Rekorderi svih zemalja, ujedinimo se!!

Realnost

Očajnička želja sitnih duša da ih se primjeti tjera i onaj normalni dio populacije da sjedne pred svoje ekrane, televizijske ili kompjuterske, pa da uživa u pomicanjima granica ljudskih mogućnosti. Svi mi nekako prisvojimo te povremene idiotluke pod izlikom da tu nema ništa loše, da je to zabavno i popularno. I da nismo inn, to mi je omiljeni razlog, ako nisi inn, onda si uljez ove planete, negdje si na margini, motaš duhan pred lokalnom trgovinom, nastojiš ne razmišljati previše jer te baš to razmišljanje dovelo do zaključka da je najbolje ne raditi ništa nego promatrati druge kako žive, kada već sam ne znaš kako. I onda lagano sklizneš u stranu, umoran više od svih nastojanja da ispraviš koju krivu drinu, srušiš barem jednu vjetrenjaču, ukazuješ na nepravde koje oblikuju tvoj svijet po nekim novim standardima za čiju kvalitetu i nisi baš siguran.

Guinnesova knjiga rekorda se čini kao bezazlena igranka svjetskih rekordera. Sama spomen na rušenje rekorda bilo kakve vrste kod naroda jača taj osjećaj ponosa, bez obzira tko rekord oborio. Ako ga je oborio susjed Mirko s trećeg kata, biti ćemo ponosni jer smo njegovi susjedi, ako ga je oborila nogometna reprezentacija, bit ćemo ponosni jer igrom slučaja živimo baš unutar tih granica koje označavaju nam domovinu, ako ga kojim slučajem obori Srbin, biti ćemo nesretni jer nije Hrvat.

Ali ostavimo rekorderov fan club po strani.

Cinizam

Neki dan je još jedan Hrvat, i to ne po prvi put, postao novi-stari član knjige rekorda. Po svršetku uspješne misije navlačenja 150 čarapa na jednu nogu, najavio je obaranje i drugih rekorda. Kakav hrabar čovjek pomislih, zamisli samo što je sve taj čovjek u mogućnosti učiniti, zamisli samo kakav će utjecaj taj srušeni rekord imati na njegove sugrađane, ali i na ostatak svijeta. Već vidim prijem kod predsjednika Josipovića, kojem uz prigodno poziranje, dodjeljuje zlatnu čarapu – od nedavno hrvatski simbol ustrajnosti i izvrsnosti. U svom govoru, predsjednik naglašava da ovo treba biti primjer svim mladim ljudima ove zemlje koji u ovom nesebičnom činu mogu naći motiv da ustraju u svojim namjerama da utječu, da promjene, da uspiju. U sljedećih nekoliko mjeseci pozvan je na sve važnije evente hrvatske elite, na otvaranja lounge barova, novih šoping centara, postaje počasnim homoseksualcem grupe Iskorak, vrši propovjedi s oltara zagrebačke katedrale o žrtvama malog čovjeka u svrhu velikih djela, isplaćuje zaostale plaće radnicama Kamenskog, sanira vanjski dug republike Hrvatske.

Manekenkama je također uzor koji zorno dokazuje da je svatko, bez obzira na podrijetlo i socijalni status u mogućnosti mijenjati svijet, te da se teškim radom mogu pomaknuti granice ljudskih mogućnosti. Usput postaje i počasnim sudionikom show-a hrvacki top model gdje drži predavanje o važnosti mentalne snage i morala u svijetu modne industrije, te o važnosti konstantnog profesionalnog usavršavanja.

Rekorderov život više nije isti, i teško da će ikada biti. Nakon objavljenje snimke na famoznom Youtube servisu poprima i svjetsku pozornost. Odrađuje govore na sumitu G7 najmoćnijih zemalja svijeta, sudjeluje u pregovorima o smanjenju proizvodnje nuklearnog naoružanja, raspravlja o globalnoj prijetnji emisije štetnih plinova...

I sve to prvenstveno zahvaljujući svojoj talentiranosti u navlačenju 150 čarapa na desnu nogu.

...

Ne želim podcjenjivati inteligenciju svojih čitača, ali želim da svima bude jasna poruka ovog posta:

Svatko može biti govno, ali ne može svatko biti dobar čovjek. Svatko može biti rijana, ali ne može svatko biti Leonard Cohen, svatko može uništavati, ali ne može svatko stvarati...

Ako već obarate rekorde, potrudite se da obarate rekorde ljudskosti, a ne egoizma.