Svilaja planina
utorak , 08.01.2008.Kad utihne revanje magarca
umorna..
umjesto jeke, u predvečerje
vuk se iz daljine javi..
Šumom bukovom niz obronke
val se jeze širi..
Vidim je...
Poput crne kraljice
il` svodnice mjeseca mlađahna
do neba se uzdiže
..na prstima, tiho...
Svilaja planina...
Oduvijek je tu, gdje i sad je ima..
divlja i ohola,
tajanstvena i goropadna
sirova i nedodirljiva..
mrka i neukrotiva.
A mi..
mladunčad vlajska
na grudima se njenim othranismo
i u krilu se njenom zgrijasmo
i pod nogama njenim
propuzasmo..
A sad..
kad se na noge svoje oslonismo
I kad nas nemir, neki, rasprši po svijetu
shvatismo, napokon:
da u sjeni njenoj
i sada živimo!
(I.G.)
komentiraj (1) * ispiši * #