sebe tvrdio da je Turopoljac jer je, eto, živio u Velikoj Gorici, a sad je ovde na odmoru.
- A bila je debela da je niko ne bi moga rukon obuvatit – nastavila je baba.
I dočin su se ovce primakle da se napoje vode ona je iskočila vanka, zinula prema njimon tako da su i ovce i janjci namistu obamrli i niko se nijanci nije moga pomaknut s mista! Tako je ona zadavila petero janjaca i na mistu i' izila.
- A šta je napravio dječak, baba, je li on uteka – pitala je mala Mara koja je nikidan proslavila peti rođendan
- Ćipan ti je dite moje, kad je vidio da zmija napada ovce skočio na leđa ovnu zvonaru i otijo na njemu uteć kući. Ovan se isto živ ukopa i ni makac s mista. Undan ti se Ćipan maši rukon za zvono i zabreca šnjimen jedno dva tri puta. Kako on zabreca ovan se usporavi na zanje noge i poleti uzbrdo priko smilja i kamenja! Ćipan ga je uvatio šakon za rogove i tako se jašući na njegovin leđin spasio belaja.
- A zašto zmija nije pojila sve ovce i janjce, bako? Jeli joj smetalo što su dlakave? – upitao je ponovo Filip, stariji brat od "malog Turopoljca".
- Ma kakvi sinko, pojila bi ona i nji, al kad je ono Ćipan zabreca zvonon unda su se i ovce i janjci skočili i razbižali uzastranu. Tako je izila samo pet janjaca.
- Znači da je mali Ćipan spasio sve druge ovce! – zaključi Toni.
Baba odmane rukon na tu upadicu.
- Dakuće! Ćipan je spasio sebe, ovce su same pobigle uzastranu...
- Ma, baba, Ćipan je i njizi spasio! Da nije on zabreca ka da bi one pobigle! Bi šiš! – nije se dao Toni.
- Ajde, dobro, "Ćipan je spasio ovce"… pomirljivo će baba Maša.
- A koliko je Ćipan išao na sat dok je jurio na ovnu, možda dvjesto? – pita je Dominik koji je volio brzine.
- Kakvi sat? Ko je unda vidijo sat, nije bilo ni pure za izist…
- Ali, bako, nisam mislio da je netko imao sat na ruci, nego kolikom je brzinom Ćipan jahao na ovnu, to sam te pitao…
- Ajde prođi me se, sinko, ka da ja znan kolike su brzine na ovnu… nisan ti ja to nikad gledala.
Male Kata i Klara, koje su nedavno proodale, donile su babi Maši svaka po jedan žuti uštipak kao 'nagradu' za ispričanu priču.
Iako nisu razumile janci ništa, očito je da su volile slušat babu Mašu kako dici besidi, tako da su cilo vrime bile mirne ko janjci i gledale u nju. Toni i Mara su imali još puno pitanja o Karakonđuli, ali je baba rekla da će in to drugi put reć, jer da je sad ništo ''vrti u štumiku', pa iđe malo u postelju dok je to prođe. Ne znadu dica šta je kamenac na žuči...
Filip je na to pozvao Dominika i Tonija da iđu gađat pikado vanka na rastu. Teta Mara je povela male curice u šetnju niz obližnju livadu na Krčinama. Brali su tratinčice i lovili male plave leptiriće od čiji se krila prsti zameljaju u plavo.
Kroz po ure doletio je k staroj kući veliki čupavi pas Harry (biće mu je ćaća iz Amerike ili iz Ingleške kad imade tako ime!) od strike Ante. Malo poslin i striko je bio tu. Oko vrata mu crni aparat za slikanje Canon ka i obično.
- Ko će ić s menon do jezera? – upitao je dičurliju.
Braća Filip i Dominik su bili odmanama spremni.
- Kad krećemo striko? – pitali su trpajući strelice pikada u džepove.
- A šta ćemo na jezeru? Oćemo li lovit Karakonđulu, a striko? – pita Toni.
- Oćemo, oćemo, pa ćemo je dat Harryju da je poide za obid! – odgovori striko.
Teta Mara sa curicama je rekla:
- Samo vi ajte, ako vas napane zmijurina, mi ćemo van doletit upomoć!
- Morete odma ponit i gradele da je ispečemo! – dobacio je striko na odlasku, šaleći se. - Ili bolje, ražanj.
Strine Ankica, Antonija i Danijela su u hladu pod orajon pile tursku kavu i ko jedna dobacile: -Ooooooo, biće to velika fešta!!
Striko Ante je stigavši u Titlića dragu na jezeru htio pokazati svojim sinovcima kako pas Harry dobro pliva, pa mu je nekoliko puta bacio kamenčić u vodu, a on bi svaki put uskočio i zapliva prema mistu di je kamen potonio.
