18.08.2012., subota

ko je izmislijo balun? pa mi cetinjani koće drugi...

svi znaju da je balun najvažniji na svitu. a niko se ne pita koga je izmislijo. dobro ja ga nisan izmislijo jerbo je balun stariji od mene i od moji pradidova. i još je stariji. i još je stariji. uf teško mi je to izračunat al ima niko ko zna. ja ne znan. znan samo da je balun se rodijo u našoj krajini. e u našoj krajini. neka inglezi umru od muke i zavisti. naš je arkejolog to i dokaza.
na vome videju šta san ga metijo doli ispo ovi slova morete i vidit ko se i zašto ima ponosit da je izmislijo balun.




videjo san načinijo kasan bijo na odmoru dolikare a više nisan na odmoru vego radin na poslu.




- 16:29 - kaž` der dvi riči... (1) - gospe potroska, moli za nas! - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Ime mjesta: POTRAVLJE

Vrijeme naseljenja: 17 stoljeće

Županija: Splitsko - dalmatinska

Područje doseljenja: Travnik, Rama, Mostar i okolica

Broj žitelja (2001.): 823 (m-419, ž-404)

Župa: Sv.Filip i Jakov

Župnik: Fra Stanko Dotur

Vjeroispovjest: Rimokatolička

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



HVALA VAM ŠTO STE MAKAR I "SLUČAJNO" POSJETILI OVU STRANICU!
JA U SLUČAJ NE VJERUJEM, A VI?


Blogopisac: Ivica Gašpar
E-mail: ivica_gaspar@yahoo.com






Zanimljiva web odredišta:

MEĐUGORSKI GLAS - Gospine poruke i tumačenja

ANTE GAŠPAR PHOTOS - Facebook

OČIMA VJERE - Dnevnik jedne vjeroučiteljice

IMA JEDAN SVIJET - "Teme i dileme"

PROMINA BLOG - Najbolji kroničar svoga mista

IVO DALMATIN - Nike pisme, nike priče



PREZIMENA U POTRAVLJU

AJDUKOVIĆ

BABIĆ
BALIĆ
BEŠLIĆ
BUDIĆ

CVITKOVIĆ

DOMNJAK

GAŠPAR
GLAVINIĆ
GLAVURDIĆ

JURIĆ

KANAET
KNEZOVIĆ
KOTROMANOVIĆ
KOJIĆ
KUDRIĆ
KUNAC

LIJIĆ
LOVRIĆ

MAJIĆ
MAROVIĆ
MIHALJEVIĆ

PEZO
PRELAS
PRIMORAC
PRIPUŽIĆ
PROLOŠČIĆ

ROŽIĆ

SOLDIĆ

TADIĆ
TITLIĆ

VIDOSAVLJEVIĆ







Župa Svetog Filipa i Jakova apostola - Potravlje


Župa je dobila ime po srednjovjekovnoj tvrđavi Travnik, koja se spominje 1433. godine. Selo ispod tvrđave dobilo je ime Podtravnik ili današnje Potravlje. Ovaj je kraj bio naseljen još za Ilira. Kršćanstvo se ovdje rano pojavilo, o čemu govore ostaci starokršćanske bazilike s grobovima na lokalitetu Grudine.

Župa obuhvaća tri sela: Potravlje, Maljkovo i Satrić, koja su naseljena novim stanovništvom krajem 17. stoljeća koje je doselilo pod vodstvom franjevaca iz Hercegovine. Narod je poslije Drugog svjetskog rata ostao bez plodnih zemalja uz Cetinu koje je potopilo jezero za hidrocentralu Peruču.

Župa je 90% zapaljena i uništena od četnika u Domovinskom ratu. Osim kuća, zapaljene su i dvije škole i sve crkve. To se događalo u rujnu i listopadu 1991., kada je narod napustio svoje kuće i otišao u izbjeglištvo.


