25

četvrtak

studeni

2010

Ako je čovjek krava, što su ljudi?

Kada prosječan čovjek govori o ljudima kao stoci, sigurni ste da malo preuveličava stvari, i da je pojam stoke u tom kontekstu nedopustiv. Čini se da je taj pojam ipak malo previše. Doduše, kod nekih ljudi ovaj pojam ipak znači nešto drugo, i određeni misterizoni likovi su u više navrata u svojim zapisima budućnosti ljude klasificirali baš na taj način – kao stoku.

Da budem potpuno precizan, jedan je simpatični čiko zajebanog imena - Zbigniew Brzezinski u jednoj od svojih grandioznih knjiga napravio baš taj iskorak, prozvao ljude stokom (govedima, da budemo precizniji). Nekoliko je knjiga napisao taj vješti momak, i nijedna baš nije bilo lako štivo poput Glorie ili Konzumovog reklamnog letka. Za pročitati te knjige trebalo je imati muda, jer u njima nema neke strašne priče, nego samo strašnih istina. Pisao je knjige još 70ih godina u kojima je točno opisivao budućnost kakvu živimo i kakvu ćemo živjeti. I nije bio nikakav prorok kao slijepa baba Vanga iz Inn magazina, već čovjek od povjerenja najviših američkih političkih dužnosnika. Ako ste ikada čuli za Kissingera (besmrtnog političara koji je imao prste u svim zbivanjima američke politike zadnjih 40ak godina – nešto kao naš neuništivi Vladimir Šeks), onda ste morali čuti i za ovog svestranog čovjeka.
No, ne želim posvećivati ovaj post zločincima. Ako itko želi nastaviti gdje sam počeo, ima mozak i vjerojatno zna čitati pa može umjesto Šeherezade, Ezela, big brothera, farme i manje više cjelokupnog programskog sadržaja NoveTV i RTL televizije (osim Knjaza) čitati ili gledati (ali naglasak na „slušati“ ) neke kvalitetnije stvari ili bar pokušati pokazati interes za procesuiranje informacija koje ih se direktno tiču.

Želim nešto reći o paraleli koju je gospodin zajebanog imena povukao. Danas sam, izgubljen u još jednom mozgovnom prebiranju misli, došao do zaključka da nas je čovjek s pravom nazvao govedima, jer mi to zapravo jesmo. Ne zato što smo prljavi, neotesani, i sadržimo kombinaciju negativnih karakternih osobina (o čemu se svakako da raspraviti), već zato što smo tretirani na način kakvim se tretira goveda.

Da pojednostavimo s nekoliko primjera: goveda dolaze na svijet na rančevima, štalama i sličnim drugim umjetno-stvorenim omeđenim prostorima (država). Kako govedo raste postaje svjesno drugih goveda (ljudi) i gazde (autoriteta) koji se brine o njemu i njegovoj sigurnosti pa ga označi prigodnim žigom (rodnim listom, domovnicom, osobnom, oib-om...), daje mu se hrana (posao) da raste i razvija se kako bi ga se poslije što bolje iskoristilo u svrhe nadređenih, u ovom slučaju kao mlijeko (porez) a eventualno, u doba krize i kao meso (rat).

Ali ipak ima neka razlika. Goveda ne mrze druga goveda samo zato što su izvan njihova ranča i što su druge boje. Stari dobri Holštajn-frizijac neće srati govna (bacati bombe) po tuđem ranču (državi) samo zato što druge krave ne dijele njegovo mišljenje o superironosti pasmine, niti će raditi problem oko toga čije je mlijeko (vjeroispovijest) pravo mlijeko. Znam, sada će neki od čitača spomenuti tezu da smo mi jedina misaona bića ove planete (a neki će biti dovoljno hrabri pa proširiti dimenzije te u obzir uzeti i svemir) i da smo iznad svih ostalih u svakom mogućem pogledu. To je istina, ali ako smo misaoni, zar nesuvislo nasilje ipak ne govori dovoljno o stupnju naše „misaonosti“.

Mene neprestano fascinira jedno-dimenzionalnost tih goveđih masa koji konstantno napajaju svoje mozgove na krivim izvorima. Ne znam samo kako se ne uspiju tijekom cijelog svog života zapitati zašto radim to što radim i ima li to smisla raditi? Ne znam kolika razina inteligencija mora biti prisutna u toj maloj glavi kupusa da si spreman ginuti radi interesa pojedinaca, i ne znam kako su poučne lekcije povijesti uspjele zaobići tolike mase. Možda kada bi poslušali malo o povijesti rata i ratovanja, shvatili bi povode svih raznih pohoda, a možda i uvidjeli jebeno očiglednu činjenicu da glavni i odgovorni za ratove (s obje strane) su rijetko kada osobno sudjelovali u sukobima.

Eto, došlo je vrijeme da goveda polako utjeramo u torove, festival užitaka s orijenta samo što nije počeo...

<< Arhiva >>