- Ajde da vidimo koliko daleko Harry može plivat – reče Filip i baci kamen skoro dvadeset metara od kraja.
Harry spremno pljusne u vodu i zapliva u daljinu. Kad je skoro stiga do mista di je kamen upa, odjednom zastane, tiho zalaje, a onda se okrene i počne brzo plivati natrag k obali.
- Ide sto na sat! – zaključi Dominik.
- Karakonđula! – poviče Filip, vidjevši da za pasom pliva ništo veliko i zmijoliko.
- Bižmo kući! – poviče Toni.
U trenutku kad je Harry otplivao svjetski rekord za pase i izletijo iz vode ni ne tresuć dlaku, Toni se zaskoči na njega, ka Ćipan na ovna i potra ga u galop kući.
- Pojuri konjiću! – povika Toni i čvrsto šakama zgrabi mokru Harryjevu "grivu" iza vrata.
Harry je u nekoliko skokova sa Tonijem na leđin nesta uzastranu.
Za to vrime jezersko čudovište je plivalo prema striki Anti koji je uša do kolina u vodu da bi ga što bolje uslika. Mislio je: najprije ću je uslikat, pa ću onda uteć, a sliku ću poslat u Slobodnu!
Kad je ispružijo crni Canon i stisnijo oni svitlac kontra zmijurine, ona se još više ražesti i dugim jezikom, ka sa usisivačen mu usisa slikaći aparat i proguca ga!
Striko se tek tada dade u bižaniju, povlačeć Filipa i Dominika za ruke da skupa umaknu pogibli..
Karakonđula se tada podigne u zrak koliko je god bila duga i široka.
A bila je taman toliko koliko je baba Maša bila ispričala: ka tri čeljadeta zajno kad ji natovrljiš jedan na drugog!
Ni rukon se nije dala obuvatit koliko je debela bila. Glava joj je bila taka da kroz najveći pendžer ne bi prošla.
- Čekaj striko! – poviče Filip - Imamo mi oružje za nju!
Striko zastade u čudu. Braća tada iz džepića izdaviše svaki po tri strelice za pikado. U nome mahu kad je Karakonđula još vitlala po zdraku, nji dvojica, jedan za drugin itnuše šest točnih itaca prema njezinoj glavetini! Tri je pogodiše ravno u livu zjen`cu , a tri drito posrid desne!
- Sto pedeset bodova za mene! Jupiiiii! – poviče Filip uzdignutih ruku.
- I za mene! – poviče Dominik.
Striko ih tada podigne u naramak i potrča s njima uzbrdo bilin puton ka šta nikad prije nije.
Karakonđula je bila pomanitala od bolova i bisa šta su je braća strelicon skroz naskroz oslipili, pa ništa nije mogla očimon razabrat. Bacala se svakud uokolo i grizla šta je stigla. Pod njezinin zubin i kamenje bi se raspuklo! Bila je bitevi luda od bisa. Da je itko bijo u blizini samlila bi ga u komadiće, ka šta se melje meso za arambašiće!
Filipu i Dominiku još nije išlo upamet koliko je beštija opasna, pa su jon još i zapivali rugalicu:
Pogodite šta jon vali?
Zube ima, oči nima
Brezopasna sada drima!
I tako nikoliko puta uzastopice.
Ona je to dobro čula i po njijovu glasu otpuzala vrcon njimon priko stina, smilja i čičaka!
Kad je stigla do Crnjina vinograda, još je pet metara bila iza nji. Činilo in se da u sada zaozbilj gotovi i da su svoju manistru pokusali.
U jednom skoku mogla ji je 'smazat'.
Uti čas se od Venine kuće koja je bila najbliže jezeru, začuje Harryevo ževkanje. Trča je k njimon u susret, a na njemu je jašio 'kauboj' Toni koji je dozva pravu pravcatu policiju u pomoć.
Uz nji je u vas grab letijo Tonijev ćaća u policijskoj uniformi s pravin pištoljen u ruci šta ga on još zove "Službeni". Karakonđula to nije mogla vidit. Spremila se u jednom skoku progutat striku i onu dvojicu junaka šta je bidnu oslipiše.
Policajac Mlađo tada povika: - U ime zakona, stani, beštijo jedna!
Ali kako beštija ne stade, izdere se još jače:
- Prokleta bila, sad će te odnit lipi đava!
Karakonđula nije ni pomišljala da je to kraj. Samo je još jače iskesila svoje oštre zube koji su joj svjetlucali na litnjome suncu ka didov kurtelin kad riže pancetu.
U tom trenutku Mlađo pritisne okidač na Službenom. Ali, čulo se samo "škljoc, škljoc"… i to šest puta zaredom. Svati on brzo da nešto nije u redu sa Službenim, te ga iz očaja zavitla svon snagon u pravcu ove divlje zviri. Ona ga proguca ka dite bonbončić, pa se ponovo okrene prema striki i sinovcima koji su od stra i nemoći pali na zemlju.
