To je nama naša borba dala

To je nama naša borba dala...

Borba, vjerovali ili ne, u dosta ratova (na sveopće iznenađenje žrtava) ne donese puno toga. To jest, posljedice tih ratova nikada ne budu onakve kakve narod očekuje. Scenarij je većinom isti, na strani pobjednika profitiraju uvijek oni koji i zakuhaju cijelu stvar. Gdje ste, osim u antici vidjeli da vladar uz bok svojim vojnicima juriša u krvavi pokolj? Reći ću vam gdje sigurno niste: U zadnjem ratu Hrvata i njihovih susjeda.

Tri gospodina su ratu najbliže bila pri potpisivanju svakojakih dokumenata i na raznim međusobnim sastancima gdje su uz čašicu raspravljali tko koga bolje kreše na bojnom polju. Prisjetimo se, nijedan od njih nije umro od teških ratnih rana.

Vratimo se na ishod svega. Imamo rasprodanu Hrvatsku, privatiziranu genijalnim i nadljudskim naporima gospodina Franje koji je praktički prodao zemlju čim je dobio rat. Srbija je također nastojala prodati sve što je od nje ostalo, plutala na valovima ideje nebeskog naroda, a BiH, najluđi produkt ludog rata, postala moderna Frankestein zemlja te službeno i „zemlja s posebnim uređenjem“. Posebnija od Cipra, Andore, San Marina i Vatikana, a sve to zahvaljujući s tri potpisa.

Borba je dala državu u kojoj se tek sada, nakon dvadesetak godina priznaje kako je Juga, barem što se tiče običnog puka i njegova standarda, a ne uzimajući u obzir ljudske slobode i represiju državnog aparata, bila zakon. Borba je dala 500.000 branitelja, od kojih je samo polovica na razne načine zapravo branila granice, borba je također dala Ivu Sanadera, borba je dala Agrokor...

Borba je dala mogućnost da nam gradonačelnici budu Bandić i Kerum, da Thompson postane najveći estradni umjetnik, da vozači bagera budu saborski zastupnici...

da Hrvatska postane geografski lijepo, ali ipak ružno mjesto za život.