28

srijeda

svibanj

2014

Internet abuse

Silovanje interneta

Dosta sam blogovske tinte potrošio na pisanju o ljudskim trivijalnostima. Točnije, o prezentiranju istih kroz medije uz pridodavanje neopravdano velike pažnje tim pothvatima. U jednom od tekstova sjećam se da sam tekstualno govorio kako se piše, pa čak i diči pothvatima kojih bi se zapravo trebali sramiti.

Od Big Brother pomame otprije par godina gdje se s nestrpljenjem čeka prvi seks, guglaju ključne riječi u cilju pronalaska obnaženog lijevog guza jedne od stanarica, preko Severininog kućnog videa u čiju slučajnost curenja u javnost čisto sumnjam, do ultimativnog razbijača privatnosti koje se prosječan korisnik bez imalo premišljanja rješava za nekoliko lajkova i komentara po društvenim mrežama.

Dakako, bilo bi krajnje licemjerno govoriti kako je sve u svezi Facebook-a loše zato jer jednostavno nije, pogotovo iz razloga što ga i sam koristim, no nešto je jako bitno u svezi služenja društvenim mrežama, ali i internetom (pa čak i životom) općenito, a to su dimenzije. Koliko daleko smo spremni ići.

Ima jedna izjava, i s njom se slažem, a govori o tome kako je Facebook-u u par godina pošlo za rukom ono u čemu CIA nije uspjela kroz pedeset godina. Razlika je, dodao bih, što je ovaj potonji koncipiran na 'benevolentnoj' osnovi bezbrižnog dijeljenja s drugim ljudima, dok se CIA, ali i sve ostale tajne službe država koristile malo drugačijim metodama kako bi došle do bilo čega o 'potencijalnim prijetnjama državnoj sigurnosti'.

'U budućnosti, svatko će imati svojih pet minuta... anonimnosti' netko je jednom rekao.

Sloboda govora u teoriji zvuči jako primamljivo, kao temelj neke demokratičnosti kojom teži moderni svijet. Nakon nekoliko godina prakse, čini mi se da je postao potpuni promašaj. Omogućavanje komentiranja po portalima koji su kroz godine sve učestalijeg korištenja interneta postali broj jedan što se tiče vijesti bio je ogroman korak unatrag što se konzumacije informacija tiče.


Moderna rekreacija kompleksaša

Odjednom svaka budaletina s pristupom netu slobodno može tekstualno zapišavati po bilo kojoj objavljenoj vijesti i dijeliti sa svijetom svoja zrnca (doslovno) mudrosti. Svaki idiot može zapremiti neki svoj mali prostor po bespuću interneta i do mile volje sudjelovati u najidiotskijim izljevima gluposti.

Od najpopularnijih akcija međusobnog jebavanja majki žitelja Balkana ispod članka koji ponekad nema ama baš nikakve veze s Balkanom, jebanjem, niti majkama, pa do rafalnih pljuvanja po svemu po čemu se stigne. Uvjeren sam da bi i vijest o pronalasku lijeka za rak (u što pak realno sumnjam zbog interesnih lobija, no to je tema za neki drugi post) uspjela raspizditi grupicu s dijagnozom veoma uznapredovalog karcinoma idiotizma pa bi osuli drvlje i kamenje po ne znam komu, i ne znam zašto.

Prije je samo tribina prosječnog sportskog borilišta predstavljala mogućnost uobičajenog treniranja vokabulara sa što gorim kombinacijama sočnih glagola od kojih je nerijetko najlošiji oralni isprdak znao privući najviše pažnje, pa čak i izmamiti plijesak jači nego što se upućivao sportašima. Danas tu postoji čitava lepeza svakojakih internet domena blagoslovljenih mogućnošću potpunog fizičkog zlostavljanja tastature i virtualna onanija nad objavljenim sadržajem. Razlike su neznatne: hrapavi, često alkoholom nagriženi glas zamijenjen je tekstualnom gramatičko-pravopisnom povraćotinom, a aplauz klikom miša.