Mlađo tada zaskoči zvir s leđa, te je nako provesionalno ošine pendrekom po kostimon. Takvim udarcem Mlađo bi inače slomio suvi rastić popola i naložio na ognjištu, ali Karakonđula samo blago zadrće ka da ima vibru. To je bilo dovoljno da se striko i sinovci usporave na noge i počnu bižat put Venine kuće. Karakonđula ih načas pušte i okrene se prema ratobornom policajcu koji ju je i dalje udarao pendrekon "uzduž i popriko leđa". Na koncu konca je pendrek puka popola, a beštiji ništa. Mlađo više nije ima nikakva načina za "uspostavu pravnog poretka".
Kad je ugleda širon razjapljena usta od beštije , pokuša svoj posljednji trik. Izvuče iz nutarnjeg džepića službenu metalnu značku čiji su krakovi bili oštri i šiljati, "fijukne" je kano Jackie Chan prema isplaženom jeziku Karakonđule. Značka se duboko zabode zmiji posrid jezičine, te ona uz bolno piskutanje napokon ustuknu!
Bila joj je to najslabija točka!
Okrene se tada odakle je vrazi i donesoše, te otpuza bezglavo puzeći u Peručko plavo jezero. Za njon je trčeći laja i pas Harry, a mali Toni je priteći prston vika na vas glas:
- Platit ćeš nam ti glupo čudovište! Sredit će tebe moj tata do kraja, ja ti to kažen! Da više nikada nisi dirala Filipa, a ni Dominika!Ni striku! Jes me razumila, ti zmijurino debela jedna...?
Kad su svi zajedno stigli kući niko im nije virova da su se borili s legendarnom Karakonđulom iz Peruče i čak štoviše, nadvladali je!
Strine u ladu su se smijale kad su Filip i Dominik pokušavali ispričati tu za njih skroz sumanutu priču. Ni Toniju nisu virovali jer je on ionako viruje u Ninja kornjače, Batmana i Spidermana...
Striko Ante i Mlađo nisu ni otili ništa pričat jer bi im se žene smijale dok su živi, a to ne bi mogli podnit.
One ionako ne viruju da je Karakonđula zapravo u jezeru, ka šta ni oni do danas nisu virovali.
Ja koji ovo pišen, potvrđujen da je priča u cilosti istinita, jerbo je moj brat Ante mora kupit novi aparat za slikanje, a Mlađo prijavit u postaji gubitak službenog oružja, službene značke, a bome i pendreka.
Mora je i napisat izvješće o tomu kako je izgubio rečene stvari koje, na koncu i čine policajca.
Izvješće ni nakon dva dana još nije napisa, jerbo ka čestiti policajac ne umi lagat, a ako napiše istinu, unda će mu izvješće postat najčitanije zidne novine u postaji! A možda bi ga i Slobodna tila objavit...ko zna?!
I.Gašpar
komentiraj (12) * ispiši * #
Vrličko-drniški autobahn
ponedjeljak , 11.08.2008.
Ako niste znali, asvaltirana je prečica koja vodi iz pravca Vrlike prema Drnišu.
Daklem, ne triba ić na Knin, već se samo iz centra Vrlike uspeti malo zavojitom cestom priko Maovica, a gori, na vri brda, iznenađenje:
cesta ravna i široka ka da ju je Itler gradijo! I samo vozi i vozi i začas si u Siveriću, odnosno Drnišu. Možeš vozit i livon trakon ako si baraba, jer šansa da ti neko naiđe s druge strane je izgledna koliko i mogućnost da će Ajduk bit prvak ove godine....ili da će naš Mirko postat miljenik BBB-a!
komentiraj (12) * ispiši * #
Pogled u ditinjstvo
srijeda , 06.08.2008.
Pita mene baba Maša ovoga lita: "Dite moje, di je tebi lipše bit, gori di si sad ili vode kod svoje kuće?"
Nakon šta san joj odgovorijo, reče ona meni:
"Sinko moj, takoj i meni. Evo, kolike san godina vode (u Gašpara), ma mi oči vavik gledaju gori di san se rodila (Bešlići)!"
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
Lovio jedan čovik ribu...
ponedjeljak , 04.08.2008.
Nekad je u jezeru bilo više ribe, čini mi se. U Kanajetovoj dragi nisan nikad volio pecat jerbo tamo udica lako zapne za neko podvodno bilje...
U Kanajetovoj dragi se nisan volio ni kupat.
Strmo, zemlja i dubina...
Jednom smo doduše ka dica igrali vaterpolo priko drage. Bilo nas je puno al smo se umorili ka pasi. Gadan je to sport.
Najbolje su balote.
komentiraj (3) * ispiši * #