---------------------------------

Marinović Franjo, dušobrižnik, narodni vođa (Sovići kod Mostara, 17. st. – Potravlje, 1705.). Djelovao je kao dušobrižnik među hercegovačkim katolicima. Poznato je da je 1696. uz pomoć franjevaca iz Živogošća preveo 736 katoličkih obitelji (oko 5.000 duša) iz Brotnja u Dalmaciju (u Potravlje, Muć, Grab) da ih spasi od turske osvete. Za to mu je 1698. izdao priznanicu providur Sinja A. Semitecolo. Preminuo je u Potravlju gdje je vršio službu župnika.

---------------------------------

Hrvatski narodni guslar BOŽO DOMNJAK (1844 -1922) rodio se u Potravlju - Cetinskoj Krajini.
Iako nepismen, pamtio je i na gusle ispjevao stotine različitih deseteračkih pjesama te se tako s pravom nazvao dalmatinskim Homerom. Većinu je tih pjesama kazao tadašnjem potravskom župniku, folkloristu fra Stjepanu Grčiću (tadašnjem potroskom župniku), koji ih je brižljivo zapisao. O Domnjaku je izišla i knjiga Ivana Mimice u izdanju Književnog kruga iz Splita, pod naslovom EPSKE PJESME BOŽE DOMNJAKA BOJANA.


---------------------------------



Dragi puče potroski i ostali, mnogi od vas možda ne znaju da je ovim našim kršem ne tako davno kročio svećenik-mučenik!
Štoviše, riječ je o potroskom župniku u vrijeme II.svjetskog rata, makarskom fratru Anti Cvitanoviću.
Fra Ante Cvitanović je rođen 17.3.1889. u Podaci kod Makarske, a umro 27.10.1944.god u Potravlju.
Njega su 1944.godine uhvatili partizani, a čovjek koji je s njima došao, rodom iz Glavica kod Sinja, ispalio je, po vlastitom priznanju, ravno 100 metaka u njegovo tijelo, nakon čega je fra Ante izdahnuo!
Nakon svakog metka slijedilo je pitanje „VIRUJEŠ LI U BOGA?“, a kako bi fra Ante svaki put odgovorio „VIRUJEM!“dobio bi jedan metak u ruku, nogu ili gdje već ne.
Prema izjavama svjedoka, njegovo tijelo je odnešeno na brdo Vaganj, poviše Bitelića, te je bačeno u zloglasnu Husinu jamu.

O tom događaju i njegovu cjelokupnom svećeničkom radu , opisujući tadašnje prilike u Potravlju, progovorio je 1994. na pedesetu obljetnicu njegove smrti, njegov sinovac, također svećenik fra Anđeo Cvitanović u knjizi „Župnik Potravlja – mučenik“.

-------------------------
Marko Babić, sin potroskih roditelja (Vukovar, 16. veljače 1965. - Zagreb, 5. srpnja 2007.) legendarni hrvatski branitelj Domovinskog rata i pukovnik Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Borio se u bitci za Vukovar i drugim bojištima diljem Hrvatske do konačnog oslobođenja.
Marko Babić je nekoliko godina proveo na privremenom radu u Švicarskoj. Uoči Agresije na Hrvatsku u travnju 1991. godine vraća se u Vukovar. Priključuje se hrvatskim braniteljima na Trpinjskoj cesti.
Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade i jedan od najbližih suboraca i zamjenik legendarnog zapovjednika, general-bojnika Blage Zadre.

U jednom danu uništio na Trpinjskoj cesti 14 tenkova.

Pukovnik Marko Babić je napustio HV-u do 1997. godine kada se časno skinuo.
Zajedno s redateljem Eduardom Galićem snimio je dokumentarac Heroji Vukovara.
Marko Babić pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja 9. srpnja 2007.




BLOGERI o Potravlje - blogu:



"Smatran da je Potravlje selo najbolji blog
o duvovnosti, ne priča o njoj, ali je živi
i ostvaruje.
E, pa sad, oćeš li što saznat o baštini i moralu, tute je,
oćeš li vidit koju lipu votograviju, tute je,
oćeš li pročitat lipu pismu ili tekst, tute je,
oćeš li nać pametnu kritiku o ovon ludon vrimenu, tute je,
oćeš li o momcima i divojkama, o junacima i guslarima, tute je,
oćeš li se slatko nasmijat zdravoj šali, tute je,
oćeš li pročitat koji topli komentar, tute je,
oćeš li upoznat pravog čovika, recimo našeg Bukaru, tute je,
oćeš li okusit snagu vire, tute je.
I diš veće duvovnosti,
di ćeš nać lipšu i istinitiju sliku života.
I zato prvi dajen glas za duvovni blog ovoga vika,
a ostali koji se želi pridružit neka znaju
da se zove POTRAVLJE SELO.
Nek živi Božji narod!"

