Klovićevi dvori: Zagora na četiri kata!
subota , 08.09.2007.
I moran priznat da je lip osjećaj, odnosno doživljaj, gledat prid sobom stvari koje su naši preci koristili prije 50, 100, 200, 500, pa čak i nekoliko tisuća godina!
Bilo je skulptura iz antičkih nalazišta, od kojih su me se dojmili Burnum, kod Drniša, a još više Aequm, odnosno Čitluk kod Sinja.
U Čitluku je nađena i skulptura u skoro, pa prirodnoj veličini Dijane Lucifere, sa zmijom oko vrata.., a tu je bila i bista od Herakla,Rimljanke i još mnoge druge.
Bila je i gomila carskog novca iz svih razdoblja, pa limene ratničke kacige i oružje od prije nekoliko tisuća godina. To se dici najviše svidilo.
Nije bilo predmeta u izložbenom prostoru, pa makar to bilo i obično dugme, a da na pločici, u blizini nije pisalo o čemu se radi i iz kojeg je razdoblja.
Izloženi predmeti su diskretno bili osvjetljeni reflektorima, a posjetitelji su usput mogli sa zvučnika slušati prigodnu, tihu glazbu. (Mislim da i bi i Thompson dobro „pasao“!)
Moram priznat, da me iznenadio velik broj posjetitelja, a također je iznenadio i osoblje na katovima koji su doslovno kolutali očima zbog toga, jer su znali da će opet raditi duže.
Meni su oči skoro ispale od naprezanja da pročitam ima li koji predmet na izložbi iz mog zavičaja.
Trud mi se isplatio, te sam krišom nešto uslikao, iako je izričito zabranjeno slikanje. No, pošto ja nisam od kamena kao većina izložbenog materijala, nisam odolio da unatoč kamerama i čuvarima nekoliko puta „bljesnem“!
Evo rezultata:
Ulomak iz starokršćanske crkve na području Potravlja!
Kapitel s ranokršćanske crkve!
Lončari iz Potravlja...
Moram priznati da je slika bila prekrasna, pa ako tvrđava i nije najljepša od svih, krajolik zasigurno jest. Što se tvrđava tiče, Vrlička nas se najviše dojmila po ljepoti i složenosti građe, kako bi već rekla učena gospoda umjetnici.
Evo još par prizora zbog kojih je vrijedilo doći:
Malo vlajskog interijera...
Nošnje iz Zagore...
Potravlje se ondje i onda pisalo "Potraunicz".
Bilo je i mnoštvo starih knjiga, a poglavito onih čiji su autori ponikli u našem podneblju, poput Ujevića, Aralice, Begovića, Šimunovića i drugih.
Nije se moglo, a ne primjetiti svu silu Meštrovićevih skulptura među kojima mi se posebno dopala bista "Ludog Mile".
Naravno da je centralno mjesto na četvrtom katu zauzeo alkar s konjem, dok se "alkaruša" držala malo po strani, baš ko nekad.
Slike svetaca, stare nekoliko stotina godina su predstavljale posebnu atrakciju. Najdojmljivija mi je bila, a i mojoj ženi, slika svetog Franje.
Sve u svemu, dva sata su nam prošla za tren, a opet nismo ni polovicu stvari u miru vidili!
Čovik na recepciji tvrdi da je jučer jedan gospodin punih šest sati razgledavao izložbu!
To dovoljno govori.
komentiraj (5) * ispiši * #
