Iz knjige "Župnik Potravlja - mučenik", Fra Anđela Cvitanovića
srijeda , 07.11.2007.Piše: Fra Anđeo Cvitanović, sinovac fra Ante Cvitanovića, potravskog župnika u vrijeme II. svj.rata i mučenika:
Komunisti, četnici pod krinkom partizana, iz Otišića, Vrlike i Knina su se sve više organizirano jačali i u okolici Potravlja pojavljivali. Kako s jedne i druge strane Cetine, tako i sa strane Svilaje.
U Potravlju partizani nisu imali podršku u narodu. Tu je disao duh hrvatstva i vjere župnika. On im je isposlovao puške za obranu sela od zapovjednika domobrana u Sinju., pukovnika Potočnika, Slovenca zvanog „Lulica“. Partizani su bili više kivni i jarosni na župnika nego na Potravljane.
Malo prije pogibije fra Rafe Kalinića u Brnazama (24.rujna 1943), ja sam sa stricom bio u Potravlju. Jedne nedjelje, u noći na ponedjeljak, spavali smo u školi koju su čuvali naoružani seljaci puškari. Te noći su partizani napali školu. Zapucali su iz blizine, iz potočine kraj puta. Tu su imali zaklonicu.Ali su stražari zapucali i odgovorili iz škole. Bilo je kratko pripucavanje s jedne i druge strane.Napadači su se ipak povukli, nije im cilj bio osvojiti školu, već prije zastrašiti Potravljane.
SINJ, 24.rujna 1943
Dan mučeničke smrti fra Rafe Kalinića
Podne je.
Toga dana i časa ja sam sa svim fratrima u samostanskoj blagovaonici. Počeo je ručak. Zvone tanjuri i čaše. Potežu se sjedalice. Sjeda se. Svatko hvata svoju žlicu.
Najednom ulazi jedan od fratara u zakašnjenju i donosi vijest kao grom iz vedra neba:
„Eno, Hitlerova divizija Prinz Eugen, esesovci, pale kuće i ubijajunevine ljude u Brnazama.“
Svi smo ostali skamenjeni. Tajac.Grobni muk.Tišina.Poče se predlagati da bi valjalo posredovati kod njemačke komande.
U Brnazama su partizani davali otpor dolaženju i raciji Nijemaca, zapalili su topom jedan njemački avion. Nijemci su se razbjesnili, pa su sa „štukama“ nadlijetali Brnaze i mitraljirali.
Neki su Brnažani ubijeni i ranjeni. Iz Brnaza su došli tražiti svećenika za ispovijed i pričest ranjenog Stjepana Čarića. Ali tko će poći? Nije se javio ni gvardijan, ni župnik ni kapelan. Čeka se dragovoljac. Diže se fra Rafo Kalinić, profesor grčkog jezika. S dopuštenjem gvardijana uze sve za svete sakramente i dođe „kud za vazda se grede“.
Na povratku kući, fra Rafu zaustavi njemački oficir, uzme mu svete posudice pred kućom Frane Malbaše, odvede ga u Franinu konobu i zapali je.
Fra Rafo je izgorio poput žrtve paljenice Bogu na slavu, poput svetog Nikole Tavelića u Jeruzalemu.
komentiraj (1) * ispiši * #