(Međugorski glas 18.01.2009. 13:13)


"Hvaljen Isus i Marija!
Vidim da je ovaj pozdrav
kao neki pasos u to vase
bajno Potravlje,
podno bajne Svilaje,
gdje duge se gube
u vilinskoj kosi vrleti,
a prica se da uz vuka i sokola,
kozu jarca i magarca,
cak i patuljci se med gljivama
skrivaju u zbunju,. kad kad.....
Ako hoces da ih vidis,
ili da ih cujes, kako svojim
sitnim glasicima, kroz svoje
duge sjede bradice ojkaju,
kada im se duga spusti
i za njom gljive porastu
ko lude, kazu moras biti
strpljiv i cekati pravi trenutak ,
a i ne moras
(ako zaspis cekajuci)."

20070207 12.12.2007. 07:15



ovo je gušt, uživan u svakoj riči!
listala sam malo po blogu, i svako malo u gromoglasan smij, a nikoga oko mene.. ajme gušta ovo sve čitat! bravo i pozdrav!

(tragovimaduse 12.01.2009. 21:03)





Kažu da je fotografija zautavljen trenutak i čuvarica istog.
A što su onda tvoje pjesme? One su male škrinjice prepune važnih trenutaka - koji čine život... prepune su uspomena koje ostaju kao svjedočanstvo vremena, kraja, jezika...

(ima jedan svijet 05.11.2008. 23:22)




Kako lipa slika.Odmah se sitim moga pokojnog ćaće kako je on ovako
kosio žito, ditelinu , livadu.Svaka čast uredniku na ovako lijepim
sjećanjima.

(Prominka 17.10.2008. 10:50)



Pita me sin: "Mama, zašto plačeš?"
Maaa kako da mu objasnim?!!!!
Ne mogu ni tebi objasniti kako si me dirnuo ovom pričom.
Hvala ti.... :)

(ima jedan svijet 19.09.2008. 22:16)



Valjen Isus i Marija, dragi svitu!
Danas san konačno uspija otić do Mare Ivanove i počastija se škembićima i divenicama. A vidija san i lipi starinski bunar isprid novosagrađane kuće. Lip je taj moderni konfor, ništa ja neman protiv njega, ali srce vuče staron bunaru, pa se sitih pismice na ovome blogu. Pitan maloga Matu je li kad vidija Baba Rogu, a on mi odgovori: "Ih, kakva Roga, nema toga više. I učiteljica je rekla da su to samo priče za malu dicu plašit. A to se danas i ne smi:"
A što današnja dica svašta znaju, Bože dragi, kako su pametna. Čak su im i priče oduzeli, razgolili sve što je bilo šesno i razvijalo maštu, sve što ih je plašilo i opčinjavalo, a bogme i odgajalo. Znali su i oni, kad bi malo poodrasli, da nema ni vukodlaka ni vištica, a ni baba koje dicu jedu, ali su razumili poruku pa su poslin u životu uvik dobro pazili da odnekud ne bane i zaskoči ih Baba Roga. Zato su i izrasli u poštene i zdrave ljude.
A danasnja psiologija tvrdi da takvo što nije zdravo za razvoj diteta, a unda se dite razvije u Baba Rogu. A ti Potravlje moje pripazi malo o čemu pišeš jer bi te neka udrugica za zaštitu budućnosti mogla optužit da uznemiruješ javnost i dičicu s kojekakim izmišljotinama. A tek kad bi znali da Mara dimi divenice na zaštićenom bilju. Zato joj i jesu onako ukusne.

