Izdajnici

Dovoljne su samo dvije minute kvalitetnog programa nove TV da potaknu novu avanturu pisanja na blog.hr-u. Ovo je svojevrsna izdaja izdavača, jer dok ulazim u sferu svog „malog dijela svemira“, iznad login skecije pružaju se šareni naslovi programske šeme. Odmah si priskrbim epitet mini izdajnika.

Izdajnik je pojam kojeg imamo prilike čuti dosta često u nacionalističkim krugovima, i ta laskava titula često opravdano spopadne ljude koji svojim rječima i mislima izdaju ukazano povjerenje (doduše oni koji riječi i misli pretvore u nešto konkretno, većinom su premijeri demokratsko orijentiranih država). Koliko sam uspio isčitati iz uvijek svježih i britkih umotvorina koje se svakodnevno materijaliziraju u komentare ispod portalskih članaka, titule izdajnika redovito pripadnu ljudima koji su izdali domovinu na način da su geografski (a još češće idejno) probili neprobojnu barijeru hrvatsko-srpskih odnosa.

Ja tek na trenutke shvaćam taj pojam izdaje, jer gledajući ga „narodskim“ očima jako je teško uočiti dimenzije. Pretpostavljam, kako se tim terminom često barata, da iza zamršenog procesa etiketiranja mora stajati tim stručnjaka koji se brine da svatko dobije koliko zaslužuje. (Ako ništa drugo, barem je sistem pravedan). Na nepoznatoj tajnoj lokaciji krije se skupina koja sustavno komentira na svaki pokušaj ubojstva države i njene opstojnosti. Rezultati njihovih napora vide se kroz etiketu koja se prišije na leđa okrivljenika.

Na optuženičkoj klupi, među zadnjim primjercima velebnih izdajnika našlo se i mjesta za „Velikog žutog“. A sada kratki flashback u povijest društva. U srednjem vijeku, naše tajno društvo nije imalo sluha za demokraciju, pa su njihova djelovanja bila manje suptilna. Tada se naime, nije komentiralo po portalima, nego je glas naroda zapravo imao lice, nije se krio iza zavjese nazvane BBBUstaša4ever1986. No metode su, hvala bogu, bile „manje“ radikalne.

Slučaj poznatog nogometaša/fudbalera, a sada trenera, jedan je od novijih našeg tajnog društvanca. Uz cjelonoćno druženje uz pivu i kiki-riki došlo je do oblikovanja izjave s kojom će nova etiketa izdajnika biti predstavljena ispod portalskog članka. Kada su skinuli veo sa svog najnovijeg ostvarenja, građani su mogli pročitati nešto u ovom smislu (žao mi je što nisam mogao s vama podijeliti citat od riječi do riječi, no ideja je ista):

Izdao si nas 91. Izdao si nas i sada. Nikada ne zaboraviti, nikada ne oprostiti.

Danas sam imao sreću da naletim na još jedan javni istup istog klana. Krio se pod drukčijim imenom, ali pogađate, ideja je opet bila ista. Doduše, ovoga puta nije bila riječ o standardnoj proceduri etiketiranja, već o kritičkom osvrtu na članak o kamenovanju autobusa košarkaškog kluba Partizan. Začudo, klan nije reagirao na način kako uvijek reagira - proglašavanjem članka, a i cijelog portala kao izdajničko-ljevičarskog, već se zadovoljio blažim izrazom u svrhu opravdanja jednog apsolutno NE-izdajničkog čina:

Nakon nove presude Šljivančaninu, što ste drugo mogli i očekivati.

Ovdje ste na konkretnom primjeru mogli vidjeti kako naš mali klan ima nadrealno razvijena osjetila, fizička i mentalna, koja su u stanju povezati stvari koja se prosječnom smrtniku čine nespojivim. Netko očito ima krivi „spoj“.

Naš mali klan dežurnih komentatora portalskih članaka raste svakim novim danom, i može se reći da odlično pokriva sve portale i sve teme. Možda nemaju do kraja izražen smisao za pravdu, niti su posebno inteligentni, ali da njih nema, čovjek ne bi znao misliti na ispravan način.

Dakle, ako naiđete na najnoviji njihov proizvod, trebali biste im biti zahvalni, jer znam da se često događa da pročitate neki članak i o njemu nemate sud, ili se bojite svojih mogućnosti ispravnog rasuđivanja. U tom slučaju scrollajte dolje i shvatiti ćete što treba misliti.

Zaključak je većinom isti. A kada tako zaključite, možda bi bilo dobro, za svoju dobrobit, skinuti onu etiketu sa svojih leđa.