Zaista, nečiji postovi stvarno imaju moć da raspizde i najmirnije, da od povučenog knjiškog moljca, volontera godine te redovnog ministranta lokalne župe naprave Ružu Tomašić.

Kod nekih komentatorskih bisera sigurno i Mate Granić burno reagira, a Josipović i stranu zauzeo.

21

srijeda

svibanj

2014

Dan kada sam u FB komentaru upotrijebio i namijenio sljedeće pridjeve: kreten, pizda, pederčina

... mislim da je potonji imao najviše utjecaja da komentar poslije obrišu. A to shvatih tek neposredno prije pisanja ovih redaka.

Strani junaci

Iz vode proviruju samo krovovi, ljudi u par dana gube sve što su cijeloga života gradili. Njih gotovo milijun.

Najpotresnijih par slika se objavljuje na 9GAG-u, ultimativnom mjestu zabave za jednog prosječnog internet user-a. I od nekoliko komentara ispod slika, 80% njih vrlo iskreno iskazuje svoju empatiju s izjavama tipa: stop posting this bullshit on 9GAG. Razumljivo, zašto bi se takvo nezanimljivo sranje uopće našlo tu. Ovo je mjesto zabave, i uopće ne znam kako se taj koji je to tu stavio uopće usudio postavljati stvari koje nisu humorističnog karaktera, koje ne služe jedinoj svrsi koja je poželjna - zabavi.

Virtualni svijet je jedan vrlo širok prozor u stvarni svijet. Nudi puno mogućnosti. Šteta je što ga koristimo za krive stvari. Tehnologija je omogućila građevinska i softverska čuda, ali i humanistička. Na nesreću, ova zadnja je zapostavljena. Virtualni svijet je stvaran svijet za dosta pripadnika nove generacije, svijet u kojem filtriramo samo ono zanimljivo i zabavno, a osuđujemo što nas uopće filaju nekim stvarnim svijetom koji postoji tamo negdje vani, izvan naših monitora, u nekim zemljama čija imena ne znamo niti izgovoriti, gdje se događaju koje kakve poplave i slične nezanimljive pizdarije.

'And I need a new pc' reče jedan od empatičnih komentatora na naslov ispod slike 'croatia, bosnia and serbia need help'. On treba novi pc. Oni trebaju nove živote. Novi dom, nove kućne ljubimce, nove automobile, nova polja, novu nadu. On je puno skromniji, samo novi PC, da radi brže, bolje, 9GAG stranice lista brže, igra najnovije igrice, u virtualnom svijetu bude junak koji se bori za jadne i potlačene. Svi imaju svoje prioritete.


Domaći junaci

Danas je još bilo čudnih komentara. Inače se ne koristim često uličnim izrazima, ali nekada ne možeš ne biti iskren, a iskrenost je uličin zaštitni znak. Odgovorio sam tako kako sam odgovorio. Sada vidim da je komentar obrisan jer sam dotičnog gospodina nazvao kretenom, pizdom i pederčinom. Nije pomogla ni činjenica da sam dotična tri pridjeva razvodnio u dvije rečenice. On je, na #rijekapomaže youtube video od svega navedenog u njemu, prikazanih poznatih riječkih faca koji potiču na pomoć ugroženima obratio pozornost na manje ni više nego na izbor glazbe i prosperitet Slavonije: 'Ova poplava će samo potvrditi status Slavonije kao razvijene regije kako se prezentira europskim fondovima (: (sarkazam -.-)˙'

Šteta što se ne sjećam što sam napisao od riječi do riječi. I dalje sam ponosan na tu izjavu. No, očito ne smiješ baš pisati što hoćeš, osim ako nisi ultra pozitivni lajkač sadržaja. Naravno da sam lajkao inicijativu. Rijeka i Riječani su mi oduvijek dragi, al' tog bi najradije bacio na brodski nasip i bičem tjerao da nosi vreće pijeska dok bi mu puštao najveće glazbene uspješnice Posavine, među kojima i nezaobilazne udarnike braću Begić. Pa nek se žali na odabir glazbe.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se