(Međugorski glas 11.01.2009. 20:24)




.....Da bi se rastočila obitelj i ucijepio razarajući virus u zdravu stanicu društva, potegnulo se za izmišljenim znanstvenim argumentima koji nam podvaljuju homoseksualizam i lezbijstvo kao prirodnu čovjekovu potrebu, duboko zakopanu žudnju koje do sada nije ni bio svjestan. A mladima se, u traženju vlastitog identiteta, pogotovu kad su u pubertetu, preplavljeni hormonima i nemirima, itekako može manipulirati. Poznaju tvorci ovakve nakaznosti ljudsku psihu ranjenu istočnim grijegom, prožetu mrakovima i strahovima, sklonu inverziji svega što mu je od Boga dano. Ako na to pristanemo, do kraja će se otvoriti Pandorina kutija i izgubit ćemo se kao guske u magli. Ništa nam više neće biti sveto, poljuljat će se temelj na kojem počivaju Božje zapovijedi, razorit će se smislenost, otupit će osjetila i rasplinut će se kohezija duha koji je na okupu držao čovjekovu cjelinu. ....


(Međugorski glas 23.11.2008. 22:40)







Image and video hosting by TinyPic





PISME O POTRAVLJU - autor Ivica Gašpar


Svilaja


Kad utihne revanje magarca
umorna..
umjesto jeke, u predvečerje
vuk se iz daljine javi..
Šumom bukovom niz obronke
val se jeze širi..

Vidim je...

Poput crne kraljice
il` svodnice mjeseca mlađahna
do neba se uzdiže
..na prstima, tiho...

Svilaja planina...

Oduvijek je tu, gdje i sad je ima..
divlja i ohola,
tajanstvena i goropadna
sirova i nedodirljiva..
mrka i neukrotiva.

A mi..
mladunčad vlajska
na grudima se njenim othranismo
i u krilu se njenom zgrijasmo
i pod nogama njenim
propuzasmo..

A sad..
kad se na noge svoje oslonismo
I kad nas nemir, neki, rasprši po svijetu
shvatismo, napokon:
da u sjeni njenoj
i sada živimo!






Vatra na kominu


Na kominu vatra gori
stari panj...
plamen crven komaštre liže
gusli i pucketa
stari hrast...
u dimu nestaje
i dim se k čerenju diže…


Did moj, na stolici sidi
dok mu vatra u očima bljeska
i žar cigare
što je međ zubima stiska..

S vrimena na vrime
ožega se maši
da žeru razgrne
zeru
i plamene iskre
k čerenju spraši..

Podikad se, a, šta ćeš...
nakašlje glasno
zaduva ga teška mori
al`vatra ga pričom liči
i sad sluša..šta mu zbori

I tako sate, i tako dane
i miseci tako minu..
i godinama tako..
u tišini
i polako

Na kominu vatra gori
stari panj...
plamen crven komaštre liže
gusli i pucketa
stari hrast...
u dimu nestaje
i dim se k čerenju diže…




Travnički ora


Iz Bosne je doletijo ora`
suri ora` širokijeh krila…
Primila ga ta Svilaja gora
drugin domom ona mu je bila.

Za orlon, velik puk je stiga
rod hrvatski, i staro i mlado…
Pod teretom smrtnijeh briga
zulum turski posvud je zavlado.

Kršćani su bili ko i njini pređi
križali se jutrom i večeri…
I stoga su morali uteći
ostaviti svoje rodne dveri.

Na brdu su sazidali kulu
Potravnik joj ime odma dali..
Pod njoj se i okončao zulum
po Travniku, kulu su prozvali.

Tu i danas, zrak hrvatski dišu
križaju se jutrom i večeri…
Bilin slovin svoju povist pišu
I bez straha otvaraju dveri.

Ni`ko nikad slomio ih nije
otjeraše i četničke horde..
Na kuli se šahovnica vije
slavi ljude, čestite i gorde.

