Potok42

petak, 03.03.2017.

pons asinorum

lifestyle postovi
klize mi
pred očima
u internetsku kloaku.
odupire se jedan s likom
glumice ume thurman,
dok puši na ulicama new yorka,
bez šminke,
u neuglednoj bež jakni
i sivim hlačama.
uma je bila,
sugerira pisakaralo,
gotovo neprepoznatljiva.

njezino bezbrižno lice
ostavlja dojam
nastambe slobode,
slobode
kao odupiranja
dogovoru o
pravilima odnosa
među ljudima.

dok gledam njen pogled,
zakretne sile zavisti
uvijaju mi um
pričvršćen
za ukopani
podobni zid
pristojnosti i očekivanja.
torzija me izbavlja.

glumičino ne pridržavanje
mjerila sustava
poput amara
potiče moje apetite
za odgrizanje potisnutog
i ja se
za vrijeme sunčanog dana
vidim
na ulicama svoga grada
u pidžami, s kosom
obojanom u bijelosivo,
u papučama,
s kišobranom.

ponašati se kao da si
pred bankrotom,
a raspolagati bogatstvom
ravnodušnosti
prema prisutnima,
ne skrivati svoje
apogejske postupke,
onemogućiti kovače
svog mozga,
razviti svoje jedrilje,
biti
pons asinorum*.

svjedno bi mi bilo
koliko su inteligentni
promatrači,
i bilo bi mi svejedno
što mi je svejedno
što sam neprepoznatljiv –
kao umi thurman.