Select all ----> Like all

Kada netko govori da mu se jako sviđa što pišeš, nema razloga da mu ne vjeruješ. Barem do onoga trenutka kada na njegovom facebook profilu ne osvane sočan stih turbofolk uspješnice. Takav čin spada u neku vrstu "sukoba interesa". Najednom ti ništa nije jasno, iako se nameće zaključak da stvari ne mogu biti jasnije. Znam, o ukusima se ne raspravlja. No ipak sam vjerovao u neke zakonitosti, ili barem u neku logiku. Da čovjek koji sluša cajke sigurno nije vičan prepoznati kvalitetu u nekom pisanom obliku; djelima Ive Andrića, naprimjer. Prema tome, ispostavlja se da moje pisanje vrijedi koliko i DJ Krmak.

Danas svi sve vole, raspadaju se manje nakupine istomišljenika, ljudi se, baš kao i nacije, kompanije i političke stranke spajaju u jedan vrhunski proizvod globalizacije. Nikada nisam sumnjao u "proročanstva" Orwella, Icke-a i sličnih, ali vrlo je zajeban osjećaj kada osjetiš postepeno ostvarivanje te globalne ideje u svakodnevnom životu.

Ne vjerujem da je i "volim sve što se nudi" sindrom dio tog plana. Pretpostavljam da je to prirodan slijed događaja, da svi žele biti dijelom tog vrlog novog svijeta pa iz tog razloga će voljeti sve što se voljeti mora. Baš kao što se još odavnina moralo voljeti svog Boga, naciju i predrasude, tako se, u današnje doba, mora voljeti sve što nam se servira. A puno je toga za voljeti, jer masovnost je učinila da svatko dobije svoju šansu.

U početku me veselila činjenica da će svatko imati priliku, a čim je ideja zaživjela i prvi se umjetnici ukazali, htio sam da se uspostavi vladavina umjetničke diktature. Ljudi jednostavno nisu navikli "tražiti kvalitetu" (kako bi se jedan moj kolega izrazio) i to je problematika koja stoji iza "lajkanja" stihova turbofolk uspješnica.

"Tvoj problem je što si jako isključiv" bila je kritika na moj račun. Kriv sam, jer ipak ne mogu shvaćati mješanje krušaka i jabuka. Ja volim dosta žanrova u svim vidovima umjetnosti, ali ipak držim do kvalitete. Svatko si priušti i ljudski oprosti jedan mali "pucanj u prazno", no konstantno brkanje pojmova me ipak smeta.

No to nije ni važno. Ionako je teško vjerovati kako se stvari mogu promjeniti. Razlika između kvalitete je sve manja, baš kao i između ljudi, nacija i političkih stranaka. Površno gledajući, netko bi pomislio da je to ono čemu smo oduvijek stremili - globalnoj toleranciji na svim poljima...

Problem takvog pogleda je taj što je površan. Onima koji ne vide, uzaludno je objašnjavati, jer, to je svijet kakvog su čekali, gdje se svi vole i "lajkaju", gdje su svi ujedinjeni u jednoj globalnoj ideji Huxleyovog svijeta.