Sa Svilaje poletijo ora`
suri ora širokijeh krila…
Mila mu je ta visoka gora
drugim domom ona mu je bila




Babina klapnja


Stoliće na pleća uprtila
i iđe…

Na glavi šudar škuri
u desnoj ruci štap
u livoj ništa
(metila je nakosti!)
i iđe…

Ispokuće, kraj bunara
je prančiok
tute će upočinit…


Krozaprste na čelu
gleda na Svilaju
i Babića brig…

Nema više blaga u strani
ne čuje se brecanje
ovce ne bleju
krave ne muču
čobani ne pivaju…

Ni ona više ne nosi kudilju
i ne plete bičve
nemere…
(neće vr'teno samo da oskače!)


Ma, nude, muč'de malo
štajovo…?!
Koda se ništo čuje sa Babića briga…?
koda je nika rera…?
koda su čobani zapivali?
koda krave muču?
i koda ovce bleju…?
Svega mi, i brecanje se čuje!
I magare koda reve
eno, lipo u Bastraka!
.
.

- Ma, jok, baba, šta ti je!
Ničega nema
i ništa se ne čuje
vanko jeke
šta je vitar nanese.



mali ričnik od našizi riči:

klapnja=san
vanko=osim
testom=cestom
brecanje=zvonjava
muč'de=utihni, ušuti
šudar=marama
škuri=tamni
bičve=čarape
rera=grleno pjevanje ovog kraja
čobani=pastiri
blago=domaće životinje
u strani= u brdu





Praseća balada


Ubili su naše prase
imalo je dvista kila
sad ga vuku prama guvnu
za njin krvi, lokva cila

Vrila voda tamo čeka
da se dlaka lašnje brije
otvorene još mu oči
kapas da se smrti smije

Primičen se i ja k njemu
s obe ruke vatan nogu
od studeni drćen cili
malešan san, ali mogu…

Stari meštar lešto skače
nožon sučuć na sve strane
rasiče ga po sridini
malo zatin drob ispane

Ne baca se, žene znaju
donile su velik lonac
ja još čekan šta je za me
pa je unda svemu konac

„Na ti, mali, to je tvoje!“
- reče meni meštar sigur
-„Napuši ga, pa se igraj…“
- i baci mi topli mijur!

Uzejo san šta mi dade
jer je vakat igre, šale
podigli su uto prase
na drvene nike skale


A zatizin slidi…

Topili smo loj u žmare
i meštar je prase pešta
isika ga na komade
uz ognjište prava vešta

Na gradelin meso cvrči
iz bukare plavac teče
rera leti kroz pendžeru
takoj bilo i uveče

A moj mijur balun posta
pa oskače nasri guvna
to mi osta od praseta
oj sudbino, gorka, tužna…




mali ričnik:

rpa - hrpa
ižinjavanje - izmišljanje
kapas - kao da...
sučuć - vrteć
drob - trbuh
sigur - siguran
mijur - mjehur
vakat - pravi čas
žmare - čvarci
pešta - reže, sječe...
pendžer - prozor






Od peke zemani


Na ognjištu vatra svira
u grab dipleć
peka sluša, pa se ljulja
o komaštron viseć…

Ki u kolu, baba igra
kraj lopara
tisto misi, pa ga pleska
brašna vadeć iz arara…

Did s ožegon, okraj vatre
dokon čeka
da se šamot matun zgrije
i bakrena peka…

„Kruv je“– kaže baba poslin
- „..evo, ukvas uša.
Lipo mi je ispa, oj Divice,
ko ga ne bi kuša!“

„Dobro, stara..“ - did će na to
- ajmo sada mećat!
Ja ću peku spušćat
,a ti ćeš zaprećat!“

Napraviše uprav tako
al pritiče im ništo tista...
- „Biće za me malo krajca!
- dovikujen sa svog mista.



Baba Roga

U našom bunaru plaši
jena crna Baba Roga!
U dubokoj vodi ladnoj
njezina je, kapas, loga.

Mate viče: - Pojišće vas,
ne iđite dico blizu!
Kad se nagnen priko krune
niskosti mi trnjci lizu!

Mogla bi me povuć lako
prez sindžira u dubinu
ka štaj niko dite, litos
na Bitelću il Ruminu

U meni je straja više
negli vami priznat mogu…
I dalje se ja naginjen,
oću prvi vidit Rogu!

Turijo san sić sa vodon
da je udre zlu, po glavi
Siguro je sada ljuta,
čeka vakat da se javi!

Baba Roga dicu voli
rado izist za užinu
mene neće, jer već bižin
kod matere u kužinu!




loga - brlog, konačište
sić - kanta za vodu
sindžir – lanac
turijo – gurnuo
vakat – pravi čas
trnjci – trnci
kapas – čini mi se
niskosti – niz leđa





Iz kamena dite


Ispo briga zažalilo dite,
rodilo se iz kamena siva,
braća vuci bršljanon ga kite,
a Peruća valon ga umiva.

Obraze mu sestra bura briše,
Svilaja ga povija ko mati,
bešika mu po smilju miriše,
misečina ležaj mu pozlati.

Zvona stara s šematorja tuku
Pilip, Jakov, apostoli mista,
Potročanca uzimlju pod ruku
i vode ga put Isusa Krista!

Bogu našem svu smo viru dali
do Dinare pisma rera vije:
- rodijo se Potročanac mali,
u njemu se dičan čovik krije!

Bičin grade, zidino junačka,
čuvaj za njeg paripa i pušku,
meštre Marko, vrlino guslačka,
nazdravi mu, zagusli po mušku!

Zvona stara s šematorja tuku
Pilip, Jakov, apostoli mista,
Potročanca uzimlju pod ruku
i vode ga put Isusa Krista!




Prosidba u brigu


Čuvala je blago Cvita
u Babića brigu, gori
momče mlado njoj doskita
i vako joj progovori:

- Ti si Cvita ruža bila
pod kamenom štano pupa
dal bi za me poći tila
da cvitamo sritni skupa?

Kroz vene joj med poteče
u obraze rumen blaga
promisli se šta da reče
sve izmiri, sve izvaga:

- Moj Ivane, golubane
ja ću tebi ruku dati
ljubiću te sve zemane
al za druge ne smiš znati!

Užeže se momče mlado
u prs'ma mu oganj gori
dok u strani breca stado
prid nju kleče, te joj zbori:

- Cvite mili, ružo bila
viru svoju dajen tebi
jedina ćeš bit mi mila
za ništa te dao ne bi!

Tad mu ona ruku pruži
da joj stavi prsten sjajni
svome cvitu, biloj ruži
pod kamenom dragoj tajni!



Komišanje


Posidalo čudo žena
uokrug po našem guvnu
Luca, Mara, Iva, Vena…
dvanest, po mome računu

Nasri guvna leže klipi
kukuruza rpa cila
- Komišaj de, svitu lipi
evo jila, evo pila!

Bacili se svi na posa
vridne ruke klipe gule
na klipu je brk i kosa
ki u našeg dida Vule…

Kako sunce uprav zađe
i zrikavci zrikat stanu
ojkati je sad najslađe
podignu se tri na stranu…

„Oj divojko materina..“
pucali su tanki glasi
vraćala ji i planina
da se pisma ne ugasi

Pojilo se uštipaka
i popilo kave turske
skomišalo naramaka
ostale su samo trske

Ki šterika misec svitli
katrige su sada prazne
pa pirkaju litnji vitri
i donose pisme razne..

„Oj, divojko materina
Jesil kuruz skomišala
doći ću ti iz Krčina
bil mi pure zamišala?“




Vršidba


Dok su tice cvrčale sa murve
a sunce još daleko u Duvnu
did i baba bili su na guvnu

Baba mete, did stožinu teše
Sivalj rže, iz izbe se glasa
vršidba je od žitnoga klasa

Za po ure još je svita tute
drage volje ruke će in dati
a na koncu zajno i rerati

Doveli su Sivalju drugara
nemiran je, sa zobi ga mite
Niko reče: „Nu, sklonite dite!“

Snoplje suvo sad po guvnu pada
čeljad višta sa vilon ga baca
razbacuje svakud di kopito gaca

Did je unda mašijo se škurje
i na konje oglave nataka
a svu čeljad sa guvna je maka.

O stožini uže je i kljuka
S otin did ji kači ispo vrata
pa ji goni po klasju o zlata.

Konji skaču i potkove zveče
škurja vije, zanjimon se praši
zrnje vrca u travežu Maši

Kad živine obigraše krugom
vrh stožine otiše se popet
did in neda, zapovida - „Jopet!“

Jopet, jopet, al na drugu bandu
kljuka iđe konju odoskraja
on tudumi, za to nema straja.

U vršaj nan uletijo zvizdan
sunce umah napušćalo Duvno
zanje snoplje zaleglo na guvno…

Konji ržu, stožina se krivi
umor čela orosijo svimon
a ja pismu dovršijo rimon



Na Perući čudo

Na Perući jedna brana stoji
ona dili jezero i rijeku
branili je Potročani moji
priče ratne još Cetinom teku

Ko ne panti devedeset treću,
kad je četnik sa pameti saša
spremijo nan nesriću najveću
pomogla nan samo Gospa naša

Gospe Sinjska, palimo ti sviću
šta si naša sačuvala sela
niz Cetinu nove zore sviću
jer si, Majko, čudo ti izvela

Domobrani s krunicon i puškon
sa Svilaje udarili Zloga
viron tvrdon i mišicon muškon
za slobodu i u ime Boga

Šta će krvnik, neg da branu ruši
pa da voda tisuće odnese
bilo nan je priteško u duši
molitva nas Najdražoj ponese...

Gospe Sinjska, palimo ti sviću
šta si naša sačuvala sela
niz Cetinu nove zore sviću
jer si, Majko, čudo ti izvela



Potroskom junaku Marku Babiću


Nuder puče, šta ću ti sad kaz'ti
dobijo san od srca ovlasti:
U Potravlju, selu Cetinskome
počast dajen sinu junačkome,
Potroska je rodila ga mate'
čujte ovo koji to ne znate!
Babić Marko, junak Vukovara
borijo se suprotiv barbara
borijo se srcon pradidova
napravijo groblje od tenkova!
Četrnajest sam je uništijo
od dušmana Trpinju branijo!

Nažalost je dušman brojan bijo
i teknikon grad je pokorijo…
Tri miseca sa zemlje i zraka
orili su po gradu junaka,
naposlitku, ušli su u njega
avetinje paklenoga stijega…
Krv nevina potekla je tada
ruševina ostala od grada,
jedvo Marko sačuvaše glavu
izbigaše tragediju pravu…
Borijo se sve do kraja rata
do slobode, u zemlji Rvata..

Prijatelji rekli su za njega
da je častan, i to prije svega,
da je 'rabar ka šta niko nije,
da mu ponos u žilama bije…
I taki je pukovnikon posta,
domovini dao je podosta,
a za sebe nije tijo ništa,
ponos Marko ne minja za išta!
Tuđman mu je dava mirovinu
prisidničku, dobru imovinu,
odreka se, ko da je to šala:
"Prisidniče, nalipša van fala!"
Ter je Marko nastavijo radit,
svojin rukon samog sebe ranit,
ne triba mu za poštenje plaća
kad on zemlji samo njezno vraća!
Mnogi su ga prozivali ludin,
pokatkada i sam mu se čudin,
ali on nije sa ovoga svita
tako reci, ako te ko pita!

I Gospod je sve to dobro znao,
pa je Marka zarana prizvao,
u nebu mu pripravijo dvore,
za glavu mu isplejo lovore,
jer je Marko ispunijo zavit:
domovinu časno će obranit!

i opetujen:

U Potravlju, selu Cetinskome
počast dajen sinu junačkome,
Potroska je rodila ga mate'
čujte ovo koji to ne znate!
Babić Marko, junak Vukovara
borijo se suprotiv barbara
borijo se srcon pradidova
napravijo groblje od tenkova!


Pri` zadrugon

Tri su stupa pri` zadrugon
Tri magarca uz nji stoje
Tri su rpe od ……

Tri su žene u zadrugi
Tri šudara s novcin driše
Tri će vriće ječma kupit

Tri su ure iza podne
Tri magarca s ječmon ošla
Tri ih žene uprtile

Tri su stupa prid zadrugon
Tri su rpe od …..
Tri se roja muva kupe

VIDEOZAPISI O POTRAVLJU - autor Ivica Gašpar: